DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 12 <-- 12 --> PDF |
»Međutim, koliko god moramo osuditi prekomjerne sječe listača, mora se priznati, da su tadašnji stručnjaci utvrdili neoborive prioritete jelove pritfijese: jela između svih vrsta drveća najjače i najdulje podnosi zasjenu nadstojnik stabala; pomlađuje se gotovo isključivo prirodnim putem pa nije potrebno osnivati rasadnike; kao rijetko koja četinjača jela se lako i brzo oporavlja od oštećenja uzrokovanim zastarčenjem i sječama; korijenje je jeledublje nego korijenje bukve i smreke tj. onih vrsta koje kao uzgojno srodne dolaze s njom na krškom visočju; manje stradava od snijega i leda negobukva i smreka; jela je najpodesnija a u vrlo mnogo slučajeva i jedina vrsta drveća kojom je moguće preborno gospodariti. Sve su ostale manjeprikladne za ovaj uzgojni oblik. Jedina je veća prednost smreke pred jelom u tome što se ona lako pomlađuje i umjetnim putem. A to je vrlo važno kod kompletiranja nedovoljno pomlađenih sječina. Ali zapaženi su nedostaci primjese smreke, a to je u prvomredu krhkost i manja otpornost protiv napada insekata, pa su već stare generacije šumara napustile uvođenje smreke na nepomlađene površine. Ostalo je i neriješeno pitanje otpornosti autohtonog varijeteta (Picea excelsa var. viminalis), samoniklog u predjelima Medvejci, Kačje, Strma vlaka (ŠumarijaKlana) te Crni laži i Crna gora (kod Tršća), makar je vjerojatno da je autohtona smreka otpornija nego obična smreka«. (Dr S. Frančišković u knjizi Šumsko gospodarstvo Delnice 1960—1980, str. 38/39). |