DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 50     <-- 50 -->        PDF

nika. Naime, prema temeljnom katastru pravoužitnika u času segregacije bio je
potreban šumski fond koji bi podmirio potrebe od 5300 m* građevnog i 95985
pr. met. (m3 prostornog drva) ogrjevnog drva, a prema prvoj uređajnoj osnovi
dodjeljeni šumski fond mogao je podmiriti samo 4100 m3 građevnog i 21009 pr. met.
ogrjevnog (3). Nadalje, šumski posjed od 14218 ha bio je podijeljen u šestdesetak
kompleksa »rasutih poput otočića po cijeloj bivšoj pukovniji, a okruženi većinom
kucam i selima« (1), od kojih je najmanji površine 42,42 ha (3).


Stanje Druge banske imovine općine sigurno nije bilo nepoznato Basari,
pa se postavlja pitanje motiviranosti njegove odluke, da se odlučiti za prihvat mjesta
upravitelja, po današnjoj terminologiji, jedne privredne organizacije na rubu
propasti.


To više što napušta rodni kraj, bogati Srijem, i od imovne općine, koja je gospodarski
bolje stajala. U Glinu je prešao, kako je već navedeno, na osnovu natječaja a
ne po premještaju odnosno došao je po svojoj volji. Postoji mogućnost, da je
bio, od Zemaljske vlade, i pozvan da se natječe odnosno da dođe u Glinu (jer nije
mogao biti premješten) kao osoba za koju su mjerodavni bili uvjereni, da će sanirati
prilike u Prvoj banskoj imovnoj općini. Basara je »odmah u Klenku pokazao
«, kako stoji u nekrologu, »da je to njegovo pravo polje rada, pa je uz ljubav
k struci, marljivost i razumijevanje stekao prijateljstvo i simpatije i pretpostavljenih
i potčinjenih. Sjećamo se koliko je pohvalnih riječi o pokojniku rekao tadanjih
njegov šef, sada također pokojni šumarnik Prokić. U znak priznaja bio je
i nagrađen od imovne općine, a među spisima pokojnikovim nalazi se i pismeno
priznaje kr. zem. vlade za uspješno djelovanje.«


Basara, je, dakle, preuzeo dužnost upravitelja Gospodarskog ureda imovne
općine u vrlo teškim prilikama i uspio provesti sanaciju, što više osigurati i sredstva
za gradnju uredsko-stanbene kuće u Glini 1909. godine tj. nakon dvadesetgodišnjeg
rada. Kako je uspio kazuje tekst iz nekrologa:


»Preuzev upravu, nastojao je Basara prije svega, da sazna što spada pod
imovnu općinu, što je uzurpirano, tko je uzurpirao itd. I saznav sve to
sastavio je s uzrupantima ugovore. Potpisom tih ugovora i uplatom od nekoliko
filira u ime najamnine bilo je rješeno pitanje vlasništva. Sada je dao sve
ugovore sudbeno otkazati, a bilo ih je čitav tovar!


Tek sada je nastala velika borba, ali je u njoj Basara pobijedio. Nije se bo
jao pretnja, a nije se plašio ni prazne blagajne; on je znao isposlovati uvijek
potrebne svote za kulture, koje je tako lijepo podigao. Radio je dan i noć i na vrat
na nos samo da što prije preuzete uzurpacije zagaji. Često je znao sakupiti lugare
i nasjeći ljeskovih šiba, pa ih je dao u zemlju kao mladice pozabadati, samo da
tim dokaže, da izvršuje pravo vlasništva i da narod odvrati od ponovnog oranja
i sijanja, sve dok nisu prispjele biljke i sjeme za sadnju.


Kao dokaze osobito velike radinosti i poduzetnosti navesti ćemo i ovo.
Trebalo je velike preuzete čistine žirom zasaditi i posijati crnogoričnim sjemenom,
a jer žira nije bilo, a nije bilo ni novaca da se nabavi, to je Basara na
svoj kredit kupio za nekoliko stotina kruna žira i zasadio ga. Radi toga bio je
po višem mjestu pozvan na odgovrnost ali je tu sjajno dokazao, da se stvar nije
dala odlagati jer bi narod ponovno sve uzurpirao i da se za ovako pravednu i za
imovinu općinu korisnu investiciju mora naći novaca. I zaista bila mu je dz Krajiške
investicione zaklade doznačena svota, potrebna za isplatu sjemena, troškove
sadnje i za podmirenje inih prijekih potreba imovne općine. Koliki je bio posao