DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 90     <-- 90 -->        PDF

dignuto je kultura i plantaža, koje su danas
već stare od 20 do 25 godina« samo
na površinama, koje su »sasvim dovoljne
da posluže kao uzor«.


3. U »Topoli« br. 123—124. (drugi svezak
za 1979. god.) Mr P. Vratarić je prikazao
»balansiranje uspješnosti gospodarenja
plantažnim oblikom uzgoja euroameričkih
topola u uvjetima Šumskog gospodarstva
Osijek«, a u br. 127—128. objavljen
je »Prilog utvrđivanju ekonomičnosti
plantažnog uzgoja topola u Jugoslaviji«
Dr U. Golubovića. U oba rada korišćeni
su podaci plantažnog topolika
»Španjolska ada« koja »se nalazi u sklopu
gospodarskih jedinica Valpovačke podravske
šume« (Vratarić). Ta je plantaža
podignuta 1962. godine, a posječena
1977. Bruto drvna masa po 1 ha iznosila
je 444 m», a neto (bez kore kod oblovine
i granjevine od 0—5 cm) 359 m«; oblovine
s d 21 i više cm bilo je 292 m3 a prostornog
drva 67 m l Prodajna vrijednost ove
drvne mase iznosila je po Vratariću
263.132 dinara, a po Goluboviću 335.020
dinara. Razlike vrijednosti posljedica je
toga, što je Vratarić računao s cijenama
domaćeg tržišta, a Golubović s prihodom
ostvarenim i izvozom jednog dijela drvne
mase, a cijena u izvozu bila je za 21%
veća od cijene na domaćem tržištu (Vratarić,
str. 8). Golubović računa i s prihodom
od poljoprivrednih kultura (kukuruza,
soje) koje se uzgajale prve tri
godine. U oba slučaja, međutim, koeficijent
ekonomičnosti je pozitivan te se
kod Vratarića kreće od 1,92 do 0,91, ovisno
da li su troškovi neopterećeni kamatama
ili opterećeni s 12%, a kod Golubovića
od 1,02 (bez kamata) do 0,63 (uz
kamatnu stopu od 5%).
Ne ulazeći u podrobniju analizu i jednog
i drugog računa ipak je nužno upitati:


a) zašto Golubović nije prihode od poljoprivrednih
kultura koristio za smanje


** Vidi Sum. list br. II—12/1980. str. 52Ü.


nje do tada uloženih troškova, čime bi i
konačna vrijednost ovih bila manja, i


b) zašto Vratarić uopće ne računa s
prihodima od poljoprivrede, koji u nominalnoj
vrijednosti iznose čak blizu 10°/o
vrijednosti drvne mase i to na početku
ophodnje?


Također je Vratarić ostao dužan odgovor,
zašto »trošak podizanja i gospodarenja
« plantaže računa po cijenama u doba
sječe tj. u 1977. god. (str. 11), a ne
prema stvarno uloženim sredstvima (obzirom
na stalnu relativno visoku inflaciju
zapravo u nominalnom iznosu.)


4. Mr P. Đ o k o v i ć i Ing. J. D e s i m i r
utvrdili su, da su troškovi izvlačenja celuloznog
drva dužine 2 m iz sječine domaćom
ckipažom (IMT 558 + HDM + 340
+ METAL 7) uz uslove relativno dobre
nosivosti terena dva puta manji nego
zglobnom ekipažom, forvarderom, VOLVO
BM 971. To je posljedica činjenice, da
su dnevni troškovi zglobne ekipaže oko
tri puta veći od troškova domaće, a učinak
rada samo za oko 50Vo (str. 17).
Ing. M. S1 a b a k i dr. utvrdili su, da
je »izradom celuloznog drveta dužine 2
metra ostvarena proizvodnost i ekonomičnost
na sječi i izradi u odnosu na dosadašnji
način rada sa 193,4*/», ali se privlačenje
mora obavljati mehaniziranim
načinom.


5. U »Mini-monografiji o bijeloj vrbi
(Salix alba L.)« Dr A. K r s t i n i ć je obradio
ne samo morfologiju i ekološke uslove
nego i uzgoj ove vrste i upotrebu
drva i kore (tanin za štavljenje najfinijih
koža, za proizvodnju salicila i dr.) upozorivši
ujedno na u Jugoslaviji proizvedene
hibride ove vrste**).
U istom broju (br. 127—128) Ing. B.
Ma r i n k o v i ć izvijestio je o do sada
priznatim klonovima bijele vrbe, njih 8
od čega 2 i Katedre za šumsku genetiku
i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Za