DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 88     <-- 88 -->        PDF

JOSIP ČUVAJ, dipl. inž. šum.
(1897 — 1981.)


Iz krugova šumarstva nestao nam je
zauvijek još jedan veteran šumarske struke,
jedan od stare generacije uglednih
slavonskih šumara — naš dragi Joža Čuvaj.


Preminuo je u Karlovcu 18. XII 1981,
gdje je živio zadnje godine svog života
kao umirovljeni stručni nastavnik poznate
Srednje šumarske škole.


Vijest o njegovoj smrti duboko se dojmila
njegovih drugova i brojnih generacija
učenika — šumarskih tehničara i inženjera
širom naše Republike, kao i prijatelja
i negdanjih kolega sa kojima je
surađivao u početnim godinama svoje
aktivne stručne djelatnosti.


Ing. Josip Čuvaj se rodio 1897. godine
u Zagrebu. Potiče iz skromne činovničke
obitelji, otac mu je bio gimnazijski profesor.
Svoje osnovno j srednje školsko
obrazovanje stječe u Zagrebu — proživljavajući
burne godine prvog svjetskog
rata (1914—1918).


Nakon raspada Austro-Ugarske državne
tvorevine i stvaranja bivše Kraljevine Jugoslavije
(1918) pokojni Joža se zapošlja


va kao administrativno-računski službenik
kod privatne drvarske firme. Bilo je
to u centrali bivše Našičke drvne industrije
dd ü Zagrebu, koja je vršilo eksploatacije
šuma u raznim šumskim područjima.
Kasnije prelazi iz centrale poduzeća
na njena radilišta u Đurđenovac i
Andrijevci.


Poslije više godina rada, u želji da poboljša
svoj položaj, on se odlučuje za stjecanje
bolje kvalifikacije. Zato odlazi na
studij na Šumarski fakultet u Beogradu,
na kojemu diplomira 1935. godine.


Kao dipl. inž. sum. uključuje se u državnu
službu na rad u području slavonskih
b. državnih šuma Direkcije šuma Vinkovci.


Najprije radi na velikoj manipulaciji
režijskog pogona »Jamaričko brdo« —
drž. šumarije Lipovljani.


Kasnije prelazi na rad u taksacioni odsjek
Direkcije šuma Vinkovci, gdje smo
se sreli na zajedničkom radu uređivanja
šuma »Spačvanskog bazena«. Radio
je na svim vrstama terenskih snimanja
elemenata za uređajne elaborate. Naročito
se isticao u rješavanju posjedovnih
problema prilikom segregacija i zamjene
velikih površina — Dobanovci i Vratična
Smogva. Sklonost tehničkim predmetima
odvukla ga je kasnije iz oblasti šumarske
djelatnosti na pedagoški rad.


Iz Direkcije šuma Vinkovci odlazi za
upravitelja Šumarije u Slavonski Brod.


Nakon oslobođenja u Novoj Jugoslaviji
radi u šumarstvu po potrebi službe kraće
vrijeme u više drugih mjesta, u 1950.
godine odlazi za nastavnika-profesora Srednje
šumarske škole u Karlovcu. Ovdje
djeluje niz godina, odgojivši sa ostalim
drugovima nastavnicima generacije šumarskih
tehničara, da bi se poslije navršenog
radnog staža povukao 1965. godine
u zasluženu mirovinu. U Karlovcu