DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 71 <-- 71 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI Gerd Krüssmann et al.: DIE BÄUMSCHULE Fünfte, überarbeitete Auflage, Verlag PAUL PAREY, Berlin und Hamburg, 1981. 1. Prema Šamšalovićevom Njemačko- hrvatskom rječniku hrvatski naslov ove Krüssmannove knjige bio bi »šumski (voćni) rasadnik«. Međutim u ovom slučaju bolje odgovara naslov »Proizvodnja sadnice šumskog i ukrasnog drveća i voćaka «, jer je to sadržaj ove knjige. Prvo izdanje, kojeg je nabavila tadanja Srednja šumarska škola za krš u Splitu, izašlo je 1949. godine. To je bila opsegom i opremom skromna knjiga, ali za praksu i za nas vrijednim sadržajem. To je bio dio, u kojem je autor obradio proizvodnju biljaka, posebno načine i vrijeme sjetve ili vegetativnog razmnožavanjanje ne samo za glavne šumske vrste nego i onih manje značajnih te grmolikih vrsta. Sve napisano bilo je, kako je autor naglasio, rezultat vlastitog iskustva. Ovo peto izdanje bitno se razlikuje od prvog izdanja. U prvom redu pored G. Krüssmann-a još su dva autora, Georg Wennemuth i Heinz Edgar Thon, »dva mlada, ali iskusna i prokušana specijalista u svom području«, kako u Predgovoru četvrtom izdanju piše G. Krüssmann. Peto izdanje je knjiga od 656 stranica s 376 slika i crteža i mnoštvo tablica, tiskan na finom, bezdrvnom, papiru. Osnovna podjela knjige je na Opći dio i Posebni (specijalni) dio. U Općem dijelu obrađeno je: — Razvoj šumskih rasadnika (autor G. Krüssman i H. E. Thon), — Uređenje rasadnika te strojevi i oruđa (autor G. Wenemuth), — Tehnika — razmnožanje i uzgoj biljaka (autor G. Wennemuth) i — Prodaja proizvedenih sadnica (autor H. E. Thon). U Posebnom dijelu obrađeno je: — Raznožavanje listača (autor G. Krüssmann), — Razmnožavanje četinjača (autor G. Krüssmann) i — Razmnožavanje voćaka (autor G. Wennemuth). Na kraju dodan je popis autora koji se spominju u knjizi (preko 700 stotina) te predmetno kazalo (4 i pol stranice). Predmetno kazalo ne sadrži popis vrsta, jer je proizvodnja pojedinih vrsta obrađena abecednim redom po latinskim nazivima vrsta. Literatura je navedena uz pojedina poglavlja, ali i uz pojedine vrste i si. Ukupno uzevši u knjizi se nalazi opširna bibliografija za pojedina područja ne samo na njemačkom nego i na drugim jezicima. 2.1 Poglavlje »Razvoj dendrof 1 o r n i h rasadnika« sadrži podatke o rasadnicama u Evropi sa stanovitim povijesnim podacima. Tako, na primjer, saznajemo, da rasadnik u nizozemskom mjestu Boskoop datira iz 1630. godine tada površine 2,7 ha, ili da je rasadnik Spöth u Rixdorf-u kod Berlina krajem prošlog stoljeća zauzimao površinu od 160 ha i zapošljavao 350 radnika proizvodeći sadnice voćaka, šumskog i ukrasnog drveća, ili da su pojedina rasadnička poduzeća slala stručnjake u Sjevernu Ameriku, na Kavkaz i u Japan da potraže nepoznate vrste, koje bi se mogle uzgajati i u Evropi, itd. Najviše rasadničkih površina, ne računajući SSSR, ima Savezna Republika Njemačka — oko 17 600 ha s 4574 rasadnika (stanje 1978. god.), ali relativno pr |