DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Slične vrijednosti dobivene su i na ostalim lokalitetima u SR Hrvatskoj. Koliko je to neznatan broj za lokalitet Repaš koji ni izdaleka ne odražava postojeće stanje ove faune, neka pokaže podatak, da sam na tom istom lokalitetu u proteklom razdoblju utvrdio 391 vrstu makrolepidoptera ne računajući predstavnike Rhopalocera i fam. Hesperiidae. Nadalje se postavlja pitanje, da li treba uloviti sve što doleti, odnosno, da li nam je potrebno sve ono što se nađe u posudi za usmrćivanje? Moj odgovor je u principu negativan. Razloga za to ima više. Budući da i onako ovakvom klopkom ne dobivamo apsolutne i objektivne podatke o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu faune makrolepidoptera neke oblasti, zašto loviti sve, kad jednako tako, ako ne i bolje, upotrebljivije podatke, dobivamo n eposrednim opažanjem i procjenom abundantnosti populacija onih vrsta koje nas zanimaju. Kako bi npr. izgledalo da netko, s ciljem da utvrdi gustinu populacija i kvalitativni sastav danjih leptira, lovi i ubija sve primjerke do kojih dođe?! Ako smo već utvrdili da u posudi takve »automatske « klopke brojno stanje primjeraka pojedinih vrsta ni iz daleka ne odgovara stvarnim brojčanim vrijednostima u prirodi, jasno je da iz takvih podadataka ne bi smjeli donositi (a ipak to pojedinci čine) bilo kakve značajnije sudove i zaključke. Previše je slučajnosti utjecalo da neki primjerci upadnu ili ne upadnu u klopku pa dobivene brojčane pokazatelje, npr. i one iz priložene tabele koji govore o godišnjim ulovima leptira, treba primiti s velikom mjerom opreza i mnogo sumnjičavosti u odnosu na stvarno stanje u prirodi. Kad bismo svemu ovome još dodali i činjenicu da se uhvaćeni primjerci do jutra ulaskom novih životinja znatno oštete i daje determinacija tada vrlo otežana, da veći primjerci teško prolaze kroz lijevak a neki gotovo nikako, da se istraživanja vršena ovim načinom vremenski znatno protegnu, imamo više nego dovoljno razloga da s primjenom ovakvog načina rada u potpunosti ne možemo biti zadovoljni i da prema tako dobivenim rezultatima budemo dovoljno kritični. Međutim, ipak ove svjetiljke-klopke danas i dalje nalazimo u primjeni, kako u svijetu tako i kod nas. Osnovni je razlog u tome što zahtijevaju manje neposrednog ljudskog rada. Veće ili manje njihove modifikacije popravljaju neka negativna obilježja o kojima sam govorio, premda oni bitni nedostaci ostaju prisutni i dalje. Na temelju ulova u njima donose se sudovi i zaključci o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu faune, o »čestim« i »rijetkim« vrstama, o dominantnim vrstama, o geografskoj rasprostranjenosti i arealima, o štetočinama i drugim pitanjima značajnim za entomološku znanost i praksu. Prepuštam dalje čitatelju, bez navođenja imena nekolicine naših entomologa, da donese svoj sud o valjanosti tako dobivenih podataka. Poučen iskustvom i duboko svjestan nedostataka ovakvog načina rada, odavno prakticiram primjenu svjetlosnih mamaca ali na jedan bitno drugačiji način i s daleko većim korisnim efektom i rezultatima. Odmah moram kazati da za mene ne postoji nikakva automatska klopka već rasvjetno tijelo, koje god bilo vrste, funkcionira isključivo sam o ka o mamac . Iz toga proizlazi da je čovjek prisutan i aktivan kroz cijelo vrijeme svijetljenja, odnosno trajanja lova. Ovo je manje komotan postupak koji zahtijeva neprestanu koncentraciju i aktivnost promatrača i lovca a pretpostavlja, pored ostalog, i odgovarajuću stručnost dotične osobe. Kako bi rad na ovaj način dao |