DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 118 <-- 118 --> PDF |
IN MEMORIAM Prof, dr MIHOVIL GRAČANIN I U Zagrebu je 27. siječnja 1981. god. umro u 80. godini života sveučilišni profesor dr MIHOVIL GRAČANIN, hrvatski pedolog i biljni fiziolog. U smiraju prohladnog zimskog dana pokopan je 30. siječnja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na pogrebnom skupu bilo je mnogo agronoma, šumara i botaničara, njegovih studenata i odanih poštovalaca. Pred mrtvačnicom na Mirogoju pjevao je zbor Visoke poljoprivredne škole u Križevcima s kojom je pokojnik dugo surađivao kojoj je ostavio svoju vrijednu znanstvenu knjižnicu. Nad grobom se od pokojnika oprostio profesor Radovan Grgeč, sažeto oslikavši moralni lik tog intelektualca i znanstvenika svjetskog glasa. Mihovil Gračanin se rodio 11. svibnja 1901. u Skelanima na Drini, u obitelji sa sedmero djece. Otac mu Đuro, carinski činovnik, bio je porjeklom iz Josipdola kod Ogulina, a majka Rozalija iz Dubrovnika. Osnovnu školu i realna gimnaziju završio je godine 1919. u Sarajevu. Iste godine se upisao na Poljoprivredni fakultet u Pragu, gdje 1923. godine stječe naslov inžinjera agronomije. Godine 1922. upisao je na Prirodoslovnom fakultetu Karlova Univerziteta botaniku te organsku d fizikalnu kemiju. Godine 1925. postiže naslov doktora prirodnih nauka. U to vrijeme (1924—1926) već radi kao znanstveni suradnik u Biokemijskom institutu u Pragu i objavljuje svoje prve i zapažene znastvene radove. Godine 1926. M. Gračanin odaziva se pozivu Ministarstva poljoprivrede u Beogradu i prima dužnost šefa Agrokemijskog odsjeka Poljoprivredne stanice, najprije u Topčideru a malo zatim u Osijeku. Kada je t. zv. kontrolni rad u Poljoprivrednoj stanici počeo ugrožavati njegov naučni rad, molio je prijelaz Ministarstvu prosvjete i po vlastitoj molbi imenovan je 1927. god. asistentom Poljoprivredno- jšumarskog fakulteta u Zagrebu. Po smrti prof, dr Seiwertha godine 1928, povjerena su mu predavanja iz pedologije za agronome i šumare, a već godine 1929. izabran je za docenta na temelju habilitacijskog rada »Pedološka studija fakultetskog dobra Maksimir«. Kada mu je godine 1930. povjerena i nastava iz hranidbe bilja, Fakultetsko vijeće, na njegov prijedlog, osniva Laboratorij za hranidbu bilja, prvu znanstvenu ustanovu te vrste u našoj zemlji. Od tog vremena istraživanja profesora Gračanina odvijaju se usporedo u Tloznanstvenom zavodu i Laboratoriju za hranidbu bilja, jer mu je povjerena uprava obaju zavoda. Tom je |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 119 <-- 119 --> PDF |
okolnošću bila određena i njegova dalja znanstvena aktivnost kao pedologa, ekologa i fiziologa od 1928. do 1952. godine. Godine 1934. postao je redovni profesor dz pedologije (za šumare i agronome) te iz ishrane bilja i mehaničke obrade tla (za agronome). Bio je tada po godinama najmlađi sveučilišni profesor u Zagrebu. Na žalost, godine 1952, kada je bio u najboljem stvaralačkom naponu, morao je prekinuti svoju djelatnost kao sveučilišni profesor. Jednim pogrešnim administrativnim rješenjem, za koje krivicu ne snose njegove kolege i učenici, prekinut je njegova rad na Poljoprivrednošumarskom fakultetu u Zagrebu. Ali učinjena nepravda nije mogla pokolebati prof. Gračanina da nastavi predanim znanstvenim radom. Na poziv Filozofskog fakulteta Univerziteta u Skopju M. Gračanin nastupa godine 1955. mjesto redovnog profesora iz fiziologije i ekologije bilja. Na toj dužnosti ostaje do umirovljenja 1965. godine, kada se vraća u Zagreb. I u zasluženoj mirovini M. Gračanin nesmanjenim intenzitetom nastavlja svoj znanstveni i pedagoški rad. Godine 1965. izabran je za honorarnog redovitog profesora na postdiplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Istovremeno radi na izgradnji laboratorija za istraživanje plodnosti tla pri Agrokombinatu u Zagreba. Tu, uz znanstvena ekološka istraživanja, mnogo doprinosi i formiranju novih istraživača. Uza sve to, posljednjih godina života, već narušenog zdravlja, završava (u suradnji s prof, dr Lj. Ilijanićem). i god. 1977. publicira svoje posljednje opsežno znanstveno djelo »Uvod u e k o 1 o g i j u«.* Pisati o znanstvenom radu i životu Mihovila Gračanina u nekrologu kao što je ovaj, nije moguće, jer je za to potrebna čitava knjiga. Čitatelji mi zato neće *) Bibliografija 135 znanstvenih radova objavljena je u Šumarskom listu br. 11—12/1972. god., str. 464—469. U istom broju, na str. 470—471, objavljen je i popis radova u »Spomenici uz 70. obljetnicu Prof. Dr. Mihovila Gračanina«. (UR.) zamjeriti ako ih uputim na uglednu ediciju »Spomenica uz 70. obljetnicu prof, dr ing. Mihovila Gračanina« izdanu u Zagrebu 1971. godine. U toj Spomenici nalazi se popis i opširan prikaz radova Mihovila Gračanina. Bitno se ipak treba reći. Polazeći od spoznaja da je poljoprivredna i šumarska proizvodnja u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu određena, osim genetskim, u najvećoj mjeri još i vanjskim ekološkim svojstvima, prof. Gračanin je čitav život posvetio pedološkim i fizioekološkim istraživanjima. Njegova pedološka istraživanja obuhvaćaju vrlo širok spektar problema u vezi s genezom, fiziografijom i kvalifikacijom naših tala. Proučavao je naša podzolirana tla, crvenice, smeđe tlo, rendzine, hidromorfna tla, slanjače itd. Od početka svog rada u zemlji prof. Gračanin je poklanjao veliku pažnju proučavanja šumskih tala. Bavio se proučavanjem plodnosti tla šumskih zajednica, te fiziografskim svojstvima šumskih tala. Na temelju golemog znanstvenog materijala što ga je istraživao na terenu i u laboratoriju, dolazi M. Gračanin do brojnih originalnih spoznaja. Njegova poznata djela — Pedologija (u tri dijela) i Prilog genetskoj klasifikaciji tala, izdana u razdoblju od 1946 — 1951. god. pribavila su ma veliku međunarodnu reputaciju. Njegove rezultate pozitivno ocjenjuju i u svojim radovima koriste i istaknuti evropski pedolozi (Mückenhausen, Scheffer, Mancini, Schaufelberger, Kuron, Schachtschabel, Kastanis). Neobičnom pronicljivošću i rijetkim istraživačkim talentom iskazao se prof. Gračanin i na području fiziološke ekologije. U svojim radovima istražuje: fiziološko djelovanje cinka na rast zelenih biljaka, katalitička aktivnost biljaka, fiziološki karakter ortofosforne kiseline, utjecaj vanjskih vegetacijskih faktora na sorpciju fosfora i kalija iz prirodnih supstrata, odnose između rasta korijenovog sistema i koncentracije hranjivog supstrata, odnos sorpcije iona i transpiracije, utjecaj svjetla na sorpci525 |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 120 <-- 120 --> PDF |
ju soli, klorozu vinove loze, simptome nedovoljne prehrane biljaka magnezijem, kalcijem i sumpornom, problem kalcifi kacije i fosfatizacije tala, elektivnu spo sobnost biljaka, dinamiku dušika a tlu, odnos fosfora u tlu i biljci, utjecaj vlaž nosti tla na režim vode u biljci, režim ekološke vode u tlu, veličinu i hod trans piracije fanerofila, ekološki status dušika u tlu na osnovu analize biljnih organa, vodni deficit biljaka, ut jecaj karbamida na stanje aktivnih spojeva dušika u tlu, problematiku fertilizacije tala i druga pi tanja. Prof. Mihovil Gračanin bavio se više od pola stoljeća znanstvenim, i četiri decenija pedagoškim radom, ostavivši iza sebe 139 objavljenih znanstvenih djela i radova i preko 300 recenzija znanstvenih radova objavljenih u domaćih i stranim časopisima. Mnogi koji su čitali njegove radove morali su se zapitati kako je taj golemi rad obavio kad se zna da je bio nastavnik mnogim hiljadama studenata i da je rukovodio ne malim brojem mlađih ljudi u njihovom znanstvenom radu. U jednoj prilici, kad sam ga za bolesti posjetio, sam je odgovorio na to pitanje rekavši »Od kada sam se počeo baviti naučnim radom nije prošao niti jedan dan da nisam barem nešto učinio za svoju znanost. Ja sam svoj posao volio. Rad koji se vrši s ljubavlja nije težak «. I zaista profesoru Gračaninu naučno stvaranje nije bilo samo dnevno zanimanje, ono je za njega bilo najviša duševna potreba. Rođen na selu, gdje je proveo prvih 8 godina života, stekao je prvi obiteljski odgoj o tvrdom životu tog vremena. Nije bilo lako ni u srednjoj školi. Austrijski sistem vršio je pritisak na naše ljude s namjerom da ih što manje završi srednju školu. U generaciji prof. Gračanina od 153 đaka došlo je do mature samo 10. Pripadao je generaciji hrvatske omladine koja je srednju školu završavala pred slom Austrougarske monarhije i koja je u sebi nosila ideale politički kulturno i gospodarski slobodnog hrvatskog naroda u zajednici naših jugoslavenskih naroda. Kako je Austrougarska slomljena, on je, romantičaridealista, uvjeren da agrologija treba biti jedna od najosnovnijih poluga u podizanju ekonomske snage naroda u oslobođenoj zajednici. Pošao je s oskudnim sredstvima na visokoškolske studije u Prag. O tome trenutku svog života je napisao: »Prag nas je dočekao otvorena srca. Gijela Čehoslovačka bila je tada veliko radilište, s bezbrojem oduševljenih pregalaca, na kojem se moglo učiti i naučiti kako treba pomoći domovini. Na sveučilištu smo imali divne profesore, velike prijatelje naših naroda koji su poticali naš prirodni elan i volju za studijem i znanstvenim radom«. Mihovila Gračanina nije trebalo (poticati. Glavna pažnju obratio je agroekogiji a kasnije i fundamentalnim naukama Kad poljoprivredni fakultet nije mogao dati sva potrebna znanja za rad u fiziologiji i pedologiji, potražio je pomoć na prirodoslovnom fakultetu, gdje je učio kod poznatog fizikalnog kemičara prof. Heyrovskog (kasnije Nobelovca) i radio je kod glasovitog fiziologa prof. Nemeca. Tako se M. Gračanin u tim uvjetima u svojoj 25. godini života formira ne samo kao odlično školovan znastveni radnik, već i kao čovjek potpuno predan općem dobra naroda. Rad s kojim se bavio bio je u skladu s njegovim idealima u službi narodu d nikad nije zatajio svoje nazore na svijet i život radi ličnih probitaka. Velikih zasluga ima Mihovil Gračanin za međusobno povezivanje i zajedništvo jugoslavenskih znanstvenika. Primao je otvorenog srca stručnjake i kolege iz svih krajeva naše zemlje. Posebno je mnogo uradio na uzdizanju znanstvenog podmlatka za vrijeme svog desetgodišnjeg službovanja u Skopja. Nadaleko poznati i cijenjen u mnogim znanstvenim krugovima, mnogo je doprinio upoznavanju naših stručnjaka |
ŠUMARSKI LIST 10-12/1981 str. 121 <-- 121 --> PDF |
sa znanstvenim dostignućima u svijetu. Bio je istaknuti tumač ruske pedološke škole. O međunarodnoj aktivnosti najbolje govore činjenice. Sudjelovao je aktivno na različitim međunarodnim skupovima, Kao u Pragu (1929), Moskvi (1930), Budimpešti (1934), Oxfordu (1935), Beču (1937), Dresdenu (1939), Amsterdam (1950), Berlinu (1957), Procchio na Elbi (1958), Sevigli (1960). Bio je član različitih međunarodnih znanstvenih organizacija i tijela kao: Međunarodnog pedološkog društva (od 1928), podpredsjednik Komisije za fiziku tla Međunarodnog pedološkog društva za period 1935—1940 (Oxford), podpredsjednik IV Komisije Kongresa Međunarodnog pedološkog društva (Amsterdam 1950), član American Society of Plant Physiologist (od 1957), član Njemačkog botaničkog društva (od 1957), član Socitete Europeenne de Culture. Venecija (od 1960), član Masarykove Akademije Prace, Prag (od 1932), dopisni član Československe Akademie Zemedelske, Prag (od 1936) član Instituta Internacionale des recherches betteraviese Broxelles (1932 — 1954), dopisni član Njemačkog pedološkog društva (od 1957) i član redakcije Međunarodnog časopisa Agrochimica, Pisa (od 1957). Bio je aktivan i neumoran također i u radu naših znanstvenih i stručnih organizacija i drugih tijela. Bio je dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1940—1951), predsjednik Jugoslavenske sekcije Međunarodnog pedološkog društva, 1939 — 1940, Urednik Poljoprivredne znanstvene smotre Zagreb (1941—1952), glavni urednik znanstvenih edicija Poljoprivrednog nakladnog zavoda Zagreb (1947 — 1949), ´urednik Hrvatske enciklopedije za poljoprivredne nauke (do 1945), glavni urednik časopisa Godišen zbornik PMF Skopje, serija Biologija (do 1964), glavni urednik Bulletin scientifique Savjeta akademija nauka SFRJ za SR Makedoniju (1956 — 1964), dekan Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu (1935 — 36), predsjednik Hrvatskog prirodoslovnog društva Zagreb (1943), predsjednik Društva na biolozite, Skopje (1958). Obavljao je i druge dužnosti. Za svoju znanstvenu, stručna, pedagošku i društvenu djelatnost profesor Gračanin dobio je značajna javna priznanja i nagrade. Navodimo Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem, kojim ga je odlikovao Predsjednik Tko (1965) »za naročite zasluge stečene dugogodišnjim radom na polju nauke, kulture i prosvjete i za postignute uspjehe na uzdizanju stFJČnih i naučnih kadrova čime je učinjen doprinos širenju bratstva i jedinstva među našim narodima«, te nagradu za životno djelo Sabora SR Hrvatske. Mihovil Gračanin jedna je od najizuzetni jih pojava u naučnom životu Jugoslavije. Njegovo djelo i život imaju povijesni značaj za razvitak prirodnih znanost u Hrvatskoj. Ostavio je trajan primjer, putokaz i poticaj sadašnjim i budućim i istraživačima na području pedologije, ekologije i biljne fiziologije. VJEČNA MU SLAVA I HVALA! Dr Jakob Martinović |