DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 51 <-- 51 --> PDF |
oko tih kultura može si predstaviti svaki, kad vidi, da je krčevina bilo oko 4500 rali u raznim srezovima a k tomu u jednom te istom srezu posvuda razbacanih. Nadalje uložio je pokojnik veliki mar u pomlađenje starih kestenovih sastojina time, što je u starim kestenicima zaveo štaparenje, koje je dalo ne samo znatnog prihoda, nego su se i stare kestenove sastojine pomladile bez ikakvog troška. Površina takvih mladih kestenika iznosi već za sada preko 1000 rali, te se još sveudilj povećava od godine do godine.« Basara je nesumnjivo bio jaka ličnost, kada je uspio sprovesti svoje planove sanacije imovne općine, jer je trebalo ne samo suprotstaviti se pojedincima — uzurpantima zemljišta nego i uvjeriti u svrsishodnost akcije i odbor i zastupstvo imovne općine, koji su također bili pravoužitnici i žitelji sela. Dakako da to važi za prvo vrijeme službovanja odnosno dok se nisu počeli pokazivati pozitivni rezultati njegovih pothvata. Kasnije je pak »njegova riječ mogla biti uvijek uvažena, jer su svi bili uvjereni, da govori muž, koji stvar poznaje i koji nada sve ljubi istinu, te koje je imovnu općinu podigao, da se danas sama iz svojih prihoda uzdržava« (1). Basara je bio čovjek poštovanja sviju a posebno priznanje njegovom radu odano je na njegovom sprovodu na kojem su sudjelovali »svi staleži, sva intelegencija iz Gline i okoline ... pa i seljaci ratari, koji su došli, da se posljednji put oproste s mužem, koji je za narod živio i za njegovo dobro radio« (1). Za sudjelovanje na jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine T. Basari, P. Agjiću*) i Prvoj banskoj imovnoj općini dano je priznanje »diplomom priznanicom«. (Šum. list, 1891, str. 518). 2. Basara se javljao i u Šumarskom listu, a jedan članak objavio je i u Zagrebačkom časopisu »Novo sunce«. U Šumarskom listu objavio je: — Glas šumara iz Banovine (1891, sv. VI, 283 — 286), — Ciklon u Banovini (1893, sv. VII, str. 276—280), — Uspomene (1906, br. 6, str. 235—240), — Mamutovac drvo budućnosti? (1906, br. 4. str. 165—167). U »Novom suncu« 1908. objavio je članak »Wünschelrute« tj. o traženju vode pomoću vilinih rašalja. Nažalost do ovog članka nisam mogao doći iako bi bilo zanimljivo budući da je na njega, prema Bibliografskoj kartoteci JL zavoda »Miroslav Krleža«, reagirao u istom časopisu Srećko Domić. »Glas šumara iz Banovine« zapravo je skroman naslov za sadržaj, tog članka. Skroman, jer sadrži reljefnu sliku ekonomskog stanja stanovništva u Baniji glinskog područja, što se odrazuje i na šume, te prijedloge, kako da se stanje poboljša. Kako je težište neimaštine (»u ovoj okolici ima ih do 60V», koji već od božica kruh kupuju«) u »veoma primitdvnom načinu obrađivanju zemlje« to predlaže, da se u Glini osnuje ratarnica, »koja bi svojim i malim demonstrira *) Prokop Agjić (rođen oko 1860, umro 1909) počeo je, 1879. g., raditi u Otočkoj imovnoj općini da zatim pređe Prvoj banskoj imovnoj općini u Glini, gdje je kao umirovljenik i umro 1909. godine. U šumarskom listu 1898. godine objavio je poziv »na zajednički rad« za izdavanje »Opisa šumarstva u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji« u kojem ne bi trebalo nizati samo činjenice nego i kritički se osvrnuti na prošlost i na osnovu takvih analiza izraditi smjernice na budući rad hrvatskog šumarstva. Kao umirovljenik Agjić je u Topuskom održavao privatni tromjesečni lugarski tečaj u vlastitoj kući u kojoj je uz predavaonicu bila i spavaonica te blagovaonica za polaznike tečaja. (Sum. list, 1906, str. 204). 405 |