DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 77     <-- 77 -->        PDF

kih odnošajah stojbine jače i dragocjenije Sortimente i u obće više drvah,
polaga izkustva 10 — 15%> više od neproriedjenih« a završava konstatacijom da
je »proriedjivanje jedino sredstvo, da se u mješovitih šumah plemenite vrsti drveća
rieše manje valjanih i opasnih im susjedah, koji ih guše i u razvitku prieče«.


U II odsjeku — ručno pomlađivajen šuma — obrađena je ne samo tehnika
ručnog pošumljavanja nego i sjemenarstvo i proizvodnja biljaka, ali pretežni
dio teksta odnosi se na pošumljavanje. U ovom odsjeku obrađeni su i ekološki
uvjeti za pojedine vrste šumskog drveća odnosno odgovara se na pitanje »gdje i
kako da se goje različite vrsti drveća?« Obrađene su ove vrste: hrast (točnije
hrastovi lužnjak, kitnjak i cer), kesten, bukva, javori (gorski, mliječ i klen
time, da »u našem Velebitu nalazimo lijepih javorovih stabalah na crničnjoj
vapnenjači«), jasen (Praxinus excelsior iako se zapravo odnosi na Fr. oxyacarpa),
brijest, grab, joha, breza, smreka, jela (»sadnjom ćeš laglje uspjeti ako si potrebiti
razsad u razsadniku odgojiš«, bor (crni i obični) te ariš (koji se »radi svojih
osobitih svojstavah goji u novije doba sad sjetvom sad sadnjom vrlo brižno
i na veliko«).


»Dodatak« sadrži »izvadak iz knjige nadšumarnika P. Demontzey-a o pošumljenju
i pobusivanju — uzgoju travnika; Berasung — francezkih goletnih gorah
i brdinah«. Te francuske goleti nalaze se od zone Sredozemnog mora do alpinske
odnosno u francuskim Alpama na nadmorskoj visini i između 2200 i 3000
met. nad morem, to je zona travnjaka u kojoj od drveća mogu rasti samo ariš
i limba.


Ovaj »dodatak« zapravo zamjenjuje materiju za pošumljavanje krša, jer su
kao »vladajuće vrsti drveća tople zone« obrađeni alepski i primorski bor, »zeleni
kitnjak« (Quercus ilex), plutnjak, rogač i pinj, a za »umjerenu zonu« odnosno
za zonu između 600 i 1000 m hrastovi lužnjak i kitnjak, kesten, crni i obični bolte
bukva i jela od kojih ove zadnje dvije vrste »imaju sa stanovišta šumarskoga
veliku važnost, nu žalibože one se ne mogu upotriebiti za pošumljenje goletnih
prostoran... jer zahtievaju višegodišnju, prilično jaku zasjenu i zaštitu« te se
njima mogu samo popunjavati jur, nepodpune sastojine«.


* * *


»Prva opsežnija uputa za podizanje i gajenje šuma«, kako A. Kauder s
navodi u Šumarskoj enciklopediji, nalazi se u knjizi B. Šulek a »Koris t
i gojenj e šumah« , koja je prikazana u Šumarskom listu br. 9—10/1966.
pod naslovom »Pogled u šumarstvo Hrvatske pred 100 godina«. Suradnik u
pisanju ove knjige bio je i F. Čordašić te je ta okolnost, kao i činjenica da
je Čordašić 10 godina u križevačkom Gospodarsko-šumarskom učilištu predavao
i uzgajanje šuma, uvjetovala da mu je, tada već na radu u Zemaljskoj vladi,
povjereno i pisanje ove knjige — udžbenika. Čordašić je ovaj zadatak vrlo
uspješno izvršio i, kako tadašnjim studentima za preko 30 godina tako i već
stručnjacima, osigurao solidan temelj za rad na uzgajanju šuma.


U Šumarskom listu za Čordašićevu knjigu samo je objavljeno (1882, str. 113)
da je izašla, dok se najavljeni opširniji prikaz nije nikada pojavio.


O. Piškorić
48.3