DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Sum. list 105:257—1981. UČINAK MAGNUM NABOJA ZA KUGLARU (sa posebnim osvrtom na cal. 300 Weatherby Magnum) Doc. dr med. Bogdan SABLJICA ZAGREB, Barčićeva 14 SAŽETAK. Proizvođači naboja cal. .300 Weath. Mag. reklamirajuda od njega sva krupna divljač pada u vatri. Međutim ispitivanja autora, na području Š.L.P.G. »JELEN« na Belju, pokazala su da odrasla jelenska divljač pada u vatri samo ako je pogođena u kičmu ili u njezinu blizinu. Divljač manje biomase od jelena većinom padau vatri i kod pogotka u grudni koš ili čak u trbuh. Za odraslu jelensku divljač i odrasle svinje, ako želimo maksimalni efekt, logičnaje upotreba magnum kalibara iznad 8 mm. Preko dvadeset godina zaokuplja nas interes o djelovanja taneta na krupnu divljač. Još 1954. godine u dopisivanju sa jednim lovačkim prijateljem, kao odgovor na njegovo pitanje postavljeno u Lovačkom vjesniku, objasnili smo mu na temelju literature, pojave iz terminalne balistike koje se javljaju kod velikih brzina taneta. Pismo je napisano kao članak, no sticajem okolnosti nije objavljeno. Kao još uvijek aktuelno, koristili smo ga kod pisanja ove radnje. Treba imati na umu da su prvi eksperimenti i tumačenja o mehanizmu djelovanja vrlo brzih puščanih projektila na živu silu poznati u literaturi tek poslije rata. Naša iskustva koja imamo sa tzv. standardnim kalibrima u glavnom se poklapaju sa onima drugih lovaca i podacima iz lovačke odnosno balističke literature. No magnum naboji i njihovo djelovanje ostali su za nas do nedavno prilično nejasan problem. U stranoj literaturi je doduše mnogo toga teoretskog o takvim nabojima izneseno, a u reklamama još više. Imamo dojam, da se iskustva svode na sporadično izvještavanje pojedinaca o tim kalibrima. Koliko nam je poznato u našoj zemlji nitko od lovaca nije sistematski ispitivao djelotvornost nekog magnum naboja na krupnu divljač. Iz tih razloga došli smo na zamisao da u praktičnom eksperimentu na nekoliko desetaka krupne divljači ispitamo efikasnost jednog od najbolje klasificiranih magnum naboja. Obzirom da Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo »JELEN« odstreljuje godišnje nekoliko hiljada komada krupne divljači i obzirom na tradiciju u istraživačkom radu te ustanove, predložili smo 1977. god. upravi gazdinstva eksperiment, koji smo popratili sa radnom hipotezom o toj problematici. U hipotezi ukratko su objašnjene teoretske postavke u vezi djelovanja velikih udarnih brzina (Vz) na živu silu, opisani su fenomeni koji se kod toga javljaju te je objašnjen pojam reflektornog šoka kod pogođene divljači. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 52 <-- 52 --> PDF |
U toku ovog rada podrobnije ćemo se vratiti na tu problematiku. Osim toga iznijeli smo i grubu računicu ekonomske prednosti primjene takvog oružja ako se hipoteza pokaže točnom. Kod toga se mislilo na lakše i brže odvijanje odstrela te znatno manju vjerojatnoću ranjavanja i gubitka ranjene divljači. Pretpostavljali smo da će divljač propisno pogođena većinom ostajati u vatri, a ona pogođena u trbuh odskočiti, no ipak pasti blizu mjesta nastrijela. To su i bili osnovni razlozi eventualne rutinske primjene takvog kalibra kod uzgojnog odstrela. Ovim putem zahvaljujem se u prvom redu generalnom direktoru gazdinstva »JELEN« dr ing. Danilu Todorović u na ukazanoj susretljivosti i dozvoli da se na području gazdinstva provede ispitivanje, te dokaže ili ospori postavljena radna hipoteza. Zahvaljujem se i direktoru lovstva mr ing. Janu B r n i i posebno mr ing. Đuri Nikolandiću koji su pokazali smisao za tu problematiku. Osim toga se zahvaljujem direktoru sadašnjeg OOUR-a »ZMAJEVAC« ing. Đorđu Gnjatovićui teh. Dušanu Bubalu koji su me svestrano pomagali dok sam u njihovim revirima provodio praktičnu stranu ove radnje. Drug Dušan Bubalo je i nekoliko komada divljači lično odstrelio. Sa druge strane zahvaljujem se firmi FRANZ SODIA iz Ferlacha u Austriji, koja je na sebe preuzela kontrolu puške i sva ispitivanja municije kod DEVA (Njemački zavod za pokuse i ispitivanja lovačkog i sportskog oružja), u Buke, Savezna republika Njemačka, i time mi smanjila vlastite troškove oko izvedbe eksperimenta. Zahvaljujem se i ostalim drugovima koji su mi kod rada pomagali. Eksperiment je počeo početkom 1978. g. da bi posljednji komad pao u jesen 1980. Premda su lovne okolnosti na navedenom području vrlo dobre ipak je složenost posla zahtijevala dosta vremena. Izraz »magnum« uz naboj za kuglare (neki nose oznaku »super«) definiramo kao oznaku zä jaču municiju sa većim barutnim punjenjem u odnosu na normalnu municiju jednakog kalibra. Ova municija nastala je iz želje da se dobije municija veće brzine, položenije putanje i veće udarne energije (Ez) nego što ih imaju uobičajeni naboji. Premda je većina magnum kalibara poslijeratnog datuma, ipak treba spomenuti da su prije rata u tadašnjoj Njemačkoj već ranih tridesetih godina egzistirali naboji velikih početnih brzina (Vo) taneta. Zaslužan za to je u prvom redu ondašnji balističar H. Gerlich, pa W. Brenneke i kasnije E. A. vom Hofe. Poznati su bili magnum kalibri Halger (kratica od Halbe i Gerlich) i 7 mm Super Hof Mann. Ovaj posljednji je u dvije modificirane verzije pod nazivom 7 mm Super Express vom Hofe i danas na vrhu ljestvice brzih magnum naboja. Nakon rata Amerikanci su postepeno stvorili čitavu paletu raznih magnum kalibara kojih danas ima oko tridesetak. Za naš eksperiment, koji je bio planiran pretežno za jelensku divljač, dolazili su u obzir magnum kalibri između 7 i 8 mm. Manji magnum kalibri koji su nedvojbeno vrlo efikasni za divljač veličine srne ili slično, ne bi obzirom na prelagana zrna odgovarali za odraslu jelensku divljač i svinje. S druge strane kalibri preko 8 mm nisu dolazili u obzir, premda ih u magnum izvedbama ima nekoliko. Najme naboji magnum preko 8 mm u velikoj većini slučajeva ne mogu ni teroretski dati očekivani efekt izazvan hidrodinamskim |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 53 <-- 53 --> PDF |
fenomenima. A baš provjera učinka tih pojava, koje su izazvane velikim udarnim brzinama oilj je ovoga rada. Osim toga željeli smo u neku ruku i univerzalni naboj, koji bi bio dovoljno efikasan za odraslu jelensku divljač i svinje, a ne bi bio presnažan za telad i srne koje kako znamo u isto vrijeme podpadaju pod uzgojni odstrel. I tako su nam ostali za izbor slijedeći magnum kalibri: 270 Weatherby Magnum, 7 mm Weatherby Magnum, 7 mm Remington Magnum, Super 7 x 61,7 x 66 Super Express vom Hofe, 7 x 75 Super Express vom Hofe, .308 Norma Magnum, .300 H & H Magnum, Winchester Magnum, .300 Weatherby Magnum, 8 x 68 S i 8 mm Remington Magnum koji se je u međuvremenu pojavio na tržištu. Po tvorničkim balističkim podacima u najužem izboru su ostali 7 x 66 SE v. Hofe i .300 Weatherby Magnum (evropska oznaka 7,62 x 72). To su kalibri čija je brzina unutar lovačkih distanci najveća, a i udarna energija je mnogo obećavala. Oba kalibra su po balističkim podacima podjednaka, no cal. .300 Weath. Mag. nudio je 6 punjenja u odnosu na samo 2 punjenja kod cal. 7 x 66 SE v. Hofe. Osim toga Weatherby tvrtka poznata je u svijetu kao producent skoro isključivo magnum kuglara. U upotrebi je danas čak devet Weatherby magnum kalibara. Među njima je i do sada najsnažnija konstruirani lovački karabinski naboj cal. .400 Weath. Mag. Za očekivati je da toliko u svijetu reklamirani magnum kalibar kao što je .300 Weatherby mora dati i maksimalne rezultate koji onda mogu biti mjerilo za ostaje magnume koji su po svojim balističkim podacima (misli se prvenstveno na brzinu taneta) jednaki ili slabiji. To su bili razlozi rad kojih smo se odlučili da provjerimo prvenstveno cal. .300 Weath. Mag. u svim njegovim punjenjima osim taneta sa punom košuljicom, koji naboj je namijenjen tropskim debelokošcima. MATERIJAL Puška kojom smo se služili kod odstrela krupne divljači bila je lovački karabin marke Weatherby model Mark V Europe sa poznatim zatvaračem koji ima 9 ključnih bradavica (ispusta). Na karabinu bio je montiran, pomoću tzv. Suhl-montaže dalekozor 6 x 42 Z Zeiss. Upotrebljena municija bila je marke Weatherby, a produkcije švedske tvornice Norma. Na raspolaganju smo imali slijedećih 6 punjenja: tane 7,13 g T (sa T smo označili djelomičnu košuljicu od tombaka sa olovnim vrškom), tane 9,72 g T, tane 9,72 g N (N je oznaka za Noslerovo zrno tj. zrno od tombaka sa djelomičnom košuljicom, olovnim vrškom i dvije olovne jezgre), tane 11,66 g T, tane 11,66 g N i tane 14,26 g T. Sveukupno je odstrijeljeno 51 komad krupne divljači i to 34 košute, 7 jelena, 4 teleta, 2 vepra, 1 krmača, 1 srndać, 1 srna i 1 lane (vidi tabelu). Odraslu jelensku divljač i odrasle svinje svrstali smo u grupu teže dvopapkarske divljači, a telad i srne u laganu dvopapkarsku divljač (mala biomasa). Za fotodokumentaciju je služio aparat Rollei XF 35 (po potrebi sa flešom) za kolor slike, a za dijapozitive aparat Zorkin S. METODA RADA Na početku (januar 1978) zamišljali smo ispitivanje još pojednostavljeno i otvoreno govoreći bili smo jako uvjereni da će rezultati biti pozitivni i 259 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 54 <-- 54 --> PDF |
potvrditi radnu hiptotezu, tj. opravdati uveliko primjenu toga ili sličnog kalibra kod uzgojnog odstrela. Naravno da smo računali i sa negativnim rezultatima, što smo i naveli u radnoj hipotezi, no u njih nismo vjerovali. Ovo napominjemo zato jer smo prvi hitac na košutu dali sa tanetom 9,72 g T (V<> po tvorničkim balističkim podacima je 1080 m/s) jako samouvjereno a na distanci od stotinjak metara. Pošto je košuta pala u vatri, a bila je u krdu, odmah smo oduševljeni slijedeći hitac plasirali jednoj košuti u meko tj. trbuh. Košuta je taj pogodak tipičnim pokretom i pokazala, ali je odjurila tako daleko da smo je kasnije jedva našli nakon nekoliko stotina metara. U međuvremenu se je prva košuta na naše iznenađenje digla i krenula (pogodak je prošao ispod plećke i nije otvorio grudni koš, te je košuta samo na trenutak pala), tako da smo pucali još jednom prostrijelivši joj srce. Unatoč opisana dva pogotka košuta je odskočila još 15 m. To je bilo prvo razočaranje. U treći komad pucali smo planirano u prsa sprijeda računajući na uzdužni prostrijel cijelog tijela. U neminovni trenutni pad nismo sumnjali. Daljina je bila 100 m a tane 11,66 g N. Košuta je »pokazala«, ali je odskočila 75 m ne pustivši do pada ni kapi krvi. Prostrijeljen je bio grudni koš i trbuh a tane je zaostalo negdje u butini. Pogodak je ispao onako kako smo zamišljali ali ne i rezultat. Nakon toga pucano je još u jednu košutu na 50 m sa navedenim zrnom (11,66 g N) koje ima po balističkim tablicama W 989 m/s. Košuta je odskočila nekih 40 m, legla i zatim ustala, da bi je sa prostrijeljena oba pluća našli nakon više od 200 m. Ove detalje morali smo opisati jer su bili odlučujući u daljnjem planu ispitivanja. Eksperiment smo prekinuli sa sumnjom da nešto nije u redu sa brzinom municije, uzrokovano možda krivnjom puške (prevelika toleranca kalibra cijevi) ili slabom municijom. Nakon toga puška i municija je poslana na ispitivanje u DEVA. U međuvremenu nabavljeno je još naboja tako da je bilo zastupljeno svako od 6 punjenja, a sva su imala posebni atest od DEVA. Kasnije je eksperiment nastavljen sa precizno ispitanom puškom i precizno ispitanom municijom. Ni puška niti municija nisu pokazali odstupanja koja bi dalje ispitivanje učinila bespredmetnim. No ove prve impresije su govorile u prilog negativnog rezultata. Zapravo eksperiment je postao još zanimljiviji. Odlučeno je odstrijeliti najmanje 50 komada krupne divljači i po mogućnosti što više fotodokumentirati. Odstrel je nastavljen sve do jeseni 1980. god. kada je, kako smo već naveli, pao posljednji komad. Odstreljivanje se vršilo u sklopu uzgojnog odstrela, što znači da se je komad na kojeg ćemo pucati morao birati. Ako znamo da je na pr. u krdu u pravilu manji postotak za »izvaditi«, i ako si zamislimo da je od toga manjeg postotka samo neki komad možda za eksperiment odgovarajuće stajao, onda je jasno da je ispitivanje teklo vrlo sporo. Osim toga nerado smo davali pušku iz ruke, eventualno nekom vještijem u tom poslu, iz razloga koji će biti objašnjeni u rezultatima ispitivanja odnosno diskusiji. Kod fotodokumentacije je u pravilu snimana ulazna i izlazna rana te prostrijeljeni organ. Daljina divljači od lovca i daljina odskoka pogođene divljači mjerena je koracima a ovi su preračunati u metre na bazi koraka od 75 cm. Dakle podaci u metrima su zaokružene brojke i samo od praktične točnosti. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Što se tiče gađanja u meko, tj. trbuh, to smo 4 puta gađali u to mjesto eksperimenta radi, a 2 puta greškom. Ostali hici kretali su se po grudnom košu tako da smo nastojali da u većini slučajeva bude hitac što okomitiiji na bočno stojeću divljač. Osim toga trudili smo se da pojedini areali (regije) grudnog koša budu u rezultatima zastupljeni. U kičmu nismo nikada gađali, nego su svi pogodci u kičmu nastali kada smo htjeli pogoditi grudni koš ali blizu kičme, dakle visoko. Koji puta nam se desilo da smo uslijed kosog stajanja divljači pogodili osim u grudni koš ujedno još i u trbuh. REZULTATI 1. Ispitvanje puške prema nalazu DEVA. Građa puške, a naročito su kontrolirane dimenzije kalibra cijevi, odgovara točno normama. Dalekozor i montaža izvedeni su besprijekorno. Rasturanje cijevi kod pet punjenja je odlično. Najmanje rasturanje dalo je punjenje od 9,72 g T, (5 hitaca 3 cm). Jedino punjenje od 11,66 g N dalo je rasturanje samo za ocjenu dobar. 2. Ispitivanje municije prema nalazima DEVA. Dva punjenja i to ono od 9,72 g T i ono od 11,66 g N ispitano je iz naše puške. Početna brzina naboja sa tanetom od 9,72 g T iz našeg karabina iznosila je 1004 m/s, a iz tamošnje cijevi koja služi za ispitivanje (mjerna cijev) brzina je bila 1022 m/s. Po tvorničkim podacima početna brzina je 1080 m/s. Punjenje od 11,66 g N dalo je iz puške 963 m/s a iz mjerne cijevi 961 m/s. Tvorničke tablice pokazuju 989 m/s. Ostala četiri punjenja ispitivana su samo iz mjerne cijevi. Punjenje sa tanetom 7,13 g T dalo je iz mjerne cijevi prosječnu brzinu od 1162 m/s a kod ponovljenog ispitivanja 1171 m/s. Po tvornici brzina je 1189 m/s. Punjenje sa tanetom 11,66 g T dalo je prosječnu brzinu od 959 m/s a po tablicama iznosi 989 m/s. Tane težine 9,72 g N imalo je iz tamošnje cijevi 1059 m/s a po tvoničkim podacima ima 1080 m/s. Najteže punjenje sa tanetom od 14,26 g T dalo je iz mjerne cijevi 879 m/s a po tablicama je 885 m/s. Što se tiče barutnog pritiska kod naboja sa tanadi 9,72 g T i kod naboja sa tanetom 11,66 g N, ispitivanje je pokazalo znatno manji pritisak no što je tvornički maksimalno dozvoljeno, a taj je 3800 bara. Međutim ostala četiri punjenja (7,13 g T, 9,72 g N, 11,66 g T i 14,26 g T) dala su pritiske barutnih plinova znatno iznad najveće dopuštenog od 3800 bara. Pojedini naboji dali su čak pritisak od 5000 bara, pritisak koji se upotrebljava kod tormentacije (nasilna proba) kuglara toga kalibra. Sva ispitivanja brzine i pritisaka barutnih plinova vršena su na bazi prosjeka od 5 hitaca od svakog punjenja. O svim ispitivanjima što ih je na puški i municiji vršio DEVA imamo orginalne pismene podatke. 3. Rezultati odstrela divljači vidljivi su iz priložene tabele. Tabela prikazuje 51 komad odstreljene dvopapkarske divljači sa cal. .300 Weath. Mag. Prikaz,ana je vrsta divljači, daljina na koju je pucano, reakcija divljači na pogodak i mjesto kamo je divljač pogođena. Osim toga vidljiva je težina i vrsta taneta sa kojom je pucano te početna brzina zrna (V°). Osim toga naveli smo udarnu brzinu (Vz) u jouleima (J) udarnu energiju (Ez) taneta i zabilježili da li postoji fotodokumentaoija. 261 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Kako vidimo sumirani podaci iznose 51 komad krupne divljači. Od toga je pogođeno u grudni koš 35 komada, 6 komada u trbuh i 10 komada u kičmu, ili točno rečeno 9 komada direktno u kičmu a 1 komad tik iznad vratne kičme (vepar). U vatri je ostalo 19 komada, a ostali su odskočili od 10 m pa do nekoliko stotina metara. U prosjeku je odskok iznosio 60 m. DISKUSIJA Brzina tanadi, a ta je bila od krucijalnog značenja za naš eksperiment, podudarala se je uz mala odstupanja sa brzinom koju za pojedina punjenja navodi tvornica. Najveće odstupanje bilo je kod punjenja 9,72 g T, no ipak je V° bila preko 1000 m/s, što je za naše ispitivanje bilo potpuno dovoljno. Odstupanja u brzini ostalih pet punjenja bila su znatno manja, sa balističkog stanovišta neznatna, i treba ih smatrati uobičajenom pojavom kada se vrši takva kontrola. Tvornice municije uvijek navode one podatke u balističkim tablicama koji su ispali u prosjeku najbolji. Treba znati da tvornica vrši probe pod najboljim tehničkim i atmosferskim uvjetima. Za naš pokus brzine su bile dovoljne, jer smo u većini slučajeva (vidi tabelu) postizali udarne brzine veće od 800 m/s. Nažalost pritisak barutnih plinova kod većine punjenja prelazio je dozvoljenu granicu od 3800 bara, a ovu tvornica navodi kao maksimalno dopuštenu. Osim toga razlike u pritiscima između pojedinih naboja bile su prevelike. Da se to negativno odražava na preciznost odnosno rasturanje kuglare ne treba posebno naglasiti. To je veliki minus za municiju i slaba svjedodžba za proizvađača, pošto se takva municija, striktno uzevši, ne bi smjela upotrebljavati. Posjedujemo originalne nalaze jednog od najkompetentnijih zavoda u Evropi. Nema dvojbe da municija .300 Weath. Mag., što se tiče barutnog pritiska i ujednačenosti ne može ni tvrtki Weatherby, a ni renomiranoj švedskoj tvornici Norma biti reklama, premda su početne brzine tanadi, kao glavna karakteristika tih naboja, u velikoj većini odgovorale deklariranim vrijednostima. Ipak prema podacima DEVA treba zaključiti da naboji cal. .300 Weath. Mag. nisu potpuno bezopasni za upotrebu, bilo za pušku bilo za strijelca. Ističemo da su u navedenom zavodu sa punjenjem 7,13 g T ponovili pokus sa pritiskom i priložili u dokumentaciji i dijagram pritiska koji je prelazio zakonom dozvoljene granice. Srećom smo pucali sa originalnom Weatherby puškom sa neobično jakom cijevi i zatvaračem. To nam je i omogućilo da smo eksperiment do kraja završili, ali nedozvoljeni barutni pritisak bio je razlog do smo naš karabin teško davali iz ruke onome koji hi vjerojatno odstrel planirane divljači izvršio brže i vještije od nas. Osim toga preveliki pritisak što ga daju pojedini naboji cal. .300 Weath. Mag. bio je razlog da smo broj odstreljene divljači odredili na najmanje što smo mogli a da rezultati budu ipak signifikantni. Ovo što smo iznijeli o puški i municiji u prvo vrijeme nije bilo predviđeno u eksperimentu, no nametnulo nam se kada smo nakon prvih pogodaka doživjeli razočaranje. Sumnja u ispravnost oružja i naboja navela nas je na ispitivanja u DEVA. Priznajemo da nam je to dobro došlo, jer je tako posao bio egzaktniji, a vjerodostojnost našeg ispitivanja je porasla. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Naslov našeg rada kaže da nam je cilj ispitati učinak magnum kalibra pa je razumljivo da smo to učinili sa kalibrom koji je u toj klasi najreprezentativniji. No kako ćemo dalje vidjeti jedno je teoretska zamisao na bazi eksperimentalne literature ali i reklame, da ne kažemo reklamne literature, a drugo je praktično saznanje do kojeg smo ovim ispitivanjem došli. No prije nego što pređemo na razmatranje i evaluaciju rezultata odstrela prikazanog u tabeli, moramo neke pojave objasniti na kojima su se temeljile naše pretpostavke kada smo predlagali da se vrši ispitivanje cal. .300 Weath. Mag. To su pojave koje se javljaju kod velikih udarnih brzina te pojam šoka kod divljači. Znamo da djelovanje zrna na divljač, ili još bolje njegova ubojita snaga (Killing power), zavisi od njegove mase, promjera, forme, konstrukcije i poprečnog opterećenja (težina taneta kroz površinu njegovog poprečenog presjeka), te njegove brzine pri pogotku u divljač. Od nekoliko teorija koje žele da objasne utjecaj brzine na ubojitost projektila, najveći broj autora prihvaća danas tzv. teoriju kinetičke energije (KE) a prema poznatoj formuli M V2 KE = 2 Premda se iz te jednadžbe vidi da energija raste uz izvjesnu masu veoma brzo ako se tanetu poveća brzina, tj. udarna energija raste sa kvadratom brzine, ipak iz te formule nije vidljivo koliko faktor »velika brzina« može kvalitativno da utječe na biološki efekt u smislu izazivanja tzv. reflektornog šoka i smrti divljači. Brzini taneta počela se sve više poklanjati pažnja kada se ustanovilo da i lagana, ali veoma brza zrna mogu da izazovu trenutnu smrt krupne divljači. Kako smo već spomenuli još prije rata neki balističari intuitivno su shvatili važnost brzine u terminalnoj balistici (balistika na cilju), odnosno u djelovanju na živu silu. Nedugo nakon rata publicirani su radovi koji su objašnjavali te pojave. Mudro smišljeni eksperimenti, specijalne kamere (oko 20.000 snimaka u sekundi) i elektronika pokazali su da se projektili velike brzine pri prolazu kroz tkiva, sa izuzetkom hrskavice, kostiju i kože, ponašaju slično kao pri prolazu kroz vodu. U momenu kada projektil velike brzine udari o tijelo divljači nastaje jaki udarni val (tzv. udarni val pritiska), koji se širi naprijed i u stranu kroz tkivo od prilike brzinom zvuka kroz vodu (oko 1500 m/s) tako da je ta pojava slična efektu podvodne bombe, kada se na sličan način formiraju valovi. Ako projektil prodire dublje u tu sredinu, nastaje veliki hidrodinamski pritisak kod kojeg se iza taneta stvara privremena šupljina koničnog oblika nazvana pulzirajuća ili temporarna šupljina tj. kaverna. Ona se širi i skuplja u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Trajanje ovakve jedne pulzacije je između 10 do 30 milisekunda. Drugim riječima pogođeno tijelo za to vrijeme mijenja oblik brzim ritmom, tj. naizmjenično se širi i skuplja. Iza taneta, koje produžuje put, prvobitna se šupljina smanjuje i kada ono sasvim napusti tkivo počinju se i pulzacije smirivati. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Da dođe do takve pojave potrebna je brzina taneta (Vz) od barem 750 m/s. Te pojave su izrazite kada brzina dostigne ili premaši 800 m/s. Radi toga se brzina od 800 m/s naziva kritičnom brzinom. Kod većih brzina od kritične, ako se brzina taneta približi ili ono postigne trostruku brzinu zvuka, opisane pojave su jako drastične. Baš radi ovih pulzacija i hidrodinamskog pritiska dolazi u pogođenom tijelu do teških razaranja koja onda izazovu reflektorni šok, odnosno padanje u vatri, te eventualno brzu smrt. Tane koje ima takvu snagu djelovanja (Shocking power), može, znači izazvati i šok-smrt. Opisane pojave snimane su i studirane ili u bloku želatine (medium veoma sličan tkivu) ili na lješinama ili pak na životinjama. Tako je nadalje ustanovljeno da je efekt pulzirajuće kaverne znatno jače izražen ako tane ima konstrukciju koja omogućava tzv. kontrolirano razlijeganje zrna. To će reći tane tako građeno da kod prodora kroz tijelo divljači ne dođe do njegovog raspadanja, već njegov frontalni dio treba da se proširi u formi gljive. Pokazalo se je da se na taj način najbolje kinetička energija taneta pretvara u biološki efekt u smislu izazivanja šoka i smrti divljači. Tanad s kojom smo vršili ispitivanja, dakle ona koju smo označili sa »T« i »N«, imaju opisanu osobinu i spadaju u zrna sa spomenutim kontroliranim razlijeganjem. Što se tiče šoka, to je riječ koja se često upotrebljava među lovcima u vezi s djelovanjem lovačkog oružja na divljač. Ovdje nas interesira šok izazvan djelovanjem taneta. Kao reakcija na povredu dolazi do slabijeg ili jačeg kočenja funkcija moždanih centara reflektornim putem preko okrajaka živčanog sistema iz područja mehaničkog razaranja tkiva uslijed pogotka taneta. U tom mehanizmu važnu ulogu ima oštećenje vegetativnog živčanog sistema, koji više manje mimo svijesti upravlja radom organa u tijelu. Zove se i autonomni nervni sistem. U području grudnog koša i trbušnih organa veoma je razgranata mreža okrajaka toga sistema čiji se centri nalaze u području mozga. »Padanje u vatri« je neurogeni reflektorni šok, koji ako je dostatno jak, paralizira trenutno životne centre u mozgu i izazove smrt. Ako je pak divljač samo smrtno ranjena i jako krvari onda ugiba nešto kasnije u šoku od gubitka krvi ili pak uslijed šoka od ranjavanja izazvanog preko veoma kompliciranih mehanizama u tijelu divljači. Divljač pogođena u trbuh, ako ne iskrvari, ugiba od posljedica šoka uzrokovanog infekcijom. Ugibanje traje dugo i divljač se strahovito muči. Ako smrt ne nastupi trenutno, kada tane pogodi divljač, onda i bol ima važnu ulogu u razvoju šoka. Za nas lovce uobičajilo se da pod šokom podrazumijevamo samo gore objašnjeni reflektorni šok tj. padanje u vatri. Želimo da taj šok bude takve jačine da neposredno izazove smrt. Za to moraju biti stvoreni uslovi za koje smo smatrali da ih može stvoriti magnum naboj, a posebno cal. .300 Weath. Mag. kao jedan koji je na vrhu ljestvice i balistički skoro idealno ima kombiniranu veliku brzinu sa određenom težinom taneta. Sada kada smo opisali fenomene koji se javljaju kod velikih brzina taneta i kazali što se podrazumijeva pod reflektornim šokom, možemo pokušati razmotriti i procijeniti rezultate odstrela koje srne prikazali u priloženoj tabeli. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Tabelarni prikaz rezultata odstrela sa cal..300 Weatherby Magnum Redni broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Divljač Tele Vepar Tele Košuta Košuta Košuta Košuta Košuta Košuta Krmača Lane Košuta Srnjak Košuta Košuta Jelen Jelen Jelen Košuta Jelen Daljina 50 m 15 m 250 m 145 m 50 m 150 m 110 m 100 m 80 m 100 m 100 m 150 m 110 m 125 m 170 m 110 m 200 a 150 m 150 m 100 m Reagiranje na pogodak 45 m ostao u vatri preko 200 m pala u vatri pala u vatri 15 m : preko 200 B 150 m 140 m pala u vatri palo u vatri 40 m pao u vatri 50 m 40 m pao u vatri 50 m 100 m 30 m 50 m Mjesto pogotka Grudni "koš tik iznad vratne kičme Trbuh Kičma Kičma Grudni koš Trbuh Grudni koš Grudni koš Kičma Grudni koš Grudni koš Trbuh Grudni koš Grudni koš Kičma Grudni koš Grudni koš i trbuh. Grudni koš Grudni koš i trbuh Tane u g V° u m/s 7,13 T 1162 7,13 T 1162 7,13 T 1162 7,13 T 1162 7,13 T 1162 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 T 1004 9,72 N 1059 9,72 N 1059 9|72 N 1059 9,72 N 1059 9,72 N 1059 9,72 N 1059 Ez u joulima Vz u. m/s 4500 J 1100 4800 J 2800 J 850 3500 J 980 .4000 J 1100 3500 J 850 3900 J 890 4000 J 900 4300 J 930 4000 J 900 4000 J 900 3500 J 850 3900 J 890´ 3800 J 880 ´ 3500 J 860 "4300 J 930 3400 J 840 3900 J 890 3900 J 890 4400 J 940 Fotođokumentacija postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji Postoji |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Tabelarni prikaz rezultata odstrela sa cal..300 Weatherby Magnum Redni broj 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 . Divljač . Daljina Košuta 120 m Košuta 120 m Košuta 240 m Košuta 110 m Jelen 60 m Košuta 270 m Jelen 80 m Košuta 100 m Košuta 40 m Košuta 215 m Košuta 120 Tele 225 m Košuta 250 m Košuta 180 m Košuta 105 m Košuta 50 m Srna 80 m Košuta 40 m Košuta 100 m Košuta 50 m Reagiranje na pogodak 10 m pala u vatri 35 m 35 m 35 m 40 a pao u vatri 70 m 80 m pala u vatri pala u vatri palo u vatri´´ 75 m pala u vatri 75 m preko 200 m pala u vatri pala u vatri 40 m pala u vatri Mjesto pogotka Grudni koš Grudni koš blizu kičme Grudni koš Grudni koš Grudni koš Grudni koš Grudni koš blizu kičme Grudni koš Grudni koš Kičma Kičma Trbuh Grudni koš Kičma Grudni koš i trbuh Grudni koš Kičma Grudni koš blizu kičme Grudni koš Kičma Tane u g´ V° u m/s 9,72 N 1059 9,72 N 1059 11,66 T 95911,66 T 959 11,66 T 959 11,66 T. 959 11,66 T 959 11,66 T 959 v 11,bb x 959 11,66 T 959 11,66 T 959 11,66 T 959 11,66 T 959 11,66 N 963 11,66 H 963 11,66 N 963 11,66 N 963 11,66 H 963 11,66 N 963 11,66 N 963 /nastavak-l/ Ez u jou- Fotodo lima Vz u m/s 4200 J 920 4200 J 920 3300 J 750 4400 J 860 480Ü J 910 3200 J 73Q 4600 J 890 4500 J ´870 50ÜU. J 930 5t00 J 770 4200 J 840 3600 J 760 3300 J 740 3800 J 800 4300 J 850 4800 J 900 4700 J 890 480U.J 900 4500 J 870 4800 J 900 ´ kumentaoija postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji postoji |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Tabelarni prikaz rezultata- odstrela sa cal. ,300 Weatherby Magnum ^nastavak 2/ Redni broj Divljač Daljina Reagiranje na pogodak Mjesto pogotka Tane u g V° u m/a Ez u joulima Vz u m/s Fotodokumentacija 41 Jelen 130 m pao u . vatri . Grudni koš blizu kičme 11,66 N 963 4300 J 850 42 43 44 Košuta Vepar Košuta 220 m 40 m 150 m 80 m 10 m 100 m Trbuh i grudni koš Trbuh i grudni koš Grudni koš i trbuh 11,66 N 963 11,66 H 963 11,66 N 963 3600 J 770 5200 J 940 4000 J 820 postoji 45 Tele 150 m´ palo u vatri Grudni koš 14,26 T 879 4000 J 740 46 Košuta 200 m pala u vatri Trbuh,zdjelica i kuk 14,26 I 979 . 3600 J 705 . postoji 47 Košuta 200 m 25 m Grudni koš i trbuh 14,26 T 879 3600 705 postoji 48 Košuta 150 m 25 m Grudni koš 14.26 T 4000 J 740 postoji 49 Košuta 100 m 20 m Grudni koš i trbuh 14,26 T 879 4500 J 780 postoji 50 Košuta 150 m preko 200 m Trbuh 14,26 T 879 4000 J 740 51 Košuta 120 m 100 m Grudni koš 14,26 T 879 4200 J 760 postoji Napomena: U tabeli je uz oznaku težine taneta u gramima stavljeno "T" ili "N".Slovo T znači tane sa djelomičnom košuljicom i olovnim vrhom. Slovo N označava Noslerovo tane.Obje konstrukcije spadaju u tanad sa tzv.kontroliranim razlijeganjem.-Radi lakše preglednosti uz brojku koja izražava udarnu energiju tj.energiju na cilju fözJ stavljen je J /joule/. Jasno je da brojka ispod joule-a označava brzinu taneta kod Udara u cilj (VZJ a. broj_ka ispod težine taneta je njegova početna brzina /v°J, Ako pogledamo tabelu logično je da ćemo obzirom na temu prvo prebrajati onu divljač koja je pala na mjestu ili kako lovačkim rječnikom kažemo, koja je pala u vatri. U našem eksperimentu bilo je takvih 19 komada. Na prvi pogled dosta, premda bi od magnum kalibra očekivali više. No kada analiziramo mjesta pogodaka ustanovit ćemo da je njih 9 pogođeno u samu kičmu, a 5 komada blizu kičme. Ostalih 5 komada bili su 1 košuta, 2 teleta, 1 srnjak i 1 lane. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Svaki lovački naboj za kuglani izazvat će pogotkom u kičmu pad u vatri. Mislimo da to ne treba posebno obrazlagati. Pogodak pak bližu kičme, kojii puta i sa standardnim kalibrom, dovodi do tog efekta. Ovdje isključujemo tzv. okrznuće kičme kada divljač padne kao ošinuta gromom, ali se nakon nekog vremena oporavi i ode. Obično visoki pogodci u grudni koš, pogotovo oni sprijeda i gore mogu rezultirati padom u vatri. Naravno to zavisi od više faktora (kalibar, konstrukcija taneta itd.). Smatramo da snažan kalibar kao što je .300 Weath. Mag. mora kod takvog pogotka uvijek izazvati trenutni pad. Naše iskustvo je to i pokazalo, ali je to i najmanje što se moglo od toga naboja očekivati. Ostalih 5 komada koji nisu pogođeni u kičmu ili blizu nje, mislimo da su pali u vatri iz slijedećeg razloga: telad, srnjak i lane lagana je dvopapkarska divljač, znači ima malu biomasu za koju su opisani hidrodinamski fenomeni bili dovoljni da izazovu trenutnu šok-smrt. Lane pogođeno u grudni koš doslovno je eksplodiralo, čitava utroba grudnog koša i trbuha bila je izbačena iz tijela. Što se tiče srnjaka on je bio pogođen u trbuh tako da je dobar dio crijeva bio izbačen, a u trbušnoj šupljini stvorio se je toliki pritisak da su i pluća bila znatno oštećena. Jedno od teladi bilo je pogođeno u grudni koš, a jedno u trbuh. I tu su, uslijed male biomase, opisane pojave izazvale udarnom brzinom taneta prouzrokovale željeni efekt. Kod košute naprotiv pogodak u trbuh ne bi izazvao padanje u vatri da tane nije zahvatilo kuk tj. lokomotorni organ. Košuta je uostalom nakon pada bila živa, vukla se na prednjim nogama te je bio potreban samilosni hitac. Ako nadalje analiziramo tabelu izbrojat ćemo 31 komad divljači koja je pogođena u grudni koš (nekoliko ih je pogođeno ujedno i u trbuh). U navedenom broju nije uključeno 9 komada pogođenih u samu kičmu i 5 pogođenih blizu kičme. Od navedena 31 pogotka ostalo je u vatri samo dva već opisana koji su male biomase (1 tele i 1 lane). Ostalih 29 komada, kod kojih su pogođeni jedan, dva ili tri vitalna organa, odskočili su od 10 pa do 200 metara, a u prosjeku 60 m. Očekivali smo da će većina pogođenih u grudni koš pasti u vatri. No kako razaznajemo iz tabele, unatoč propisanog pogotka, divljač je odskakala iznenađujuće daleko. Pogoci u trbuh pogotovo su ostali bez očekivanog efekta. Baš kod takvih pogodaka računali smo na prednosti magnum naboja u odnosu na standardne kalibre. Međutim pogođene košute otišle su veoma daleko, a samo jedno tele i srnjak ostali su u vatri uslijed male biomase. Tele se čak nakon pada diglo i neko vrijeme stajalo da bi zatim palo mrtvo. Neminovno se postavlja pitanje, kako je nastalo uvjerenje da takva municija ima trenutni efekt i kod teže dvopapkarske divljači kao što je odrasla jelenska divljač, odrasle divlje svinje i slično. Mislimo da se radi prvenstveno o sporadičnim rezultatima iz kojih onda nastaju nekritični zaključci. Razmotrit ćemo ono što je o tom problemu svojedobno napisao sam R. WEATHERBY, konstruktor čitavog reda magnum kalibara. Moramo priznati, on je ipak najviše lovio i eksperimentirao sa svim svojim kalibrima počam od najmanjeg .224 Weath. Mag. pa do najvećeg .460 Weath. Mag. Nije nam poznato da je to radio skupljajući sistematski dokumentaciju, ali je sigurno po Americi i Africi ubio dosta krupne divljači. On veoma hvali efekt |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 63 <-- 63 --> PDF |
velikih udarnih brzina premda je doživljavao i iznenađenja. Opisuje npr. slučaj velike antilope pogođene malim ali jako brzim zrnom cal. .257 Weath. Mag. na veoma kratku udaljenost. Pogodak je bio u grudni koš i srce skašeno. Komad je napravio dosta veliki krug prije nego što je pao. Doživjeli smo slično sa teletom u kojeg smo pucali sa tanetom od 7,13 g T (udarna brzina oko 1100 m/s i udarna energija 4500 joule-a). Pogođeno pluće imalo je opsežnu šupljinu, aorta je bila napukla (razderana) no tele je prešlo još 45 m. Kada čitamo R. Weatherbya, a njega je mislimo najlogičnije analizirati, imamo utisak da je ipak kontradiktoran, tvrdnje su mu kontroverzne. On npr. piše, da je ubio sa prijateljima mnogo zebri koje su padale u vatri ako im je pucao u trbuh sa puškom cal. .257 Weath. Mag. (6,5 mm) i veoma brzim tanetom od 87 graina (5,5 g). Na drugom mjestu pak upozorava da moramo pogoditi u vitalne organe ako želimo postići trenutni efekt. Na kraju publikacije, koja je sva prožeta hvalospjevima i reklamiranjem Weatherby kalibara, u kratkoj raspravi ipak priznaje da ima nejasnoća u mehanizmu djelovanja takve municije na krupnu divljač. Prateći godinama literaturu iz terminalne lovačke balistike i izvršivši opisano praktično ispitivanje cal. .300 Weath. Mag., pokušat ćemo dati sud o nezadovoljavajućem djelovanju takvog naboja na težu dvopapkarsku divljač. Laboratorijski eksperimenti provedeni od više autora (HARVEY, CLEMEDSON, stručnjaci RWS-a i dr.) na mediumu želatine, tkivima životinja i slično, nedvojbeno su pokazali i dokazali fenomene izazvane velikom brzinom taneta, a to su udarni val, hidrodinamski pritisak i pulzirajuća šupljina. Ali kada ti fenomeni i pod kojim uslovima mogu izazvati padanje u vatri, nije decidirano ustanovljeno. Ima lovaca koji jako hvale magnum kalibre, a ima ih koji su se razočarali pa idu u krajnost tvrdnjom da je npr. cal. .308 Winchester (7,62 X 51 NATO) koji spada u standardne lovačke kalibre, bolji od magnuma. U tim protuslovnim izvještajima teško se je snaći. Pa i mi smo dobili rezultate koji su nas iznenadili i koji ostavljaju iza sebe još dosta nejasnoća, ali ipak u našem eksperimentu uočili smo izvjesnu pravilnost. Naime pad u vatri rezultirao je samo ako je bila pogođena kičma ili blizina kičme ili ako je biomasa bila relativno mala. I sa najtežim punjenjem cal. .300 Weath. Mag. (14,26 g T) nismo pogađajući grudni koš, bili u stanju kod odrasle jelenske divljači postići padanje u vatri. Premda se kaže, a i mi smo to svojedobno naglasili, da je važna i težina taneta ipak se govori i piše, kada se definira temporarna šupljina, da je njena veličina funkcija brzine taneta. To je točno, ali se zaboravlja da je ta pulzirajuća kaverna ovisna osim od brzine i od volumena taneta. Znamo da je efekt brzog taneta veći kod iste brzine ako se zrno proširi u svom frontalnom dijelu u formi gljive, jer je tada pulzirajuća šupljina znatno veća. Slično tome jednaka brzina dva po volumenu nejednaka projektila, rezultirat će različitim efektom. Veliko tane izazvaće veću kavernu od manjega i time će nastati veći biološki efekt. Drugim riječima u praksi teško tane jednake udarne brzine kao lagano imat će snažnije djelovanje od laganog. Zamislimo kao primjer jedan ekstrem. Ako bi gramofonska igla sa 1000 m/s pogodila |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 64 <-- 64 --> PDF |
lane ono bi vjerojatno ranjeno negdje uginulo. No ako tane od oko 10 g sa 1000 m/s pogodi lane ono će, kako smo već doživjeli i opisali, doslovno eksplodirati. Hidrodinamski fenomeni će po kvaliteti kod´ oba projektila biti jednaki, ali u kvantitetu ogromne su razlike. Ali i velike razlike u biomasi odrasla jelenska divljač pogođena tanetom oko 10 g, unatoč Vz blizu 1000 m/s neće pasti u vatri, nego će prije pada odskočiti dalje ili bliže od mjesta nastrijela. Smatramo da se o opisanim momentima kod primjene magnum kalibara premalo misli. Idealno bi bilo i velika težina taneta i velika udarna brzina. Shvatljivo je međutim da je za oružje kao što je lovačka puška kuglara to neostvarivo. Tanetu koje bi po svojoj težini ili bolje reći volumenu uz dostatno veliku udarnu brzinu moglo izazvati u kvantitativnom smislu dovoljne hidrodinamske pojave, ne možemo iz tehničkih razloga dati potrebnu brzinu. Radi toga smo uvjereni da je fenomen velikih udarnih brzina u praksi sigurno efikasan kod lakših vrsta krupne divljači, dok je efekt kod divljači veličine jelenske potpuno nesiguran. U našem eksperimentu sa cal. .300 Weath. Mag. kako smo vidjeli potpuno je izostao. Izostao je, premda je bez dvojbe postignuta potrebna udarna brzina (kritična i veća od kritične) d premda je bez sumnje jako premašena za jelena potrebna udarna energija od 2500 joule-a. Kod otvaranja divljači, pogođene u grudni koš ili u jetru, uvijek smo nalazili jako široki strijelni kanal kao posljedicu temporarne šupljine i teška razaranja okolnog tkiva prouzročena velikim hidrodinamskim pritiskom. Znači, unatoč toga sa današnjim vrhunskim magnum nabojem, kod teže krupne divljači, nema sigurnog trenutnog djelovanja koje bi bilo izazvano velikom udarnom brzinom. Vjerujemo da se prvenstveno iz reklamnih razloga ovakve tvrdnje izbjegavaju... Što se tiče samog cal. .300 Weath. Mag. moramo nažalost iznijeti još jedan nezadovoljavajući podatak. Obe vrste taneta, a naročito N (Nosler) ne daju u pravilu krv na mjestu nastrela unatoč izlazne rane. Krv smo nalazili prosječno tek nakon dvadesetak koraka. Nedovoljno krvi bilo je i onda kada je ulazna rana bila veća od izlazne (velika udarna brzina i radi toga veliki hidrodinamski pritisak u ulaznom strijelnom kanalu). Izlazne rane, a naročito od Noslerovog zrna, bile su u većini slučajeva jedva nešto veće od kalibra. Kad već divljač ne ostaje na mjestu ili blizu mjesta nastrijela, bilo je očekivati od tako razvikanog naboja da ostavlja obilan krvni trag. Nema sumnje da položenost putanje, koju imaju magnum kalibri jako izraženu u odnosu na standardne kalibre, mnogo olakšava pogađanje na veće udaljenosti. No mala je korist od toga ako divljač, kako vidimo iz tabele, daleko odskače pa je na velikoj udaljenosti teško naći mjesto nastrijela ako nema dovoljno krvnog traga. A to se događa kada je divljač pogođena u grudni koš. O pogodcima u trbuh da i ne govorimo. Ovo što ćemo sada navesti donekle je tragikomično za kalibar kao što je .300 Weath. Mag. Mi smo radi slabih rezultata, a pogotovo radi izostavljanja krvnog traga, izbjegavali na kraju lov predvečer, jer smo se bojali da pogođenu divljač ne ćemo naći. Nekoliko nam je puta morao pomagati krvosljednik kod dobro pogođene divljači. A prema navodima R. Weatherby-a |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 65 <-- 65 --> PDF |
cal. .300 Weath. Mag. smatra se najprikladnijim nabojem za lov počam od antilope do afričkog slona. Ako usporedimo naše rezultate s tim preporukama mislimo da komentar nije potreban. Da naši rezultati nisu potkrijepljeni dokumentacijom o puški i municiji od DEVA, posumnjali bi, kao što je to na početku i bilo, u ispravnost puške ili municije. Ne smijemo zaboraviti da podaci o V°, Vz i Ez u našoj tabeli nisu vađeni iz tvorničkih balističkih tablica već su ti podaci rezultirali iz dobivenih nalaza DEVA. Stručnjaci nama svima poznate tvornice municije RWS (danas Dynamit Nobel AG) H. Gawlick i J. Knappworst izradili su za ispitivanje učinka izvjesnog naboja, odnosno taneta, formulu koja pokazuje stupanj efikasnosti djelovanja na dvopapkarsku divljač dotične lovačke municije. Prema formuli rezultat može biti nedovoljan, dovoljan, dobar i optimalan a izražen je određenom brojkom. Naše smo rezultate ubacili u tu formulu pa smo dobili cifru koja je bila znatno ispod nedovoljnog. Premda formula predstavlja samo pokušaj da se brojčano izraze biološki efekti, ipak nas je rezultat iznenadio. Neki su standardni kalibri, koje su navedeni stručnjaci ispitivali, dobili čak dobru i optimalnu ocjenu. Mi ćemo prema cal. .300 Weath. Mag. biti blaži u našoj ocjeni, ali moramo reći da je taj naboj izlišan kod rutinskog odstrela dvopapkarske divljači. Osim mogućnosti pucanja na velike lovačke udaljenosti (250—300 m) on ne daje značajne prednosti pred standardnim kalibrima. A kako znamo nakon uspješnog pogotka na tako velike daljine mora biti krvi na mjestu nastrijela, što ovaj magnum kalibar rijetko ostavlja. Za vrijeme odvijanja našeg eksperimenta odstrijeljeno je u dotičnim revirima isto toliko jelenske divljači i sa cal. 7 X 64 a tanetom ABC koje je pretežno od tombaka i spada također u zrna sa kontroliranim razlijeganjem. Premda o toj »kontrolnoj grupi« nije vođena posebna evidencija, možemo ipak reći da su rezultati praktički bili jednaki našima sa cal. .300 Weath. Mag. s tom razlikom, da tane ABC daje skoro redovno obilan krvni trag ako se radi o prostrijelu. Osim toga imamo od prije iskustvo sa odstrelom od preko 50 komada jelenske divljači sa cal. 7 X 65 R i tanetom Starkmantel (djelomična košuljica od tombaka i olovni vrh). Gledajući sada retrospektivno, teško bi mogli reći da su nam rezultati bili slabiji od ovih sa cal. .300 Weath. Mag. Konačno možemo otvoreno reći da nema logike vjerovati ni u ostale magnum kalibre navedene u uvodu ove radnje (mislimo na kalibre od 7 do 8 mm). Svi su spomenuti kalibri prema tvorničkim balističkim tablicama slabiji od cal. .300 Weath. Mag. To potvrđuju i podaci dobiveni od lovaca koji imaju iskustva sa cal. .300 Winch. Mag. i 8 X 68 S. Nekoliko desetaka komada krupne divljači, djelomično afričke,odstreljeno spomenutim kalibrima, reagiralo je praktički identično kao u našem eksperimentu. I mi smo iz znatiželje odstrijelili nekoliko komada jelenske divljači sa poznatim magnum cal. 7 x 66 SE v. Hofe i cal. 7 X 75 R SE v. Hofe. Od 6 komada jedan komad je pao u vatri, a ostali su odskočili u prosjeku 50 m. Komad koji je pao u vatri pogođen je u grudni koš blizu kičme. Na kraju bi trebalo reći nešto o tzv. parnom šok-refleksu, pojmu koji je u terminalnu balistiku uveo H. J. LANGENBACH. On tvrdi, da obzirom na anatomske odnose u nervnom sistemu, ako očekujemo reflektorni šok, moraju biti prostrijeljene obje strane grudnog koša. Poznati sudski medicinar 271 |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 66 <-- 66 --> PDF |
i balističar K. SELLIER u to dvoji. I prema našem iskustva ta teorija ne stoji. Kod većine naše divljači radilo se je o obostranom prostrijelu grudnog koša tanetom velikih udarnih brzina i energije. Bili su prostrijeljeni vitalni organi, dakle bili su ispunjeni svi preduvjeti za parni šok-refleks, pa ipak nije do njega dolazilo. Ni iskustvo na ljudima ranjenim ili poginulim u sadašnjim lokalnim ratovima ne potvrđuje teorije parnog šok-refleksa. Netko će reći, pošto su izlazne rane većinom bile male, da nije bilo dovoljno odavanja energije tijelu divljači. Drugim riječima moglo bi se pretpostaviti da se nije dostatno kinetičke energije taneta pretvorilo u biološki efekt. Jasno je da uvijek, ako se radi o prostrijelu, stanoviti dio energije odlazi neiskorišten. Međutim kod 10 komada divljači iz našeg eksperimenta nije došlo do prostnijela nego je cijela energija utrošena u tijelu pogođenog komada. Od tih deset samo je dva palo u vatri. Jedno je bio pogodak blizu kičme, a drugo se radilo o maloj biomasi tj. teletu. Dakle kod 8 komada divljači, unatoč velikoj udarnoj brzini i unatoč velikoj udarnoj energiji koja je sva ostala u tijelu, nije došlo do željenog pada u vatri. Radi svega do sada izloženog smatramo cal. .300 Weath. Mag., a logično i ostale magnum kalibre iz grupe 7 do 8 mm, neefikasnim u onom smislu kako su često predstavljeni širokoj lovačkoj publici, a to je da su to idealni kalibri za težu krupnu divljač. Mislimo da je razumlijvo da su ti kalibri dovoljni da na mjestu usmrte lakšu krupnu divljač kao što je srneća i slično. Ali u tom su slučaju efekti drastični i nesvrsishodni. Za takvu divljač, osim standardnih kalibara, ima smisla upotreba magum kalibra ispod 7 mm, a oni imaju punjenja sa laganim odnosno malim i vrlo brzim zrnima. Naprotiv za težu krupnu divljač pogotovo onu najtežu, ako želimo efektnije rezultate od onih sa standardnim kalibrima, logična je primjena magnum kalibara većih od 8 mm. Ima ih nekoliko. No kod tih kalibara odlučujući faktor učinka prestaje biti velika udarna brzina (koja je u takvim kalibrima tehnički neostvariva), a umjesto nje dominira djelovanje teškog taneta tj. efekt mase. Pošto je sa vrlo teškim zrnom velika udarna brzina neostvariva, izgleda da je neminovno u lovu na tešku krupnu divljač a pogotovo onu u tropima pouzdati se samo u masu. Cilj našeg eksperimenta bio je da ispitamo učinak na krupnu divljač fenomena koji se javljaju kod velikih udarnih brzina. Kako smo vidjeli rezultati, barem sa cal. .300 Weath. Mag., su negativni. Ipak po našem mišljenju nedovoljna efikasnost tog kalibra ne leži u eventualnoj lošoj konstrukciji samog naboja, već u prirodi ograničenih fizikalnih i bioloških pojava koje takav naboj maksimalno može da izazove. ZAKLJUČAK Municija i puška cal. .300 Weath. Mag., koja je služila za eksperiment, prekontrolirana je u DEVA (Njemački zavod za pokuse i ispitivanje lovačkog i sportskog oružja). Početne brzine tanadi (V«) svih šest upotrebljenih punjenja odgovarale su podacima koje je navela tvornica a uz dozvoljena i u praksi tolerirana odstupanja. Postignute udarne brzine (Vz) bile su pretežno |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 67 <-- 67 --> PDF |
znatno veće od kritičnih 800 m/s. Međutim pritisak barutnih plinova većine ispitanih naboja prelazio je dopuštene granice od maksimalno 3800 bara. Neki naboji su pokazali čak pritisak od 5000 bara koji se primjenjuje kod tormentacije (nasilna proba) kuglara toga kalibra. Učinak ispitanih magnum naboja cal. .300 Weath. Mag. na krupnu divljač nije bio zadovoljavajući. Kod odrasle jelenske i odrasle crne divljači efekt padanja u vatri mogao se postići samo pogotkom u kičmu ili blizu kičme. Kod divljači takve težine niti u jednom slučaju pogodak u vitalne organe grudnoga koša nije izazvao očekivani efekt. Tim kalibrom moglo se je postići padanje u vatri samo još ako je divljač bila male biomase, dakle kod lakše dvopapkarske divljači kao što su telad i srne. Upotreba takvog kalibra za srneću divljač je predrastična i neracionalna. Tumačenje nedjelotvornosti ispitivanog cal. .300 Weath. Mag. svodi se na to, da doduše s tim nabojem postižemo na lovačkim udaljenostima potrebne velike udarne brzine koje izazivanju hidrodinamske fenomene pulzirajuće šupljine, ali opsežnost tih pojava nije dovoljna za trenutni učinak. činjenica, da veličina hidrodinamskog pritiska i temporarne kaverne ne zavise samo o udarnoj brzini već i o volumenu projektila, često se zaboravlja, te izlazi da je takva šupljina funkcija samo brzine taneta. Zato moramo imati na umu da kod jednako velike udarne brzine, čim je tane voluminoznije, a praktički to znači teže, hidrodinamski pritisak je opsežniji i pulzirajuća kaverna je veća. Iz tehničkih razloga u puški kuglari je neostvariva velika brzina sa jako teškim tanetom, što bi bilo idealno rješenje u lovu na težu krupnu divljač. Naime, s jedne strane naboj cal. .300 Weath. Mag., a i drugi magnum kalibri između 7 i 8 mm, ne mogu unatoč velikih udarnih brzina, ah ujedno i radi prelaganih zrna, kod teže dvopapkarske divljači uslijed velike biomase, izazvati željeni pad u vatri. S druge strane sa tako teškim tanetom, koje bi pod uvjetima velike udarne brzine moglo da izazove kvantitativno dodovoljne hidrodinamske fenomene za trenutno usmrćivanje teže krupne divljači, nismo u stanju postići potrebnu brzinu. Ispitani kalibar nije zadovoljio ni u ostavljanju krvnog traga na mjestu nastrijela te je propisno pogođena divljač, koja je odskakala u prosjeku 60 m, često teško pronalažena. Pucanje na velike lovačke udaljenosti, što bi bila jedina prednost tako razantnog naboja, na taj način dolazi u pitanje. Radi iznesenih činjenica smatra se upotreba takvog magnum kalibra izlišnom u lovu na težu krupnu divljač kao i u rutinskom uzgojnom odstrelu dvopapkarske divljači. Za odstrel krupne divljači manje biomase logična je upotreba, pored standardnih kalibara, i magnum kalibara ispod 7 mm sa laganom i vrlo brzom tanadi, koja su dovoljna da izazovu trenutni efekt (šok-smrt) kod takve divljači. Kod teške krupne divljači, ako želimo rezultate bolje od onih sa standardnim kalibrom, neminovna je upotreba magnum kalibara većih od 8 mm, kod kojih se učinak ne svodi na fenomene velikih udarnih brzdna, koje oni ne mogu ni izazvati, već na efekt velike težine taneta tj. mase. Nedovoljni učinak naboja cal. .300 Weath. Mag. leži u ograničenosti fizikalnih i bioloških pojava koje takav naboj može maksimalno izazvati. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 68 <-- 68 --> PDF |
LITERATURA Anonymu s : Der Büchsenschuss, RWS Dynamit Nobel AG, 1971. C 1 e m e d s o n, C. J.: (c. po Lampel, Langenbach, Sellier) Gawlick , H., Knappworst , J.: Geschosswirkung von Jagdbüchsengeschossen im Wildkörper und im Zielmedium Gelatine, Mitteilung des balistischen La boratoriums für Munition der Dynamit Nobel AG, April 1975. Gawlick , H., Schatz , Brossog : Zielbalistische Untersuchungen und Geschosswirkung von Jagdgeschossen, Mitteilung des ballistischen Laboratoriums der Dynamit Nobel AG, Werk Stadeln, April 1971. Gat to, G.: II Magnum serve davvero? Diana 16—17, str. 39, 1977. Grill , F.: Jagdwaffen, Jagdmunition, Jagdballistik, Jagd und Fischerei Verlag, Wien 1971. H a g 1 u n d, B., Claesson , E.: Die Jagdwaffe und der Schuss, (in der Bearbeitung von H. Kinsky), Paul Parey, Hamburg — Berlin 1978. Harwey, E. N., M c. Milien, J. H.: An Experimental Study of Shock Wawes Resulting from the Impact of High Velocity Missiles on Animal Tissues, J. Exper. Med., 85:321—328, 1947. Kinsky , H.: Zur Beurteilung der Wirkung von Büchsengeschossen und »hirschgerechten « Büchsenkalibern. Hund und Waffe, No 7, str. 55, 1980. Kraljević , Lj.: Značaj morfoloških karakteristika strijelnih rana nanesenih projektilima velike početne brzine na primarnu kiruršku obradu, Medicinska naklada, Zagreb 1975. Lampel , W.: Schiesstechnisches Handbach für Jäger und Schützen, Rheinisch- Westfälische Sprengstoff AG Nürnberg, 1940. Lampel , W.: Jagdballistik, J. Neumann-Neudamm KG, Melsungen 1971. Lampel, W., Langenbach, H.: Der Schuss auf Schalenwild., J. Naumann- Neudamm, Melsungen 1967. Lampel, W., Mar hol dt, R.: Waffenlexikon, F. C. Mayer Verlag, München 1971. Langrehr , H.: Geschosswirkung und Abschussberischt., Hund und Waffe, No 2, str. 15, 1979. Ma r hol d t, R.: Waffenlexikon, F. C. Mayer Verlag, München 1937. Marušić , B.: Usmeno saopćenje, 1981. Münch , M.: Es muss nicht immer Magnum sein., Die Pirsch 30 : No 20 str. 1345, 1978. Ratn a kirurgija , Sanitetska uprava JNA, Beograd 1953. Rausch , V.: Alles über Jagdwaffen in Theorie und Praxis, Verlag Bucheli, Zug 1977. R e b, W.: Die Patrone 9,3 X 62., Die Pirsch 32: No 4, str. 230, 1980. Sabljica , B.: Odgovor na pitanje »Zašto to lagano tane koje ima neusporedivo veću brzinu od teškoga, bolje ubija od teškoga«., Rukopis 1954. Sabljica , B.: Djelovanje puščanog taneta na divljač visokog lova., Lovački vjesnik 75: No 9, str. 251, 1967. S ab 1 j ica, B.: Hitac na jelena., Lovački vjesnik 88: No 9, str. 212, 1980. Sellier, K: Schusswaffen und Schusswirkungen., Verlag Schmidt — Römhild, Lübeck 1969. Sodia , F.: Pismeno saopćenje, 1981. Stam m el, H. J.: Mit gebremster Gewalt, Motorbuch Verlag, Stuttgart 1974. Teichmann , K: Waffenlexikon-Nachtrag zur 8. Auflage, BLV München 1977. Varin : Le coup au coeur, La chasse, No 374, str. 64, 1978. Waffe n Diges t ´81, Motorbuch Verlag, Stuttgart 1981. The Weather by Guide, South Gate, California 1963. |
ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 69 <-- 69 --> PDF |
DIE LEISTUNG VON MAGNUMBÜCHSENPATRONEN (mit besonderem Rückblick auf das Kai. .300 Weatherby Magnum) Zusammenfassung Mit der Voraussetzung, dass ein Magnumkaldber rationell in Verwendung beim rutinären Hegeabschuss von schwerem Schalenwild sein könnte, hat man die Leistung von Kai. .300 Weath. Mag. an 51 Stück überwiegend Rotwild geprüft. Vor dem Experiment wurden der Repetierer (Weatherby Model Mark V Europe) und die Munition einer Kontrolle bei DEVA (Deutsche Versuchs- und Prüf-Anstalt für Jagd und Sportwaffen e. V.) unterworfen. Die Geschossenfangsgeschwindigkeit (V») hat neben zugelassenen Abweichungen, den Fabrikangaben entsprochen. Unterdessen hat der Gasdruck bei der überwiegenden Zahl von Patronen den erlaubten Wert überschritten. Deswegen war die Verwendung solcher Munition nicht ohne irgendeinen Risiko für die Waffe und den Schützen. Der Effekt von Kai. .300 Weath. Mag. hat sich beim Abschuss von erwachsenem Rot- und Schwarzwild als ungenügend gezeigt. Die Resultate waren schlecht auch beim vorschriftlichen Kammerschuss. Ausnahmen waren direkte Wirbelsäule- oder nahe Wirbelsäuletreffer und Wild von kleiner Biomasse (Kaliber, Rehwild). Das erklärt man auf diese Weise, dass trotz erzielter grosser Auftreffgeschwindigkeit (Vz) und grosser Auftreffenergie (Ez) das Geschossgewicht bei allen Ladungen und auch bei den schwersten in Kai. .300 Weath. Mag. zu klein ist, um ausreichend, bei erwachsenen Rotwild, umfangreiche hydrodynamische Phänemone für ein erwünschtes »in Feuer bleiben« zu erursachen. Man meint, dass isch das auch auf übrige Magnum Kaliber zvischen 7 und 8 mm bezieht. Es wird immer betont, dass die Grösse der pulsierenden Kaverne die Funktion der Geschossgeschwindigkait ist. Inzwischen vergisst man, dass die Grösse von solchem temporären Hohlraum auch vonGeschossvolumcn, praktisch von Geschossgewicht, abhänging ist. Es wäre ideal, eine grosse Auftreffgeschwindigkeit mit grossem Geschossgewicht zu erzielen. Aber aus verständlichen technischen Gründen ist es nich möglich eine grosse Auftreffgeschwindigkeit mit sehr schwerem Geschoss zu erlangen, was die notwendigen hydrodynamischen Effekte zum augenblicklichen Töten von schwerem Schalenwild erzeugen könnte. Ausserdem, in überwiegenden Fällen fehlte bei Kai. .300 Weath. Mag. der Schweiss am Anschuss. Auf diese Art fällt, weil das getroffene Wild relativ weit abgesprungen war (im Durschschnit 60 m), der praktische Vorzug dieses Kalibers ab, dass man wegen gestreckter Flugbahn damit auf grosse Jagddistanzen erfolgreich schiessen kann. Aus angeführten Gründen hat sich gezeigt, dass das Kai. .300 Weath. Mag. auf Jagd von schwerem Schalenwild unnötig zu verwenden ist ohne vom Grosswild zu reden, für welches dises Kaliber sonst sehr reklamiert wird. Besonders fällt die vorgestellte Verwendung von Kai. .300 Weath. Mag. in rutinären Hegeabschuss von Rot- und Schwarzwild ab. In Hinsicht, dass das Kai. .300 Weath. Mag. das representativste in der Klasse von Magnum Patronen zwischen 7 und 8 mm ist, hat es keinen Grund in die sehr grossen Vorteile von anderen Magnums dieses Durchmessers zu glauben. Wir verfügen über Mitteilungen die das bestätigen. Hingegen für leichtes Schalenwild (Rehwild und änliches), ausser Standardkaliber, ist die Verwendung von Magnum Kaliber unter 7 mm, mit kleinen aber sehr schnellen Geschossen, logisch. Von anderer Seite für die Jagd auf schweres Schalenwild, wenn wir bessere Effekte erzielen möchten als mit Standardkalibern, und besonders auf Grosswild, ist die Verwendung von Kalibern mit schweren Geschossen, wie die Magnums über 8 mm, unvermeidlich, bei denen zwar die Wirkungsmechanismen von grossen Auftreffgeschwindigkeit nicht mehr anwesend sind, sondern sich der Effekt auf die Masse zurückführt. |