DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 68     <-- 68 -->        PDF

STRANA STRUČNA LITERATURA


BOLETIN DE LA ESTACION CENTRAL
DE ECOLOGIA br. 17, Madrid 1980.


donosi:


Velez Munoz, R.: Šumski požari i
uređivanje zapaljivog materijala u mediteranskim
ekosistemima Španjolske


Zapaljivi šumski materijal u mediteranskim
ekosistemima karakterizira opći pirofitizam
i veliko mnoštvo grmolike vegetacije.
ICONA (Institut za zaštitu prirode)
načinio je 1978. god. plan uređenja
tog materijala radi spriječavanja požara
i program istraživanja, koji je obuhvatio:
studiju razvoja vegetacije poslije požara;
eksperimentalne kontrolirane požare i pašarenje
da bi se taj zapaljivi materijal
smanjio; studiju razvoja površina na kojima
su se 1976 i 1977. god. obavljala preventivna
suzbijanja štetnika na jugu Španjolske,
te ekonomsku studiju o usitnjavanju
i iskorišćavanju ostataka od sječe.


Guiral Pelegrin, J., Perez Bujarrabal,
E.: Radna shema i plan studije
za izradu projekta zaštite vlažnih područja


U članku se prikazuju radna shema i
sadržaj studije o ruralnom uređenju i
ekološkoj zaštiti bazena i lagune Gallocanta,
što bi moglo poslužiti za izradu i
drugih studija na temu zaštite. Kod opisivanja
raznih etapa ukazuje se na potrebu
da se planovi studije prikažu i javnosti,
osobito pučanstvu dotičnog područja.
Kao osnovni kriteriji za selekciju raznih
alternativa navode se: unapređenje
ruralnog ambijenta, bolje iskorišćivanje
prirodnih rezursa i djelotvornija ekološka
zaštita.


Fernandez Haeger.J., HernandoCasal,
J. A., Torres Esquivias,


J. A.: Laguna Zonar (Cördoba)
Opisuju se glavne karakteristike lagune
Zonar (Cordoba, jugozapadna Španjolska).
Spominje se glavne vrste avifaune i
ihtiofaune, među kojima se ističu Oxycura
leucocephala od ptica i Atherina monchom
od riba. Tretiraju se glavni problemi
zaštite lagune i ukazuje na potrebu
da se ona proglasi integralnim rezervatom.


Diaz Luna, J. L.: Dihotomski ključevi
za determinaciju vrsta slatkovodnih
riba Španjolske


U članku se predlažu specifične taksonomske
tabele za sve slatkovodne ribe
Španjolske.


Garcia de Jalön Lastra, D.:
Utjecaj rezervoara »Pinilla« (Madrid) na
makroinvertebrata bentosa rijeke Lozoya


Ocjenjuje se učinak rezervoara »Pinilla«
na strukturne promjene makrobentoskih
zajednica, do kojih dolazi uzvodno i nizvodno
od brane.


Sua rez Cardona, F.: Uvod u studiju
ornitocenoza dviju poluotočnlh stepskih
područja: Iberske stepe i stepe u
centralnoj depresiji doline Ebra


Ovom se studijom želi upotpuniti postojeća
saznanja o ptičjim zajednicama
centralnih iberijskih stepa. Istraživanja
su usredotočena na dva različita područja:
visoravan blizu lagune Gallocanta i
semiaridna područja doline Ebra. Pri opisivanju
strukture vegetacije upotrebljena
je linealna metoda, a za brojanje ptičjih
zajednica metoda transekta. Rezultati
sü izloženi tekstualno i tabelarno. Analizirane
su specifične komponente svake
zajednice i njena struktura kao sistem.
Kvalitativna komparacija omogućuje razlikovanje
dvaju tipova stepe: jedne cen




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 69     <-- 69 -->        PDF

tralne pustinjske i druge semiaridne. Razlika
se sastoji prvenstveno u disjunktnoj
prisutnosti vrsta Alauda arvensis i Calandrella
rufescens.


Gonzalez, J. L., L o b o n-C e r v i a,
J., Gonzalez, M. L., P a 1 a c i o s, F.:
Podaci o tijeku neprirodnog mortaliteta
buljooke sovuljage (Bubo bubo L., 1758)
u Španjolskoj u razdoblju 1972—1980


Autori su analizirali tijek neprirodnog
mortaliteta (uzrokovanog lovom, pljačkom,
nezgodama itd.) buljooke sovuljage
(Bubo bubo L. 1758) u Španjolskoj u razdoblju
1972—1980 na temelju podataka
prikupljenih od preparatora životinja nakon
lovne sezone. Zakon o zaštiti ptica
grabljivica (2573/1973) i mjere koje je poduzela
ICONA (Institut za zaštitu prirode) u
1979. god. doveli su do znatnog smanjenja
(66°/o) neprirodnog mortaliteta buljooke
sovuljage. Godišnji maksimum tog mortaliteta
je u lovnoj sezoni (kolovoz—veljača).
Pokrajine s najvećom gustoćom
populacije buljooke sovuljage su, prema
nepotpunim podacima, Toledo, Ciudad
Real i Cäceres (53°/» Ulova).


Torres Esquivias, J. A., Jordano
Barbudo, P., Villasante E zquerra,
J.: Struktura i vremenska dinamika
jedne kolonije smeđoglavog supa
(Aegypius monachus) u centralnoj Sierra
Moreni (Cördoba)


Studija se odnosi na osam parova smeđoglavog
supa u centralnoj Sierra Moreni
(pokrajina Cordoba) u razdoblju 1975
—1979. god. Ukupno je lokalizirano 17
gnijezda, koje je naizmjenično zaposjedalo
osam parova ptica. Srednja udaljenost
do najbližeg gnijezda bila je 322 m,


minimalna 20, a maksimalna 650 m. Gnijezda
su se većinom nalazila na hrastu
plutnjaku, uglavnom na stranama okrenutim
prema sjeveru. U petogodišnjem
razdoblju zabilježene su i rekonstrukcije
razorenih gnijezda kao i gradnja novih.
Ne postoji jasan uzorak razmnožavanja,
jer su se neki parovi razmnožavali svake
godine, a neki svake druge godine. Prosječna
plodnost bila je 0,75 mladunaca po
1 paru godišnje, te 4,4 mladunčadi godišnje
(opaženo) ili 6,4 mladunčadi godišnje
(procijenjeno) za čitavu koloniju.


Gil, L.: Potkornjaci u zoni Mora de
Rubielos (Col., Curculioniđae)


U radu se navode 32 vrste potkornjaka,
inventarizirane u zoni Mora de Rubielos
(Teruel), od kojih se 5 vrsta prvi puta
spominju za Španjolsku.


Gömez Bustillo, M. R., Mendez
G arnica, J. M.: Biološki ciklus Elkneria
pudibunda L.(1758) u poluotočnoj Španjolskoj
(Lep., Lymantriidae)


Proučen je i prikazan pomoću fotografija
u boji biološki ciklus leptira Elkneria
pudibunda L., vrste koja je interesantna
sa šumskogospodarskog stajališta kao potencijalni
štetnik mnogih listača i voćaka.
Revidiran je njen taksonomski statut prema
Fergusonu (1978), koji je isključuje
iz roda Dasychira Hbn. (1808) (Stphs.,
1829, sencu auctorum), jer taj rod obuhvaća
isključivo sjeveroameričke vrste.
Ujedno se ukratko razmatra taksonomski
položaj u poluotočnoj Španjolskoj vrsta
Olene fascelina L. (1758) i Dasychira?
fortunata Rghfr., 1891, jednog endema sa
Kanarskih otoka.


I. Mikloš


ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 70     <-- 70 -->        PDF

L´ITALIA FORESTALE E MONTANA
Rivista di politica economica e tecnica
XXXVI — 1981 — No 1—5


Ovaj časopis izlazi dvomjesečno, izdaje
ga l´Accademia Italiana di Scienze Forestall
(Piazza Edison n. 11, 50133 Firenze)
a financiraju Ministarstvo za kulturna dobra
i okoliš te Nacionalni savjet za istraživanja.
Godišnja pretplata (za 1981. god.)
iznosi za inozemstvo 18.000 Lira (za Italiju
15.000 Lira).


1. Na čelu ovog godišta nalazi se Izvještaj
o znanstvenom radu u 1980. godini
te o programu aktivnosti Talijanske
akademije za šumarske znanosti, kojeg je
izložio predsjednik A. de PHILIPPIS. Izvještaj
je predočen godišnjem skupu Akademije
i njime je ujedno obilježena 30-
godišnjica njezinog osnivanja (osnivanje
datira sa 7. ožujka 1951. godine) ali i
komemoracija njezinog osnivača i doživotnog
predsjednika prof. G. P a t r o-
ne-a , koji je umro nekoliko mjeseci prije,
18. rujna 1980. god. Iz izvještaja A. de
Philippis-a bilježimo:
— da je Akademija za trajno sjećanje
na prof. Patrone-a ustanoviti godišnji natječaj
za radove s područja triju disciplina,
uzgajanja šuma, ekonomike i šumarskog
inžinjerstva, s nagradom za svaku
disciplinu od 1 000 000 Lira;
— da je u 1980. godini objavljen talijanski
prijevod šumarske terminologije
(»Versione italiana della Terminologia forestale
«) kao zajednički rad Akademije za
šumarske znanosti i Nacionalnog savjeta
za istraživanja.
Na skupu je prof. A. BENASSI održao
predavanje, prema naslovu sažetka na engleskom
jeziku, pod naslovom »M a 1 o
poznati ostaci protokosmosa:
šuma« (u originalu »Stravaganza quinta
e Somma. Un avanzo poco conosciuto del
protocosmo: La foresta«). Ukratko rečeno,
autor je u ovom, i filozofski nastrojenom,
predavanju naglasio, kako je odnos
čovjeka prema šumi ovisan o optici kroz


koju se šuma promatra te je drugačije
vidi prirodnjak, drugačije ekonomist, drugačije
šumar kao uzgajivač drugačije šira
javnost uključujući i književnost te
arhitekturu. Autor naglašava, da je odnos
čovjeka i šume usko vezan s tijekom stoljeća
odnosno prema tome, da li je ekonomski
i industrijski razvoj bio brži ili
sporiji, a što je imalo za posljedicu brojnih
uništenja šuma a na nesreću, jošdanas se osjeća pomanjkanje jedne jasne,
promišljene i dugoročne šumarske
politike.


2. Prikaz nastavljamo s dva članka o
pitomom kestenu. U br. 2. EZIO
MAGINI izvještava o »mogućnostima biološke
borbe protiv raka kestenove kore«,
a u br. 4. nalazi se prikaz M. PACI-a i
A. TANI-a o »prvim rezultatima nekih
pokusa na pitomom kestenu (Castanea
sativa Mili.)«.
Pitomi kesten je u Italiji značajna vrst,
jer se sastojine te vrste nalaze na površini
od oko 700 tisuća ha (od čega desetina
u državnom posjedu) i to ne samo
radi drva nego i korišćenje ploda. Međutim
te š´ume teško stradaju od dvije
gljive. Jedna, koja se pojavila dvadesetih
godina, a druga nakon II svjetskog
rata. Prva je crnotok (Phytoptora
cambivora — Petri — Buis.), a druga
rak kestenove kore (Endothia parasitic
a Murr.). Nisu to specifične bolesti
talijanskih kestenika, jer su također
napadnuti i teško oštećeni kesteni u
Zapadnoj Evropi, pa i u Americi, a nisu
pošteđeni ni naši.*) Stoga se ne samo u
Italiji nego i u drugim zemljama traže
načini njihovog suzbijanja, danas posebno
raka kestenove kore.


Bit suzbijanja raka kestenove kore
sastoji se u cjepljenju (vakciniranju)
stabala s hipovirulentnom formom parazita
i prvi rezultati koje je posti


*) Crnotok nije naneo veće štete našim kestenicima.
Tako su napr. Crnotokom bila tridesetih
godina napadnuta i stabla na Medvednici (u šumi


b. zz Gračani, b. Kulmerovoj i dr.), ali napad nije
bio smrtonosan (izvorni podatak, jer sam kao vježbenik
pod rukovodstvom Ing. I. Ceovića konstatirao
i pratio razvoj te bolesti).


ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 71     <-- 71 -->        PDF

gao Šumarski institut Sveučilišta u Firenzi
ohrabljuju. Dobri rezultati postignuti
su kako američkom metodom (metoda
W. H. Weindling-a) tako i talijanskom
(metoda T. Turchetti-ja). Za proizvodnju
hipovirulentne forme Weindling
koristi zemlju, a Turchetti treset.


Drugom članku bolje bi pristajao naslov
»prvi rezultati razmnožavanja cjep-
Ijenjem«, jer je u stvari to prikazano (primanje
cjepova i zaštita mladica). Pokuse
provodi Katedra za genetsko poboljšanje
šumskih vrsta i specijalno uzgajanje šuma
naprijed navedenog Šumarskog instituta.
Ukratko: uspjeh cjepljenja pod koru
iznosi 99,2°/o a u procjep 85*/o. Plemke
su postavljane na visinama 40, 80 i 120 cm.
Od 254 plemke pod koru nisu se primile
samo 2; od 252 mladice bilo je prelomljeno
45, a nema većih razlika, kako su
bile zaštićene. Na kontrolnoj parceli od
32 plemke bilo je polomljeno njih 17 i
to najviše na visini cijepa od 40 cm (8,
koliko je i bilo cjepova).


3. A. BARONI izvješćuje u 1. broju o
»prvim iskustvima o primjen i helikoptera
za gašenje šumskih
požar a u Toskani«, koja je jedna od
Vatrogasni helikopter uzima vodu
iz jezera.


regiona s najviše šumskih požara. U regiji
Toskana, koja zauzima 22 990 km-,
od 1970. do 1979. godine bilo 7 404 požara
u prirodi koji su poharali 114.833 ha, od
čega 90.390 ha pod šumom i makijom.


Helikopter koji se koristi za gašenje
šumskih požara u Toskani je LAMA SA
315 B, konstrukcije francuskog društva
Aerospatiale. Neto težina iznosi mu 1100
kg, kapacitet goriva 575 lit., težina punog
rezervoara za vodu 1000 kg a uz pilota
u kabinu stanu i 4 osobe, maksimalna brzina
potpunog opterećenja bez vode je
108 čvorova (oko 200 km) na sat, a opterećen
s vodom oko 70 čvorova. Vodom se
napuni za nekoliko sekundi, a ispražnjava
odjednom ili postepeno, prema upravljanju
pilota. Helikopter, dakle, može prevoziti
ljude sa oruđem i vodu, te s pravom
autor konstatira da je njime »moguće
uspostaviti pravi zračni most« do garišta.


4. Kako već duže vrijeme u Šumarskom
listu nije bilo podataka o šumama i proizvodnji
drva u Svijetu, evo nekoliko iz
referata H. J. STEINLIN-a »Svjetska
proizvodnja drva s ekološkog,
socijalnog i ekonomskog gledišt
a (u br. 2)). Taj referat autor je
održao na kongresu »Drvo kao primarna
materija u nacionalnoj ekonomiji« održanom
u okviiru INTERFORST-a Münchenu
30. V 1978. g.
Ukupna površina šuma u milionima ha
iznosi:


Područje
guste
šume
rijetke
šume svega
Europa
SSSR
Azija i
Oceanija
Afrika
Sjeverna AmerikaJužna iSrednja
Amerika
144
770
537
188
631
500
31
160
200
740282
290
.
175
930
737
928
913
790
SVEGA 2770 1703 4473
69




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 72     <-- 72 -->        PDF

(Površina šuma ü Australiji, koja nije
u ovom iskazu, prema Atlasu Svijeta JLZ
iz 1961. god. iznosi 19,375 000 ha ili 3">/o
teritorija, od čega »se može iskorišćavati
najviše 13 669 000 ha, jer je ostalo nepristupačno
«).


Kao guste šume uzete su prema kriteriju
organizacije FAO one s pokrovnošću
krošanja od najmanje 20%. Utvrđivanje
šumovitosti, obrasta, sastojdnskih oblika
pa i vrsta drveća olakšano je, što se tiče
rada, primjenom fotografiranja iz zraka
i satelita ili posredstvom SLR-om (Side
— Looking — Radar).


Drvna masa gustih šuma po stanovniku
kreće se od 0,34 m3 (na sjeveru Afrike)
do 809,1 m3 (u Kanadi). Na stanovnika
Europe dolazi 29,1 m\ SSSR-a 324,6 m3,
Zapadne Afrike 234,04 m3, itd., a prosjek
za sve kontinente iznosi 80,48 m3. U rijetkim
šumama Azije i Afrike po stanovniku
ima 8,35 m3 drvne mase (u Sjevernoj
Africi 2,36 m3, a u Zapadnoj 42,55 m3).


Zanimljivi su i podaci o tekućem godišnjem
prirastu, koji je iskazan U Europi
s 3,21 m3/ha, u USA 2,66 m3/ha, u Kanadi
1,22 irrVha, a u SSSR-u (kao nedefinitivni
podatak) 1,20 m3/ha.


U 1975. godini potrošeno je na Svijetu
ukupno 2431 milijun (mio) m3, od čega
1249 mio m3 tehničkog i tehnološkog (zacelulozu
i si.) a 1182 mio m3 ogrijevnog
(uračunavši i ono pretvoreno u drvni
ugalj). Od ukupne količine na Europu,
SSSR, Kanadu i USA otpada 1118 mio m3
a na sve ostale zemlje 1313 mio m3 (na
Meksiko, npr, zemlju na površini od nepunih
2 milijuna km2 i 50 milijuna stanovnika,
otpada svega 15 mio m3 od čega
8 mio m3 ogrijevnog). Od ukupno posječene
mase u USA kao ogrijevno troši
se svega S.S^/o drvne mase, u Kanadi 5,8fl/o,
u Evropi 18,2%, u SSSR-u 21,4%, a u ostalim
dijelovima Svijeta između 73,2%» i
86,93/o (u Africi kao cjelini). Za budućnost
predviđa se povećanje potrošnje na cea
5300 mio m3 u 2000. godini (najniža procjena
je 4304 a najviše 6175 mio m3). Povećanje
potrošnje neće biti samo poslje


dica porasta broja stanovnika Zemlje nego
više mnogostruke primjene drva: dok
je 1975. god. prosječna potrošnja po stanovniku
Zemlje iznosila 0,65 m3 za 2000.
god. predviđa se između 1,04 i 1,56 ms.


5. Prema istraživanjima V. VIDRICH
-a et al. (Godišnje promjene sadržaja flobafenskih
tanina u česmini i planici,
u br. 2) količina tanina u
lišću, kori i drvu česmine (Qu. ilex)
kao i u lišću te neokoranom drvu planiike(
Arbutus unedo) tokom godine varira.
Planika i lišće česmine najveće količine
tanina sadrže zimi (81,5 odnosno 91,5%>)
a kora i drvo česmine ljeti (98,4 odnosno
42,0%>). Sadržaj tanina u kori česmine tokom
godine vrlo malo se mijenja a najniža
je vrijednost u proljeće s 94,8»/». U
drvu česmine nasuprot količina tanina u
proljeće padne na svega 13,7°/o.
Minimum tanina u lišću planike je u
ljetu i iznosi 49,1*/». Na osnovu rezultata
ovih istraživanja autori zaključuju, da za
industrijsku preradu treba računati samo
s korom česmine te eventualno lišćem,
a od planike samo s lišćem.


5. Težina sjemena i broj koti-
I e d o n a ponika alepskog bora sa 4 lokaliteta
i sjemena ubranog 1976. i 1977.
godine nisu pokazale signifikantne razlike
rezultat je istraživanja R. GIANNINI-ja
i G. Scarascia M´ugnozza (u br. 3: Utjecaj
godine branja na težinu sjemena i na broj
kotiledona ponika alepskog bora). »Razlike
su signifikantne i vrlo signifikantne
ako se usporedi težina sjemena i broj kotiledona
između srednjih vrijednosti stabala
populacije« (str. 109). Srednja težina
sjemena kretala se između 17.09 i 19,54
mg(u granicama od 11,25 do 23,30 u 1976.
god. a između 16,14 i 21,16 mg (U granicama
od 12,69 do 24,96 mg) u 1977. god.
time, da je obje godine minimalnu težinu
sjemena imalo isto stablo (br. 2 na lokalitetu
Patmisco Gallio). Razlike u broju
kotiledona su manje te se prosjek ponika
iz sjemena 1976. god. kretao između
7,20 i 7,72 (ovaj za dva lokaliteta), a u


ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 73     <-- 73 -->        PDF

1977. godini od 7,23 do 7,73 (također s dva
od četini lokaliteta i ista kao u god. 1976).


Za uredivače je zanivim prika z inventure
, u konkretnom slučaju šu-
m e komune di Teglio, površine 5 231 ha
u planinskom području visinskih razlika
od 700 do 2900 m nad morem, metodom
primjernih ploha bez neposrednog mjerenja
stabala (metoda »3P«) iz pera M.
BIANCHI-a (u br. 5).


U informaciji u istom broju o »sadržaju
monoterpena u drvu odraslih
stabala (starih 50—80 godina) crnog bora
iz Kalabrije i s Korzike« autori, S. FINESCHI
i P. GROSSONI, u bibliografiji navode
i rad P. FUKAREKA »Die Standortrassen
der Schwarzführe (PinUs nigra
Arn. s. lat.)«, objavljenom u Cbl. ges.
Forstw. 75/1958, br. 3/5, str. 203—207.


M. LASTORIA opisao je dva nova nalazišta
krivulja, determiniranih kao
Pinus mugo Turra i P. uncinata del Piemonte,
koja se nalaze istočno od Nacionalnog
parka Abruzzo, u kojem se također
nalazi ova vrst, te desetak km udaljenih
od drugog nalazišta, na brdu dell
Maiella. Jedno je nalazište na lokalitetu
Costa dei Cani (u općini Sulmona), a drugo
na Serra Ciammaruchella (u općini
Pescocostanzo). Na prvom lokalitetu, površine
120—150 sa 40—60 m, koje se nalazi
u zoni bukve visina stabala krivulja iznose
2—4,5 m a promjeri 2,3—4 cm, starosti
između 50 i 70 godina, s dvadesetak
stabla crnog bora starosti oko 20 god. visokih
2—5 m. Na drugom nalazištu stabla,
visoka 2,60 m, nalaze se na površini
od svega 16 m2 koja je proširena na 1500
—2000 m* s podmlatkom visokim od 20
cm do 1,40 m. Na ovom nalazištu krivulj
se nalazi i u okolišu oko prednje površine
na udaljenosti do 2,5 km, od kojih je
najznačajnija jedna od 8m2 sa stablima
visokim 2,20 m ali okružena podmlatkom
iz sjemena ne višim od 20 cm. Autor se
nije osvrnuo na porijeklo ovih stabala,
ali se može isključiti unošenje po čovjeku
uzevši, uz ostalo, i činjenicu, da se logalitet
Costa dei Cani (Pasji hrbat) nalazi
na 1700 m nad m., nagiba oko 51°/o
i u relativno zabačenom kraju.


U br. 4. je najavljeno, da će u rubrici
»Note pratiche« obrađivati divljač, »posebno
naših šuma«. P. CASANOVA, docent
lovne zoologije na Sveučilištu u Firenzi,
obradio je:


— teritorij kao osnova za proučavanje
populacije divljači, u kojem je dao podatke
o dnevnoj potrebi pojedinih vrsta
na hrani te optimalnom broju divljači
i to za dlakavu divljač na 1000 ha, a za
pernatu na 100 ha;
— brojanje i procjena divljači (oba u
br. 4),
— planiranje uzgoja i odstrela, i
— srna — tipični stanovnik gUstiša (makije),
oba u br. 5.
6. Daljnji su prilozi:
E. Corona : Željeznički pragovi (u br.
2);
G. Montagna: Lombardijski zakon
o šumama L. R. 5. 4. 1976. n. 8,
A. B e n a s s i: Gospodarska osnova kao
osnova za njezinu reviziju,
P. D´E r r i c o: Razmatrane o botaničkoj
pripadnosti Kristove krune,
G. Calamine: Brzi način grafičkog
dimenzioniranja zidanih pregrada,
C. Caruso: Procjena štete u parku
Prijestolnog centra u ulici Via Cassia u
Rimu (vrijednost stabla tise visokog cea
9 m a promjera pri dnu 31 cm procjenjena
je s 1 300 000 Lira a stabla lovora
promjera 15 cm sa 500 000 Lira),
A. de Philippis: Stota godišnjica
prof. M. de Horatiis-a (bujičara — autora
djela »Idromonia montana« (sve u br. 3);
R. Quer i ni: Prvi rezultati istraživanja
hidrologije šume u bazenu bujice
Prescudin,
O. La M a r c a: O štetama prouzročenih
poledicom ü šumi Di Acquerino — Pistoia
(Poledica je posljedica naglog zahlađenja
4. studenoga 1980. godine i ledene kiše
s posljedicama, koje smo vidjeli i u na