DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1982 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Stoga zakon propisuje mjere za gospodarenje šumama kojima će biti osigurani posebni društveni interesi, jednostavna i proširena biološka produkcija. Posebno poglavlje (čl. 37. — 47.) govori o zaštiti šuma kojima se obavezuju vlasnici i organizacije koje gospodare šumama da poduzimaju mjere radi zaštite šuma od požara i drugih elementarnih nepogoda, biljnih bolesti i štetnika. Zabranjuje se krčenje šuma, a i iskorišćivanje sporednih šumskih proizvoda dozvoljeno je samo pod određenim uvjetima. Prognoza nekih stručnjaka o tome da će se potrošnja drva u svijetu smanjiti jer će ga u proizvodnji energije zamijeniti ugljen, benzin, zemni plin, električna i atomska energija, a u građevinarstvu željezo, cement, plastične mase ili dr., nije se obistinila. Drvo je našlo novu primjenu kao sirovina u industriji drvnih ploča, ploča iverica; u kemijskoj preradi za celulozu za papir, drvna vlakna u tekstilnoj industriji itd. Drvo je gotovo nezamjenjivo u proizvodnji namještaja, u građevinarstvu, u prehrambenoj industriji, proizvodnji ambalaže, brodarstvu, rudarstvu itd. Ukratko trend porasta potrošnje drva u svijetu raste za cea 2%> godišnje, pa je disproporcija u proizvodnji i potrošnji drva pojava u svijetu, u Evropi pa i u Jugoslaviji, za koju se obično misli da je bogata šumama i da svoje potrebe na drvu može podmiriti vlastitom proizvodnjom. Relativno niski fond drvne mase naših šuma (50% od normalnog) i njihovo loše stanje s obzirom na kvalitet i dobne razrede, relativno mali prirast i nepovoljni odnos vrsta (30% četinjača, 70% listača) unatoč naporima stručnjaka za povećanje proizvodnje drva (uključujući i podizanje kultura i plantaža brzorastućih vrsta lišćara i četinjara), prisiljava nas na uvoz drva, ukoliko želimo očuvati glavnicu drvnog fonda naših šuma. Loše stanje naših šuma u zdravstvenom pogledu još više otežava zadatak stručnjaka da smanje disproporciju proizvodnje i potrošnje drva u nas. Mnogi faktori abiotičke i biotičke prirode konstantno ugrožavaju naše šumske ekosisteme, pa je zaštita šuma postala stalna preokupacija onih koji šumama gospodare. Konverzije, pošumljivanje novih napuštenih terena, održavanje i podizanje urbanih pojaseva — park šume i gradsko zelenilo, zahtijevaju sve intenzivnije mjere zaštite šuma od požara, štetnih insekata i patogenih gljiva od kojih je tim veća opasnost što su silvikulturne mjere intenzivnije, što su šume više homogene (monokulture!), jednodobne, a naročito je velika opasnost za umjetno podignute kulture. Poznato je, naime, da šum. kulture po strukturi predstavljaju siromašne ekosisteme, koji su u pravilu manje stabilni od prirodnih po strukturi bogatijih heterogenih ekosistema. U praktičnoj djelatnosti zaštite šuma do sada prevladavaju ekonomski motivi iako ima sve više zahtjeva i za zaštitu šuma i šumskih kultura, koje služe u turističke i rekreacijske svrhe, predstavljaju spomen područja ili su proglašene zaštitnom šumom. EKONOMSKO ZNAČENJE ŠUMSKIH ŠTETA Iako dvostruka funkcija šuma ima zajednički nazivnik u koristi šuma za život ljudi, za društveni i ekonomski razvitak zemlje, ipak je zaštitne mjere najlakše opravdati ekonomskim motivima. Za Sjedinjene Američke |