DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 118     <-- 118 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof, dr MIHOVIL GRAČANIN


I


U Zagrebu je 27. siječnja 1981. god.
umro u 80. godini života sveučilišni profesor
dr MIHOVIL GRAČANIN, hrvatski
pedolog i biljni fiziolog. U smiraju prohladnog
zimskog dana pokopan je 30.
siječnja na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Na pogrebnom skupu bilo je mnogo
agronoma, šumara i botaničara, njegovih
studenata i odanih poštovalaca. Pred
mrtvačnicom na Mirogoju pjevao je zbor
Visoke poljoprivredne škole u Križevcima
s kojom je pokojnik dugo surađivao


kojoj je ostavio svoju vrijednu znanstvenu
knjižnicu. Nad grobom se od pokojnika
oprostio profesor Radovan Grgeč,
sažeto oslikavši moralni lik tog intelektualca
i znanstvenika svjetskog glasa.


Mihovil Gračanin se rodio 11. svibnja
1901. u Skelanima na Drini, u obitelji
sa sedmero djece. Otac mu Đuro, carinski
činovnik, bio je porjeklom iz Josipdola
kod Ogulina, a majka Rozalija iz


Dubrovnika. Osnovnu školu i realna gimnaziju
završio je godine 1919. u Sarajevu.
Iste godine se upisao na Poljoprivredni
fakultet u Pragu, gdje 1923. godine
stječe naslov inžinjera agronomije.
Godine 1922. upisao je na Prirodoslovnom
fakultetu Karlova Univerziteta botaniku
te organsku d fizikalnu kemiju.
Godine 1925. postiže naslov doktora prirodnih
nauka. U to vrijeme (1924—1926)
već radi kao znanstveni suradnik u Biokemijskom
institutu u Pragu i objavljuje
svoje prve i zapažene znastvene radove.
Godine 1926. M. Gračanin odaziva
se pozivu Ministarstva poljoprivrede u
Beogradu i prima dužnost šefa Agrokemijskog
odsjeka Poljoprivredne stanice,
najprije u Topčideru a malo zatim u Osijeku.
Kada je t. zv. kontrolni rad u Poljoprivrednoj
stanici počeo ugrožavati
njegov naučni rad, molio je prijelaz Ministarstvu
prosvjete i po vlastitoj molbi
imenovan je 1927. god. asistentom Poljoprivredno-
jšumarskog fakulteta u Zagrebu.


Po smrti prof, dr Seiwertha godine
1928, povjerena su mu predavanja iz pedologije
za agronome i šumare, a već godine
1929. izabran je za docenta na temelju
habilitacijskog rada »Pedološka studija
fakultetskog dobra Maksimir«. Kada
mu je godine 1930. povjerena i nastava
iz hranidbe bilja, Fakultetsko vijeće,
na njegov prijedlog, osniva Laboratorij
za hranidbu bilja, prvu znanstvenu
ustanovu te vrste u našoj
zemlji. Od tog vremena istraživanja
profesora Gračanina odvijaju se usporedo
u Tloznanstvenom zavodu i Laboratoriju
za hranidbu bilja, jer mu je povjerena
uprava obaju zavoda. Tom je




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 119     <-- 119 -->        PDF

okolnošću bila određena i njegova dalja
znanstvena aktivnost kao pedologa, ekologa
i fiziologa od 1928. do 1952. godine.


Godine 1934. postao je redovni profesor
dz pedologije (za šumare i agronome)
te iz ishrane bilja i mehaničke obrade tla
(za agronome). Bio je tada po godinama
najmlađi sveučilišni profesor u Zagrebu.
Na žalost, godine 1952, kada je bio u
najboljem stvaralačkom naponu, morao
je prekinuti svoju djelatnost kao sveučilišni
profesor. Jednim pogrešnim administrativnim
rješenjem, za koje krivicu
ne snose njegove kolege i učenici, prekinut
je njegova rad na Poljoprivrednošumarskom
fakultetu u Zagrebu. Ali učinjena
nepravda nije mogla pokolebati
prof. Gračanina da nastavi predanim
znanstvenim radom. Na poziv Filozofskog
fakulteta Univerziteta u Skopju M. Gračanin
nastupa godine 1955. mjesto redovnog
profesora iz fiziologije i ekologije
bilja. Na toj dužnosti ostaje do umirovljenja
1965. godine, kada se vraća u
Zagreb. I u zasluženoj mirovini M. Gračanin
nesmanjenim intenzitetom nastavlja
svoj znanstveni i pedagoški rad.


Godine 1965. izabran je za honorarnog
redovitog profesora na postdiplomskom
studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
u Zagrebu. Istovremeno radi na
izgradnji laboratorija za istraživanje
plodnosti tla pri Agrokombinatu u Zagreba.
Tu, uz znanstvena ekološka istraživanja,
mnogo doprinosi i formiranju
novih istraživača. Uza sve to, posljednjih
godina života, već narušenog zdravlja, završava
(u suradnji s prof, dr Lj. Ilijanićem).
i god. 1977. publicira svoje posljednje
opsežno znanstveno djelo »Uvod u
e k o 1 o g i j u«.*


Pisati o znanstvenom radu i životu
Mihovila Gračanina u nekrologu kao što
je ovaj, nije moguće, jer je za to potrebna
čitava knjiga. Čitatelji mi zato neće


*) Bibliografija 135 znanstvenih radova objavljena
je u Šumarskom listu br. 11—12/1972. god.,
str. 464—469. U istom broju, na str. 470—471, objavljen
je i popis radova u »Spomenici uz 70. obljetnicu
Prof. Dr. Mihovila Gračanina«. (UR.)


zamjeriti ako ih uputim na uglednu ediciju
»Spomenica uz 70. obljetnicu prof,
dr ing. Mihovila Gračanina« izdanu u Zagrebu
1971. godine. U toj Spomenici nalazi
se popis i opširan prikaz radova Mihovila
Gračanina. Bitno se ipak treba
reći. Polazeći od spoznaja da je poljoprivredna
i šumarska proizvodnja u kvalitativnom
i kvantitativnom pogledu određena,
osim genetskim, u najvećoj mjeri
još i vanjskim ekološkim svojstvima,
prof. Gračanin je čitav život posvetio pedološkim
i fizioekološkim istraživanjima.
Njegova pedološka istraživanja obuhvaćaju
vrlo širok spektar problema u vezi
s genezom, fiziografijom i kvalifikacijom
naših tala. Proučavao je naša podzolirana
tla, crvenice, smeđe tlo, rendzine, hidromorfna
tla, slanjače itd. Od početka svog
rada u zemlji prof. Gračanin je poklanjao
veliku pažnju proučavanja šumskih tala.
Bavio se proučavanjem plodnosti tla šumskih
zajednica, te fiziografskim svojstvima
šumskih tala. Na temelju golemog
znanstvenog materijala što ga je istraživao
na terenu i u laboratoriju, dolazi


M. Gračanin do brojnih originalnih spoznaja.
Njegova poznata djela — Pedologija
(u tri dijela) i Prilog genetskoj klasifikaciji
tala, izdana u razdoblju od
1946 — 1951. god. pribavila su ma veliku
međunarodnu reputaciju. Njegove rezultate
pozitivno ocjenjuju i u svojim radovima
koriste i istaknuti evropski pedolozi
(Mückenhausen, Scheffer, Mancini,
Schaufelberger, Kuron, Schachtschabel,
Kastanis). Neobičnom pronicljivošću
i rijetkim istraživačkim talentom iskazao
se prof. Gračanin i na području fiziološke
ekologije. U svojim radovima istražuje:
fiziološko djelovanje cinka na rast
zelenih biljaka, katalitička aktivnost biljaka,
fiziološki karakter ortofosforne
kiseline, utjecaj vanjskih vegetacijskih
faktora na sorpciju fosfora i kalija iz
prirodnih supstrata, odnose između rasta
korijenovog sistema i koncentracije hranjivog
supstrata, odnos sorpcije iona i
transpiracije, utjecaj svjetla na sorpci525




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 120     <-- 120 -->        PDF

ju soli, klorozu vinove loze, simptome


nedovoljne prehrane biljaka magnezijem,


kalcijem i sumpornom, problem kalcifi


kacije i fosfatizacije tala, elektivnu spo


sobnost biljaka, dinamiku dušika a tlu,


odnos fosfora u tlu i biljci, utjecaj vlaž


nosti tla na režim vode u biljci, režim


ekološke vode u tlu, veličinu i hod trans


piracije fanerofila, ekološki status dušika


u tlu na osnovu analize biljnih organa,


vodni deficit biljaka, ut jecaj karbamida


na stanje aktivnih spojeva dušika u tlu,


problematiku fertilizacije tala i druga pi


tanja.


Prof. Mihovil Gračanin bavio se više
od pola stoljeća znanstvenim, i četiri decenija
pedagoškim radom, ostavivši iza
sebe 139 objavljenih znanstvenih djela i
radova i preko 300 recenzija znanstvenih
radova objavljenih u domaćih i stranim
časopisima. Mnogi koji su čitali njegove
radove morali su se zapitati kako je taj
golemi rad obavio kad se zna da je bio
nastavnik mnogim hiljadama studenata i
da je rukovodio ne malim brojem mlađih
ljudi u njihovom znanstvenom radu.
U jednoj prilici, kad sam ga za bolesti
posjetio, sam je odgovorio na to pitanje
rekavši »Od kada sam se počeo baviti
naučnim radom nije prošao niti jedan
dan da nisam barem nešto učinio
za svoju znanost. Ja sam svoj posao volio.
Rad koji se vrši s ljubavlja nije težak
«.


I zaista profesoru Gračaninu naučno
stvaranje nije bilo samo dnevno zanimanje,
ono je za njega bilo najviša duševna
potreba. Rođen na selu, gdje je
proveo prvih 8 godina života, stekao je
prvi obiteljski odgoj o tvrdom životu tog
vremena. Nije bilo lako ni u srednjoj
školi. Austrijski sistem vršio je pritisak
na naše ljude s namjerom da ih što manje
završi srednju školu. U generaciji
prof. Gračanina od 153 đaka došlo je do
mature samo 10. Pripadao je generaciji
hrvatske omladine koja je srednju školu
završavala pred slom Austrougarske monarhije
i koja je u sebi nosila ideale


politički kulturno i gospodarski slobodnog
hrvatskog naroda u zajednici naših
jugoslavenskih naroda. Kako je Austrougarska
slomljena, on je, romantičaridealista, uvjeren da agrologija treba
biti jedna od najosnovnijih poluga u podizanju
ekonomske snage naroda u oslobođenoj
zajednici.


Pošao je s oskudnim sredstvima na
visokoškolske studije u Prag. O tome
trenutku svog života je napisao: »Prag
nas je dočekao otvorena srca. Gijela Čehoslovačka
bila je tada veliko radilište,
s bezbrojem oduševljenih pregalaca, na
kojem se moglo učiti i naučiti kako
treba pomoći domovini. Na sveučilištu
smo imali divne profesore, velike prijatelje
naših naroda koji su poticali naš
prirodni elan i volju za studijem i znanstvenim
radom«.


Mihovila Gračanina nije trebalo (poticati.
Glavna pažnju obratio je agroekogiji
a kasnije i fundamentalnim naukama
Kad poljoprivredni fakultet nije mogao
dati sva potrebna znanja za rad u
fiziologiji i pedologiji, potražio je pomoć
na prirodoslovnom fakultetu, gdje
je učio kod poznatog fizikalnog kemičara
prof. Heyrovskog (kasnije Nobelovca)
i radio je kod glasovitog fiziologa prof.
Nemeca. Tako se M. Gračanin u tim
uvjetima u svojoj 25. godini života formira
ne samo kao odlično školovan
znastveni radnik, već i kao čovjek potpuno
predan općem dobra naroda. Rad
s kojim se bavio bio je u skladu s njegovim
idealima u službi narodu d nikad
nije zatajio svoje nazore na svijet i život
radi ličnih probitaka. Velikih zasluga ima
Mihovil Gračanin za međusobno povezivanje
i zajedništvo jugoslavenskih znanstvenika.
Primao je otvorenog srca stručnjake
i kolege iz svih krajeva naše
zemlje. Posebno je mnogo uradio na uzdizanju
znanstvenog podmlatka za vrijeme
svog desetgodišnjeg službovanja u
Skopja. Nadaleko poznati i cijenjen u
mnogim znanstvenim krugovima, mnogo


je doprinio upoznavanju naših stručnjaka




ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 121     <-- 121 -->        PDF

sa znanstvenim dostignućima u svijetu.
Bio je istaknuti tumač ruske pedološke
škole.


O međunarodnoj aktivnosti najbolje
govore činjenice. Sudjelovao je aktivno
na različitim međunarodnim skupovima,
Kao u Pragu (1929), Moskvi (1930), Budimpešti
(1934), Oxfordu (1935), Beču
(1937), Dresdenu (1939), Amsterdam (1950),
Berlinu (1957), Procchio na Elbi (1958),
Sevigli (1960). Bio je član različitih međunarodnih
znanstvenih organizacija i
tijela kao: Međunarodnog pedološkog
društva (od 1928), podpredsjednik Komisije
za fiziku tla Međunarodnog pedološkog
društva za period 1935—1940 (Oxford),
podpredsjednik IV Komisije Kongresa
Međunarodnog pedološkog društva
(Amsterdam 1950), član American Society
of Plant Physiologist (od 1957), član Njemačkog
botaničkog društva (od 1957),
član Socitete Europeenne de Culture. Venecija
(od 1960), član Masarykove Akademije
Prace, Prag (od 1932), dopisni član
Československe Akademie Zemedelske,
Prag (od 1936) član Instituta Internacionale
des recherches betteraviese Broxelles
(1932 — 1954), dopisni član Njemačkog
pedološkog društva (od 1957) i član redakcije
Međunarodnog časopisa Agrochimica,
Pisa (od 1957).


Bio je aktivan i neumoran također i
u radu naših znanstvenih i stručnih organizacija
i drugih tijela. Bio je dopisni
član Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti (od 1940—1951), predsjednik
Jugoslavenske sekcije Međunarodnog
pedološkog društva, 1939 — 1940, Urednik
Poljoprivredne znanstvene smotre


Zagreb (1941—1952), glavni urednik znanstvenih
edicija Poljoprivrednog nakladnog
zavoda Zagreb (1947 — 1949), ´urednik
Hrvatske enciklopedije za poljoprivredne
nauke (do 1945), glavni urednik
časopisa Godišen zbornik PMF Skopje,
serija Biologija (do 1964), glavni urednik
Bulletin scientifique Savjeta akademija
nauka SFRJ za SR Makedoniju (1956 —
1964), dekan Poljoprivredno-šumarskog
fakulteta u Zagrebu (1935 — 36), predsjednik
Hrvatskog prirodoslovnog društva
Zagreb (1943), predsjednik Društva
na biolozite, Skopje (1958). Obavljao je
i druge dužnosti.


Za svoju znanstvenu, stručna, pedagošku
i društvenu djelatnost profesor Gračanin
dobio je značajna javna priznanja
i nagrade. Navodimo Orden bratstva i jedinstva
sa zlatnim vijencem, kojim ga je
odlikovao Predsjednik Tko (1965) »za naročite
zasluge stečene dugogodišnjim radom
na polju nauke, kulture i prosvjete
i za postignute uspjehe na uzdizanju
stFJČnih i naučnih kadrova čime je učinjen
doprinos širenju bratstva i jedinstva
među našim narodima«, te nagradu
za životno djelo Sabora SR Hrvatske.


Mihovil Gračanin jedna je od najizuzetni
jih pojava u naučnom životu Jugoslavije.
Njegovo djelo i život imaju povijesni
značaj za razvitak prirodnih znanost
u Hrvatskoj. Ostavio je trajan primjer,
putokaz i poticaj sadašnjim i budućim
i istraživačima na području pedologije,
ekologije i biljne fiziologije.


VJEČNA MU SLAVA I HVALA!


Dr Jakob Martinović