DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 76     <-- 76 -->        PDF

žaju redovitost zemlje, brane od elementarnih nezgodan, svojim liepim zelenilom
i raznolikom dražesti poljepšavaju okolicu, čiste zrak i tim čovjeku i životinjama
zdravlje uzdržavaju«. Prema tome šumari su već pred više od jednog stoljeće (Čordašić
je bio i prvi nastavnik ovog predmeta na križevačkom Gospodarsko-šumarskom
učilištu tj. od 1860. god.) obrazovani i kao ekolozi odnosno zaštitničari životnog okoliša
čovjeka.


Budući šumarski stručnjaci bili su upućeni (str. 2.), da »čisto financijalno«
gospodarenje šumama tj. da se »iz šume što veći novčani prihod vaditi kani...
može valjati samo za gospodare malena posjeda«. Međutim država, a vjerojatno
Čordašić pod tim razumijeva ne samo državne šume nego i zajedničke (tada imovnih
općina, zemljišnih zajednica), gdjekada mora »od neposrednoga novčanoga
dohodak iz šumah nešto i žrtvovati, ako se tim veća korist za obći boljitak države
postići može« (države kao društvene zajednice).


U daljnjem toku Uvoda Čordašić je prikazao zapravo program školovanja
šumara obrazlagajući zašto su pojedini »predmeti« nužni, kao matematika, rudoslovje,
graditeljstvo itd. ili što obrađuju, kao npr. uređivanje šuma, procjena šuma
i dr.


Materija I odsjeka tj. o naravnom pomlađivanju šuma (i prorijeđivanja) obrađuje:


Prikaz raznih vrsta uzgoja: visoke, sitne tj. niske i srednje šume kao one
koje pretežu te »podređenih, obično samo na stanovite mjestne odnošaje ograničenih
vrsta uzgoja« odnosno »granjsko gospodarenje« tj. sijekom »u glavu«, okresno
tj. one u kojima se na stablima sijeku postrane grane (za krmljenje stoke)
a vrhovi ostaju i preborno šumarenje; zatim tumačenje šumarsko-znanstvenih
izraza (sječina, sastojina, doraslost sastojine za iskorišćivanje, uporabno doba
itd.) te opća pravila za prirodno pomlađivanje šuma.


Vrijedno je napomenuti da Čordašić razlikuje tri »doraslosti« tj. zrelosti za
sječu: ekonomsku ili čisto šumarsku odnosno onu u kojoj se poprečni godišnji
prirast izjednačuje s faktičkim, fizičku ili doba kada šuma zbog svoje
starosti zaostaje u rastu i drveće se počne sušiti te tehničku odnosno onu, kada
stabla doraslu za namjenjenu svrhu, dakle od najtanjih do pilanskih sortimenata.


U »posebnim pravilima naravnog pomlađivanja šuma« prikazana je tehnika
pomlađivanje visokih šuma ophlodnom sječom, čistom sječom i prijebornim
sijekom kao i pomlađivanje ostalih uzgojnih oblika. Opisani su i načini pomlađivanja
pojedinih vrsta ophodnom sječom i to hrastova (lužnjaka, kitnjaka i cera,
u čistim sastojinama te mješovitih bukovo-hrastovih, bukovo-jelovih, bukovo-omorikovih,
jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika = smreka),
rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika — smreka).
Pomlađivanje čistom sječom može se ili, što više, mora primijeniti kod vrsta koje
»za svoje mladosti ne podnose sjenu, ili barem bezuvjetno nezahtijevaju«. To
su: smreka, ariš, obični i crni bor te breza. Obrađeno je i pretvaranje uzgojnih
oblika jednog u drugog, čak i visoku u nisku tj. panjaču.


Prorjeđivanje sastojina obrađeno je na deset stranica. Korisnost, možemo
reći i nužnost, prorjeđivanja sastojina Čordašić navodi u 9 točaka. Na prvom
mjestu naglašava, da »prorjeđene šume daju kod jednake porabne dobi i jedna