DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 68 <-- 68 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL DE ECOLOGIA br. 17, Madrid 1980. donosi: Velez Munoz, R.: Šumski požari i uređivanje zapaljivog materijala u mediteranskim ekosistemima Španjolske Zapaljivi šumski materijal u mediteranskim ekosistemima karakterizira opći pirofitizam i veliko mnoštvo grmolike vegetacije. ICONA (Institut za zaštitu prirode) načinio je 1978. god. plan uređenja tog materijala radi spriječavanja požara i program istraživanja, koji je obuhvatio: studiju razvoja vegetacije poslije požara; eksperimentalne kontrolirane požare i pašarenje da bi se taj zapaljivi materijal smanjio; studiju razvoja površina na kojima su se 1976 i 1977. god. obavljala preventivna suzbijanja štetnika na jugu Španjolske, te ekonomsku studiju o usitnjavanju i iskorišćavanju ostataka od sječe. Guiral Pelegrin, J., Perez Bujarrabal, E.: Radna shema i plan studije za izradu projekta zaštite vlažnih područja U članku se prikazuju radna shema i sadržaj studije o ruralnom uređenju i ekološkoj zaštiti bazena i lagune Gallocanta, što bi moglo poslužiti za izradu i drugih studija na temu zaštite. Kod opisivanja raznih etapa ukazuje se na potrebu da se planovi studije prikažu i javnosti, osobito pučanstvu dotičnog područja. Kao osnovni kriteriji za selekciju raznih alternativa navode se: unapređenje ruralnog ambijenta, bolje iskorišćivanje prirodnih rezursa i djelotvornija ekološka zaštita. Fernandez Haeger.J., HernandoCasal, J. A., Torres Esquivias, J. A.: Laguna Zonar (Cördoba) Opisuju se glavne karakteristike lagune Zonar (Cordoba, jugozapadna Španjolska). Spominje se glavne vrste avifaune i ihtiofaune, među kojima se ističu Oxycura leucocephala od ptica i Atherina monchom od riba. Tretiraju se glavni problemi zaštite lagune i ukazuje na potrebu da se ona proglasi integralnim rezervatom. Diaz Luna, J. L.: Dihotomski ključevi za determinaciju vrsta slatkovodnih riba Španjolske U članku se predlažu specifične taksonomske tabele za sve slatkovodne ribe Španjolske. Garcia de Jalön Lastra, D.: Utjecaj rezervoara »Pinilla« (Madrid) na makroinvertebrata bentosa rijeke Lozoya Ocjenjuje se učinak rezervoara »Pinilla« na strukturne promjene makrobentoskih zajednica, do kojih dolazi uzvodno i nizvodno od brane. Sua rez Cardona, F.: Uvod u studiju ornitocenoza dviju poluotočnlh stepskih područja: Iberske stepe i stepe u centralnoj depresiji doline Ebra Ovom se studijom želi upotpuniti postojeća saznanja o ptičjim zajednicama centralnih iberijskih stepa. Istraživanja su usredotočena na dva različita područja: visoravan blizu lagune Gallocanta i semiaridna područja doline Ebra. Pri opisivanju strukture vegetacije upotrebljena je linealna metoda, a za brojanje ptičjih zajednica metoda transekta. Rezultati sü izloženi tekstualno i tabelarno. Analizirane su specifične komponente svake zajednice i njena struktura kao sistem. Kvalitativna komparacija omogućuje razlikovanje dvaju tipova stepe: jedne cen |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 69 <-- 69 --> PDF |
tralne pustinjske i druge semiaridne. Razlika se sastoji prvenstveno u disjunktnoj prisutnosti vrsta Alauda arvensis i Calandrella rufescens. Gonzalez, J. L., L o b o n-C e r v i a, J., Gonzalez, M. L., P a 1 a c i o s, F.: Podaci o tijeku neprirodnog mortaliteta buljooke sovuljage (Bubo bubo L., 1758) u Španjolskoj u razdoblju 1972—1980 Autori su analizirali tijek neprirodnog mortaliteta (uzrokovanog lovom, pljačkom, nezgodama itd.) buljooke sovuljage (Bubo bubo L. 1758) u Španjolskoj u razdoblju 1972—1980 na temelju podataka prikupljenih od preparatora životinja nakon lovne sezone. Zakon o zaštiti ptica grabljivica (2573/1973) i mjere koje je poduzela ICONA (Institut za zaštitu prirode) u 1979. god. doveli su do znatnog smanjenja (66°/o) neprirodnog mortaliteta buljooke sovuljage. Godišnji maksimum tog mortaliteta je u lovnoj sezoni (kolovoz—veljača). Pokrajine s najvećom gustoćom populacije buljooke sovuljage su, prema nepotpunim podacima, Toledo, Ciudad Real i Cäceres (53°/» Ulova). Torres Esquivias, J. A., Jordano Barbudo, P., Villasante E zquerra, J.: Struktura i vremenska dinamika jedne kolonije smeđoglavog supa (Aegypius monachus) u centralnoj Sierra Moreni (Cördoba) Studija se odnosi na osam parova smeđoglavog supa u centralnoj Sierra Moreni (pokrajina Cordoba) u razdoblju 1975 —1979. god. Ukupno je lokalizirano 17 gnijezda, koje je naizmjenično zaposjedalo osam parova ptica. Srednja udaljenost do najbližeg gnijezda bila je 322 m, minimalna 20, a maksimalna 650 m. Gnijezda su se većinom nalazila na hrastu plutnjaku, uglavnom na stranama okrenutim prema sjeveru. U petogodišnjem razdoblju zabilježene su i rekonstrukcije razorenih gnijezda kao i gradnja novih. Ne postoji jasan uzorak razmnožavanja, jer su se neki parovi razmnožavali svake godine, a neki svake druge godine. Prosječna plodnost bila je 0,75 mladunaca po 1 paru godišnje, te 4,4 mladunčadi godišnje (opaženo) ili 6,4 mladunčadi godišnje (procijenjeno) za čitavu koloniju. Gil, L.: Potkornjaci u zoni Mora de Rubielos (Col., Curculioniđae) U radu se navode 32 vrste potkornjaka, inventarizirane u zoni Mora de Rubielos (Teruel), od kojih se 5 vrsta prvi puta spominju za Španjolsku. Gömez Bustillo, M. R., Mendez G arnica, J. M.: Biološki ciklus Elkneria pudibunda L.(1758) u poluotočnoj Španjolskoj (Lep., Lymantriidae) Proučen je i prikazan pomoću fotografija u boji biološki ciklus leptira Elkneria pudibunda L., vrste koja je interesantna sa šumskogospodarskog stajališta kao potencijalni štetnik mnogih listača i voćaka. Revidiran je njen taksonomski statut prema Fergusonu (1978), koji je isključuje iz roda Dasychira Hbn. (1808) (Stphs., 1829, sencu auctorum), jer taj rod obuhvaća isključivo sjeveroameričke vrste. Ujedno se ukratko razmatra taksonomski položaj u poluotočnoj Španjolskoj vrsta Olene fascelina L. (1758) i Dasychira? fortunata Rghfr., 1891, jednog endema sa Kanarskih otoka. I. Mikloš |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 70 <-- 70 --> PDF |
L´ITALIA FORESTALE E MONTANA Rivista di politica economica e tecnica XXXVI — 1981 — No 1—5 Ovaj časopis izlazi dvomjesečno, izdaje ga l´Accademia Italiana di Scienze Forestall (Piazza Edison n. 11, 50133 Firenze) a financiraju Ministarstvo za kulturna dobra i okoliš te Nacionalni savjet za istraživanja. Godišnja pretplata (za 1981. god.) iznosi za inozemstvo 18.000 Lira (za Italiju 15.000 Lira). 1. Na čelu ovog godišta nalazi se Izvještaj o znanstvenom radu u 1980. godini te o programu aktivnosti Talijanske akademije za šumarske znanosti, kojeg je izložio predsjednik A. de PHILIPPIS. Izvještaj je predočen godišnjem skupu Akademije i njime je ujedno obilježena 30- godišnjica njezinog osnivanja (osnivanje datira sa 7. ožujka 1951. godine) ali i komemoracija njezinog osnivača i doživotnog predsjednika prof. G. P a t r o- ne-a , koji je umro nekoliko mjeseci prije, 18. rujna 1980. god. Iz izvještaja A. de Philippis-a bilježimo: — da je Akademija za trajno sjećanje na prof. Patrone-a ustanoviti godišnji natječaj za radove s područja triju disciplina, uzgajanja šuma, ekonomike i šumarskog inžinjerstva, s nagradom za svaku disciplinu od 1 000 000 Lira; — da je u 1980. godini objavljen talijanski prijevod šumarske terminologije (»Versione italiana della Terminologia forestale «) kao zajednički rad Akademije za šumarske znanosti i Nacionalnog savjeta za istraživanja. Na skupu je prof. A. BENASSI održao predavanje, prema naslovu sažetka na engleskom jeziku, pod naslovom »M a 1 o poznati ostaci protokosmosa: šuma« (u originalu »Stravaganza quinta e Somma. Un avanzo poco conosciuto del protocosmo: La foresta«). Ukratko rečeno, autor je u ovom, i filozofski nastrojenom, predavanju naglasio, kako je odnos čovjeka prema šumi ovisan o optici kroz koju se šuma promatra te je drugačije vidi prirodnjak, drugačije ekonomist, drugačije šumar kao uzgajivač drugačije šira javnost uključujući i književnost te arhitekturu. Autor naglašava, da je odnos čovjeka i šume usko vezan s tijekom stoljeća odnosno prema tome, da li je ekonomski i industrijski razvoj bio brži ili sporiji, a što je imalo za posljedicu brojnih uništenja šuma a na nesreću, jošdanas se osjeća pomanjkanje jedne jasne, promišljene i dugoročne šumarske politike. 2. Prikaz nastavljamo s dva članka o pitomom kestenu. U br. 2. EZIO MAGINI izvještava o »mogućnostima biološke borbe protiv raka kestenove kore«, a u br. 4. nalazi se prikaz M. PACI-a i A. TANI-a o »prvim rezultatima nekih pokusa na pitomom kestenu (Castanea sativa Mili.)«. Pitomi kesten je u Italiji značajna vrst, jer se sastojine te vrste nalaze na površini od oko 700 tisuća ha (od čega desetina u državnom posjedu) i to ne samo radi drva nego i korišćenje ploda. Međutim te š´ume teško stradaju od dvije gljive. Jedna, koja se pojavila dvadesetih godina, a druga nakon II svjetskog rata. Prva je crnotok (Phytoptora cambivora — Petri — Buis.), a druga rak kestenove kore (Endothia parasitic a Murr.). Nisu to specifične bolesti talijanskih kestenika, jer su također napadnuti i teško oštećeni kesteni u Zapadnoj Evropi, pa i u Americi, a nisu pošteđeni ni naši.*) Stoga se ne samo u Italiji nego i u drugim zemljama traže načini njihovog suzbijanja, danas posebno raka kestenove kore. Bit suzbijanja raka kestenove kore sastoji se u cjepljenju (vakciniranju) stabala s hipovirulentnom formom parazita i prvi rezultati koje je posti *) Crnotok nije naneo veće štete našim kestenicima. Tako su napr. Crnotokom bila tridesetih godina napadnuta i stabla na Medvednici (u šumi b. zz Gračani, b. Kulmerovoj i dr.), ali napad nije bio smrtonosan (izvorni podatak, jer sam kao vježbenik pod rukovodstvom Ing. I. Ceovića konstatirao i pratio razvoj te bolesti). |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 71 <-- 71 --> PDF |
gao Šumarski institut Sveučilišta u Firenzi ohrabljuju. Dobri rezultati postignuti su kako američkom metodom (metoda W. H. Weindling-a) tako i talijanskom (metoda T. Turchetti-ja). Za proizvodnju hipovirulentne forme Weindling koristi zemlju, a Turchetti treset. Drugom članku bolje bi pristajao naslov »prvi rezultati razmnožavanja cjep- Ijenjem«, jer je u stvari to prikazano (primanje cjepova i zaštita mladica). Pokuse provodi Katedra za genetsko poboljšanje šumskih vrsta i specijalno uzgajanje šuma naprijed navedenog Šumarskog instituta. Ukratko: uspjeh cjepljenja pod koru iznosi 99,2°/o a u procjep 85*/o. Plemke su postavljane na visinama 40, 80 i 120 cm. Od 254 plemke pod koru nisu se primile samo 2; od 252 mladice bilo je prelomljeno 45, a nema većih razlika, kako su bile zaštićene. Na kontrolnoj parceli od 32 plemke bilo je polomljeno njih 17 i to najviše na visini cijepa od 40 cm (8, koliko je i bilo cjepova). 3. A. BARONI izvješćuje u 1. broju o »prvim iskustvima o primjen i helikoptera za gašenje šumskih požar a u Toskani«, koja je jedna od Vatrogasni helikopter uzima vodu iz jezera. regiona s najviše šumskih požara. U regiji Toskana, koja zauzima 22 990 km-, od 1970. do 1979. godine bilo 7 404 požara u prirodi koji su poharali 114.833 ha, od čega 90.390 ha pod šumom i makijom. Helikopter koji se koristi za gašenje šumskih požara u Toskani je LAMA SA 315 B, konstrukcije francuskog društva Aerospatiale. Neto težina iznosi mu 1100 kg, kapacitet goriva 575 lit., težina punog rezervoara za vodu 1000 kg a uz pilota u kabinu stanu i 4 osobe, maksimalna brzina potpunog opterećenja bez vode je 108 čvorova (oko 200 km) na sat, a opterećen s vodom oko 70 čvorova. Vodom se napuni za nekoliko sekundi, a ispražnjava odjednom ili postepeno, prema upravljanju pilota. Helikopter, dakle, može prevoziti ljude sa oruđem i vodu, te s pravom autor konstatira da je njime »moguće uspostaviti pravi zračni most« do garišta. 4. Kako već duže vrijeme u Šumarskom listu nije bilo podataka o šumama i proizvodnji drva u Svijetu, evo nekoliko iz referata H. J. STEINLIN-a »Svjetska proizvodnja drva s ekološkog, socijalnog i ekonomskog gledišt a (u br. 2)). Taj referat autor je održao na kongresu »Drvo kao primarna materija u nacionalnoj ekonomiji« održanom u okviiru INTERFORST-a Münchenu 30. V 1978. g. Ukupna površina šuma u milionima ha iznosi: Područje guste šume rijetke šume svega Europa SSSR Azija i Oceanija Afrika Sjeverna AmerikaJužna iSrednja Amerika 144 770 537 188 631 500 31 160 200 740282 290 . 175 930 737 928 913 790 SVEGA 2770 1703 4473 69 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 72 <-- 72 --> PDF |
(Površina šuma ü Australiji, koja nije u ovom iskazu, prema Atlasu Svijeta JLZ iz 1961. god. iznosi 19,375 000 ha ili 3">/o teritorija, od čega »se može iskorišćavati najviše 13 669 000 ha, jer je ostalo nepristupačno «). Kao guste šume uzete su prema kriteriju organizacije FAO one s pokrovnošću krošanja od najmanje 20%. Utvrđivanje šumovitosti, obrasta, sastojdnskih oblika pa i vrsta drveća olakšano je, što se tiče rada, primjenom fotografiranja iz zraka i satelita ili posredstvom SLR-om (Side — Looking — Radar). Drvna masa gustih šuma po stanovniku kreće se od 0,34 m3 (na sjeveru Afrike) do 809,1 m3 (u Kanadi). Na stanovnika Europe dolazi 29,1 m\ SSSR-a 324,6 m3, Zapadne Afrike 234,04 m3, itd., a prosjek za sve kontinente iznosi 80,48 m3. U rijetkim šumama Azije i Afrike po stanovniku ima 8,35 m3 drvne mase (u Sjevernoj Africi 2,36 m3, a u Zapadnoj 42,55 m3). Zanimljivi su i podaci o tekućem godišnjem prirastu, koji je iskazan U Europi s 3,21 m3/ha, u USA 2,66 m3/ha, u Kanadi 1,22 irrVha, a u SSSR-u (kao nedefinitivni podatak) 1,20 m3/ha. U 1975. godini potrošeno je na Svijetu ukupno 2431 milijun (mio) m3, od čega 1249 mio m3 tehničkog i tehnološkog (zacelulozu i si.) a 1182 mio m3 ogrijevnog (uračunavši i ono pretvoreno u drvni ugalj). Od ukupne količine na Europu, SSSR, Kanadu i USA otpada 1118 mio m3 a na sve ostale zemlje 1313 mio m3 (na Meksiko, npr, zemlju na površini od nepunih 2 milijuna km2 i 50 milijuna stanovnika, otpada svega 15 mio m3 od čega 8 mio m3 ogrijevnog). Od ukupno posječene mase u USA kao ogrijevno troši se svega S.S^/o drvne mase, u Kanadi 5,8fl/o, u Evropi 18,2%, u SSSR-u 21,4%, a u ostalim dijelovima Svijeta između 73,2%» i 86,93/o (u Africi kao cjelini). Za budućnost predviđa se povećanje potrošnje na cea 5300 mio m3 u 2000. godini (najniža procjena je 4304 a najviše 6175 mio m3). Povećanje potrošnje neće biti samo poslje dica porasta broja stanovnika Zemlje nego više mnogostruke primjene drva: dok je 1975. god. prosječna potrošnja po stanovniku Zemlje iznosila 0,65 m3 za 2000. god. predviđa se između 1,04 i 1,56 ms. 5. Prema istraživanjima V. VIDRICH -a et al. (Godišnje promjene sadržaja flobafenskih tanina u česmini i planici, u br. 2) količina tanina u lišću, kori i drvu česmine (Qu. ilex) kao i u lišću te neokoranom drvu planiike( Arbutus unedo) tokom godine varira. Planika i lišće česmine najveće količine tanina sadrže zimi (81,5 odnosno 91,5%>) a kora i drvo česmine ljeti (98,4 odnosno 42,0%>). Sadržaj tanina u kori česmine tokom godine vrlo malo se mijenja a najniža je vrijednost u proljeće s 94,8»/». U drvu česmine nasuprot količina tanina u proljeće padne na svega 13,7°/o. Minimum tanina u lišću planike je u ljetu i iznosi 49,1*/». Na osnovu rezultata ovih istraživanja autori zaključuju, da za industrijsku preradu treba računati samo s korom česmine te eventualno lišćem, a od planike samo s lišćem. 5. Težina sjemena i broj koti- I e d o n a ponika alepskog bora sa 4 lokaliteta i sjemena ubranog 1976. i 1977. godine nisu pokazale signifikantne razlike rezultat je istraživanja R. GIANNINI-ja i G. Scarascia M´ugnozza (u br. 3: Utjecaj godine branja na težinu sjemena i na broj kotiledona ponika alepskog bora). »Razlike su signifikantne i vrlo signifikantne ako se usporedi težina sjemena i broj kotiledona između srednjih vrijednosti stabala populacije« (str. 109). Srednja težina sjemena kretala se između 17.09 i 19,54 mg(u granicama od 11,25 do 23,30 u 1976. god. a između 16,14 i 21,16 mg (U granicama od 12,69 do 24,96 mg) u 1977. god. time, da je obje godine minimalnu težinu sjemena imalo isto stablo (br. 2 na lokalitetu Patmisco Gallio). Razlike u broju kotiledona su manje te se prosjek ponika iz sjemena 1976. god. kretao između 7,20 i 7,72 (ovaj za dva lokaliteta), a u |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 73 <-- 73 --> PDF |
1977. godini od 7,23 do 7,73 (također s dva od četini lokaliteta i ista kao u god. 1976). Za uredivače je zanivim prika z inventure , u konkretnom slučaju šu- m e komune di Teglio, površine 5 231 ha u planinskom području visinskih razlika od 700 do 2900 m nad morem, metodom primjernih ploha bez neposrednog mjerenja stabala (metoda »3P«) iz pera M. BIANCHI-a (u br. 5). U informaciji u istom broju o »sadržaju monoterpena u drvu odraslih stabala (starih 50—80 godina) crnog bora iz Kalabrije i s Korzike« autori, S. FINESCHI i P. GROSSONI, u bibliografiji navode i rad P. FUKAREKA »Die Standortrassen der Schwarzführe (PinUs nigra Arn. s. lat.)«, objavljenom u Cbl. ges. Forstw. 75/1958, br. 3/5, str. 203—207. M. LASTORIA opisao je dva nova nalazišta krivulja, determiniranih kao Pinus mugo Turra i P. uncinata del Piemonte, koja se nalaze istočno od Nacionalnog parka Abruzzo, u kojem se također nalazi ova vrst, te desetak km udaljenih od drugog nalazišta, na brdu dell Maiella. Jedno je nalazište na lokalitetu Costa dei Cani (u općini Sulmona), a drugo na Serra Ciammaruchella (u općini Pescocostanzo). Na prvom lokalitetu, površine 120—150 sa 40—60 m, koje se nalazi u zoni bukve visina stabala krivulja iznose 2—4,5 m a promjeri 2,3—4 cm, starosti između 50 i 70 godina, s dvadesetak stabla crnog bora starosti oko 20 god. visokih 2—5 m. Na drugom nalazištu stabla, visoka 2,60 m, nalaze se na površini od svega 16 m2 koja je proširena na 1500 —2000 m* s podmlatkom visokim od 20 cm do 1,40 m. Na ovom nalazištu krivulj se nalazi i u okolišu oko prednje površine na udaljenosti do 2,5 km, od kojih je najznačajnija jedna od 8m2 sa stablima visokim 2,20 m ali okružena podmlatkom iz sjemena ne višim od 20 cm. Autor se nije osvrnuo na porijeklo ovih stabala, ali se može isključiti unošenje po čovjeku uzevši, uz ostalo, i činjenicu, da se logalitet Costa dei Cani (Pasji hrbat) nalazi na 1700 m nad m., nagiba oko 51°/o i u relativno zabačenom kraju. U br. 4. je najavljeno, da će u rubrici »Note pratiche« obrađivati divljač, »posebno naših šuma«. P. CASANOVA, docent lovne zoologije na Sveučilištu u Firenzi, obradio je: — teritorij kao osnova za proučavanje populacije divljači, u kojem je dao podatke o dnevnoj potrebi pojedinih vrsta na hrani te optimalnom broju divljači i to za dlakavu divljač na 1000 ha, a za pernatu na 100 ha; — brojanje i procjena divljači (oba u br. 4), — planiranje uzgoja i odstrela, i — srna — tipični stanovnik gUstiša (makije), oba u br. 5. 6. Daljnji su prilozi: E. Corona : Željeznički pragovi (u br. 2); G. Montagna: Lombardijski zakon o šumama L. R. 5. 4. 1976. n. 8, A. B e n a s s i: Gospodarska osnova kao osnova za njezinu reviziju, P. D´E r r i c o: Razmatrane o botaničkoj pripadnosti Kristove krune, G. Calamine: Brzi način grafičkog dimenzioniranja zidanih pregrada, C. Caruso: Procjena štete u parku Prijestolnog centra u ulici Via Cassia u Rimu (vrijednost stabla tise visokog cea 9 m a promjera pri dnu 31 cm procjenjena je s 1 300 000 Lira a stabla lovora promjera 15 cm sa 500 000 Lira), A. de Philippis: Stota godišnjica prof. M. de Horatiis-a (bujičara — autora djela »Idromonia montana« (sve u br. 3); R. Quer i ni: Prvi rezultati istraživanja hidrologije šume u bazenu bujice Prescudin, O. La M a r c a: O štetama prouzročenih poledicom ü šumi Di Acquerino — Pistoia (Poledica je posljedica naglog zahlađenja 4. studenoga 1980. godine i ledene kiše s posljedicama, koje smo vidjeli i u na |