DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Sum. list 106:3


ISTRAŽIVANJE RASTA I STANJA ISHRANE MLADIH KULTURA
OBIČNE SMREKE (PICEA ABIES KARST.)
NA GLAVNIM TIPOVIMA TALA GORSKOG KOTARA*


Nikola Komlenović, Branimir Mayer
Šumarski institut Jastrebarsko


SAŽETAK. U radu se iznose rezultati četverogodišnjih istraživanja
uspijevanja mladih kultura smreke na području Š. g. Delnice.
Kulture osnovane na tlima sa silikatnim podlogama pokazuju
općenito bolje uspijevanje od kultura na vapnencima. Između
rasta i koncentracija dušika, fosfora i kalija u iglicama utvrđena
je pozitivna korelacija. Primjenom odgovarajućih gnojiva
mogu se postići pozitivni rezultati.


UVOD


Obična smreka je vrsta drveća s kojom je u Gorskom Kotaru osnovan
najveći broj šumskih kultura. Na ovom području smreka dolazi od prirode,
općenito brzo raste i ima kvalitetno drvo. Ona se relativno lako uzgaja,
kako u rasadniku, tako i kulturama. Zadnjih petnaestak godina posebno
mnogo se pošumljavalo ovom vrstom na području Š. g. Delnice i to na različitim
staništima.


Pokazalo se, međutim, da između osnovanih kultura postoje značajne
razlike s obzirom na njihovo uspjevanje. One su dobrim dijelom uvjetovane
stanišnim faktorima i njihovom interakcijom. Pedološki uvjeti imaju pri tome
posebno značenje. Stoga je bio osnovni cilj naših istraživanja da se ti
odnosi pobliže utvrde i razjasne.


Dobiveni rezultati trebaju poslužiti kod osnivanja novih kultura smreke
u Gorskom Kotaru. Izborom odgovarajućih staništa značajno se smanjuju
negativne posljedice koje mogu proizaći iz ove aktivnosti (FRANČIŠKOVIĆ,
1981. i dr.). Rezultati proučavanja poslužit će također kod izbora mjera kojima
se može utjecati na bolje uspijevanje smrekovih kultura.


Naša ranija istraživanja stanja ishrane smrekovih šuma u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj pokazala su da u tom pogledu postoje značajne razlike (KOMLENOVIĆ,
1973). Mlade kulture osnovane u prvom redu izvan prirodnog
areala rasprostranjenja, često trpe od nedostatka pojedinih biljnih hraniva.


Pretpostavljali smo da i na nekim staništima Gorskog Kotara kulture
smreke imaju nepovoljnu ishranu.


* Ova istraživanja financirali su Š. g. Delnice, SIZ-IV za znanost SRH i Opće
udruženje šumarstva Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 6     <-- 6 -->        PDF

METODE RADA


Kod izbora objekata istraživanja nastojali smo odabrati kulture podjednake
starosti (10 + 4 godina) i tehnike osnivanja u što širem spektaru
stanišnih uvjeta. Primjernim plohama bilo je obuhvaćeno najmanje 100 biljaka.


Registrirane su njihove visine, prsni promjeri te visinski prirasti u periodu
od 1976. do 1979. godine. Istovremeno su sabrani i uzorci iglica za
laboratorijske analize, prema metodama opisanim u našim ranijim radovima
(KOMLENOVIĆ, 1973. i dr.).


Dušik u biljnom materijalu određen je po Kjeldahlu (makro postupak).
Za utvrđivanje sadržaja ostalih elemenata biljna je tvar razlagana mokrim
postupkom sumpornom i perklornom kiselinom. Iz ekstrakta je fosfor određen
kolorimetrijski, kalij plamenfotometrijski, a ostali elementi metodom
atomske absorpcione spektrofotometrije.


Na svakoj plohi otvaran je po jedan glavni i dva do tri pomoćna pedološka
profila iz kojih su uzeti pojedinačni uzorci za laboratorijske analize.
Na osnovi pedoloških terenskih i laboratorijskih istraživanja izvršena
je pedosistematska determinacija.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA S DISKUSIJOM


Rast i prirast


Osnovni podaci o rastu i prirastu istraživanih kultura prikazani su u
tablici 1 i na slici 1. Odavde proizlazi da u tom pogledu postoje velike razlike.
Visine stabala u desetoj godini nakon osnivanja kultura kreću se između
1,06 i 4,46 m, a prsni promjeri između 1,0 i 5,3 cm. Prosječni visinski
prirasti u razdoblju 1976—1979. godine također variraju u vrlo širokim granicama
od 10,0 do 80,0 cm. Ovom podatku pridajemo poseban značaj u indiciranju
stanišnih uvjeta, jer je najmanje utjecan razlikama u osnivanju
i njezi kultura.


Tab. 1. Podaci o rastu i prirastu kultura


Šumarija
Primjerna Gospodarska jedinica
ploha Odjel, lokalitet
Visina
u 10+4 g.
Prsni
promj 6
cm
Mrkopalj
Mrkopalj
Mrkopalj
Fužine
Fužine
Klana
Klana
1
2
3
4
5
6
7
široka draga 69
Sungerski lug 25
Sungerski lug 25
Bitoraj 71, Zvirjak
Bitoraj 71, Mlaka
Dletvo 11
Dletvo 11
231,4
386,4
382,9
243,7
389,3
168,4
446,1
2,2
5,0
4,7
2,2
4,2
2,1
5,3
Klana 8 Dletvo 11 106,3 1,0
Crni Lug
Crni Lug
Gerovo
Skrad
9
10
11
12
Oštrac 32
Oštrac 5
Sušica 29
Zalesina 71
296,8
233,7
229,6
369,3
3,0
2,4
2,0
4,1
Skrad 13 Završje 44 120,6 1,0


´,


ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 7     <-- 7 -->        PDF

f
f
Riječko zaleđe Gorski Kotar


K «0 TIOOO


5 70 $00


%


g SO-TOO


1


a x 500


J0O


OZNAKA
PLOHE


r i6iizoo m


0B0AINE IV -IX ni´


r


5# r


´C /f-/X CK


i?


i/l ir>c


m SEfcanHWü nj


1 51


J J ||5


I to


i O
§13 i!


II SS





lit ii O


KS 11
si Is" ste 15 iEI


115 31


Isu


ov


al


ga
ga
o<


ig II
11 Si 3


li da 11 se §&3 I« 33 sli Sa


SB 55 if


li P


3g





Sli


§3


I
I
S3
§1


li §L


ii li a


SM


Ste"" VIA


si5 SS li


in-3
. II


S"1


ig!
*=?


I
I
V§3 i is


5/. f. PED0EK0L0ŠKJ POKAZATELJI U ISTRAllVANI/1 KULTURAMA
OBIČNE SMREKE




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Pedološki uvjeti


Rezultati pedoloških istraživanja u mladim kulturama smreke na području
Šumskog gospodarstva Delnice pokazuju široki raspon pedosistematskih
jedinica različitih fiziografskih i fiziološko-ekoloških osobina.


Biološki potencijal smreke u okviru postojećih ekoloških uvjeta limitiran
je nejednakom opskrbom glavnim edafskim vegetacijskim činiocima (voda,
hraniva, zrak i toplina) što rezultira različitim rastom i prirastom.


U grafičko-tabelarnom prikazu (si. 1.) dati su osnovni pedoekološki pokazatelji
u istraživanim kulturama obične smreke u Gorskom Kotaru.


Rekordan srednji visinski prirast utvrđen je na plohi Klana 7, u kulturi
s najnižom nadmorskom visinom od cea 300 m s eutričnim smeđim tlom
na rastresitom skeletoidnom potočnom koluviju. Tlo karakterizira velika dubina
soluma slabo kisela reakcija, bogatstvo organske tvari s blagom formom
humusa te pokretna bočna i podzemna voda koja uvjetuje aerobne procese.
Uz vrlo povoljnu konstelaciju edafskih vegetacijskih činioca na prirast smreke
pozitivno je utjecalo mezoklimatska inverzija (uvala) uz dugo vegetacijsko
razdoblje.


Na strmim padinama 50 do 100 m iznad plohe Klana 7 nalaze se plohe
Klana 6 i Klana 8. Na pješčenjačkoj matičnoj stijeni formirala su se distrična
smeđa i distrična smeđa lesivirana srednje duboka tla izložena jakom
isušivanju vjetrom uz povišene temperature zraka zbog utjecaja submediterana.
Nepovoljni vanjski klimatski utjecaji, veći nagib terena, propusno skeletoidno
tlo uz relativno malu fiziološki aktivnu dubinu uvjetuju brzi gubitak
aktivne vlage i suhu i toplu pedoklimu, koja ne odgovara biološkim
zahtjevima smreke. Stoga je i rast ovih kultura najsporiji.


Iza najnaprednije kulture Klana 7 slijedi grupa kultura na silikatima
Skrad 12, Fužine 5 i Crni Lug 9 u rasponu nadmorskih visina od 750 do 800


m. Na sitnozrnim i krupnozrnim pješčenjacima i aluvijalnim pjeskovito ilovastim
skeletoidnim nanosima morenskog porijekla formirala su se distrična
smeđa i smeđa podzolasta tla. Uzevši u obzir da najnaprednija kultura Klana
7 reprezentira vrlo male površine to proizlazi da su plohe 5, 7 i 12 reprezentanti
površina sa silikatnom podlogom u Gorskom Kotaru, koje zauzimaju
vodeće mjesto po produktivnosti s obzirom na smreku. Ova konstatacija
je u skladu s dosadašnjim spoznajama.
Iznimku predstavlja podzol na kvartarnim silikatnim akumulacijama
Matić poljane (ploha Mrkopalj 1) na 1055 m nadmorske visine gdje smreka
relativno sporo raste prvenstveno zbog kratke vegetacijske sezone.


Slijede tla na vapnencima. Za smreku se pokazalo najproduktivnije lesivirano
tlo u vrtači i smeđe tlo na 930 m n. v. (plohe Mrkopalj 2 i 3) za razliku
od lesiviranih i smeđih tala na nižim nadmorskim visinama između 700
i 850 m (plohe Fužine 4, Crni Lug 10, Skrad 13). Tumačenje ovih razlika valja
prvenstveno tražiti u količini oborina koje u višim predjelima kompenziraju
silazni gubitak vode iz tla kroz propusnu stijenu.


Osobitost u pedosistematskom pogledu predstavlja izlužena duboka rendzina
na plohi Gerovo 11. Visoki sadržaj CaC03 uz jako alkalnu reakciju predstavlja
značajan limitirajući činioc uspijevanja smreke.


Posebno slabo uspijevanje pokazuju mlade kulture smreke na dolomitnoj
rendzini. Zbog pomanjkanja reprezentativne plohe nije bilo moguće uključiti
ovaj tip tla u predmetna istraživanja.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Stanje ishrane


U tablici 3. prikazani su podaci o prosječnim koncentracijama analiziranih
hraniva u iglicama tijekom perioda istraživanja. Odavde se jasno zapaža
da između istraživanih kultura postoje značajne razlike. Iz analitičkih
podataka dobivenih u pojedinim godinama proizlazi da su se koncentracije
proučavanih biogenih elemenata kretale u ovim granicama:


N 1,00 — 1,97 %
P205 0,200 — 0,800%
K20 0,80 — 1,40 %
CaO 0,46 — 1,46 %
Mg 0,076 — 0,180%
Fe 54 — 166 ppm


U kulturama sporijeg rasta utvrđene su općenito niže koncentracije dušika,
fosfora, kalija i željeza. Prema literaturnim podacima (GUSSONE, 1964,
BAULE i FRICKER, 1967, KOMLENOVIĆ, 1973. i dr.) koncentracije dušika
u kulturama Klana 6 i 8, Fužine 4, Mrkopalj 1 i Gerovo 11 upućuju na dosta
nepovoljnu ishranu ovim hranivom. Isto vrijedi i za fosfor na plohama Klana
6 i 8. I u nekim drugim kulturama dolazi do jačeg nedostatka ovih hraniva
u pojedinim godinama (Skrad 13 i dr.).


Statističkom obradom podataka također smo utvrdili pozitivnu korelaciju
između prosječnog višegodišnjeg visinskog prirasta i NPK-koncentracija
u jednogodišnjim iglicama. U slučaju dušika i fosfora linearni korelacioni
koeficijenti iznosili su r = 0,42 i r = 0,35. Za kalij je ta veza bila još i
čvršća (r = 0,48).


Pozitivna veza između rasta i ishrane dušikom, fosforom i kalijem upućuje
na to da se od primjene ovih hraniva mogu očekivati pozitivni efekti.
To posebno vrijedi za mlade kulture u prvim godinama njihova osnivanja,
jer se pokazalo da je nedostatak spomenutih hraniva na pojedinim staništima
upravo tada najjače izražen.


Tab. 3. Prosječne koncentracije hraniva u iglicama smreke (1976—1979. god.)


Sadrža j /
Šumarija 1 ft
DL, Ö Z
o
«si
O O
aU
bo s
Mrkopalj
n
1
2
1,49
1,67
0.554
0,542
0,99
1,21
0,51
0,76
0,122
0,112
106
122
>t 3 1,71 0,634 1,21 0,94 0,126 64
Fužine 4 1,42 0,381 1,22 0,78 0,122 100
„ 5 1,60 0,462 1,02 0,90 0,104 103
Klana
tt
6
7
1,15
1,65
0,216
0,476
0,80
1,16
1,11
0,96
0,108
0,136
69
85
U 8 1,06 0,238 0,87 1,29 0,132 65
Crni Lug
,,
9
10
1,68
1,92
0,492
0,544
1,08
1,14
0,60
0,99
0,102
1,138
110
91
Gerovo 11 1,42 0,344 0,94 1,05 0,222 73
Skrad 12 1,70 0,462 1,17 0,74 0,104 77
,. 13 1,53 0,318 1,10 0,68 0,128 64




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 10     <-- 10 -->        PDF

U toku su istraživanja koja indiciraju dijagnostičku vrijednost folijarnih
analiza. Pokazalo se, međutim, da se gnojidbom mogu polučiti odgovarajući
efekti samo onda ako se provodi intenzivna njega kultura. U protivnom
efekti mogu biti suprotni jer se ovom mjerom stimulira ne samo rast smreke,
već i rast konkurentske vegetacije.


Veza između koncentracija željeza i rasta također je pozitivna (r = 0,30).
To je razumljivo jer su niže koncentracije ovog, kao i većine drugih mikroelemenata,
vezane za višu reakciju tla, odnosno vapnenjačke supstrate, gdje
je njihova pristupačnost smanjena.


U skladu sa svim dosad navedenim rezultatima je negativni odnos rasta
i koncentracija kalcija (r = —0,32).


Korelacioni odnosi između sadržaja analiziranih hraniva u biljci i rasta
sigurno bi bili još i čvršći da su proučavane kulture osnovane u isto vrijeme,
sa sadnim materijalom istog porijekla i uz istu tehniku sadnje. Mjere
njege također su se razlikovale od kulture do kulture. Da smo odabrali neki
drugi oblik veze, osim jednostavne linearne, sigurno bi se ona još bolje
uklopila u naše podatke. Pored ovog moramo imati u vidu i činjenicu da se
naše kulture nalaze na različitim nadmorskim visinama i ekspozicijama što
se odražava u dužini vegetacijske sezone i drugim elementima klime, važnim
za uspijevanje smreke.


ZAKLJUČCI


Iz rezultata četverogodišnjih istraživanja provedenih u mladim kulturama
smreke na području Š. g. Delnice proizlaze slijedeći zaključci:


Istraživane kulture smreke jako se razlikuju s obzirom na rast i prirast.
Prosječne visine u desetoj godini kretale su se između 1,06 i 4,46 m, prsni
promjeri 1,0 i 5,3 cm, a srednji visinski prirasti u zadnje četiri godine između
10,0 i 80,0 cm.


Razlike u rastu smreke uvjetovane su nizom stanišnih faktora i njihovom
interakcijom. Pedološki uvjeti dmaju pri tom posebno značenje. Kulture
osnovane na tlima sa silikatnim podlogama pokazuju općenito brži rast
nego kulture u kojima su zastupljena tla na vapnencima.


Između rasta i koncentracija dušika, fosfora i kalija u iglicama utvrđena
je pozitivna korelacija. Nedostatak ovih hraniva na pojedinim staništima
posebno je izražen u prvim godinama nakon osnivanja kultura. Primjenom
odgovarajućih gnojiva mogu se postići pozitivni rezultati. Veza između rasta
i koncentracija kalcija u iglicama je negativna.


LITERATURA


Baule, H., Fricker , C. (1967): Die Düngung von Waldbäumen, München.
Bertović, S., Martinović, J. (1981): Biološke značajke Gorskog Kotara.


Gorski Kotar, Delnice.


Fiedler, H. J., Nebe, W., Hoffmann, P. (1973): Forstliche Pflanzenernährung
und Düngung, Jena.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1982 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Frančišković , S., (1981): Šumsko gospodarstvo Delnice 1960—1981., Delnice.


Gusson e H. A. (1964): Faustzahlen für Düngung in Walde, München.


Komlenović, N., J. Martinović, Mdlković, S. (1969): Kloroza obične
smreke u mladim kulturama na području vriština. Šumarski list, 3—4, Zagreb.
Komlenović , N. (1973): Koncentracija hraniva u iglicama kao indikator stanja
ishrane kultura obične smreke (Picea abies Karst.), Zagreb.


Komlenović , N. (1976): Koncentracija dušika i fosfora u iglicama četinjača
kao pokazatelj gnojidbe kultura četinjača na području vriština. V Kongres
JDPZ-a, Sarajevo.


Komlenović , N. (1978): Utjecaj mineralnih gnojiva na ishranu i rast obične
smreke (Picea abies Karst.) na lesiviranom akričnom (vrištinskom) tlu. Anali
za šumarstvo 8/5. JAZU, Zagreb.


Martinović , J. (1970): Neke karakteristike organske materije tla u smrekovim
šumama Hrvatske. Šumarski list, 11-12, Zagreb.
Mayer , B. (1978): Tla sekcije Sušak 1, Osnovna pedološka karta SRH. Tumač
i karta, Zagreb.
Mayer , B. (1979): Tla sekcije Ogulin 2. Osnovna pedološka karta SRH. Tumač
i karta, Zagreb (rukopis).
Mayer, B. Komlenović, N. Orlić, S. (1973): Istraživanja produktivnosti
vrištinsko-bujadičnih tala pod mladim kulturama običnog bora (Pinus silvestris,
L.) na području Š. g. Karlovac. Šumarski list, 1—2 Zagreb.
Mayer , B., Rastovski , P. (1981): Testiranje teorije o strukturi zemljišnog
pokrova u okviru dijela rada na Osnovnoj pedološkoj karti SR Hrvatske.
Posebno izdanje ANU BIH. Sarajevo.
Nebe , W. (1963): Über die Beurteilung der Düngungbedürfigkeit von Fichtebeständen
in Mittelgebirge. Arch. Forstw. 9.


Skorić , A. (1977): Tipovi naših tala. Zagreb.


Škorić, A., Filipovski, F., Ćirić, M. (1973): Klasifikacija tala Jugoslavije,
Zagreb.
Tamm , CO . (1968): An attempt to assess the optium nitrogen level in Norway
Spruce under field conditions. Studia forestalia Suecica, Stockholm.
* * * Atlas klime SFRJ.


Untersuchungen über das Wachstum und den Ernährungszustand der jungen Fichtenkulturen
(Picea abies Karst.) auf den Häuptboden-typen von Gorski Kotar


Zusammenfassung


In dem Artikel sind die Ergebnisse von 4-jähringen Untersuchungen über das
Gedeihen der jungen Fichtenkulturen auf dem Gebiet des Forstwirtschaftsbetriebs
Delnice gezeigt worden. Die auf Silikatböden begründeten Kulturen zeigen im
allgemeinen ein besseres Gedeihen als die Kulturen auf Kalkböden. Zwichen dem
Wachtum und der Stickstoff-, Phospor- und Kalium konzentration in Nadeln wurde
eine positive Korrelation festgestellt. Durch die Anwendung entsprechender Düngungsmittel
können positive Ergebnisse erzielt werden.