DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Ova se cesta također odlikuje velikim umijećem u svladavanju najtežih uspomena na Velikom vrhu (955 m n. v.) i Kubusu (927 m n. v.), majstorski vođenom trasom sa serpentinama primorskim padinama Velebita, potpornim zidovima, odvodnjom i drugim izvanredno riješenim elementima ceste. Kraj života Knežić provodi u Senju, gdje 1845. godine radi na rekonstrukciji starog gradskog vodovoda i prekrasne Zetelove česme na Cilnici, pregradnji senjske luke i pristaništa. Senjsku luku je bilo potrebno proširiti, jer je izgradnjom nove Jozefinske ceste bio pojačan promet robama, koje su gravitirale na Senj. Malo je možda poznato da se Knežić bavio i prvim željezničkim studijama u Hrvatskoj. Već je 1827. godine prema nalogu Beča zbog unapređenja trgovine proučio mogućnost gradnje željezničke pruge od Siska preko Petrinje, Gline, Slunja i Ličkog Petrovog sela do Karlobaga, odnosno od Karlovca preko Velike Kapele i Vratnika do Senja. U periodu od 1827. do 1840. godine Knežić je izradio detaljne projekte ovih željezničkih pruga. Za prvu predloženu prugu Knežić zaključuje da bi bilo potrebno izgraditi samo dio od Siska do Maljevca (65 km), a dalje bi se izgradila cesta (175 km) do Karlobaga. Za drugu prugu, također predlaže najekonomičnije rješenje da se izgradi pruga od Siska do Bandinog sela (86 km), a odavde bi se izgradila cesta do Josipdola (30 km) s priključkom na novu Jozefinsku cestu. Prema ovoj zamisli prijevozni troškovi od Siska do Senja smanjili bi se za polovicu. Knežić ispravno zaključuje da bi gradnja željezničke pruge preko teških prijevoja Velike Kapele i Vratnika bila vrlo skupa. Osim toga za izgradnju željezničkih pruga u nepristupačnim planinskim terenima nije bilo iskustva, a također još nisu bile konstruirane ni odgovarajuće lokomotive. Za grad Senj je važno što je Knežić u projektu o izgradnji željezničke pruge Sisak—Bandino selo predvidio mogućnost produljenja pruge za Bjelovar do Budima i Pešte. Time bi uloga grada Senja kao važne luke još više porasla. Stalna nastojanja Beča oko realizacije željezničke pruge od Siska do Bandinog sela nisu urodila plodom, jer je između ostalog nadošla poznata burna 1848. godina u Evropi, kada je ujedno prestalo kucati srce glavnog tvorca ove zamisli našeg velikog Josipa Kaetana Knežića. Umro je u tišini 15. rujna 1848. godine i bio po vlastitoj želji pokopan u »kamenu stancu« ispod Vratnika. U znak hvale Senj ani mu podigoše nadgrobnu ploču, a grobnica je popravljena 1938. godine zaslugom Inspektorata za pošumljivanje primorskog krasa pod upravom Vinka Pleše , dipl. ´inž. U isto vrijeme je obnovljena i crkvica Sv. Mihovila i fontana Carski vrilo. U sadašnjem momentu Knežićeva grobnica, kao i njegova djela u blizini grobnice (fontana i crkvica) se nalaze u prilično zapuštenom stanju. Grad Senj je dobro odmjerio zasluge ovog velikana kada ga je proglasio »začasnim građaninom«, pa ovakvu nebrigu od grada Senja i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture sigurno nije zaslužio. Potrebno bi bilo dolično urediti spomenute objekte, a izgradnjom manjeg prikladnog parkirališta uz fontanu pružiti mogućnost mnogobrojnim motoriziranim turistima da posjete Knežićev grob i njegove objekte (fontanu i crkvicu). Ovi objekti već danas predstavljaju dio naše bogate povijesti u domeni graditeljstva s kojima se možemo opravdano ponositi. Prisjećajući se ovom prilikom izvanrednih hrvatskih starih cestograditelja: Strupija, Vukasovića, Knežića, Kekića i drugih, zasigurno da Josipu Kaetanu Knežiću kao jednom od najgenijalnijih tehničkih kreatora pripada posebno mjesto. |