DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 90 <-- 90 --> PDF |
jelena i jelen-šarenjaka. Rezultati analiza pokazuju, da hranivost zečjaka odgovara hranivosti livadnog sijena i veća je nego hranivost žitne slame. Zečjak je značajan za prehranu divljači, zaključuju autori, posebno zimi, kada je znatan dio krošnje iznad snijega. Značenje zečjaka za prehranu divljači je i u tome, jer uspjeva i na manje plodnim staništima. F. SORBETTI-GUERRI saopćuje rezultate svog ispitivanja primjene resorsin- fenol-formaldehida kao ljepil a u proizvodnji lameliranog drva, a P. CASANOVA piše o jelenskoj divljači u talijanskim šumama. U nedalekoj prošlosti, prema zapisu Castelli-ja 1939. god., jelen se u Italiji nalazio samo na područZNANSTVENI RADOVI Instituta za istraživanja šumskog gospodarstva Zvolen, SR Slovačka, br. 31/1981. Ovaj broj Znastvenih radova sadrži rezultate istraživanja o ceru te hrastovima lužnjaku i kitnjaku na području Slovačke. To su: A n č ä k, J .: Cvjetanje i rodnost nekih vrsta roda Quercus u Slovačkoj (str. 13-29). Istraživanje o cvjetanju i rodnosti hrastova obavljena su od 1971. do 1974. na pokusnoj plohi Bab kod Nitre a od 1975. do 1978. godine u Malim Karpatama u okviru internacionalnog biološkog programa (IBP) o produkciji biomase i energetske vrijednosti sjemena šumskog drveća. Istraživanja su provedena metodom fenoloških opažanja, odnosno praćenja stvaranja cvjetnih pupova, toka cvatnje, oprašivanja i oplodnje te razvoja i dozrijevanja sjemena. Za praćenje fenofaza korišćene su probne plodne grane, a intenzitet pojedinih fenofaza utvrđen je brojem generativnih organa po tekućem metru plodnih grana i sve zatim preračunato na cijelu krošnju. ju Alpa, dok je danas rasprostranjen po cijeloj zemlji. Proširenje areala jelena rezultat je šumarske politike da se šume panjače pretvaraju u visoke. Međutim nužno je nadzirati brojno stanje, jer jelen predstavlja opasnost za šumu odgrizanjem mladica i guljenjem kore. Ovaj broj, a time i godište, završava nekrologo m Aleksandru MARCELLU (28. 06. 1894 — 22. 12. 1980), botaničaru. A. Marcello je, kako navodi autor nekrologa Roberto C o r t i, 1934. godini inicirao fitofenološka promatranja i s tog područja Talijanska šumarska akademija izdala je 1953. godine njegovu knjigu »Nov a f e n o 1 o g i j a«. Ovim istraživanjima postignuto je kako za biologiju tako i za šumarsku praksu: a) bolje poznavanje morfologije generativnih organa, muških i ženskih, te morfološko-anatomske građe plodova uz opis procesa od cvatnje do sazrijevanja ploda; b) pobliže su istraženi faktori koji utječu na pojavu i razvoj cvjetnih pupova te periodicitet i intenzitet uroda sjemena: c) korišćenje dobivenih pokazatelja za procjenu odnosno predskazivanje uroda sjemena tih hrastova. Loeffler, A.: Optimalizacija prihranjivanja mineralnim gnojivima ponika hrasta kitnjaka (Quercus petraea Liebl.) (str. 31-61). Autor je istraživao djelovanje u geometrijskoj progresiji povećanih doza dušika (25, 50 i 100 kg po ha), fosfora (40, 80 i 160 kg po ha Pi-Os) i kalija (30, 60 i 90 kg K2O) i to dušik kao mokraćevina (45!l/o N) i amonijeva salitra (33»/» N), fosfor u superfosfatu (8´%> P) a kalij u kalijevom sulfatu (43»/» K). U konkretnom slučaju kao optimalno doziranje pokazalo se dodavanjem N 90—120 kg, P2O5 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 91 <-- 91 --> PDF |
86—97 i K2O 76—86 kg, sve po 1 ha površine. Kor pel , S.: Uzgoj mješovitih hrastovih sastojina i njihov utjecaj na sastojinsku strukturu i produkciju (str. 63-109). Ova istraživanja provedena su u mješovitim sastojinama hrasta, bukve i graba u Srednjoj Slovačkoj. Na početku istraživanja starost ovih sastojina, koje su nastale prirodnim pomlađivanjem, bila je 12 godina. Odabrano je pet sastojinskih tipova i to prema zastupljenosti i visinskoj raspodjeli spomenutih vrsta. Veličina pokusnih ploha (serija »a«) d kontrolnih ploha (serija »b«) iznosila je po 1 ar. Na kontrolnim plohama nije bilo uzgojnih zahvata do 21. godine starosti a na ostalim su provedena dva prosvjetljavanja i dva proređivanja u razmacima od 3, 6, 6 i 5 godina. Na kontrolnim plohama prosvjetljavamja je obavljeno u 21. godini, a zatim prorede kao i na pokusnim plohama. Na pokusnim plohama sva su stabla bila obrojčana i na njima su praćene promjene biometričkih i taksacionih obilježja za vrijeme od 20 godina (1957—1977). U starosti od 12 godina broj stabala iznosio je između 69320 i 105800 po ha, a već u 15. godini kretao se između 37 i 40000. U početku, grab je bio jači od bukve, ali kasnije ga je bukva nadjačala. Udio hrasta u ukupnom broju stabala na pokusnim plohama tj. onima na kojima su vršeni uzgojni zahvati, smanjivao se, ali je u gornjem sloju u starosti 20 godina bio pretežna, a u 13 godini dominantna vrst. Na kontrolnim plohama u gornji sloj probila se i bukva. Bublinec, E.: Sadržaj vode, bioelemenata i pepela u nadzemnim organima hrastova (str. 111—138). Sadržaj vode, bioelemenata N, P, K, Ca, Mg, S, Fe, Mn, Cu, Zn, Mo, B te pepel, istražen je u hrastu lužnjaku, hrastu kitnjaku i ceru time, da su svi rasli u istim stanišnim uslovima (tlo černozemsko smeđe iz karbonatnog lesa). Prosječni sadržaj vode iznosio je: — u lišću cera 64% a u lišću lužnjaka i kitnjaka 60/7%, — u drvu cera 42,1% (deblovina) i 43,0 % (granjevina) a u drvu hrastova 3 Wo i 40,6%, — u kori cera 26,9% (i na deblu i na granama) a u kori hrastova 40,8% i 39,5%. Količina hraniva bila je veća u cera nego hrastova, kako u drvu tako i u lišću. Tako je drvo cera sadržalo 0,24°/» N, 0,05% P, 0,19»/. K, 0,44»/o Ca, 0,06% Mg i 0,44°/o S, a drvo hrasta lužnjaka i kitnjaka 0,20% N, 0,04% P, 0,10% K, 0,29% Ca, 0,03% Mg i 0,04% S. Lišće je sadržavalo, cer: hrastovi; N 2,22% : 1,89%, P2O5 0,27% : 0,22%, K 0,91% : 0,78!% i Mg 0,32% : 0,27%. Naprotiv, kora cera sadržavala je manje mineralnih hraniva, osim Ca, nego kora hrastova, a udio je manji, što je kora deblja. Između sadržaja istog elementa u drvu i u kori nije utvrđen pozitivan odnos. Od mikroelemenata mladice su osobito bogate manganom, željezom i, relativno, cinkom, a najmanje količine, kako u kori tako i u drvu i lišću, pronađene su Mo i Cu (ispod 10 ppm). Hancinsky, L.: Prirodna obnova hrasta i njezin odnos prema tipološkim jedinicama (str. 139—161). Istraživanja su pokazala da za pravilno određivanje kvantitete i kvalitete prirodne obnove najbolje odgovaraju šumski tipovi. Halaj , J.: Produkcija hrastovih sastojina u CSSR (str. 163—191). U ČSSR bile su korišćene Wimmenauerove tablice prihoda i rasta, pa je odlučeno izraditi vlastite tablice. U tu svrhu od 1965. do 1975. godine provedeni su opsežni istraživački radova za izradu tablica rasta i prirasta glavnih vrsta drveća, pa i za hrast. U radovima su sudjelovali znanstveni instituti, visoke škole i zavodi za uređivanje šuma. Za hrast su položene ukupno 582 pokusne plohe. 177 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Tablice su izrađene potpunim matematskim postupkom na elektronskom računana, a sadrže podatke kako za glavnu tako i za sporednu sastojinu. Za utvrđivanje boniteta uzeta je srednja visina lOOgodišn-jih sastojina. Uz ostale podatke sastavljen je i indeks proreda. Č a p e k , M .: Štetni faktori u hrasticima SR Slovačke (str. 193—211). Rad se bavi štetnim faktorima u hrasticima SSR i temelji na rezultatima dugogodišnjih istraživačkih radova kolektiva autora. Kao osobito važni su se pokazali suša, kasni mrazovi, neke bakterijske i gljivične bolesti (tok sokova, medljika, Roselinia, gnjiloća), korov, neželjeno prirodno pomlađivanje graba i bukve, divljač, mišji glodavci, štetni insekti žderači korijenja i lišća, paša stoke kao i oštećenja uzrokovana čovjekom, nedostaci u radu šumskog gospodara, požar i štete od dima. Iznimno velike štete je prouzrokovao vihor. Štetnih faktora na hrastovima je veliki broj, ali su hrastovi protiv njih razmjerno otporni i imaju značajnu sposobnost regeneracije. Zato se veći mortalitet javlja prije kod mladih stabala. Ugroženost hrastova od štetnih faktora, opseg i značaj šteta zavise od stanišnjih uslova, koje je moguće izraziti jedinicama šumarske tipologije. Zaštita hrastika zavisi naročito od prevencije, a samo u rijetko opravdanim slučajevima primjenjuje se i obrana — borba protiv bolesti i štetnika. Čizmar, 0 .: Isporuke industrijskog prostornog hrastovog drva prema težini (str. 213—231). S razvojem industrije celuloze i papira te proizvodnje ploča iverica, raste i udio prostornog drva za industrijsku preradu. Iz toga proizlazi potreba za pojednostavljenje proizvodnje i dobave svih sortimenata prostornog drva i dopunu novim sortimentom — »industrijsko drvo« u standardnim dužinama kao i u isporukama mjerenja po težini. Zbog poveća nih kapaciteta i potreba javlja se manjak mekog drva, kao npr. za Južnoslovačke tvornice celuloze i papira u Šturovu, pa se pristupilo istraživanju mogućnosti korišćenja drva hrasta lužnjaka i kitnjaka te cera. Ta su istraživanja provedena 1976. i 1977. godine i u ovom radu saopćavaju se dobiveni rezultati, čak u 11 tablica. Na osnovi rezultata tih istraživanja Južnoslovačke tvornice papira i celuloze od 01. 01. 1979. godine preuzimaju drvo tvrdih listača po težini, a ne po prostornoj mjeri, prostornim metrima. Korenek, J.: Ekotipovi hrasta lužnjaka i kitnjaka u Slovačkoj (str. 233— —246). Ekotipovi su utvrđeni južno od granice između baltičke i panonske klime u Slovačkoj. Za hrast kitnjak utvrđeno je pet ekotipova a za hrast lužnjak dva. Ekotipovi hrasta kitnjaka su: — prvi u području Zahoria te zapadne i srednje slovačke dubodoline, ekotip čistih sastojina kitnjaka sa stablima izrazito razgranatih krošanja; — drugi ekotip nalazi se u dolini Vaga na nevapnenim materijalima kredne formacije i na području zapadnoslovačkog paleogena, gdje se nalaze mješovite sastojine a krošnje su u obliku bouquet-a; — treći tip nalazi se na istočnovapnenastim krednim formacijama a krošnje stabala su u obliku bouquet-a; — četvrti tip kitnjakovih sastojina nalazi se na vapnencima po cijeloj Slovačkoj, južno od navedene klimatske granice, s krošnjama u obliku bouquet-a i malo povijenim granama; — peti ekotip čine saistojine kitnjaka na srednje i istočno-slovačkom području eruptivnog stijenja i paleogena Niskih Tatra, Rudohoria i Gornje Branisko. Krošnje stabala su pravilno razvijene s malo povijenim granama u obliku slova S. Jedan ekotip lužnjaka nalazi se u prvom redu LI Zapadnoj Slovačkoj, gdje u nizinama tvori karakteristične sastojine |