DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 63 <-- 63 --> PDF |
PORTRETI VATROSLAV CERMAN, kr. zemaljski kulturni vijećnik u Kutjevu Prelistamo li »Šumarsku enciklopediju«, od koje je u drugom izdanju izašao prvi svezak s alfabetarom od A do GRAD, vidimo, da je kao značajnih stručnjaka zabilježenio njih tek nekoliko desetaka. Točnije, u prvom izdanju 35, a u drugom 70. Međutim od tih su u I izdanju samo jedan, a u II samo četiri šumara, koji nisu u tisku (Šumarskom listu ili drugdje) ništa objavili. Zar to znači, da nije bilo niti da ih je danas više, koji svojim radom u naše šumarstvo ne ugrađuju i ugaone kamene? Ne, ali svjedočanstva njihovog rada nalaze se u uzgojenoj šumi, u racionalizaciji iskorišćivanja, u njihovim odnosima u radnim kolektivima ili u sudjelovanju u radu užeg ili šireg kruga društvenih zajednica, a to nije zabilježeno u nikakvim trajnijim dokumentima. Svoje ideje koriste u svakidašnjem radu a njima se gube tragovi bilo završetkom njihovog radnog vijeka, bilo sječom dozrelih sastojina ili njihovim stradanjem u požaru, od napada insekata i dr. Nešto ostaje zabilježeno u nekrolozima ili nadgrobnim govorima, ali to je redovno više emotivna nego dokumentarna ocjena rada odnosnog pokojnika. Pa i oni, koji su ostavili iza sebe napisanu riječ, tonu u zaborav, ali je ipak za takove moguće osježiti sjećanje, obnoviti njihovu ličnost i značenje, bar za njihovu suvremenost. Njihovo izvlačenje iz potpune zaboravi danas provodi Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža« u Zagrebu izdavanje HRVATSKOG BIOGRAFSKOG LEKSIKONA. U tom Leksikonu u odgovarajućem opsegu bit će prikazani i šumari koji su djelovali na području Hrvatske.i) Prikazi osoba u HB Leksikonu ne znače samo njihovo obilježavanje nego su i doprinos za poznavanje povijesti šumarstva. Tako, npr., izlazi na vidjelo, da je Prokop A g j i ć, šumar na području I Banske imovne općine (sa sjedištem u Glini) predlagao »zajednički rad« za izdavanje »OPISA ŠUMARSTVA U KRALJEVINAH HRVATSKOJ I SLAVONIJI« u kojem se ne bi trebale nalaziti samo činjenice nego i kritički se osvrnuti na prošlost i na osnovu takvih analiza izraditi smjernice za budući rad hrvatskog šumarstva (l)2). To se odnosi i na Vatroslava Cermana, šumara i pisca. 1.1 Od biografskih podataka o V. Cermanu teško da je ostalo nešto više osim kratke vijesti u Šumarskom listu (1883, str. 258), da je »28. srpnja umro nakon poduže bolesti u Stenjevcu kraj Zagreba, bivši šumar zakladnog prije dobra Kutjeva, Vatroslav Cerman« te »akoprem je bio Čeh, ljubio je ipak Hrvatsku poput svoje otadžbine« 3). Vatroslav, koji se do dolaska u Hrvatsku nazivao Ignac, Cerman rodom je dakle iz Češke, a šumarstvo je vjerojatno studirao u Beču. Jedno, vjerojatno i prvo, radno mjesto bilo je u Galiciji, na području Karpata. To proizlazi iz na li Prvi svezak koji obuhvaća osobe čija prezimena počinju sa slovom A i B izlazi krajem ove, 1982. godine. 2) Nakon dovršenja teksta za HBL, pronađeno Je, da je Agiić počeo raditi 1879, u otočkoj imovnoj općini a zatim je bio kotarski Šumar u Korenici (šum. list, 1881, str. 104) te da je umro 1909. godine (Šum. list, 1909, str. 152). 3) Pokušaj ing. Drage H a n z 1 a, kojem ujedno zahvaljujem na pomoći, da u Kutjevu nešto sazna o Cermanu nije urodio plodom. 149 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 64 <-- 64 --> PDF |
voda u njegovom članku u »Gospodarskom listu« o »osušenju kotlinaste močvare« te u članku o »omeđivanju šuma«, objavljenom u »Šumarskom listu« (1879, str. 90). U Hrvatskoj je najprije bio, kako se potpisao, »sreski šumar« u Pakracu (»Gospodarski lista«, 1869) te u Kutjevu, a zatim, kako je već u naslovu navedeno, zemaljski kulturni vijećnik (»Šum. list«, 1881, str. 104*). Imenovanje kulturnim vijećnikom svakako je dokazom da je kao stručnjak bio zapažen i cijenjen. A da li je zavrijedio takvo priznanje neka odgovori ono, što je ostalo na stranicama stručnog tiska onog doba, objavljenih radova i članaka u »Gospodarskom listu«, »Gospodarskom poučniku«, »Šumarskom listu« i u »Forstwirtschaftliches Blatt-u«. 1.2 Prema podacima Bibliografskog kataloga Jugoslavenskog leksikografskog zavoda »Miroslav krleža« od V. Cermana objavljeno je: — u »Gospodarskom listu«: Oranje (1868. god. u 8 nastavaka, svega 18 str.), Mješani gnoj od kosti (1868), Osušenje kotlinaste močvare (1868), Posebno pripravljanje zemljišta za pojedine vrste bilja (1869), Pripravljanje zemljišta za uspjev (1869), Sjeme (1869, u 4 nastavka, 9 str.), Vinogradski red (1876), Radovi u vinogradu (1878), zatim Šumska paša, Naši pašnici (u dva broja, 4 str.), Rationalno pašnjarstvo, Protiv bedrenice, sve 1869. godine, Sustavna plemenidba stoke (1878, u 4 nastavka, svega 9 str.) te Naše obćinske šume (1869); — u šibenskom »Gospodarskom poučniku«: Kako da si usjeve gnojimo (O poljskim radovima poslije sjetve) (1871, u dva nastavka, 10 str.); — u »Šumarskom listu«: Razmatranja ob obćinskih šumah (1877, br. 4, str. 217—219), Šiška (1878, br. 2, str. 85—96 u hrvatskom izdanju a str. 101—114. u njemačkom izdanju), Šumarska niža učilišta (1878, br. 2, str. 101—105), Omeđivanje šuma (1879, br. 2, str. 76—82) i Šumarstvo požeške podžupanije (1881, br. 5, str. 237—248. i u br. 6, str. 290—300); — u Forstwirtschaftlichens Blatt-u (pod imenom Ignatz): Betrachtungen über unsere Gemeindewaldungen (I godište, 1877, br. 3, str. 265—268). Kao autor prikaza »Šumarstva požeške podžupanije« naznačen je Franjo a ne Vatroslav Cerman. Međutim autor i tog članka je nesumnjivo Vatroslav. Vatroslav Cerman naznačen je kao autor u »Kazalu autora suradnika Šumarskog lista 1877. — 1876. god.« [14], Nadalje, u Popisu članova Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva iz onog doba nema Franje Cermana, a prezimena Cerman nema više ni u Hrvatskoj ni 1951. godine [13]. Prema Bibliografskog katalogu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« u međuratnom razdoblju postojala je učiteljica Mileva Cerman [2], a jedna kći Vatroslava bila je, kako je poznato i ing. Dragi Hanzlu, učiteljica. Nadalje, komparacija teksta »Šumarstva Požeške podžupanije« s tekstovima prethodnih članaka Vatroslava također dokazuje, da je on autor i tog članka i konačno, jer je uz ime i prezime dodano da ga »piše kr. zemaljski kulturni viećnik u Kutjevu«. 2. Članci Vatroslava Cermana u »Gospodarskom listu« s područja poljoprivrede dokazuju, da se nije ograničio samo na golo vršenje dužnosti za koju je imenovan, nego da je gledao šire, opće stanje sredine u kojoj je živio i uočio po4) Rješenje o imenovanju kulturnim vijećnikom datirano je s 12. studenoga 1SS0. godine. Istim rješenjem Kr. zemalske vlade kulturnim vijećnicima imenovani su i: Đuro B a j e r, nadšumar vlastelinstva Thurn-Taxis; Antun B r o s i n g, vlastelinski šumarnik u Čabru; Dragutin F a 11 e r, kr. šumarnik komorskog dobra Fužine; Adolf Danhelovsky , vlastelinski šumarnik u D. Miholjcu; Virgin M a 1 i n, nadšumar imovne obćine u Bjelovaru i Adolf Martinović , nadšumar vlastelinstva u Erdeviku. |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 65 <-- 65 --> PDF |
trebu da i preko »Gospodarskog lista« uputi poljoprivrednike i seljake na bolju obradu tla i »rationalnije pašnjarstvo«. Kako iz popisa članaka vidimo, posebnu pažnju C. je posvetio pripremi zemljišta za sjetvu (oranje i dr.). Ove uputu možda su bile i važnije za područje Banske Hrvatske nego Vojne Krajine, jer je u Vojnoj Krajini dublje oranje bilo naređeno a naredba se sigurno i izvršavala kako proizlazi iz jednog članka F. Čordašića u »Narodnim novinama« [4]. C. se bori i za naprednije stočarstvo kako svjedoči čak pet članaka u »Gospodarskom listu«. Naprednije stočarstvo znači i zaštitna mjera za šume, posebno u fazi pomlađivanja. 3.1 Cermanov prvijenac s područja šumarstva je članak o općinski m šumama , objavljen u »Gospodarskom listu« 1869. godine. O istoj temi, ili točnije problematici, Cerman ponovo piše već u prvom godištu »Šumarskog lista« kao i u prvom godištu časopisa »Forstwirtschaftliches Blatt«, koji je izlazio u Beču. Te »općinske šume« nisu bile šume općina kao upravno-političkih ustanova nego šume »urbanskih općina« odnosno šume koje su pripale seljacima nakon razrješenja kmetskih odnosa. Zemljišni posjed urbanskih općina, šume i pašnjaci, kasnije je, 1894. godine, pravno postao posjed zemljišnih zajednica odnosno samoupravnih ustanova ovlaštenika (bivših kmetova) za područje, u pravilu, jedne b. urbanske općine. Nakon provedene segregacije te šume ostale su zapravo bez »gospodara« te su bile, kako nam dokazuju ne samo članci Cermana nego i drugih, kao npr. Čordašića [3] ili Köröskenya [6], izvrgnute haračenju i pustošenju. Prvi korak sređivanja stanja bila je »P r i v r e me n a naredba kr. zemaljske hrv. slav. dalm. zemaljske vlade o upravi, gospodarenju i uživanju obćinskih šuma u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« izdane 1871. godine. Pored nerazborite sječe i nebrige za pomlađivanje iskorišćenih sastojina pojavila se i tendencija za individualnom diobom šumskog posjeda urbarske općine tj. tendencija usitnjavanja šumskih kompleksa. Cerman se oštro suprotstavio toj tendenciji, jer bi se, kako piše u Šumarskom listu 1877. godine, posjed tako usitnio, da bi to bio »prvi korak k posvemašnjem zapuščenju šuma!« Pri tom se poziva na primjer negativnih posljedica individualnih dioba šuma, koje su se očitovale u Češkoj. Međutim, ako se već individualna dioba ne može spriječiti, trebalo bi osnovati »šumske zadruge«, dakle organizacije za zajedničko gospodarenje šumama.5) 3.2 U drugom članku objavljenom u Šumarskom listu (1878) Cerman, kako kazuje i sam naslov, pokreće osnivanje škole za lugarsko osoblje — »šumarska niža učilišta ili šumarnice«, lugara kao, po današnjoj terminologiji, stručnog radnika u šumarstvu. »Znano je«, piše Cerman, »da u Slavoniji pojedini, 6000 — 10.000 ralih veliki šumski srezovi, kako to mnoge čistine, goleti i zapuštene sjećine svjedoče, veoma nužno potrebuju vriedene ruke šumskog gospodara« ... pa je »pouzdano i tehnički naobraženo šumsko čuvarsko i pomoćno osoblje ne samo neobhodno potrebno, nego upravo nuždno, te bi imalo da bude desna ruka šumskom upravitelju! ali gdje uzeti te vrstne i praktično naobražene šumske pomoćnike«, nastavlja Cerman, »kad u cieloj zemlji nijednog šumarskog nižeg učilišta i šumarnice neima, 5) Površina šuma urbanskih općina iznosila je oko 260 000 ha odnosno blizu 20% šuma Hrvatske (i Slavonije a bez Dalmacije) time da takvog posjeda nije bilo na području b. Vojne krajine, pa je u pojedinim kotarevima udio bio i znatno veći (npr. u kutinskom i ludbreškom 45"/o, đakovačkom 60% itd.). 151 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 66 <-- 66 --> PDF |
akoprem baš u našim slavonskim šumah narodno blagostanje i zemaljsko bogatstvo leži« (str. 102.). Na eventualni prigovor, da zato nije potrebno osnovati školu, jer bi se moglo takvo osoblje »kao i upravne šumske organe iz inozemstva nabaviti« Cerman odgovara, da »svaki razboriti šumski gospodar mora mi u ovom povlađivati, da samo sa našim zemaljskim okolnostima dobro poznato pomoćno osoblje kod nas od koristi i uspjeha biti može, a ovakovo osoblje dade se opet najbolje izobraziti u jednom domaćem učevnom zavodu«. Cerman ima i konkretan prijedlog: u koliko se ne bi mogla takva škola osnovati na »zemaljski trošak« tj. iz budžetskih sredstava zemaljske vlade (usporedo s ratarnicom koja se tada osnivala u Slavoniji odnosno Slavonskoj Požegi) to bi se trebali »naši veleposjednici, dotično posjednici šumah međusobno udružiti i jedno domaće družtvo za podignuće šumskih nižih učilišta (Waldbauschulverein) ustrojiti. .. i nema dvojbe, da bi visoka zemaljska vlada, dotično zemlja sama, ovo učilište s vremenom na svoj teret preuzela, povećala i sama uzdržavala?!« Razlog da sami šumoposjednici osnuju i uzdržavaju takovu školu leži u činjenici, »da im je naobraženo šumsko-čuvarsko i pomoćno osoblje« potrebno jer bi se mogao »u mnogom obziru bolji uspjeh postići, nego što sada zbilja biva«. Stručno osposobljeni radnici u šumarstvu su, konstatira Cerman, posebno potrebni onim posjednicima s manjim šumskim fondom te koji prema tome ne mogu zaposliti kvalificiranog šumarskog stručnjaka, pa su prinuđeni da »za ovu struku uzmu po kojeg imalo naobraženijeg seljaka« koji ne može zadovoljiti svom zadatku kako to dokazuje »žalibože zadosta« primjera. Naobraženi lugar mogao bi, uz povremeni nadzor »vještog susjednog šumara«, provoditi i propise gospodarske osnove. Konačno kao inicijatora oživotvorenje ovog prijedloga Cerman vidi u Hrvasko- slavonskom šumarskom društvu, koji bi u tu svrhu trebao osnovati »školski odbor «. Prema zapisu u Šumarskom listu iz 1881. god. (11, str. 135) Cerman je i sam 1S77. god. pokušao osnovati takovu školu. Pokušao, ali je ni do 1881. nije uspio osnovati, a »njegov glas kano da je ostao glas vapijućeg u pustinji, a predlog njegov, koga je stavio iste godine (1878) u 2. svesku drugog tečaja našeg »Šumarskog lista««, kao da je, kako je to u nas već običajno — doskora opet i zaboravljen, a da se nije nitko latio obziljno oživotvorenja istog« (ibid., str. 135). Dodajmo da je, prema istom izvoru, i J. Wesseli predlagao »barem za kraške krajeve« osnovati lugarsku školu (u Otočcu ili u Senju — str. 135) kao da je o tome bilo govora i na skupštini Hrv.-slav. šumarskog društva održanoj 1880. godine u Vinkovcima (ibid., str. 138). Osnovni razlog da nije osnovana ni jedna niža šumarska ili lugarska škola sigurno je u pitanju podmirenje troškova osnivanja i uzdržavanja, ali i u tome, da su polaznici ratarnice sticali i minimalno znanje iz šumarstva te što su i sami šumoposjednici organizirali vlastitu izobrazbu lugara pri čemu su koristili Čordašićev »Poučnik za čuvare šumah i pomoćno šumsko osoblje«, od kojeg je prvo izdanje, 1872. godine, za nepunu godinu dana prodano u 1000 primjeraka (7, str. 83. i 84). Zanimljivo je, ako ne i karakteristično, da Cerman postojanje ovog Poučnika uopće ne spominje, iako je 1878. godine postojalo već i drugo izdanje. 2.3 U »Strukovnoj raspravi šiška« Cerman je opisao ispravan postupak sa tim tada traženim šumskim proizvodom kao i upozorio na oprez kod prodaje, |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 67 <-- 67 --> PDF |
kako šuraovlasnik ne bi bio oštećen. Međutim »u buduće se nemože toliko od razploda šiške očekivati, .,. jer hrastove plješine starijih rietkih sastojina sve više nestaju, a ovo nestajanje mora tim brže teći, čim više uređeno šumskog gospodarstvo ujedinjene sastojine ustrojava. — Drugi razlog toli rapidnom pada| iju proizvoda šiške bit će nadalje i u tom, što se sirove šiške, u kojih) je Jjoš ličinka neizljeznog babuškara nalazi, iz Slavonije i drugih južnih prediela, gdje za razvijanje i umnoženje babuškara dosta pogodnosti ima, u daleki sviet odvozi«, dakle smanjuje se rasplodni potencijal babuškara. Međutim, mjesto iskorišćenja šiške predstoje mogućnosti većeg korišćenja hrastove kore, kojom se mogu kože »ljepše i bolje« učiniti. Uzgoj šuma guljača je osobito pogodan »za posjednike manjih šumskih čestica ... te bi trebalo gospodarstvenim osnovama preborno šumarenje urediti uzevši naročito obzir na guljenje hrastove kore, čime bi se u kratkom vremenu zaista siguran i povišen dohodak iz šuma ... osigurao« (str. 96). 3.4 Na pisanje članka »O omeđivanju šuma« Cerman je bio potaknut posebnom aktualnošću tog posla. Naime, nakon segregacije zemljišnog posjeda u okviru razrješenja kmetskih odnosa bilo je nužno dovesti »međe vlasničtva šuma u podpuni red i stvarnost« (str. 76). Cerman je pri tome imao u vidu prvenstveno »uspješno izvršavanje šumske zaštite« šumoposjednika, jer su postojale mnogobrojne uzurpacije zemljišta. Zanimljiv je navod Cermana, da je u slučaju tužbe za povrat uzurpacije sud »uviek radi nedostatnih dokaza presudio u korist dosadašnjeg uživaoca« tj. posjednika-uzurpanta. Postojala je i mnogućnost »natražnog otkupa krčevine« uz »odštetu za petežne zemlje po for. 8,45 od jutra«, ali zbog nedostatka dokaza (međa) od takvog postupka moralo se odustati. Nakon ovog uvoda slijede detaljne upute za provedbu omeđašenja, postavljanja graničnih znakova (stupova, humki) i opisa granica navodeći i 9 § »Obćeg građanskog zakonika« koji se odnosi na razgraničenje posjeda. Od instrumenata za vanjska mjerenja treba koristiti teodolit a za unutarnja, za unutarnju podjelu šume, »dostatan je i mjerački stol ... što više i šumska sjevernica«. 3.5 Prikaz »Šumarstvo požeške podžupanije« ne sadrži samo podatke o šumskom posjedu, prirodnim uslovima i vrstama drveća nego i problematiku šumarstva tog područja u ono doba, kao i stanovite sugestije, da se stanje popravi. Od mnoštva podataka navodimo samo, da je god. 1840, (odnosno oko te godine), počela u Požeškom kraju eksploatacija hrastovih šuma izradom dužice (str. 290), da je »u našem najbližem susjedstvu« pokušana »fabrikacija pokućstva iz bukovog drva« »a la Thonet« i zašto nije uspjela (str. 245), da je Požeška podžupanija Lila »u našoj domovini najgušće šumom obrasli predjel« jer se one nalaze na 55fl/o površine, a iza nje slijedi b. Otočka krajiška pukovnija sa 47»/» (str. 293) ili prijedlog da bi se oštećivanje šumskog drveća po narodu moglo smanjiti podukom djece u osnovnoj školi (str. 294), itd. Kako se područje tadanje Požeške podžupanije pokriva s kasnijim kotarom a danas općinom Slavonska Požega to je jedina cjelina u Hrvatskoj za koju se može pratiti stanje šumarstva od onda do danas, pa i unaprijed. Uostalom osim Cermana za to područje postoje i prikazi G. Vaca [10] i ing. D. Hanzla [5], a za određeni dio, za šume područja Kutjeva, tu je i knjižica Turkovića [9]. Turković između ostalog navodi, da je »na kutjevačkom plem. dobru provedena 80-tih godina XIX stoljeća segregacija (poslije koje je) šumarska uprava izradila gospodarsku osnovu, prema kojoj je otpočela s oplodnom sječom na površini od kojih 350 jutara. To je prvi trag redovitog šumarstva« (str. 35—36). Tu osnovu je bez sumnje izradio Cerman, a detalje te |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 68 <-- 68 --> PDF |
osnove mogli bi se eventualno pronaći u arhivskim materijalima Hrvatsko-slavonske naukovne zaklade. 3.6 U »Različitim vijestima« Šumarski list iz 1881. godine pod naslovom »Novi hrvatski šumarski list« (str. 258) piše: »Čujemo, da neka gospoda kane utemeljiti novi hrvatski šumarski list, koji bi imao, ako se ne varamo, u Požegi izlaziti «. Izlaženje takvog lista Uredništvo ne smatra opravdanim, jer su» naše duševne lile i radnici na polju hrvatske šumarske literature još prezentirani brojem, a da ne bi takovo besplodno cjepidlačarenje škodilo«. Ideja o osnivanju takvog lista u Požegi (bez obzira, što je Požega kao mjesto izlaženja uvjetno navedena) mogla je poteći jedino od V. Cermana. Naime u to doba ne nalazimo tamo ni jednog drugog šumara, koji je i pisao, a vrlo malo je vjerojatno da bi takav list pokretao netko izvan šumarskih krugova ili bez inicijative šumara. To ne znači, da neki šumoposjednici nisu bili spremni da financiraju, bar u početku, izlaženje takvog lista, a u prvom redu dobro Kr. zemaljske naukovne zaklade Kutjevo, koje je imalo 29 759 jutara šuma (drugi po veličini bio je šumski posjed nasljednika grofice Bathynay s cea 25 000 jutara šuma u 4 kompleksa — Pleternica, Treskavici, Lučinci i Velika). Namjera Cermana sigurno nije bila da »konkurira« Šumarskom listu nego da ga dopuni pisanjem za širi krug odnosno lugare (ta predlagao je osnivanje lugarskih škola), učitelje« i dr. 3.7 U već spomenutoj vijesti u Šumarskom listu (1883) o smrti Vatroslava Cermana napisano je, da »je pokojnik bio vrli član našega društva« (tj. Hrv.-slav. šum. društva). Da to nije napisano samo iz kurtoazije dokazom su zapisnici sjednica najprije »privremenog upravljajućeg odbora hrv. slavonskoga šumarskog družtva« održanih 7. 08, 26. 9. i 11. 10. 1876. godine, prema kojima je Cerman bio imenovan »delegatom« Društva za Požešku i Pakračku podžupaniju i da je bio marljiv na upisivanju članova u H.-s. šum. društvo. Nadalje, na trećoj sjednici skupštine 16. 10 1876. skupštinar Milan Vurdelja predao je koreferat (referat je podnio Vladoj Köröskenyi) Cermana u kojem razmatra »uplive koji u nas prieče razvitak domaćeg šumarstva i kako bi se isti odkloniti dali«, a to pet godina kasnije spominje i M. Prokić (Šum. list 1881, str. 190). Nadalje, 1878. Cerman pita, u ime više društvenih članova, da li bi Šumarski list mogao mjesečno izlaziti. Upravni odbor na svojoj sjednici od 15. 09. 1978. odgovorio mu je, da to ne dopušta financijsko stanje Društva. 4. Možemo se upitati, da li je značenje rada V. Cermana toliko, da ga se opširnije sjećamo stotinu godina poslije njegove smrti, odnosno da li pripada samo povijesti šumarstva ili je od njegovih ideja i rada ostalo nešto aktualno sve do danas? U upozorenju na ugroženost urbarskih šuma Cerman nije bio, kako je i naprijed navedeno, osamljen a kasnije, 1881. godine, i Hrv. slav. šum. društvo kao cjelina razmatra tu problematiku [12]. Međutim Cerman je upozorio i na opasnost individualne diobe segregiranih šumskih cjelina i predložio mjere kojima bi se trebala otupiti oštrica štetnosti usitnjavanja šumskog posjeda. Cerman predlaže osnivanje šumskih zadruga. Iz teksta se ne može zaključiti, da li bi uzadruživanje bilo obligatno ili fakultativno, ali vjerojatno ovo drugo. Cermanova 6) «... oštećivanje šumskog drveća toli je u narodu već ukorjenjeno, da bi se tomu jedino možda tim uspješno na put stati dalo, kad bi n. pr. pučki učitelji preuzeli brigu samoj djeci u tom smieru poduke davati, predočujuć joj korist šuma toli za pojedinca, koli za domovinu kao i čitavo čovječanstvo u obće« (»šumarstvo požeške podžupanije«. Šum. list, V (1881), str. 294). |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1982 str. 69 <-- 69 --> PDF |
ideja o osnivanju šumskih zadruga ozakonjena je tek nakon 60 godina tj. u Zakonu o šumama iz 1929. godine.?) [16] Odredbe o šumskih zadrugama sadrže §§ 107—111. i § 180. Uz mogućnost fakultativnog osnivanja zadruge, uzakonjeno je i obligatno osnivanje i to u slučaju »ako se sprovođenje šumsko-policijskim mjera ne može osigurati na drugi način« u »stalno i privremeno zaštitnim šumama, ako one čine jednu celinu od 100 ha, ili više, koja se iz šumsko-privrednih razloga ne može da deli« (§ 108) odnosno »ako se u jednoj prirodnoj celini šume, koja je svojina više lica, dve trećine posednica, čije šumske površine iznose više od 2/3 ove celine po vrednosti, saglase, da se osnuju zadruge« (§ 109). Cermanova ideja o osnivanju šumskih zadruga ostvaruje se danas u odredbi 30. čl. Zakona o šumama iz 1977. god. po kojoj je »općinska skupština dužna poduzeti mjere za održavanje, unapređivanje i zaštitu šuma na koje postoji pravo vlasništva« i u odredbi 36. čl. po kojoj se »stabla u šumi mogu sjeći tek poslije njihova odabiranja i obilježavanja (doznake stabala)«* Cermanovo suprotstavljanje individualnoj diobi šuma u određenom smislu aktualno je i danas. Danas se »individualna dioba« očituje u tome što pojedini OOUR-i žele da s povjerenim im šumama gospodare izvan cjelina šumsko-gospodarskih područja smatrajući, da su posjednici tih šuma u imovinsko-pravnom smislu a ne samo »servis« za gospodarenje s ovim općenarodnim dobrom od posebnog društvenog interesa. 5. Tako smo upoznali šumara Vatroslava Cermana odnosno njegove ideje i njegovo djelovanje. Međutim upoznali smo ne samo Cermana nego i privirili u jedno razdoblje našeg šumarstva, u razdoblje treće četvrtine prošlog, XIX, stoljeća, jer ono što je Cerman pisao o prilikama u Požeškoj kotlini vrijedi i za šire područje, posebno za srednji i istočni dio Hrvatske, Ovdje je iznijeto ono, što je tiskom objavljeno pa nije isključeno, da će istraživači povijesti hrvatskog šumarstva i o Cermanu pronaći daljnje podatke u arhivskim materijalima. LITERATURA 1. Agjić, P.: Poziv na zajednički rad za »Opis šumarstva« u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Šumarski list 22 (1898), sv. III, str. 127—129. 2. Cerman , Mileva: Pismo učiteljice. Slavonac, 1 (1931), br. 30, str. 6. 3. Čordašić , F.: Poučno putovanje učenikah II šumarskog tečaja gosp.-šumarskog učilišta križevačkog. Gospodarski list, 19 (1871), br. 31, str. 122—123. 4. Čordašić , F.: Moć navike. Narodne novine, (1894), br. 37, str. 4. 5. Hanzl , D.: Povijesni razvoj šumarstva i prerade drveta u Požeškoj kotlini. Zbornik »P02EGA 1227—1977«. Slavonska Požega, 1977, str. 320—325. i Šumarstvo i drvna industrija. Ibid., str. 369—375. 6. V. K-y: Obćinske šume. Gospodarski list, 18 (1870), br, 30, str. 123. 7) Prema »Statistici šuma i šumske privrede za 1938. godinu« (15) površina šuma u zadrugama iznosila je 3 320 ha od čega 162 ha u Sloveniji (kotar Skofja Loka 124 ha a 38 ha u. 4 druga kotara) i 3158 ha u Hrvatskoj (u kotaru Dubrovnik 100 ha, kotaru Ivanac 2438 ha, kotaru D. Stubica 173 ha, kotaru Zlatar 123 ha, kotaru Čakovec 93 ha i kotaru D. Miholjac 231 ha). * Žitelji sela Antunovac u kotaru, danas u općini, Pakrac kupili su 1880. godine od vlastelinstva 332 ha šume a u zemljišnoj knjizi Suda u Pakracu upisani su kao vlasnici pojedinci s odgovorajućim udjelom. Međutim, prema saopćenju tamošnjeg grutovničara 1976. godine Franje Babica, sa šumom se gospodarilo kao s cjelinom odnosno zadružno. Kasnije su stanovite površine šuma kupile i žitelji sela Budić te Branežac i gospodarili kao žitelji Antunovca. 155 |