DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 75     <-- 75 -->        PDF

OBLJETNICE


STOGODIŠNJICA PRVOG UDŽBENIKA IZ UZGAJANJA ŠUMA
(1881 — 1981)


»Svaki hrvatskih šumara, osjeća manje više nevolju mal ne posvemašnog
pomanjkanja hrvatskih šumarskih knjiga, ponajpače pako slušatelji kr. nam
šumarskog učilišta, pošto nam prema individualnim šumarsko-gospodarskim odnošajem
domovine naše u obće težko, i iste njemačko-austrijske šumarske autore
usvajati, za učevna pomagala predavanja« piše F. X. Kesterčane k u Predgovoru
svoje »Dendrometrije«. A Fr. Čordašić , također u Predgovoru svoje
»Nauke o sađenju i gojenju šumah« koju naliku označuje kao »prvi i ponajglavniji
dio šumarske znanosti«, piše, da je potaknut na pisanje što »za umno
šumarenje treba nam nauke i znanja, — treba da poznamo vriednost i narav
šume, kako da se iz nje što veća korist izvadi... pa i želja, da koliko toliko
olakšam učenikom na gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcih, koji, neimajući
skoro nikakvih šumarskih knjiigah, puno vremena i truda troše pisanjem
učevnih predmeta«.


Pisanju udžbenika u ono vrijeme na putu se prepriječila stručna terminologija,
jer je, piše Kesterčanek u navedenom Predgovoru, »dosada uobće, hrvatsko
šumarsko nazivlje, još slabo obrađeno i nepoznato polje« pa stoga »moli«, da mu
»veleštovani čitaoci neupišu u grieh što sam ba bilo i protiv volji osvedočenju
pridržavao i u toj knjizi, njeke jur po našim šumarih usvojene nazive, ma isti i ne
odgovarali duhu hrvatskog jezika«.


»Nauka o sađenju i gojenju šumah« Franje Čordašića, šumarskog
izvjestielja Kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, izložena je na 203 stranice teksta.


Ilustracija nema, a sadrži:
Predgovor,


Uvod u šumarstvo, str. 1—7;


I odsjek: Naravno pomlađivanje šumah, 11—100;
II (odsjek): Ručno pomlađivanje šumah, 103—167; i


Dodatak, str. 168—203.


U Uvodu Čordašić najprije definira šumu kao »svaki oveći, drvećem obrasli
prostor«, ali »ako se šuma po pravilih šumarstva goji, ili gaji, zove se gaj«. Dalje
definira šumarsku znanost kao »nauke i načela, koja nam valja znati, da možemo
sa sumarni svrsishodno postupati, ter ih što bolje upotrebljavati i unovčiti« a
»uporabu te znanosti za šumarske poslove zove se šumsko gospodarstvo, iliti
šumarenje« te »sve što na nauku i uporabu spada, zove se šumarstvo«.


»Neizmjerna važnost šumah«, piše Čordašić, ne sastoji se samo u korišćenju
drva i paužitaka (sporednih šumskih proizvoda), nego i u njihovoj ekološkoj važnosti,
jer »šume djeluju na uzdržavanje stalna podneblja, uzdržavaju i umna




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 76     <-- 76 -->        PDF

žaju redovitost zemlje, brane od elementarnih nezgodan, svojim liepim zelenilom
i raznolikom dražesti poljepšavaju okolicu, čiste zrak i tim čovjeku i životinjama
zdravlje uzdržavaju«. Prema tome šumari su već pred više od jednog stoljeće (Čordašić
je bio i prvi nastavnik ovog predmeta na križevačkom Gospodarsko-šumarskom
učilištu tj. od 1860. god.) obrazovani i kao ekolozi odnosno zaštitničari životnog okoliša
čovjeka.


Budući šumarski stručnjaci bili su upućeni (str. 2.), da »čisto financijalno«
gospodarenje šumama tj. da se »iz šume što veći novčani prihod vaditi kani...
može valjati samo za gospodare malena posjeda«. Međutim država, a vjerojatno
Čordašić pod tim razumijeva ne samo državne šume nego i zajedničke (tada imovnih
općina, zemljišnih zajednica), gdjekada mora »od neposrednoga novčanoga
dohodak iz šumah nešto i žrtvovati, ako se tim veća korist za obći boljitak države
postići može« (države kao društvene zajednice).


U daljnjem toku Uvoda Čordašić je prikazao zapravo program školovanja
šumara obrazlagajući zašto su pojedini »predmeti« nužni, kao matematika, rudoslovje,
graditeljstvo itd. ili što obrađuju, kao npr. uređivanje šuma, procjena šuma
i dr.


Materija I odsjeka tj. o naravnom pomlađivanju šuma (i prorijeđivanja) obrađuje:


Prikaz raznih vrsta uzgoja: visoke, sitne tj. niske i srednje šume kao one
koje pretežu te »podređenih, obično samo na stanovite mjestne odnošaje ograničenih
vrsta uzgoja« odnosno »granjsko gospodarenje« tj. sijekom »u glavu«, okresno
tj. one u kojima se na stablima sijeku postrane grane (za krmljenje stoke)
a vrhovi ostaju i preborno šumarenje; zatim tumačenje šumarsko-znanstvenih
izraza (sječina, sastojina, doraslost sastojine za iskorišćivanje, uporabno doba
itd.) te opća pravila za prirodno pomlađivanje šuma.


Vrijedno je napomenuti da Čordašić razlikuje tri »doraslosti« tj. zrelosti za
sječu: ekonomsku ili čisto šumarsku odnosno onu u kojoj se poprečni godišnji
prirast izjednačuje s faktičkim, fizičku ili doba kada šuma zbog svoje
starosti zaostaje u rastu i drveće se počne sušiti te tehničku odnosno onu, kada
stabla doraslu za namjenjenu svrhu, dakle od najtanjih do pilanskih sortimenata.


U »posebnim pravilima naravnog pomlađivanja šuma« prikazana je tehnika
pomlađivanje visokih šuma ophlodnom sječom, čistom sječom i prijebornim
sijekom kao i pomlađivanje ostalih uzgojnih oblika. Opisani su i načini pomlađivanja
pojedinih vrsta ophodnom sječom i to hrastova (lužnjaka, kitnjaka i cera,
u čistim sastojinama te mješovitih bukovo-hrastovih, bukovo-jelovih, bukovo-omorikovih,
jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika = smreka),
rikovih, jelovo-omorikovih i omorikovo-borovih sastojina (omorika — smreka).
Pomlađivanje čistom sječom može se ili, što više, mora primijeniti kod vrsta koje
»za svoje mladosti ne podnose sjenu, ili barem bezuvjetno nezahtijevaju«. To
su: smreka, ariš, obični i crni bor te breza. Obrađeno je i pretvaranje uzgojnih
oblika jednog u drugog, čak i visoku u nisku tj. panjaču.


Prorjeđivanje sastojina obrađeno je na deset stranica. Korisnost, možemo
reći i nužnost, prorjeđivanja sastojina Čordašić navodi u 9 točaka. Na prvom
mjestu naglašava, da »prorjeđene šume daju kod jednake porabne dobi i jedna