DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 82 <-- 82 --> PDF |
određuje i osnivanje »gospodarskih ureda«, tj. za svaku imovnu općinu po jedan, i šumarija te minimalan broj šumarskih stručnjaka za te ustanove. Zakon je nadalje kao prvi posao Gospodarskog ureda odredio izradu plana gospodarenja pod nazivom »Opći nacrt šumske radnje«, itd. U prikazu povijesti hrvatskog šumarstva ne može se mimoići ni osnivanje (obnova) Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva 1876. i pokretanje časopisa »ŠUMARSKI LIST«, koji neprekidno izlazi od 1877. godine do danas, te je najstariji hrvatski stručni časopis. Ni Šumarsko društvo ni Šumarski list ne mogu se mimoići, jer su bili tribina na kojoj je razmatrana problematika s područja šumarstva i na kojoj su se ponekad vodile oštre rasprave, što se nesumnjivo odražavalo i u praksi. Iskorišćivanje šuma tretirano je samo kao završni dio šumske proizvodnje dok je najjače bilo zastupano uzgajanje šuma (1, str. 14). U oblasti uzgajanja šuma kao pisac značajan je i književnik Josip KOZARAC, koji je bio i višegodišnji urednik Šumarskog lista. 1.3. A kakva je po EH povijesna slika hrvatskog šumarstva 19. i 20. stoljeća? »Od početka prošlog stoljeća razvija se na području sjeverne Hrvatske u sve većoj mjeri prerada drva namijenjene izvozu« (6. stavak II stupca na str. 653 EHP), zatim »Pošto je eksploatacijom bilo redom obuhvaćeno sve šire i šire područje od sjevernog Jadrana prema unutrašnjosti, velike zalihe kvalitetne slavonske hrastovine privukle su u drugoj polovici 19. st. mnoge i strane poduzetnike (ibid., 7. stav.) pa da se dalje citira jedno upozorenje osječke Komore iz 1881. godine. Prema tome upozorenju »propadaju goleme količine drva koje kao otpad pri izradi bačvarskih dužica ostaju neiskorištene« iako bi se mogle »unovčiti kao ogrjevno drvo u susjedne mađarske krajeve«, koji se, kako navodi Komora, »neprestano bore sa posvemašnom oskudicom na dobrom ogrjevnom materijalu«. Prema Komori radi se o oko milijun prostornih metara, »izgubljenih zauvijek: sagnjije i istrune u šumi«. Toliki »gubitak« (»gubitak«, jer je u šumi preostala drvna masa iskorištena kao gnojivo) smatram diskutabilnim pa i sam citat nesrazmjeran cjelokupnom tekstu ove natuknice. (U istom stavku čitamo i to, da su izrađivani »okrugli panjevi«!). Osječka Komora citira se još jedanput, čak s 19 redaka, i to s podacima izvoza drva, ali iz Slavonije. Pa »za vrijeme oblikovanja kapitalističke ekonomike« (1. st. drugog st. na str. 654 EHP) tj. devedesetih godina prošlog stoljeća drvo se izvozilo i iz drugih krajeva, posebno Gorskog kotara. Trebalo je dakle, obuhvatiti cijelu Hrvatsku a ne ograničiti se samo na jedan njezin dio ili i taj dio ispustiti. To vrijedi i za stavak u kojem su navedeni podaci M. ZORČIČA iz 1883. godine o broju uposlenih »kod raznih trgovaca drvom u Slavoniji«. ltd. Prema EHP »čitava Posavina sa svojim šumama pripadala je teritoriju Vojne Krajine« što ne odgovara stvarnosti. Vojna Krajina, a po tome i šume, bila je na desnoj strani Save samo južno od Kupe, a s lijeve istočno od Ilove, kako to uostalom pokazuje i karta u ovoj Enciklopediji (str. 734). Ne znam gdje je autor ovog teksta pronašao, da će dijelom šuma na području Vojne Krajine koji je segregacijom ostao državi »upravljati Krajiška investiciona zaklada«. Za državni dio šuma bile su osnovane, 1871., odgovarajuće ustanove u Bjelovaru (kasnije premještenu u Zagrebu), Vinkovcima i u Otočcu (kasnije premještenu na Sušak) a Krajiška investiciona zaklada bila je, po današnjoj terminologiji, samo fond namijenjen investiranju na području Hrvatske (za željeznice, na kršu i dr.). Za Krajišku investicionu zakladu bila je u Spačvanskom bazenu, izdvojena površina od 488 |