DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 18 <-- 18 --> PDF |
nika koji čine štete u stadiju imaga, za spriječavanje šteta od divljači, suzbijanje korova i si. U najboljem slučaju ta će sredstva biti dio integrirane zaštite šuma. S ekološkog stanovišta u stabilnim šumskim ekosistemima redovna higijena šuma bit će dostatna za spriječavanje masovne pojave štetne entomofaune i bolesti U svijetu novih pogleda na šumu i njeno značenje, zaštita šuma dobila je nove zadatke. Njen zadatak nije samo spriječavanje šteta koje nastaju uslijed biotičkih ili abiotičkih za šumu nepovoljnih faktora. Moderna zaštita ima u vidu šumu kao dio ekosistema u kome postoji biološka, ali i ekološka ravnoteža. Očuvanje prirasta pod svaku cijenu nije više glavni cilj zaštite šuma. Njen cilj je osigurati normalno funkcioniranje ekosistema koje se sastoji u kruženju materije i nesmetanom protoku energije. Stoga ona vodi računa o svim komponenatama ekosistema. Uspješna zaštita predstavlja, dakle poznavanje strukture ekosistema ali i njegovo funkcioniranje. Stoga se ona orijentira prije svega na rezultate sinekoloških istraživanja. Istraživanje uzroka poremetnje ekološke ravnoteže, što rezultira pojavom epidemijskog ugibanja svih triju dominantnih vrsta, baziraju na sinekološkim istraživanjima. Oni nisu kratkog daha, ali su pretpostavka bez koje ne može biti uspješnog povratka ka stabilnosti tih ekosistema. Ugibanje jele u prebornim šumama Gorskog kotara i Like Godine 1954. primjećeno je jače sušenje jele (Abies alba) u prebornim mješovitim šumama jele, smreke i bukve u Gorskom kotaru i Lici. Jela se tu nalazi u svome optimumu, šumski ekosistemi su dotada bili u primjernoj stabilnosti. Stoga su istraživanja ove pojave provedena timski slično kao kod sušenja drveća u nizinskim šumama, Rezultati petogodišnjih istraživanja pokazuju da se antropogeni faktor može smatrati inicijalnim faktorom u procesu sušenja. Intenzivniji zahvati u sastojinama uz povoljne klimatske uvjete dovele su do masovne pojave moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella). Posljedice defolijacije kod četinjara su teže nego kod lišćara, jer se asimilacijska površina daleko teže obnavlja. Zato je napad Argyresthie rezultirao velikim brojem osušenih jelovih stabala. No u stabilnim ekosistemima kao što su prirodne šume Gorskog kotara relativno se brzo samoregulacijom uspostavlja biološka ravnoteža iako je na manjim površinama došlo da sukcesije u regresivnom smislu. Argyresthia fundella nije jedini pripadnik štetne entomofaune u šumama Gorskog kotara pa je istovremeno utvrđena pojava jačeg intenziteta i drugih štetnih vrsta, za koje su u novonastaloj situaciji stvoreni povoljni uvjeti za razvoj. Stoga se i dalje prati gustoća populacije ovih štetnika, gradacijske i fluktuacijske krivulje, kao i reakcija jele na promjenu ekoloških faktora. (Opalički K.) Sušenje bukve u slavonskim i prigorskim šumama To je treći problem koji je zabrinuo šumarske stručnjake. Sušenje bukve jakog intenziteta utvrđeno je u području Kalnika, Bilogore, Papuka i Petrove gore. Tim istraživača ekologa (ekofiziologa), fitocenologa, uzga 448 |