DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 90 <-- 90 --> PDF |
dignuto je kultura i plantaža, koje su danas već stare od 20 do 25 godina« samo na površinama, koje su »sasvim dovoljne da posluže kao uzor«. 3. U »Topoli« br. 123—124. (drugi svezak za 1979. god.) Mr P. Vratarić je prikazao »balansiranje uspješnosti gospodarenja plantažnim oblikom uzgoja euroameričkih topola u uvjetima Šumskog gospodarstva Osijek«, a u br. 127—128. objavljen je »Prilog utvrđivanju ekonomičnosti plantažnog uzgoja topola u Jugoslaviji« Dr U. Golubovića. U oba rada korišćeni su podaci plantažnog topolika »Španjolska ada« koja »se nalazi u sklopu gospodarskih jedinica Valpovačke podravske šume« (Vratarić). Ta je plantaža podignuta 1962. godine, a posječena 1977. Bruto drvna masa po 1 ha iznosila je 444 m», a neto (bez kore kod oblovine i granjevine od 0—5 cm) 359 m«; oblovine s d 21 i više cm bilo je 292 m3 a prostornog drva 67 m l Prodajna vrijednost ove drvne mase iznosila je po Vratariću 263.132 dinara, a po Goluboviću 335.020 dinara. Razlike vrijednosti posljedica je toga, što je Vratarić računao s cijenama domaćeg tržišta, a Golubović s prihodom ostvarenim i izvozom jednog dijela drvne mase, a cijena u izvozu bila je za 21% veća od cijene na domaćem tržištu (Vratarić, str. 8). Golubović računa i s prihodom od poljoprivrednih kultura (kukuruza, soje) koje se uzgajale prve tri godine. U oba slučaja, međutim, koeficijent ekonomičnosti je pozitivan te se kod Vratarića kreće od 1,92 do 0,91, ovisno da li su troškovi neopterećeni kamatama ili opterećeni s 12%, a kod Golubovića od 1,02 (bez kamata) do 0,63 (uz kamatnu stopu od 5%). Ne ulazeći u podrobniju analizu i jednog i drugog računa ipak je nužno upitati: a) zašto Golubović nije prihode od poljoprivrednih kultura koristio za smanje ** Vidi Sum. list br. II—12/1980. str. 52Ü. nje do tada uloženih troškova, čime bi i konačna vrijednost ovih bila manja, i b) zašto Vratarić uopće ne računa s prihodima od poljoprivrede, koji u nominalnoj vrijednosti iznose čak blizu 10°/o vrijednosti drvne mase i to na početku ophodnje? Također je Vratarić ostao dužan odgovor, zašto »trošak podizanja i gospodarenja « plantaže računa po cijenama u doba sječe tj. u 1977. god. (str. 11), a ne prema stvarno uloženim sredstvima (obzirom na stalnu relativno visoku inflaciju zapravo u nominalnom iznosu.) 4. Mr P. Đ o k o v i ć i Ing. J. D e s i m i r utvrdili su, da su troškovi izvlačenja celuloznog drva dužine 2 m iz sječine domaćom ckipažom (IMT 558 + HDM + 340 + METAL 7) uz uslove relativno dobre nosivosti terena dva puta manji nego zglobnom ekipažom, forvarderom, VOLVO BM 971. To je posljedica činjenice, da su dnevni troškovi zglobne ekipaže oko tri puta veći od troškova domaće, a učinak rada samo za oko 50Vo (str. 17). Ing. M. S1 a b a k i dr. utvrdili su, da je »izradom celuloznog drveta dužine 2 metra ostvarena proizvodnost i ekonomičnost na sječi i izradi u odnosu na dosadašnji način rada sa 193,4*/», ali se privlačenje mora obavljati mehaniziranim načinom. 5. U »Mini-monografiji o bijeloj vrbi (Salix alba L.)« Dr A. K r s t i n i ć je obradio ne samo morfologiju i ekološke uslove nego i uzgoj ove vrste i upotrebu drva i kore (tanin za štavljenje najfinijih koža, za proizvodnju salicila i dr.) upozorivši ujedno na u Jugoslaviji proizvedene hibride ove vrste**). U istom broju (br. 127—128) Ing. B. Ma r i n k o v i ć izvijestio je o do sada priznatim klonovima bijele vrbe, njih 8 od čega 2 i Katedre za šumsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Za |