DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 19 <-- 19 --> PDF |
jivača, zaštitara i uređivača obavio je istraživanja na tom području, a rezultat se prema Prpiću i al. može sažeti u slijedećem: Bukva je eurivalentna vrsta s obzirom na vlagu, toplinu i svjetlo. U jednom pojasu svog vertikalnog rasprostranjeni a, koji je prvotno pripadao zajednici hrasta kitnjaka (Querco-Carpinetum Croaticum) došlo je do promjene ekoloških faktora (vlage i topline) pa i do fiziološkog slabljenja stabala, koja je poslije napala gljiva Nectria ditissima (konidijski stadij Cylindrocarpon wükommü Welenv. i još neke druge vrste iz roda Nectria. Sadašnje bukove zajednice Fagetum illyiricum Horv. 38. festucetosum silvaticae Rauš 1973., mozaično su raspoređene u arealu hrasta kitnjaka i predstavljaju labilne ekosisteme, jer tu bukva nema sinekološke uvjete za svoj razvoj. Ovaj primjer pokazuje koliko antropogeni faktor može utjecati na biološku odnosno ekološku ravnotežu. U predjelu sušenja bukve, čovjek je, naime, uklonio hrast kitnjak, a umjesto njega se proširila eurivalentnija bukva kao edifikator. Unatoč svega rješenje za spriječavanje sušenja još nije definitivno nađeno pa se istraživanja nastavljaju. Sušenje lipe Etiologija sušenja lipe je veoma slična onoj sušenja bukve. U panonskom području Hrvatske dominira srebrenasta lipa {Tilia tomentosa Moench.). Lipove šume tu singenetski recentna faza u kitnjakovo — grabovim šumama (Carici pilosae — Carpinetum betuli Horvat.). Njen pridolazak tu je uvjetovan antropogenim faktorima tj. intenzivnim sječama. Tilia tomentosa je inače prema Horvatu, Glavaču i Ellenbergu vrsta stepskih šuma (Aceri tatarici — Quercion zone odnosno Quercion frainetto acerris zone). Lanac faktora izgledao bi ovako: intenzivna sječa, promjena klime u smislu povećanja humidnosti posljednjih 20 godina, defolijatori i patogene gljive od kojih je najviše zastupana Armillaria mellea Vahl et Freies, koja se u tom lancu najčešće pojavljuje kao posljednja karika. (Hren, Harapin, Halambek). Ovim niti izdaleka nisu iscrpljeni svi problemi koji se javljaju u zašti šuma u nas. Šumarske znanstvene institucije prate sve patološke pojave u šumskim rasadnicima, sastojinama i kulturama i brzorastućih vrsta četinjara i lišćara, vrše determinaciju i istražuju ekološke faktore koji uvjetuju pojavu štetne entomofaune i patogenih gljiva. Naročita se pažnja posvećuje štetama i bolestima u rasadnicima i kuturama. Te su kulture izvrgnute opasnostima od importiranih štetnika i patogena. Spominjemo samo neke: Melanophila picta, Agrillus suvorvi, Monosteira unicostata na topolama. Od patogena: Scirrhia acicolla na alepskom boru, Verticicladiella procera na borovcu, Coryneum cardinale na čempresu, Marssonina populina topoli, Endothia parazitica na kestenu. Veliki problem koji se kontinuirano javlja na kršu jest borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) i borov savijač Rhyacionia buoliana Schiff.). Suzbijanje borova četnjaka već se nekoliko godina uspješno vrši bakterijskim preparatom na bazi Bacillus thuringiensis (industrijski preparat »Dipel«). U novije vrijeme postižu se vrlo dobri rezultati Dimilinom. Suzbijanje ovim sredstvom kao i stalno praćenje gustoće populacije, te prou |