DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 123 <-- 123 --> PDF |
SLAVKO DELAČ, dipl. ing. šum. Nakon višegodišnje teške bolesti 13. svibnja 1981. godine preminuo je u 86. godini života u Zagrebu Slavko Delač, dipl. ing. šumarstva i apsolvent prava u zvanju šumarskog savjetnika. Slavko Delač rođen je 1896. godine u Pitomači (Podravina) u porodici državnog službenika. U rodnom mjestu polazio je i osnovnu školu, a srednju — gimnaziju u Varaždinu, gdje i maturira 1915. god. Nakon mature odmah je mobiliziran i nakon kratke obuke, kao rezervni oficir, u- pućen je na rusko-austrijski front. Na bojištu ostaje kratko vrijeme, jer je obolio na pluća te je vraćen u domovinu na liječenje.. Nakon ozdravljenja upućen je na specijalni inženjerijski kurs u kojem ostaje dvije godine odnosno do svršetka Prvog svjetskog rata. Ubrzo odlazi u Beč i na tamošnjoj Visokoj školi za kulturu tla apsolvira prvu godinu studija. Daljnje studije nastavlja i 1921. godine završava na novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao zaposlen ,u Bos. Novom, studira i apsolvira pravo. Odmah nakon diplomiranja imenovan je šumarskim pripravnikom u Državnom uredu Ravnateljstva šuma u Zagrebu (1921), a već 1922. god. postavljen je za šefa Šumske uprave u Rujevcu, gdje ostaje do 1936. Iz Rujevca premješten je za šefa Državne šumske režije u Bosanskom Novom, gdje preuzima tu novoosnovanu režijsku upravu od Inž. M. Mujdrice. To je bila druga režijska uprava u Hrvatskoj s godišnjim etatom od 40000 m». Nakon uspješno provedene organizacije rada državne šumske režije u Bos. Novom 1939. godine premješten je Direkciji šuma na Sušaku, da iste godine pređe u Direkciju šuma u Zagrebu za referenta eksploatacije šuma. Osnutkom Banovine Hrvatske 1940. godine premješten je u Odjel za šumarstvo Banske vlasti u Zagrebu. Nakon kapitulacije stare Jugoslavije radi u Ministarstvu šuma tzv. NDH, a 1945. godine premješten je u Gospić. U Gospiću radi najprije u Okružnom narodnom odboru (1945), zatim u Zemaljskom šumskom poduzeću (1945-1947), Direkciji šuma »Lika« (1947/48) te u Poduzeću za iskorištavanje šuma (1948/49) u kojem kao tehnički direktor organizira šumarstvo i drvnu industriju na području Like. Iz Gospića prelazi u Karlovac, gdje je 1949/50. godine šef plana u Drvnoj industriji Petrova gora, odakle je premješten u Ministarstvo šumarstva NRH — Glavna uprava za šumarstvo u Zagrebu (1950/52), a od 1953-54. radi u Šumskom gospodar |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 124 <-- 124 --> PDF |
stvu »Šomarica« u Zagrebu, zatim u svojstvu šumarskog savjetnika u Šumarskom inspektoratu u Zagrebu (1954/56) te, do umirovljenja 1958. godine, u Sekciji za uređivanje šuma Ministarstva šumarstva u Zagrebu. Umirovljen je s nešto preko 41 godine mirovinskog staža, od čega 37 godina i 5 mjeseci otpada na efektivni rad u šumarstvu, a 3 godine i 7 mjeseci priznato mu je kao ratne godine iz Prvog svjetskog rata. Kao priznanje za njegov stručni i savjesni rad bilježimo i izbor 1959. god. za povremenog suca Višeg privrednog suda SRH u Zagrebu. Za vrijeme studija, a da bi se mogao školovati u Zagrebu, aktivan je član Studentskog pjevačkog društva »Mladost«, kasnije »Lisinskog« i pjeva u kaz. zboru opere. Kao penzioner jedno vrijeme radi u poduzeću »Gora« u Zagrebu kao honorarni službenik. Za sve vrijeme službovanja u struci istakao se kao vrstan i pedantan radnik u sektoru iskorištavanja šuma i drvne industrije kao organizator proizvodnje, a u inspekcijskoj službi kao suradnik, savjetnik ali strog i objektivan nadzorni organ te kao iskusan taksator. Radi na izradi dugoročnih planova gospodarenja i razvoja šumarstva i drvne industrije te kao šumar-pravnik, poznavajući teorets ku, ali još i više praktičnu stranu šumske proizvodnje i prerade drveta, trgovinu drvom i šumarsko tehničku građevinsku operativu — vrlo uspješno radi na pripremi raznih stručnih propisa, pravilnika i normativa. Pok. Delač pripadao je onoj poratnoj generaciji šumara koji su preživjeli strahote 2 svjetska rata i ratna razaranja, kad je šumarstvo trebalo nositi najveći teret poratne obnove, a od šumarskih stručnjaka zahtijevalo najveća odricanja i žrtve, a i često donositi i takve odluke, protivne stručnoj savjesti, a sve u cilju zadovoljenja potreba na obnovi opustošene zemlje (na pr. sječa nedozrelih šuma ili sječa elitnih, najkvalitetnijih stabala, izvoz sa manje rentabilnih sredstava i uz štete za mladi naraštaj i obnovu šuma i si.). Smrću i odlaskom jednog od šumarskih veterana ratnih i poratnih generacija, šumarstvo kao priznata grana proizvodnje od javnog interesa gubi jednog priznatog, istaknutog šumarskog stručnjaka, radi čega mu u ime svih onih koji su ga poznavali i s njim surađivali, najtoplija hvala! Neka vječno počiva na grudi koju je toliko volio! Inž. Drago Majer |