DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 81 <-- 81 --> PDF |
mlađenih sastojina danas se još nalazi u sklopu šumskog rezervata na Papuku »JANKOVAC« (Šumarija Slatinski Drenovac). Prema EHP je neracionalno korištenje šuma bila i činjenica, da je »u gradu Ozlju, npr., svake godine potrošeno 200 kola ogrjevnog drveta«! Ovo navodim kao primjer »neracionalnog« pisanja, jer pisac tog teksta sigurno nije imao na umu, da grad Ozalj nije bio samo stambeni nego i gospodarski objekt (pa i do danas se održala žitnica, koja je prije nekoliko godina obnovljena) a nije računao ni s brojem stanovnika, koji je nesumnjivo bio veći od broja, da je grad bio isključivo stambeni a ne i gospodarski objekt. 1.2. Drugo polurazdoblje danas već povijesti šumarstva u Hrvatskoj počinje s Ilirskim pokretom, s osnivanjem »Horvatsko-slavonskog gospodarskog družtva«. Naime, u okviru tog Društva osnovan je 1846. godine poseban »šumarski odsek« (8, str. 300). U tom »Odseku« niču ideje o gospodarenju sa šumama, razmatra se npr. i o tome, kako osigurati pomlađivanje starih hrastovih sastojina (šuma) u češće poplavljenim područjima, kako racionalnije iskorišćivati drvo (uvođenjem pila za rad na obaranju i obradi stabala), zaključuje se, da je nužno osnovati nadzornu službu za šume, i dr. Šumarski stručnjaci koriste »List mesečni« (kasniji i današnji »Gospodarski list«) za iznošenje pojedinih aktualnih pitanja hrvatskog šumarstva. Navedimo samo Šporera, koji 1843. objavljuje »Osnovu pravila za hrvatsko-slavonski šumarski zavod« (8, str. 312), koji je nesumnjivo pripremio teren za daljnje akcije koje su završile osnivanjem Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine. Još prije »Gospodarskog lista« taj isti Šporer u časopisu »Croatia« objavljuje relativno opširan članak (10 stranica formata Šumarskog lista) o šumarstvu Hrvatske pod naslovom »Riječ iz šume za šume moje drage domovine«, u kojem se, uz ostalo, govori i, u današnjoj terminologiji, s ekološkog gledišta (8, str. 509). Šira javnost o bitnim problemima šumarstva u Hrvatskoj bila je upoznata 1847. godini i u publikaciji šumara Dragutina KOSA »Das Forstwesen in Kroatien«. Nešto prije, od 1841 — 1843, Franjo ŠPORER u Zagrebu izdaje opsežno djelo u tri dijela, opsega 530 stranica, pod naslovom »Das Forstwesen in der k. k. österreichischen Militärgrenze, oder vollständiges Forsterbuch für das Militär—Grenz—Forstschutzpersonale...« (8, str. 310). Početkom druge polovine 19. stoljeća Hrvatska (i Slavonija) dobiva i »Zakon o šumama« i to Banska 1857, a Vojna Krajina 1860. To je bio austrijski Zakon o šumama iz 1852. god. (pa je u Istri i Dalmaciji važio od te godine), ali je ostao na snazi sve do 1929. Naime, pokušaji osamdesetih godina, da se za Hrvatsku donese novi Zakon nije uspio, iako je nacrt osnove za njega već bio izrađen (7). Zakon o šumama pak nije sadržavao samo zabrane i kazne ,nego i odredbe za obnovu i njegu šuma, a ozakonio je i tzv. zaštitne šume. Osnivanje, već prije spomenutog, Gospodarsko-šumarskog učilišta 1860. godine omogućilo je ne samo lakšu dostupnost školovanja domaćih sinova (koji su prije bili upućivani u njemačke šumarske škole) nego i obrazovanje stručnjaka prema potrebama hrvatskog šumarstva, stvaranje ili učvršćivanje hrvatske stručne terminologije, pisanje udžbenika i dr. Deset godina kasnije tj. 1870. za poslove šumarstva u Zemaljskoj vladi, u Odjelu za unutrašnje poslove imenovan je prvi šumarski stručnjak — Franjo Čordašić za referadu šumarstva, koju su do tada vodili pravnici, a šumarski stručnjaci postavljaju se i u nižim instancama tj. u županijama i kotarevima. Dalje slijedi »Privremena naredba o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šuma u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji« (1871) pa »Zakon o imovnim općima u hrvatsko-slavonskoj Krajini (1873). Zakon o imovnim općima, uz ostalo, |