DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 69 <-- 69 --> PDF |
ideja o osnivanju šumskih zadruga ozakonjena je tek nakon 60 godina tj. u Zakonu o šumama iz 1929. godine.?) [16] Odredbe o šumskih zadrugama sadrže §§ 107—111. i § 180. Uz mogućnost fakultativnog osnivanja zadruge, uzakonjeno je i obligatno osnivanje i to u slučaju »ako se sprovođenje šumsko-policijskim mjera ne može osigurati na drugi način« u »stalno i privremeno zaštitnim šumama, ako one čine jednu celinu od 100 ha, ili više, koja se iz šumsko-privrednih razloga ne može da deli« (§ 108) odnosno »ako se u jednoj prirodnoj celini šume, koja je svojina više lica, dve trećine posednica, čije šumske površine iznose više od 2/3 ove celine po vrednosti, saglase, da se osnuju zadruge« (§ 109). Cermanova ideja o osnivanju šumskih zadruga ostvaruje se danas u odredbi 30. čl. Zakona o šumama iz 1977. god. po kojoj je »općinska skupština dužna poduzeti mjere za održavanje, unapređivanje i zaštitu šuma na koje postoji pravo vlasništva« i u odredbi 36. čl. po kojoj se »stabla u šumi mogu sjeći tek poslije njihova odabiranja i obilježavanja (doznake stabala)«* Cermanovo suprotstavljanje individualnoj diobi šuma u određenom smislu aktualno je i danas. Danas se »individualna dioba« očituje u tome što pojedini OOUR-i žele da s povjerenim im šumama gospodare izvan cjelina šumsko-gospodarskih područja smatrajući, da su posjednici tih šuma u imovinsko-pravnom smislu a ne samo »servis« za gospodarenje s ovim općenarodnim dobrom od posebnog društvenog interesa. 5. Tako smo upoznali šumara Vatroslava Cermana odnosno njegove ideje i njegovo djelovanje. Međutim upoznali smo ne samo Cermana nego i privirili u jedno razdoblje našeg šumarstva, u razdoblje treće četvrtine prošlog, XIX, stoljeća, jer ono što je Cerman pisao o prilikama u Požeškoj kotlini vrijedi i za šire područje, posebno za srednji i istočni dio Hrvatske, Ovdje je iznijeto ono, što je tiskom objavljeno pa nije isključeno, da će istraživači povijesti hrvatskog šumarstva i o Cermanu pronaći daljnje podatke u arhivskim materijalima. LITERATURA 1. Agjić, P.: Poziv na zajednički rad za »Opis šumarstva« u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Šumarski list 22 (1898), sv. III, str. 127—129. 2. Cerman , Mileva: Pismo učiteljice. Slavonac, 1 (1931), br. 30, str. 6. 3. Čordašić , F.: Poučno putovanje učenikah II šumarskog tečaja gosp.-šumarskog učilišta križevačkog. Gospodarski list, 19 (1871), br. 31, str. 122—123. 4. Čordašić , F.: Moć navike. Narodne novine, (1894), br. 37, str. 4. 5. Hanzl , D.: Povijesni razvoj šumarstva i prerade drveta u Požeškoj kotlini. Zbornik »P02EGA 1227—1977«. Slavonska Požega, 1977, str. 320—325. i Šumarstvo i drvna industrija. Ibid., str. 369—375. 6. V. K-y: Obćinske šume. Gospodarski list, 18 (1870), br, 30, str. 123. 7) Prema »Statistici šuma i šumske privrede za 1938. godinu« (15) površina šuma u zadrugama iznosila je 3 320 ha od čega 162 ha u Sloveniji (kotar Skofja Loka 124 ha a 38 ha u. 4 druga kotara) i 3158 ha u Hrvatskoj (u kotaru Dubrovnik 100 ha, kotaru Ivanac 2438 ha, kotaru D. Stubica 173 ha, kotaru Zlatar 123 ha, kotaru Čakovec 93 ha i kotaru D. Miholjac 231 ha). * Žitelji sela Antunovac u kotaru, danas u općini, Pakrac kupili su 1880. godine od vlastelinstva 332 ha šume a u zemljišnoj knjizi Suda u Pakracu upisani su kao vlasnici pojedinci s odgovorajućim udjelom. Međutim, prema saopćenju tamošnjeg grutovničara 1976. godine Franje Babica, sa šumom se gospodarilo kao s cjelinom odnosno zadružno. Kasnije su stanovite površine šuma kupile i žitelji sela Budić te Branežac i gospodarili kao žitelji Antunovca. 155 |