DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 5 <-- 5 --> PDF |
UDC: 630* 2 : 575.3 : 582.47 (497.1). 001, Abies alba Mill. Sum. list 106:207 O DIVERGENTNOSTIMA NEKIH FIZIOLOŠKIH OSOBINA PROVENIJENCIJA JELA NA PODRUČJU JUGOSLAVJE Dr Miran BRINAR, dipl. inž. šum. Ljubljana SAŽETAK. U vezi s ranijim konstatacijama, da klimatske promjene prouzrokuju kod jela fiziološke nenormalnosti, naročito na području njezine vodne bilance, koje prouzrokuju njezino sadašnjenaglo propadanje, provedeno je komparativno istraživanje određenih fizioloških karakter istaka za 20 jelovih provenijencija sa teritorije Jugoslavije. Proučavane su slijedeće karakteristike: težina suhe biomase, reakcija prirasta na klimatske promjene, kapacitet za vodu, transpiracijska aktivnost i resorpcijska sposobnost. Utvrđena je značajna diferencijacija provenijencija uz prednost onih s istočnih nalazišta. Konstatirane su također značajne razlike obzirom na to da li provenijencije pridolaze sa staništa s vapnencem ili bez njega. UVOD Pilotna istraživanja masovnog propadanja jela u Sloveniji, koja smo proveli (4, 5, 6), upozorila su na usku povezanost ove pojave s poremećenim metabolizmom, a naročito s nenormalnostima vodne bilance jele. Stoga smo naša kasnija proučavanja usmjerili i u pravcu upoznavanja općih i posebnih fizioloških karakteristika jele, naročito u pogledu njezine potrošnje vode i opskrbe s njom, i to u normalnim uslovima i u uslovima suše. Eksperimentalnim istraživanjima nastojali smo osim toga osvijetliti i pitanje utjecaja redukcije prirodnog osvjetljenja na vodni režim i proizvodnju biomase naše jele. UPOTREBLJENI MATERIJAL I METODIKA ISTRAŽIVANJA Polazeći od činjenice, da je postglacijalno naseljavanje jele u Evropi — a prema tome vjerovatno i kod nas — omogućilo formiranje geografskih rasa (17, 22), koje se pored ostalog vjerojatno razilaze i u pogledu ispitivanih fizioloških osobina, našim su eksperimentima obuhvaćene jelove populacije, koje reprezentiraju pojedina značajnija diskontinuirana jelova prirodna nalazišta na području Jugoslavije (8, 15, 19). Istraživanje se odnosi na 20 jelovih provenijencija, i to 9 iz šuma Slovenije, 4 sa teritorije BiH, |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 6 <-- 6 --> PDF |
po dvije iz Hrvatske, Srbije i Makedonije i jedna iz crnogorskih šuma. Izvorna nalazišta tretiranih provenijencija leže u dužinskom intervalu oko 580 km, širinskom oko 460 km i visinskom od 300 do 1500 m. U 11 slučajeva jelino sjeme potječe sa krečnjačkih tala, a u 9 sa silikatnih. Jelove provenijencije koje su bile uključene u naša istraživanja, proizlazile su sa slijedećih gorskih masiva, polazeći od zapada ka istoku: Peca, Pohorje, Boč, Krim, Snežnik, Gorjanci, Rog, Velebit, Dinara, Igman, Grmeč, Kozara, Papuk, Murtelica, Goč, Maočica, Perister i Kajmakčalan. U fitosociološkom pogledu ishodna staništa pripadaju 11 različitim sistematskim jedinicama. Testirani materijal uzgojen je iz sjemena koje je bilo sakupljeno u jesen 1964. s više stabala u sastojinama, koje su bile izabrane specijalno za ovu svrhu ili pak u registriranim sjemenskim objektima. Istraživanja su se provodila 8 godina (od 1966. do 1973.). Testiranjem je bilo obuhvaćeno 6650 jelovih sadnica, starih od dvije do uključno osam godina, tretiranih u 95 pokusnih serija, jednomjerno raspoređenih u toku 8 vegetacionih perioda. Svaki provenijenčni uzorak obuhvaćao je po 10 jelovih biljaka. Jelove su sadnice bile odgajane u rasadniku, i to na zemljištu, koje je bilo po svojim fizikalnim i kemijskim osobinama prilično ujednačeno. Njegovara poroznost varirala je od 57,2 do 63,0°/o, kapacitet za zrak od 10,68 do 16,42´Vo, kapacitet za vodu od 42,17 do 46,70°/o a volumna specifična težina od 1.12 do 1,18. Počev od proljeća 1966. iznad polovice leja s jelovim sadnicama, određenim za istraživanje utjecaja svjetla na njihov razvoj i fiziološko ponašanje, pomoću odgovarajućih lesa za 50°/o reduciran je pristup prirodnog svjetla. Ovo zasjenjivanje prekinuto je u jesen 1969. odnosno 1972. godine. Laboratorijskim testiranjem i mjerenjem obuhvaćeni su životni procesi mladih jela, izraženi naročito slijedećim neposrednim pokazateljima: visinskim prirastom, težinom i godišnjim prirastom biomase, težinom i godišnjim povećanjem asimilacijskog aparata, apsolutnim kapacitetom za vodu, i to posebno za iglice, posebno za ostali dio biljke, apsolutnom transpiracijskom aktivnošću, apsolutnim i specifičnim deficitom vode nakon suše, sposobnošću apsolutne i relativne restitucije sušom oduzete vode te konačno deficitom vode tj. gubitkom vode usprkos 4-dnevne neograničene mogućnosti resorpcije poslije suše. Za komparativnu analizu upotrebljeni su osim toga slijedeći izvedeni parametri: kvocijent produktivnosti, tj. odnos godišnjeg prirasta biomase prema težini asimilacijskog aparata, specifični kapacitet čitave biljke ili samo iglica za vodu, tj. odnos resorpcijskog potencijala čitave biljke ili samo iglica do njihove težine, kvocijent transpiracije, tj. stupanj produktivnosti transpirirane vode, izražen odnosom između godišnjeg prirasta biomase i globalne transpiracije kroz određeno vrijeme i napokon kvocijent resorpcije, tj. odnos restituirane vode do vode oduzete sušom. Za sve navedene parametre utvrđene su vrijednosti alternativno, tj. za jelčice koje su se do tada razvijale uz neograničeno osvjetljenje i za biljke koje su rasle određeno vrijeme u polusjeni. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Istraživanje vodnog režima u jelovim sadnicama obavljeno je upotrebom gravimetrijskog metoda, tj. uspoređivanjem diferencijacija težine vode nakon što su bile biljke kroz 24 odnosno 48 sati, 4 odnosno 8 dana izložene prirodnim uslovima uz potpunu pristupačnost odnosno potpun nedostatak raspoložive vode. PRETHODNA ZAPAŽANJA U toku odgajanja biljaka u rasadniku kod materijala koji je bio namijenjen eksperimentalnom istraživanju primijećene su određene pojave, koje ukazuju na određenu divergenciju jelovih provenijencija. Od osobitog je značaja nejednaka otpornost pojedinih provenijencija protiv proljetnog mraza. Dvogodišnje biljčice krajem travnja 1967. zahvatio je mraz, koji je prouzrokovao različito intenzivna oštećenja mladih izbojaka. Dok su provenijencije, koje potječu s područja Slovenije ostale nepovrijeđene, na ostalim je provenijencijama ndska temperatura izazvala znatna oštećenja, kod čega je bila njihova intenzivnost proporcionalna sa geografskom dužinom izvornog staništa. Korelacija je čvrsta, pošto joj pripada za rxy vrijednost 0,683. Jedino provenijencija Igman zauzima izuzetan položaj, jer se svrstava zajedno sa populacijom iz Slovenije u grupu otpornih protiv mraza, pošto je zajedno s njima u kritično vrijeme u pogledu frondescencije razvojno zaostajala. Pojava, da pomenuta provenijencija ustupa od utvrđene klinalno izražene uvjetovanosti geografskom dužinom, ne može se objasniti velikom visinom njezinog polaznog staništa, iako analiza vrijednosti za čitav testirani kolektiv nije potvrdila hipoteze o zavisnosti vremena frondescencije i stepen osjetljivosti na mraz od nadmorske visine provenijenčnog staništa. REZULTATI Zavisnost od geografskog položaja izvornog staništa U pogledu težine suhe biomase 8-godišnje jelove biljke, koje pripadaju provenijencijama iz Slovenije (tzv. »zapadne«) dakle prosječno za 26,7°/o su nadmašivale provenijencije istočnih izvora. Kod toga je značajno, da vodeće mjesto pripada provenijenciji sa Krima, čiji izvor leži najbliže odgajanju istraživanih jelovih biljaka. Drugo mjesto, međutim, .ne zauzima domaća provenijencija nego populacija s Igmana, koja prosječno za 12*/» zaostaje za prvom. Ponovno se dakle susrećemo s izuzetnim položajem jele s Igmana. Posljednje mjesto pripada provenijenciji sa Murtelnice, prenesene dakle ok. 470 km daleko s istoka. I petogodišnje biljke slovenačkog izvora proizvele su više suhe biomase od istočnih. U tome je slučaju prosječna razlika manja (16,7s/o), no još uvijek značajna. Vodeće mjesto pripada provenijencije s Roga, čiji je izvor udaljen ok. 42 km od odgajališta istraživa- Težina cjelokupne suhe biomase Jelove biljke (gram?) 3-godišnje 4-godišnje 8-godišnje Zapadnih provenijencija prosječno 6,700 20,250 45,226 Istočnih provenijencija prosječno 6,500 18,570 35,706 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nih biljaka. Prednost slovenskih provenijencija u pogledu težine suhe biomase ispoljava se i kroz ranije razvojne stadije, iako je razumljivo relativno manja. Kod 4-godišnjih biljaka iznosi prosječno 9%, kod 3-godišnjih samo 3%. Prema tome provenijencije iz Slovenije kroz sve istraživane razvojne faze pretežno ispoljavaju veću prosječnu produktivnost biomase, time da razlike progresivno rastu, što ukazuje na prirasnu divergenciju urođenih geografski grupiranih provenijencija. Analiza rezultata s obzirom na stupanj varijabilnosti težine suhe biomase čitavog 8-godišnjeg kolektiva jelovih provenijencija, pokazuje da koeficijent varijabilnosti starenjem sadnica postaje sve veći, budući da se za starosti 4, 5 i 8 godina penje od 16,7% preko 26,5% čak na 76,5%. Ovaj nalaz opravdava zaključak, da kvantitativni razvitak istraživanih jelovih provenijencija napreduje u pravcu progresivnog razilaženja. Taj je proces jače izražen kod istočnih provenijencija nego kod zapadnih, budući da koeficijent varijabilnosti kod prvih u prosjeku za 13,5´°/o nadmašuje onoga, koji je utvrđen za jelove provenijencije iz Slovenije. Ovakav odnos je razumljiv, pošto se kod slovenskih provenijencija radi o izvornim staništima, koja su prema svom geografskom položaju međusobno neusporedivo bliža nego što su izvorna staništa istočnih populacija. Naime, udaljenost odnosno izolacija jedan je od osnovnih uvjeta za formiranje lokalnih odnosno geografskih rasa, popraćeno i razilaženjem produktivnih sposobnosti, na koje u našem primjeru upozorava proširena amplituda varijabilnosti. Na redukciju svjetla jelove su provenijencije produkcijom biomase različito reagirale. Kod većine istih (62,54%) pod utjecajem polusjene produkcija je povećana (do 68%), dok se kod ostalih smanjila (do 40°/o). Stimulativni utjecaj kod prve spomenute grupe ispoljavao se je bez obzira na starosni razvojni stadij jelčica. S trajanjem zasjene do 5 godina se povećavao a zatim je počeo opadati dok se napokon nije očitovao restriktivno. Maksimalno povećanje pripada slovenskoj provenijenciji s Pohorja, a najintenzivnije smanjenje istočnoj provenijenciji s Velebita. Uspoređivanje prosječne vrijednosti za grupu zapadnih provenijencija s onom za istočne, pokazalo je da je polusjena kod prvih jače stimulirala tvorbu biomase nego kod drugih. Kako se radi o značajnoj razlici (70,5%), to možemo zaključiti da su — sudeći sa stanovišta produktivnosti — provenijencije s područja Slovenije ombrofilnije od istočnih, koje su u pravilu heliofilnije. Ovakva je vjerojatno i jelova provenijencija za koju je Pintarić (14) ustanovio da su sadnice u šumskim rasadnicima između 5. i 9. godine starosti postigli kod punog osvjetljenja za 70% veće visine od onih u sjeni. Varijabilnost produkcije biomase pod utjecajem kroz 3 do 4 godine reducirane svjetlosti, u pravilu se proširuje (do 32%) i time pridonosi ne samo morfološkoj nego — kako će se kasnije vidjeti — i fiziološkoj diferencijaciji jelovih biljaka. U pogledu težine suhe asimilacijske mase utvrđeno je, da ona starosnim razvojem ne samo apsolutno već i relativno, tj. u odnosu do ukupne biomase, raste. Dok je težina suhe biomase u 4 godine približno učetverostručena, dotle je težina suhih iglica u to vrijeme narasla za oko 6 puta. Uspoređivanjem zapadnih provenijencija s istočnim otkrivene su značajne razlike iako one nisu dosljedne. U 2. i 3. godini starosti, u tom pogledu, istočnim prove |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ndj enci jama pripada neznatna prednost, međutim već u slijedećoj godini odnos se mijenja u korist zapadnih provenijencija, kojima pripada prosječno za 8,8´Vo teža asimilacijska masa. Ova se razlika starenjem povećava tako da u 9. godini dostiže već 51,1´%. Ova konstatacija upozorava na činjenicu da veličina asimilacijskog aparata odlučujuće pridonosi starosnom razilaženju težine ukupne biomase zapadnih od istočnih jelovih provenijencja u korist prvih. Koeficijent produktivnosti iglica (odnos godišnjeg prirasta biomase prema težini asimilacijskog aparata) tokom 9-godišnjeg razvoja jelovih biljaka znatno je varirao, iako je u prasjeku ispoljavao trend povećavanja. Među 9-godišnjim jelovim biljkama najveća vrijednost pripada provenijenciji s Peristera, dok najmanju nalazimo među slovenskim populacijama, tj. kod provenijencije s Krima. Dakle, kod one, koja je proizvela najveću cjelokupnu biomasu. Uspoređivanjem prosječne vrijednosti za zapadne provenijencije sa prosjekom za istočne populacije, dolazimo do iznenađujućeg odnosa, da prve — i pored sve veće apsolutne produktivnosti u pogledu koeficijenta produktivnosti — zaostaju za drugo spomenutim. Kod 8-godišnjih jelčica ova prednost istočnih provenijencija iznosi prosječno 2P/o. Međutim, ovo je vodstvo pripalo istočnim populacijama jele tek poslije 5. godine starosti, dok su jelčice ove grupe ranije kroz 3 godine zaostajale prosječno za 11, 32 i 10%.. U razvoju prirasta u toku 9 godina primijećene su određene nenormalnosti, to jest ustupanje od prosječnog trenda. Uzroci ovih pojava leže u klimatičnim kolebanjima, na koja su pojedine provenijencije različito reagirale. I u ovome je slučaju utvrđen određeni stupanj zavisnosti od geografskog položaja, budući da su zapadne provenijencije u nepovoljnijim klimatskim prilikama ispoljile (u prosjeku za 24°/o) manju depresiju od istočnih, dok su u slučaju naročito povoljnih klimatskih uvjeta snažnije (u prosjeku čak za 145°/o) povećale svoj prirast od istočnih. Reakcijska norma zapadnih provenijencija (tj. iz Slovenije) očito je dakle povoljnija od istočnih i udaljenijih. Normalizacija je prirasta kod toga čvrsto negativno korelirana geografskom dužinom (rxy = 0,560). Što dalje prema istoku leži izvorno stanište uspoređivanih provenijencija tim manje se oporavlja prirast poslije depresije u prethodnoj godini. Prosječni specifični kapacitet za vodu (odnos resorpcijskog potencijala prema težini) staranjem se jelovih biljaka povećava prosječno do 5. godine, a zatim opada. Utvrđena je vrlo jaka klinalna zavisnost tog parametra od geografske dužine izvornog staništa, koja je za dvogodišnje biljke predočena koeficijentom korelacije ryx = —0,767, za trogodišnje —0,871 a za starije —0,511 odnosno —0,454. Što istočnije leži izvor uspoređivanih provenijencija, tim manji je pripadajući kapacitet za vodu. Međusobna uvjetovanost za sve istraživane starosti jelovih biljaka gotovo je jednaka i linearna; npr. u trećoj je godini izražena jednadžbom Y — 151,0 — 0,082 (x — 89,1) s greškom 1,723. Redukcija svjetla povećava apsolutni i specifični kapacitet biljaka za vodu. Ovaj utjecaj nije zavisan od starosti materijala, ali je proporcionalan s trajanjem zasjene. Kod pojedinih jelovih provenijencija vrlo je različit time da je prosječni apsolutni efekt kod istočnih provenijencija za 20%, a spe 211 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 10 <-- 10 --> PDF |
oifični čak prosječno za 35´Vo snažniji nego kod zapadnih populacija. Varijabilnost ovog parametra za biljke sviju razvojnih stadija, dužim se trajanjem svjetlosne redukcije dosljedno povećava. Prema tome, moguć je zaključak da redukcija svjetla dosljedno pojačava diferencijaciju onih morfološko-fizioloških karakteristika jelovih biljaka, koje su odlučujuće u pogledu kapaciteta za vodu. U pogledu apsolutne transpiracijske aktivnosti ispoljile su se značajne razlike između uspoređivanih provenijencija. Prve 3 godine prosječna vrijednos za zapadne populacije (iz Slovenije) nije signifikantno odstupala od one za istočne provenijencije, no već u slijedećoj razvojnoj fazi ukazala se je prosječna razlika od ll´Vo na račun zapadnih populacija kao jačih potro šača vode. Transpiracija (grama vode u 48 sati) Jelove sadnice —— —-; 1-godisnje r —— 2- godišnje : „y . 3-godisnje Zapadnih provenijencija prosječno 9,155 11,850 38,105 Istočnih provenijencija prosječno 9,200 11,906 34,300 Specifična je transpiracija jelovih biljaka njihovim starenjem opadala, a odnosi između provenijencija analogni su onima za prethodno obrađeni parametar. Prosječni kvocijent transpiracije (odnos između godišnjeg prirasta biomase i globalne transpiracije) za zapadne je jelove provenijencije kroz sve razvojne studije dosljedno premašivao prosječnu vrijednost ovog parametra za istočne populacije. Taj je višak značajan, a njegova srednja vrijednost za čitavo razdoblje tretiranja iznosi 1310/o. Za resorpcijski koeficijent (odnos restituirane vode do vode oduzete sušom) ustanovljena je blaga korelacija s geografskom dužinom izvornog staništa (ryx = 0,34). Porastom geografske dužine uspoređenih jelovih provenijencija pripadajuća resorpcijska sposobnost — uz jednake ostale uvjete — u pravilu se penje. Konačni deficit vode uspoređivanih provenijencija značajno se međusobno razlikovao. Kod 5-godišnjih biljaka razlika između srednjih vrijednosti tog parametra za zapadne i istočne populacije iznosila je 21,1´%. Bez obzira na trajanje suše provenijencije iz Slovenije ispoljavale su jači deficit vode od istočnih pa je prema tome pomanjkanje vode presudni je za opstanak prvih nego drugih. Zavisnost od pedogene karakteristike izhodišnih tala Rezultati testiranja uspoređeni su alternativnim opredjeljenjem jelovih provenijencija s obzirom na prisutnost ili otsutnost krečnjaka u pripadajućim polaznim tlima. Težina suhe biomase pokazala je značajnu razliku s obzirom na spomenutu alternativu, time da su provenijencijama sa krečnjaka doljedno pripadale veće vrijednosti. Prosječno razilaženje obe uspoređene grupe bilo je vrlo značajno i povećavalo se je starenjem biljaka. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Težina suhe biomase (grama) Jelove sadnice 1-godišnje 4- godišnje 8-godišnje sa krečnjaka prosječno 3,810 21,480 52,900 sa nekrečnjačkih tala prosječno 3,760 17,590 27,861 Prosječna diferencijacija kod 4-godišnjih biljaka iznosila je 22,P/o i razlike su signifikantne uz rizik 5°/o za t = 2,55. U petoj godini prosječna je diferencijacija porasla na 38,6% i signifikantnost je postala još pouzdanija jer joj pripada samo rizik od l´-´/o za t = 3,36. Razilaženje tog parametra kod osmogodišnjih sadnica postiglo je čak razliku prosječno 89,5´%. Utvrđena je dakle pouzdana produkcijska prednost jelovih provenijencija sa karbonatnih tala. Ova pojava očito ukazuje na markantnu divergenciju naše jele u pravcu formiranja dvaju različitih ekotipova: jele na karbonatnoj podlozi i jele na staništu bez krečnjaka. Iako razlike nisu signifikantne, ipak je primijećena određena tendencija da redukcija svjetla kod provenijencija sa karbonatnih tala manje stimulira produkciju biomase nego kod populacija sa staništa bez krečnjaka. I koeficijent varijabilnosti istraživanog parametra upozorava na zavisnost od pedogenog karaktera izvornih tala. Budući da »karbonatnim« provenijencija pripadaju veće vrijednosti, nameće se zaključak, da su ove populacije podvrgnute jačoj prirasno-morfološkoj diferencijaciji. Težina asimilacijske mase ispoljila je snažnu pedogenu zavisnost. Razlike između uspoređivanih kolektiva za 8-godišnje sadnice signifikantne su uz rizik 11%> za t = 1,76 i time dovode do prosječnog nadmašivanja jelčica sa karbonatnih tala za 119,4l0/o. Dakle, njihova veća reprodukcijska sposobnost u velikoj je mjeri uvjetovana veličinom asimilacijskog aparata. Uspoređivanje kvocijenta produktivnosti iglica s obzirom na karakter polaznih tala pokazalo je razliku, koja po svojoj prosječnoj vrijednosti doduše nije velika (12°/o), ali je značajna u pogledu na svoj predznak koji ukazuje na prednost jela sa nekrečnjačkih tala. Ova konstatacija nije u kontradikciji s onom u prethodnom pasusu, već istu nadopunjuje time da veća produktivnost »krečnjačkih« jelovih provenijencija ne može biti posljedica veće proizvodne sposobnosti njihovog asimilacijslcog aparata. Razvoj prirasta odvijao se je u zavisnosti od pedogenog karaktera polaznog staništa. Prirasna depresija, prouzrokovana nepovoljnim klimatskim prilikama, snažnije se odražava kod »krečnjačkih« provenijencija nego kod ostalih. Radi se naime o značajnoj prosječnoj razlici od 66,9´°/». Diferencije za istraživani kolektiv provenijencija signifikantne su uz rizik 8!Vo za t = 2,50. Reakcijska norma jela sa krečnjaka na nepogodne klimatske uslove — uz jednake ostale okolnosti — zauzima dakle kvantitativno lošiji položaj od jela sa nekarbonatnih tala. Apsolutni kapacitet za vodu također je osobina, kojom se uspoređene pedogene različite grupe jelovih provenijencija značajno razilaze, jer prosječna diferencija tog parametra iznosi čak 90%, time da krečnjačke populacije 213 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 12 <-- 12 --> PDF |
TS 0 1 > 1 «a V CO ft u 0 Ol M SB a s >u I—1 BS u -tj Ol u a * U CA ft H CS <4* sn <\i IN O ft # 214 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 13 <-- 13 --> PDF |
prati veća prosječna vrijednost. Analogni odnos ustanovljen je za specifični kapacitet za vodu iako je razlika manja (17,4´Vo), što je razumljivo s obzirom na okolnost, da krečnjačkim provenijencijama pripada daleko veća biomasa. I u pogledu utjecaja redukcije svjetlosti na kapacitet za vodu, uspoređene su se grupe različito ponašale. Provenijencije sa karbonatnih tala u polusjeni jače su reagirale povećanjem specifičnog kapaciteta za vodu od nekrečnjačkih. Prosječna razlika vrlo je velika i to 117,4´°/o i signifikantna je za kolektiv uz rizik 17% za t = 1,42. Ova je pojava utoliko značajna što polusjena, osim toga, krečnjačkim provenijencijama snažnije proširuje varijabilnost toga parametra nego ostalih jelovim populacijama. Jela sa karbonatnih tala ostvaruje i u tome pogledu intenzivniju diferencijaciju onih fizioloških osobina, koje reguliraju kapacitet za vodu. Transpiracijska aktivnost ispoljava pouzdane znake zavisnosti od pedo genog karaktera provenijenčnih izvoda. Razlika srednjih vrijednosti toga parametra u toku razvoja uveličava se i u 3. godini iznosi 23,5"/o. Transpiracija (grama vode u 48 sati) Jelove sadnice u 1. godini u 2. godini u 3. godini sa krečnjaka prosječno 9,320 12,370 40,260 sa nekrečnjačkih tala prosječno 9,070 11,500 32,580 Diferencije uspoređenih grupa provenijencija signifikantne su uz riziko 5% za t = 2,74 time da su jele sa krečnjaka dosljedno jači potrošači vode. Koeficijent transpiracije izražen srednjim vrijednostima za uspoređene pedogeno različite grupe jelovih provenijencija, svojom razlikom od 46,2´Vo pokazuju, da produktivnost transpiracije kod jela sa karbonatnih tala znatno premašuje ovu fiziološku karakteristiku ostalih populacija, tim više jer su utvrđene i signifikantne diferencije između članova kolektiva sa razlikom lO´Vo za t = 1,94. Iz ove pojave i dz konstatacije u prethodnom pasusu moguće je zaključiti da jelove provenijencije sa nekrečnjačkih tala usprkos svoje razmjerno male transpiracije, troše više vode u neproduktivne svrhe nego populacije sa krečnjaka. Konačni deficit vode jače pogađa jelove provenijencije sa karbonata nego ostale. Uspoređenjem srednjih vrijednosti tog parametra za obe grupe nakon 3-dnevne suše, utvrđena je značajna prosječna razlika od 44,9%, a osim toga diferencije su signifikantne već uz rizik od F/a za t = 3,35. Nakon dehidracije, produžene na 4 dana, razlika srednjih vrijednosti se popela na 45,6"/o dok su diferencije signifikantne uz rizik 0,5´°/» za t = 4,49. Suša prema tome i pored kasnije irigacije substrata izaziva kod jelčica sa krečnjačkih tala veći stupanj ireverzibilno izgubljene vode nego kod provenijencija sa tala bez karbonata. Stoga kod prvih snažnije poremećuje vodni bilans neko kod drugih. Produženjem sušnog perioda potencira se divergencija uspoređenih jelovih ekotipova. 215 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 14 <-- 14 --> PDF |
>71 1 BI » -" ro f4 „ 3 13 0 > rt N rt u 60 -M 4) H rt rt C a «-i ´3 (^ rt - O *—, u c >N 3 13 (U J4 Cfl <*rt h 61) O a» mi 3 rt I -u m 0 rt i 0 T3 fl] S 216 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ZAKLJUČCI Provedenim istraživanjima je utvrđena markantna prednost autohtonih i blažih provenijencija pred stranim odnosno geografsko udaljenim jelovim populacijama u pogledu otpornosti na kasne proljetne mrazove. Osim toga, ove prve značajno brže prirašćuju od drugih, time da sve ovo razilaženje starošću progresivno zaoštrava, kod čega polusjena dosljedno ubrzava divergenciju. Sa stanovišta produktivnosti jelove su provenijencije iz Slovenije ombrofilnije od istočnih. Međutim, brži prirast zapadnih provenijencija, nije posljedica veće specifične produktivnosti iglica nego je rezultat većeg pripadajućeg asimilacijskog aparata. Reakciona norma na klimatske nenormalnosti kod zapadnih je provenijencija znatno povoljnija nego kod udaljenih. Kod toga je normalizacija prirasta izazvanog klimatskim nepovoljnostima direktno proporcionalna opadanjem geografske dužine izvodnog staništa provenijencija. I kapacitet jelovih sadnica za vodu ispoljava čvrstu zavisnost od geografskog položaja ishodišnog staništa, time da je opadanje tog fiziološko značajnog pokazatelja dosljedno uvjetovano većom geografskom dužinom. Pojava ove divergencije ispoljava kod jelčica koje su se razvijale u uvjetima neograničenog prirodnog svjetla — snažnije, nego kod onih odgojenih u polusjeni. Jelove provenijencije porijeklom iz Slovenije, u vezi sa svojom jačom transpiracijom, veći su potrošači vode od istočnih populacija. Apsolutna i relativna sposobnost resorpoije vode također pokazuju zavisnost od geografskog položaja izvora jelovih provenijencija time da se vrijednost ovog značajnog fiziološkog pokazatelja porastom geografske dužine u pravilu uveličava. Stoga je razumljivo da su jelove provenijencije iz Slovenije, nakon suše, usprkos kasnije neograničenom raspoloživom vodom, pogođene, većim konačnim deficitom nego istočne populacije. Ove pojave upozoravaju da u vezi s nejednakim fiziološkim osobinama jelovih provenijencija treba posvećivati posebnu pažnju odgovarajućem izboru, kod čega autohtone populacije prate značajne prednosti. Zavisnost značajnih fizioloških karakteristika jele od geografskog položaja izvornih staništa, naročito u pogledu proizvodnosti, gospodarenja s vodom i reakcije na reducirano svjetlo, upozorava na očito formiranje jelovih geografskih rasa, kod čega se u određenim pogledima očituje čak klinalna proporcionalnost s geografskom dužinom pripadajućeg porijekla. Provedena istraživanja nisu potvrdila zavisnost testiranih fizioloških osobina jelovih provenijencija od reljefnih karakteristika izvornog staništa, ali je otkrivena uvjetovanost od njihove pedogeneze. Kod toga odlučujuću ulogu igra prisutnost, odnosno odsutnost karbonata u tlima. Provenijencije sa krečnjaka dosljedno ostvaruju značajno veći prirast od drugih. Ova po java nije posljedica jače produktivnosti iglica nego većeg pripadajućeg asimilacijskog aparata, kod čega je divergencija naročito izražena kod jelčica, koje su se razvijale u uvjetima neograničenog prirodnog svjetla. Jele sa karbonata hidrofilnije su od onih sa nekrečnjačkih tala, Osim toga, prve reagiraju na nepovoljne klimatske promjene snažnijom prirastnom depresijom od drugih. Veći kapacitet za vodu i jača transpiraoijska aktivnost obilježavaju jele sa krečnjaka higrofilnom karakteristikom, koja uz uvjete neograničenog prirodnog svjetla dolazi naročito do izražaja. Jele takvog pedo |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 16 <-- 16 --> PDF |
genog izvora i pored velikih potreba za vodom, vlagu u svome metabolizmu ipak produktivnije iskorištavaju. Međutim, uslijed suše njihov vodni bilans bude jače ireverzibilno pogođen pa stoga teže podnose ekstremno pomanjkanje vode. Ove koncentracije ukazuju na značajno razilaženje naše jele obzirom na njezin pedogeni izvor formirajući »krečnjačke« i »nekrečnjačke« rase, koje se barem u pogledu testiranih fizioloških osobitna bitno razlikuju. LITERATURA 1. Blutel , Y.: Le sapin pectine, essence d´ombre ou souffre-doleurs, Revue forest, francaise, 1968, 5. 2. Braun , H.: Eine Methode für die Untersuchung des Wasserverbrauches der Holzpflanzen, Forstwiss. Ctbl., 1970, 3 3. Brinar , M.: Življenjska kriza jelke na slovenskem ozemlju v zvezi s klimatičnimi fluktuacijami, Gozdarski vestnik, 1964. 4. Brinar , M.: O sušenju jelke in nekaterih pojavih, ki ga spremljajo, Zbornik instituta za gozd. in les. gosp. 8- 1970. 5. Brinar , M.: Propadanje jelke v zadnjem desetletju s posebnim ozirom na ekološke razmere in fluktuacijo klime, Gozdarski vestnik, 1974. 6. Brinar , M.: Primerjalno testiranje jelovih provenienc glede nekaterih fizioloških značilnosti v zvezi s propadanjem jelke na slovenskem ozemlju, Zbornik instituta za gozd. in les. gospod., 12, 1974. 7. Brinar , M.: Propadanje jelke je še vedno v ospredju, Gozdarski vestnik, 1974. 8. Ehm, H.: Za šumite na ela vo Makedonija, God. zbornik na Zem. šum. fakult. Univerz. vo Skopje, 26, 1974. 9. Malek , J.: Ustup jedle a zmenv klimatu se znečistenim ovzduši, Lesnica prace. 1979. 10. Malkina , I.: Svetovie krivie fotosinteza drevesnogo porosta, Svetovoi re žim fotosintez i produktivnost lesa, Moskva, 1967. 11. Mar c et, H.: Versuche zur Dürren resistenz innealpiner Trockentannen, Schveiz. Z. f. Forstwesen, 1971. 12. Mayer , H.: Zur waldbaulich-genetischen Beurteilung der Tanne, Bericht über den Tannen-Symposium der Arbeitsgruppe Gebirgswaldbau, IUFRO-Sektion 23. 13. Nestorov , N.: Očerki po lesovedeniju, Moskva, 1933. 14. Pint arid, K.: Uzgoj sadnica u šumskim rasadnicima, Narodni šumar, 1968. 15. P o p n i k o 1 a, N.: Varijabilnost i oplemenjivanje jele u SR Makedoniji, Narodni šumar, 1976. 16. Rudolf , W.: Entwicklungsphysiologische Grundlagen der Pflanzenzüchtung, Hamburg, 1958. 17. Samek , V.: O šireni jedle v dobe poledove na uzemi sredini Evropy, Les. čas., 1967. 18. Š a f a r, J.: Problem sušenjia jele i način gospodarenja na Macelj gori, Šumarski list, 1965. 19. Šafar , J.: Prilozi rješenja problema o održavanju i podmlađivanju jele na području Gorskog Kotara, Šumarski list, 1969. 20. Taub e rt, F.: Beiträge zur äuseren und inneren Morphologine der Lichtund Schattennadeln bei der Gattung Abies Mitteil. d. Deutsch. Dendrologischen Gesellschaft, IL 1962. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 17 <-- 17 --> PDF |
21. Va n Miegroet , M.: Kunstbeleuchtung und Gassaustausch — Mittel zur Erforschung der Baumart, XIV IUFRO-Kongress, IV. München, 1967. 22. Vincent , G.: Das frühzeitige Tannensterben, seine Ursachen und Vorbeugung, Centrablt. f.d. Forstwesen, 1971. On the Divergence of Some Physiological Properties of Different Provenances of Silver Fir (Abies pectinata DC) in Yugoslavia Summary With reference to the fact that climatic changes cause physiological abnormalities of silver fir, in its water balance particularly, the consequence of which is the actual rapidly dying-back of this species, 20 provenances from the territory of Yugoslavia were investigated. The following characteristics were studied: dry bio- mass weight, reaction of the increment on climatic changes, water capacity, transpiration activity and resorption capacity. Considerable differences among individual provenances and the advantage of those on eastern localities have been established. Remarkable differences between soils with limestone (calcium carbonate) and without it have been found, as well. Figures show, according to provenances: Fig. 1. Specific water capacity of 2, 3 and 4 years old fir trees Fig. 2. Specific water capacity of needles of 2, 3 and 4 years old far trees Provenances are arranged from left to right according to geographical longitude |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1982 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ŠUMSKE KRONIKE IZ ŠUMSKE KRONIKE KOTARA VRBOVSKO ZA 1940. GODINU 1. U 1940. godini nastale su na području kotara izmjene površina šuma po vlasništvu. Kako je 1939. godine Zemljišna zajednica P.avna Gora kupila posjed Sušica na mostu u površini 1000 k.j. šume, tako su u 1940. godini ZZ Srpske Moravice i ZZ Vrbovsko kupile šumski posjed b. vlastelinstva Severin na Kupi. Kupoprodajna cijena iznosila je za 1025 k.j. šume nešto ispod 1900 000, dinara. ZZ su uz šumu dobile i obveznice za likvidaciju agrarne reforme nominalne vrijednosti cea 400 000, dinara, pa je prema tome za šumu plaćeno u stvari samo oko 1,5 milijuna dinara. Od ukupne površine 1 025 k.j. 1/3 kupila je ZZ Srpske Moravice a 2/3 ZZ Vrbovsko. Od dijela ZZ Vrbovsko jedan dio će u 1941. godini otkupiti ZZ Lukovdol (jer u 1940. godini nije imala potrebnu gotovinu). 3 b) Posebne štete prouzročio je vjetar od 15. IX i 22. XI 1940. godine. To je zapravo bio orkan iz smjera jugozapada i zahvatio područje Općine Ravna Gora učinivši ove štete: 1. u banovskim šumama Šumarije u Ravnoj gori porušivši 4 740 m3 drvne mase u vrijednosti od 227 213 dinara, 2. u šumama ZZ Ravna Gora porušivši 7 000 m* drvne mase u vrijednosti od 245 000 dinara i 3. ü šumama ZZ Stari Laz — Kosa oborivši oko 4 000 ms jelovine u vrijednosti od 108 000 dinara. 5. Drvno tržište bilo je odraz opće političke situacije u svijetu, odnosno sadanjeg rata. Početkom godine bilo je potražnje te je ZZ Vrbovsko postigla u Tisovoj kosi i u Oštrom vrhu za jelovinu 220 dinara, za bukovinu 150 dinara a za javorovinu 250 dinara sve po 1 m3 (tehničkog drva, nap. OP). Nakon toga nastaje za tehničko drvo mrtvilo sve do početka 1941. godine, ali što prelazi okvir ove kronike. Naročito je bilo traženo ogrjevno drvo. Tokom 1940. godine samo su seljaci — maloposjednici prodali blizu 16 000 pr. met. ogrjevnog drva (po Očevidniku izvoznica 15 762 pr. met), i to u prvom redu bukovog a zatim ostalih vrsta, grabovine i hrastovine. Cijene su fc želj. stanica Vrbovsko od 50 din. porasle na 100 din. po pr. met. No taj se porast ne smije "uzeti kao apsolutan već je rezultat općeg skoka cijena tako, da je apsolutan porast neznatan. Najveća količina potjecala je s područja Općine Severin na Kupi — 7 550 pr. met. a zatim s područja Općine Bosiljevo — 5. 883 pr. met. koje je pretežno otpremljeno preko želj. stanice Generalski Stol. Tokom 1940. godine izvezeno je nadalje cea 3 100 pr. met. jelovog celuloznog drva. Ovo drvo u većini su izrađivali Ravnogorci a prodajna cijena fc. želj. sta nica popela se na 140 din/pr. met. Najveći dio otpremljen je preko želj. stanice Skrad. Vrijedno je zabilježiti prodaju 500 pr. met. taninskog drva (zapravo je bilo 600 pr. met., jer su cjepanice bile dužine 1,20 met.) te 50 000 ljeskovih štapova. Taninsko drvo (hrastovo i kestenovo) otpremano ie s područja Općine Bosiljevo, a štapovi iz severinske općine, odnosno sela ispod Litorića. Štapovi su izrađivani u dimenzijama 1,30 — 1,80 met. dužine i promjera 18 — 40 mm a cijena im je iznosila 18 — 25 para po komadu pokraj panja. U ljetu kestenovo taninsko pro davano je po 75 dinara pr. met. na panju (ü šumi Dražac). S područja Bosiljeva iz seljačkih šuma prodano je i 1 670 komada normalnih željezničkih pragova, a cijena im je u jesen 1940. godine bila 205 dinara po komadu fc želj. stanica Generalski Stol. |