DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 17 <-- 17 --> PDF |
insekticidi ostavljali još teže posljedice za ekosistem. U tom razdoblju velika su nada za zaštitare šuma bili preparati na bazi Bacillus thuringiensis koji se još i danas primjenjuju. No s tim preparatima pored nekih drugih nedostataka (mala efikasnost na nižim temperaturama, relativno kratkotrajna efikasnost) nije se mogao postići veći mortalitet od 60 — 70% što je bilo dovoljno samo u slučajevima kada pošteđena asimilacijska površina ne bi znatno smanjila prirast, (kao što je slučaj kod hrasta), a urod žira bio bi osiguran. Inače biopreparati na osnovi B. thuringiensis su selektivni, pogađaju samo defolijatore i nemaju nikakve štetne posljedice za ekosistem. Era preparata B. thuringiensis još nije prošla, a pojavio se Dimilin, za koga mnogi stručnjaci smatraju da je prava alternativa za DDT. Dimilin je nuspodukt koji ostaje kod pripreme herbicida Dichlobenil. Aktivna mu je supstanca Diflubenzuron. Djeluje u izvanredno malim količinama, ostaje aktivan mjesecima, za ljude i životinje praktički neotrovan. Dimilin spriječava djelovanje encima osobito Tyroxinase koji je potreban za izgradnju hitina. Nije fitotoksičan. Vrijednost LD je 10.000 mg/kg tjelesne težine kod preparata u prodaji. Upotrebljava se u SR Njemačkoj 300 g/ha (ili 75 — 80 g aktivne supstance kod 25´% preparata). Fitofagne larve uzimaju ga s hranom. Dospjevši u tijelo spriječava presvlačenje i ličinke ugibaju. Nije otrovan za pčele, što se tumači tako da ga pčele kod pripreme hrane za larve razgrade fermetima. Ne djeluje na parazite i predatore niti na imaga uopće. Veliko zadovoljstvo onih koji smatraju da je došla era Dimilina, remete ekolozi koji smatraju da mu je dijapazon djelovanja još širi nego u DDT-a, da je inhibitor presvlačenja svih fitofagnih vrsta pa i onih neutralnih koji služe kao »rezervoar« za parazite štetnih defolijatora. Osim toga utvrđeno je da je Dimilin ne samo larvicid već i ovocid, čime su pogođena ne samo jaja štetnika već i njihovih predatora. Pa i dugotrajnost efikasnosti (neki smatraju da je efikakan čak nekoliko mjeseci) smatra se nedostatkom, jer to može imati posljedice za ekosistem, naročito stoga što djeluje na faunu tla. Mnoge vrste Collembolla bivaju decimirane nakon tretiranja Dimilinom što sigurno mora negativno utjecati na lanac ishrane organizama u šumskim ekosistemima. Ne djeluje na štetnike plodova, pupova, minera i Homoptera. Postoji mišljenje da bi kod suzbijanja borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) bilo dobro u turističkim mjestima i zonama za rekreaciju vršiti suzbijanje Dimilinom, a u ostalm kulturama sa B. thuringiensis. U nastojanju da se nađe sredstvo koje bi selektivno djelovalo samo na jednog štetnika, jer po mišljenju većine zaštitara takvo bi sredstvo imalo budućnost, istraživanja su usmjerili svoja istraživanja na juvenilne hormone odnosno njihove naloge (juvenoide) i na supstance koje proizvode za vrstu specifične seksualne mirise (Pheromone). Prvi (juvenoidi) izazivaju teške hormonalne poremetnje u tijelu sa letalnim terminusom, drugi (feromoni) privlače mužjake koje onda možemo na razne načine uništiti prije nego oplode ženke. Gustom i homogenom razdiobom feromona u sastojini dolazi do dezorijentacije mužjaka, koji onda ne uspiju da pronađu suprotni spol. Unatoč velikog napretka u pronalasku bioloških i biotehničkih metoda za spriječavanje masovne pojave štetnih defolijatora, mnogi stručnjaci smatraju da će i dalje biti neizbježna primjena kemijskih sredstava za njihovo suzbijanje. Za sada su kemijska sredstva još neophodna u suzbijanju štet |