DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 49     <-- 49 -->        PDF

PORTRETI


TEODOR BASARA
upravitelj Gospodarskog ureda Prve banske imovne općine


Malo je šumara, koji se i sedamdeset godina poslije smrti spominju u usmenoj
predaji. Jedan od tih je Teodo r Basa r a, koji je umro 26. svibnja 1911.
godine kao nadšumarnik i upravitelj Gospodarskog ureda Prve banske imovne
općine u Glini.


1. T. Basara rodio se 1854. godine u Adaševcima u Srijemu. Nakon osnovne
škole polazio je realku u Srijemskoj Matrovici, odakle je prešao u kadetsku školu
u Zagrebu. Svršivši Katedsku školu bio je dodijeljen tzv. Krajiškom triangulator-
nom direktoriju (geodetskoj grupi), koji je imao za zadaću premjer hrastovih šuma
u Spačvanskom bazenu namijenjenih veleprodaji u korist Krajiške investicione
zaklade. U vojnoj službi nije dugo ostao, jer je već 1874. godine apsolvent Gospodarsko-
šumarskog učilišta u Križevcima (2). Međutim prema nekrologu u Šumarskom
listu (1), školovanje je završio 1882. godine time, da je prije upisa u Gosp.
šum. učilište u Križevcima obavio dvogodišnju praksu na imanju kneza Odeskalcija
u Srijemu (Iloku). Kako je podatak za 1874. godinu točan, to nije onaj u nekrologu
i stavljen je zbog nedostataka podataka, jer je na drugom mjestu istog godišta
Šumarskog lista (na str. 295) zabilježeno, da »zamoljeni Gospodarski ured ...
za životopis pokojnika ili barem za to najnužnije podatke« nije poslao. Za upis
u Gosp.-šum. učilište na imaju Odeskalchija bio je zacijelo samo jednu godinu
dana, jer vremenski nije bilo više moguće, a dvije godine prakse nije mu bilo
ni potrebno. Naime prema »Pravilima unutrašnjeg uređenja Gospodarsko-šumarsko
učilišta u Križevcima u kraljevini Hrvatskoj« (2) dvije godine prakse Basari nisu
bile ni potrebne, jer »se mogao iskazati, da je više školah izučio nego samo nižu
realku ili gimnaziju« tj. »izučio je« i kadetsku školu uz predhodnu realku.
Kao prethodna praksa nesumnjivo priznat mu je i rad u navedenoj geodetskoj
grupi, jer se u križevačkoj G.-š. učilištu učila i »mjeračina« zemljišta odnosno
»poznavanje mjerničkih strojeva, rješavanje glavnih početnih zadaćah, izračunavanje
i dielenje zemljištah, preinačenje međah, ustanovljavanje površina«.


U šumarskoj struci zaposlio se kod Petrovaradinske imovne općine, u Šumariji
Klenak, a 1887. godine po natječaju u zvanju nadšumara preuzima mjesto
upravitelja Gospodarskog ureda Prve banske imovne općine u Glini na kom položaju
ostaje do svoje smrti, dakle 24 godine.


O stanju Prve banske imovne općine u nekrologu Basari čitamo: »U to doba
(kada je B. došao za upravitelja — nap. OP) već su se imovne općine jačale i
razvijale, samo je I. banska im. općina spavala. Upravitelji gosp. ureda mijenjali
su se jedan za drugim, blagajna prazna, ni porez se nije mogao podmiriti, a o
plaćama činovnika i lugara ni govora, vani do zla boga nesređene prilike i t. d.«
Zašto je stanje ove Imovne općine bilo tako teško? Izvorište teškoća nalazi se
u segregaciji tj. u dodjeli šumskog fonda za podmirenje potreba bivših krajiš




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 50     <-- 50 -->        PDF

nika. Naime, prema temeljnom katastru pravoužitnika u času segregacije bio je
potreban šumski fond koji bi podmirio potrebe od 5300 m* građevnog i 95985
pr. met. (m3 prostornog drva) ogrjevnog drva, a prema prvoj uređajnoj osnovi
dodjeljeni šumski fond mogao je podmiriti samo 4100 m3 građevnog i 21009 pr. met.
ogrjevnog (3). Nadalje, šumski posjed od 14218 ha bio je podijeljen u šestdesetak
kompleksa »rasutih poput otočića po cijeloj bivšoj pukovniji, a okruženi većinom
kucam i selima« (1), od kojih je najmanji površine 42,42 ha (3).


Stanje Druge banske imovine općine sigurno nije bilo nepoznato Basari,
pa se postavlja pitanje motiviranosti njegove odluke, da se odlučiti za prihvat mjesta
upravitelja, po današnjoj terminologiji, jedne privredne organizacije na rubu
propasti.


To više što napušta rodni kraj, bogati Srijem, i od imovne općine, koja je gospodarski
bolje stajala. U Glinu je prešao, kako je već navedeno, na osnovu natječaja a
ne po premještaju odnosno došao je po svojoj volji. Postoji mogućnost, da je
bio, od Zemaljske vlade, i pozvan da se natječe odnosno da dođe u Glinu (jer nije
mogao biti premješten) kao osoba za koju su mjerodavni bili uvjereni, da će sanirati
prilike u Prvoj banskoj imovnoj općini. Basara je »odmah u Klenku pokazao
«, kako stoji u nekrologu, »da je to njegovo pravo polje rada, pa je uz ljubav
k struci, marljivost i razumijevanje stekao prijateljstvo i simpatije i pretpostavljenih
i potčinjenih. Sjećamo se koliko je pohvalnih riječi o pokojniku rekao tadanjih
njegov šef, sada također pokojni šumarnik Prokić. U znak priznaja bio je
i nagrađen od imovne općine, a među spisima pokojnikovim nalazi se i pismeno
priznaje kr. zem. vlade za uspješno djelovanje.«


Basara, je, dakle, preuzeo dužnost upravitelja Gospodarskog ureda imovne
općine u vrlo teškim prilikama i uspio provesti sanaciju, što više osigurati i sredstva
za gradnju uredsko-stanbene kuće u Glini 1909. godine tj. nakon dvadesetgodišnjeg
rada. Kako je uspio kazuje tekst iz nekrologa:


»Preuzev upravu, nastojao je Basara prije svega, da sazna što spada pod
imovnu općinu, što je uzurpirano, tko je uzurpirao itd. I saznav sve to
sastavio je s uzrupantima ugovore. Potpisom tih ugovora i uplatom od nekoliko
filira u ime najamnine bilo je rješeno pitanje vlasništva. Sada je dao sve
ugovore sudbeno otkazati, a bilo ih je čitav tovar!


Tek sada je nastala velika borba, ali je u njoj Basara pobijedio. Nije se bo
jao pretnja, a nije se plašio ni prazne blagajne; on je znao isposlovati uvijek
potrebne svote za kulture, koje je tako lijepo podigao. Radio je dan i noć i na vrat
na nos samo da što prije preuzete uzurpacije zagaji. Često je znao sakupiti lugare
i nasjeći ljeskovih šiba, pa ih je dao u zemlju kao mladice pozabadati, samo da
tim dokaže, da izvršuje pravo vlasništva i da narod odvrati od ponovnog oranja
i sijanja, sve dok nisu prispjele biljke i sjeme za sadnju.


Kao dokaze osobito velike radinosti i poduzetnosti navesti ćemo i ovo.
Trebalo je velike preuzete čistine žirom zasaditi i posijati crnogoričnim sjemenom,
a jer žira nije bilo, a nije bilo ni novaca da se nabavi, to je Basara na
svoj kredit kupio za nekoliko stotina kruna žira i zasadio ga. Radi toga bio je
po višem mjestu pozvan na odgovrnost ali je tu sjajno dokazao, da se stvar nije
dala odlagati jer bi narod ponovno sve uzurpirao i da se za ovako pravednu i za
imovinu općinu korisnu investiciju mora naći novaca. I zaista bila mu je dz Krajiške
investicione zaklade doznačena svota, potrebna za isplatu sjemena, troškove
sadnje i za podmirenje inih prijekih potreba imovne općine. Koliki je bio posao




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 51     <-- 51 -->        PDF

oko tih kultura može si predstaviti svaki, kad vidi, da je krčevina bilo oko 4500
rali u raznim srezovima a k tomu u jednom te istom srezu posvuda razbacanih.


Nadalje uložio je pokojnik veliki mar u pomlađenje starih kestenovih sastojina
time, što je u starim kestenicima zaveo štaparenje, koje je dalo ne samo
znatnog prihoda, nego su se i stare kestenove sastojine pomladile bez ikakvog
troška. Površina takvih mladih kestenika iznosi već za sada preko 1000 rali, te se
još sveudilj povećava od godine do godine.«


Basara je nesumnjivo bio jaka ličnost, kada je uspio sprovesti svoje planove
sanacije imovne općine, jer je trebalo ne samo suprotstaviti se pojedincima —
uzurpantima zemljišta nego i uvjeriti u svrsishodnost akcije i odbor i zastupstvo
imovne općine, koji su također bili pravoužitnici i žitelji sela. Dakako da
to važi za prvo vrijeme službovanja odnosno dok se nisu počeli pokazivati pozitivni
rezultati njegovih pothvata. Kasnije je pak »njegova riječ mogla biti
uvijek uvažena, jer su svi bili uvjereni, da govori muž, koji stvar poznaje i
koji nada sve ljubi istinu, te koje je imovnu općinu podigao, da se danas sama
iz svojih prihoda uzdržava« (1).


Basara je bio čovjek poštovanja sviju a posebno priznanje njegovom radu
odano je na njegovom sprovodu na kojem su sudjelovali »svi staleži, sva intelegencija
iz Gline i okoline ... pa i seljaci ratari, koji su došli, da se posljednji
put oproste s mužem, koji je za narod živio i za njegovo dobro radio« (1).


Za sudjelovanje na jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891.
godine T. Basari, P. Agjiću*) i Prvoj banskoj imovnoj općini dano je priznanje
»diplomom priznanicom«. (Šum. list, 1891, str. 518).


2. Basara se javljao i u Šumarskom listu, a jedan članak objavio je i u
Zagrebačkom
časopisu »Novo sunce«.
U Šumarskom listu objavio je:


— Glas šumara iz Banovine (1891, sv. VI, 283 — 286),
— Ciklon u Banovini (1893, sv. VII, str. 276—280),
— Uspomene (1906, br. 6, str. 235—240),
— Mamutovac drvo budućnosti? (1906, br. 4. str. 165—167).
U »Novom suncu« 1908. objavio je članak »Wünschelrute« tj. o traženju vode
pomoću vilinih rašalja. Nažalost do ovog članka nisam mogao doći iako bi
bilo zanimljivo budući da je na njega, prema Bibliografskoj kartoteci JL zavoda
»Miroslav Krleža«, reagirao u istom časopisu Srećko Domić.


»Glas šumara iz Banovine« zapravo je skroman naslov za sadržaj, tog članka.
Skroman, jer sadrži reljefnu sliku ekonomskog stanja stanovništva u Baniji
glinskog područja, što se odrazuje i na šume, te prijedloge, kako da se stanje
poboljša. Kako je težište neimaštine (»u ovoj okolici ima ih do 60V», koji već
od božica kruh kupuju«) u »veoma primitdvnom načinu obrađivanju zemlje« to
predlaže, da se u Glini osnuje ratarnica, »koja bi svojim i malim demonstrira


*) Prokop Agjić (rođen oko 1860, umro 1909) počeo je, 1879. g., raditi u Otočkoj imovnoj općini
da zatim pređe Prvoj banskoj imovnoj općini u Glini, gdje je kao umirovljenik i umro 1909.
godine. U šumarskom listu 1898. godine objavio je poziv »na zajednički rad« za izdavanje »Opisa
šumarstva u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji« u kojem ne bi trebalo nizati samo činjenice nego
i kritički se osvrnuti na prošlost i na osnovu takvih analiza izraditi smjernice na budući rad
hrvatskog šumarstva. Kao umirovljenik Agjić je u Topuskom održavao privatni tromjesečni lugarski
tečaj u vlastitoj kući u kojoj je uz predavaonicu bila i spavaonica te blagovaonica za polaznike
tečaja. (Sum. list, 1906, str. 204).


405




ŠUMARSKI LIST 9-10/1982 str. 52     <-- 52 -->        PDF

jućira posjedom pokazala put kako valja raditi, a uz to sadašnju mladež poučavala
i vlastitim radom uspjehe pokazivala i dokazivala, bilo bi moguće narod
iz svog neznanja i mrtvila probuditi, i na valjan i uman rad uputiti, koje bi s
vremenom u krv mu prešlo, pa tako primjernu si egzistenciju osiguralo«. Ratarnica
bi ih, nadalje, »poučila na bolju njegu pašnjaka i na rationalnu gojidbu
krmnog bilja, kojom bi se kulturom opet ubitačne šumske paše odstranile« a i
osigurao potreban gnoj te bi »šumski gnoj na miru ostavili«. Za očuvanje šuma
i unapređenje šumskog gospodarstva »narodu obstanak obezbjediti« Basara predlaže
spajanje, pod »bilo čijom upravom« šume imovne općine i državnog erara
(državne).


U članku »Ciklon u Banovini« Basara opisuje posljedice ciklona, koji je u
13 sati 13. srpnja 1893. godine, zahvatio dio šuma u Baniji (Anđelina kosa, Prolom,
Vješala, Popov gaj i dr.) i neka sela (Brevstik, Tanovac, gdje je poharano
oko 40 zgrada) i »potpuno uništio preko 1000 jutara lijepe bukove i hrastove
šume« imovne općine. Ukupno je na tom području tj. u državnim šumama i
šumama imovne općine bilo porušeno oko 100 000 m» drvne mase.


U »Uspomenama« T. Basara opisao je svoj rad na triangulcionoj izmjeri
šuma Spačvanskog bazena s ciljem, kako je već naprijed navedeno, utvrđivanja
površine šuma koje su bile namijenjene veleprodaji u korist Krajiške investicione
zaklade. Tu navodi, da je »poslije bio premješten vojnom katastru u Liku«, gdje
je trebao »ustanovljivati među na Velebitu kod Gračaca između Hrvatske i Dalmacije,
i točke u kamenim stijenama isklesati i fiksirati. Posao je bio vrlo
mučan, jer je teško bilo Ličanima i Dalmatincima udovoljiti. Svaki je želio drukčije
imati među, a ticalo se najviše poznatih razmirica radi velebitskih pašnjaka«.


U članku »Mamutovac drvo budućnosti?«, Basara razmatra ekonomičnost uzgoja
ove vrste u našim šumama (uz 30-godišnju ophodnju čak do 8000 kruna dobitka)
te izvještava o svojoj pokusnoj sadnji. Naime 1905. godine u šumskom vrtu
Toplička kosa posijao je 100 gr sjemena od koji je »dobio oko 200 vrlo dobro
uzraslih biljaka. Poprječna visina im je visina 13 cm s vrlo liepom krošnjom,
korijen je popriječno 24 cm dug i na njemu imade vrlo mnogo brandusa, a to je
znak, da će biljke i dalje dobro napredovati«. Uzgojene biljke presadio je u srez
Pogledić kod Gline, nešto na južnoj a nešto na sjevernoj ekspoziciji »da se vidi
kako će na pojedinoj ekspoziciji napredovati«. Također konstatira da nisu utvrđeni
nikakvi napadi bilo kukaca bilo bolesti.


LITERATURA


1.) Teodor Basara. gumarski list, XXXV — sv. IX str. 350 — 352.


2.) Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860— 1960. Zagreb, 1963.


3. šumsko gospodarstvo imovnih opština, uredio S. Baranac. Beograd, 1933.
O. Piškorić