DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Sum. list 105:107—1981


PRIMJENA SVJETLOSNIH I DRUGIH MAMACA U ISTRAŽIVANJU
FAUNE MAKROLEPTIĐOPTERA ŠUMSKIH ZAJEDNICA PODRAVINE


Radovan KRANJCEV, prof. biol.


Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, Koprivnica


SAŽETAK. Autor je prikazao rezultate svojih 15-godišnjih iskustava
o primjeni svjetlosnih i drugih mamaca u istraživaju makroleptidoptera
Podravine. Prikazao jer nedostatke primjene tzv.
automatskih rasvjetnih tijela — mamaca, koja funkcioniranju i kao
klopke i preporučio bolja rješenja za primjenu svjetlosnih mamaca.
Smatra, da je potrebno da čovjek bude stalno prisutan i
aktivan kod rasvjetnih tijela za cijelo vrijeme trajanja lova. Također
za hvatanje mnogih vrsta makroleptidoptera preporuča i poluosusene
jabuke za mamac.


UVOD


Poznavanje entomofaune, a posebno faune makroleptidoptera, u našoj
zemlji je još vrlo manjkavo. Takvim istraživanjima bavi se relativno mali broj
entomologa a naročito nedostaju oni radovi gdje se fauna makroleptidoptera
proučava u odnosu na postojeće ekološke prilike i gdje se razjašnjavaju još
uvijek brojni problemi značajni za naše šumarstvo i druge grane privrede.
Poznavanje faune makroleptidoptera neke oblasti i njezine dinamike ima višestruki
značaj kako za upoznavanje cjelokupne slike stanja faune (inventara)
i rješavanja mnogih entomoloških i zoogeografskih pitanja, tako i za uspješnije
postupke u neposrednoj praksi, kada su u pitanju štetne vrste i njihovi
kalamiteti, karantenski štetnici na graničnim područjima, rad dijagnostičko-
prognostičke službe i dr. Da bi se moglo odgovoriti ovim i sličnim zadacima,
nužno je prikladnim načinima najprije što temeljitije upoznati postojeću faunu
makroleptidoptera neke oblasti.


U ovom prikazu osvrnut ću se samo na primjenu metode svjetlosnih mamaca
i osušenih kriški (niski) jabuka-mamaca koje koristim u istraživanju
makroleptidoptera u šumskim i drugim fitocenozama Podravine. Vjerujem
da će vlastita saznanja stečena u 15-godišnjem radu kao i neka originalna rješenja
biti od koristi i ostalim entomolozima praktičarima.


1. SVJETLOSNI MAMCI
Kako je većina Heterocera fotofilna, odavno se u svijetu i kod nas koriste
različita rasvjetna tijela u svrhu mamljenja i prikupljanja tih pretežno noćnih
vrsta životinja (SI. 1, SI. 2). Među najpoznatijim svjetiljkama koje se u


107




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 6     <-- 6 -->        PDF

tu svrhu koriste i kod nas, nalazi se Jermyjeva svjetiljka s mogućim raznim
preinakama i dodacima. I säm sam u početku koristio ovu napravu, no ubrzo
sam uočio čitav niz njenih manjkavosti koje bitno utječu na rezultate i zaključke
koje na temelju njih donosimo. Moramo odmah naglasiti da entomolozi
koji primjenjuju ovu vrstu svjetiljke vole uvijek posebno isticati,
da to nije samo mamac nego i klopka, i to automatska klopka, što će reći
da lovi sama bez neposredne čovjekove aktivnosti, a čovjeku preostaje samo
da ujutro poslije lovne noći ugasi sijalicu i pokupi sabrani materijal te njime
dalje raspolaže prema svom nahođenju.


SI. 1. Svuda raširena i čvrsta brezova grbica (Biston betularia L) rado
dolazi na svjetlosni mamac u kasnim noćnim satima.
Foto R. Kranjčev


Od manjkavosti koje sam zapazio kod korištenja te svjetiljke istaknut
ću na ovom mjestu samo one najvažnije. Prije svega tu je saznanje da ova
svjetiljka-klopka hvata samo oko jedne trećine od onog broja leptira koji
je privučen svjetlom došao u blizinu rasvjetnog tijela. Najveći dio leptira
ostaje, bilo u mirovanju bilo u letu, izvan lijevka i spremišta svjetiljke u neposrednoj
blizini na tlu ili nešto čak i podalje na različitim predmetima. Ovo
se dešava bez obzira na jakost sijalice koje sam stalno povećavao. Razlozi
su u samoj konstrukciji i funkcioniranju naprave koja to ne omogućuje kao
i u ponašanju velikog broja vrsti leptira pri dolasku prema svjetlu. S tim
u vezi treba reći da neke vrste primamljene svjetlom nastoje sletjeti na
kakvu horizontalnu ili vertikalno položenu podlogu te zbog toga neće upadati




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 7     <-- 7 -->        PDF

kroz lijevak u posudu za usmrđivanje. Neke vrste samo oblijeću oko sijalice
i odlijeću, dok druge odsjedaju bliže ili dalje od rasvjetnog tijela te niti takve
neće biti ovom klopkom registrirane, osim slučajno. Ni unakrst položeni
umeci od blještavog lima smješteni između sijalice i lijevka u značajnoj
mjeri ne popravljaju situaciju.


SI. 2. Fotofilna grbica Hydriomena coerulata F. lokalno je vrlo česta na
svjetlosni mamac.
Foto R. Kranjčev


Za ilustraciju i potvrdu gornjih navoda donosim tablicu s podacima o
sabiranju makrolepidoptera na lokalitetu Gradina u Šumariji Repaš kao jednom
od 17 istraživačkih punktova u SR Hrvatskoj. Istraživanja je vršio Šumarski
institut u Jastrebarskom a rezultati su obrađeni u posebnoj publikaciji
spomenutog instituta (KOVAĆEVIĆ-OŠTREC, 1978). Znakom » —«
označene su dekade u kojima nije vršeno svijetljenje, znak »O« označavaju
lovnu noć bez ulovljenog ijednog leptira, a koso šrafirano polje (III dekada
u IV/77) razdoblje kad je izvršeno aviotretiranje ovih šumskih sastojina DIDITI
praškom protiv grbica i savijača. Podaci u tablici preuzeti su uz dopuštenje
iz dnevnika M. IŠTVANA, lugara iz Gole, osobe koje s puno odgovornosti
i savjesnosti manipulirala svjetiljkom te prikupljala i slala materijal
na obradu stručnjacima. Iz podataka je vidljivo da je svjetljenje trajalo
7 godina (1973 — 1979) s dužim ili kraćim prekidima. Realizirano je ukupno
170 svijetljenja od čega su 123 lovne noći bile uspješne. U njima je ulovljeno
ukupno 13.198 primjeraka makrolepidoptera ili 115 leptira na jednu noć. Međutim,
pored dugotrajnog rada i velike frekvencija svijetljenja (obična sijalica
od 100 W) u gotovo svim razdobljima godina, do sada je determirano tek:


46 vrsta prelaca i ljiljaka


50 vrsta sovica i


60 vrsta grbica


SVEGA: 156 vrsta makrolepidoptera.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 8     <-- 8 -->        PDF

ULOV MAKROLEPIDOPTERA KA SVJETLOSNI MAMAC U ŠUMI
GRADINA O HEPAŠU /1973-1979/
/Prema podacima iz dnevnika M. Ištvana, lugara iz Gole/


"Ide-De-G o d i na Ukup.
sec


ft´1973. 1974. 1975. 1976, 119777 1978. 1979. svjei
I ---0 1 --0
I II ---23 -0 0 9
III --0 -0 0
I ---m» -0 0
II II — 3 -— -0 0 9 III -0 -— 0 0


27
I -lo5 --29 2 0


-


III II 13 --22 0 0 12
III -1 ----1 6
I — 19 ---0 1
IV II — 0 — _ Q 0 0 lo


III — 16 ,» „ iH 0 I
---81 0 37 77
V II -91 -lo4 77 53 17 13
III -74 -9o lo8 153 I
-24 -lio 188 215 242
VI II — 334 -27o 523 148 14o 15
III





— 149 _ 217 63
.211 1?


I _


148 » 536 lol 156 608
VII II -93 lo6 156 323 3o5 78 17
III -311 lo7 59 167 59 85
I -0 354 1321 86 339 358
II —


VII:
0 174 436 81 157 17
III _ 141 2o2 836 , 83 21 185
I _ 33 19 87 24 12
IX II 8 18 27 7 0 3 12 18
III -5 4 52 0 5 1
I 4 3 -0 4 2 3
X


II 2 2 13 0 6 0 6 21
III «a


2


8 2 SSLJČL 1 o


*M


I 6 75 17 0 0 5
XI II -86 0 0 0 16
III 9 18 0 14 0 -2
I -1 49 2 0 -0
XII II --1 1 0 -0
III --0 » 0 0 -0


SVE( A: 39 1569 1236 418o 2487 1616 2o71 13198




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Slične vrijednosti dobivene su i na ostalim lokalitetima u SR Hrvatskoj.
Koliko je to neznatan broj za lokalitet Repaš koji ni izdaleka ne odražava
postojeće stanje ove faune, neka pokaže podatak, da sam na tom istom lokalitetu
u proteklom razdoblju utvrdio 391 vrstu makrolepidoptera ne računajući
predstavnike Rhopalocera i fam. Hesperiidae.


Nadalje se postavlja pitanje, da li treba uloviti sve što doleti, odnosno,
da li nam je potrebno sve ono što se nađe u posudi za usmrćivanje? Moj odgovor
je u principu negativan. Razloga za to ima više. Budući da i onako ovakvom
klopkom ne dobivamo apsolutne i objektivne podatke o kvalitativnom
i kvantitativnom sastavu faune makrolepidoptera neke oblasti, zašto loviti
sve, kad jednako tako, ako ne i bolje, upotrebljivije podatke, dobivamo n eposrednim
opažanjem i procjenom abundantnosti populacija
onih vrsta koje nas zanimaju. Kako bi npr. izgledalo da netko, s ciljem da
utvrdi gustinu populacija i kvalitativni sastav danjih leptira, lovi i ubija sve
primjerke do kojih dođe?! Ako smo već utvrdili da u posudi takve »automatske
« klopke brojno stanje primjeraka pojedinih vrsta ni iz daleka ne odgovara
stvarnim brojčanim vrijednostima u prirodi, jasno je da iz takvih podadataka
ne bi smjeli donositi (a ipak to pojedinci čine) bilo kakve značajnije
sudove i zaključke. Previše je slučajnosti utjecalo da neki primjerci upadnu
ili ne upadnu u klopku pa dobivene brojčane pokazatelje, npr. i one iz priložene
tabele koji govore o godišnjim ulovima leptira, treba primiti s velikom
mjerom opreza i mnogo sumnjičavosti u odnosu na stvarno stanje u
prirodi. Kad bismo svemu ovome još dodali i činjenicu da se uhvaćeni primjerci
do jutra ulaskom novih životinja znatno oštete i daje determinacija
tada vrlo otežana, da veći primjerci teško prolaze kroz lijevak a neki gotovo
nikako, da se istraživanja vršena ovim načinom vremenski znatno protegnu,
imamo više nego dovoljno razloga da s primjenom ovakvog načina rada u
potpunosti ne možemo biti zadovoljni i da prema tako dobivenim rezultatima
budemo dovoljno kritični. Međutim, ipak ove svjetiljke-klopke danas
i dalje nalazimo u primjeni, kako u svijetu tako i kod nas. Osnovni je razlog
u tome što zahtijevaju manje neposrednog ljudskog rada. Veće ili manje
njihove modifikacije popravljaju neka negativna obilježja o kojima sam govorio,
premda oni bitni nedostaci ostaju prisutni i dalje. Na temelju ulova u
njima donose se sudovi i zaključci o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu
faune, o »čestim« i »rijetkim« vrstama, o dominantnim vrstama, o geografskoj
rasprostranjenosti i arealima, o štetočinama i drugim pitanjima značajnim
za entomološku znanost i praksu. Prepuštam dalje čitatelju, bez navođenja
imena nekolicine naših entomologa, da donese svoj sud o valjanosti
tako dobivenih podataka.


Poučen iskustvom i duboko svjestan nedostataka ovakvog načina rada,
odavno prakticiram primjenu svjetlosnih mamaca ali na jedan bitno drugačiji
način i s daleko većim korisnim efektom i rezultatima. Odmah moram
kazati da za mene ne postoji nikakva automatska klopka već rasvjetno tijelo,
koje god bilo vrste, funkcionira isključivo sam o ka o mamac . Iz toga
proizlazi da je čovjek prisutan i aktivan kroz cijelo vrijeme svijetljenja, odnosno
trajanja lova. Ovo je manje komotan postupak koji zahtijeva neprestanu
koncentraciju i aktivnost promatrača i lovca a pretpostavlja, pored ostalog,
i odgovarajuću stručnost dotične osobe. Kako bi rad na ovaj način dao




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 10     <-- 10 -->        PDF

što bolje rezultate, ovisno o ciljevima koje smo si istraživanjem postavili,
kod svakog noćnog lova vodio sam osobito računa o slijedećim faktorima:


a) Da koristim kad god je to moguće što jače živine sijalice kao i svjetlo
raznih drugih sijalica »plavog« svjetla, jer daju mnogo bolje rezultate od
običnih sijalica. Najviše sam koristio živine sijalice snage 150, 250 i 400 W
te ULTRAVITALUX sijalicu od 300 W. Ovako jaka rasvjetna tijela privuku
leptire i u manje povoljnim meteorološkim uvjetima (niže temperature od
13 — 15° C, tereni s radijacijskim maglama, pun mjesec, jači vjetar, veći
atmosferski pritisak i dr.) i s veće udaljenosti, a češće dolaze i one vrste
koje su poznate kao fotofobne. I neke rijetke vrste možemo češće opažati
koristeći ovakvo svjetlo (SI. 3. SI. 4). Obrada nekog terena ovakvim svjetlom
mnogo je temeljitija i brža. Vrlo često sam u jednoj noći koristio više ovakvih
različitih rasvjetnih tijela smještenih nedaleko jedno od drugoga. Na taj
način »pokrio« bi se odjednom veći dio terena, a osim toga tako su moguća
i uspoređivanja dobivenih rezultata.


b) Uvijek sam koristio slobodno ovješenu sijalicu o neki
raspoloživi oslonac (zid, kolac, granu, rub krovišta i si.). Oko sijalice slobodno
bi se kretali leptiri i odsjedali na neku podlogu bijele boje (SI. 5). Nisam
koristio nikakav lijevak niti rezervoar s omamljujućim sredstvom. Najviše
leptira ulovio sam u položaju njihovog mirovanja na podlozi, ali i u radiusu
i do 10 m od izvora svjetla.


SI. 3. I veoma rijetka vrsta Coenotephria sagittata F. ulovljena je pomoću
jakog živinog svjetla na tri lokaliteta u Podravini.


Foto R. Kranjčev


c) Moja aktivnost za vrijeme lova bila je usmjerena u više pravaca.
Registrirao sam bilježenjem pridošle vrste i njihovu količinu, izdvajao česte
vrste, spremao potreban materijal za kolekcije i kasniju obradu, obilazio
ostale mamce, prema prilikama spremao materijal za uzgoj, registirao meteorološke
činioce i vodio druge zabilješke. Čestim izlascima na teren bilo je
moguće procjenom kvalitativnog i kvantitativnog sastava faune makrolepidoptera
utvrditi njen sastav u odnosu na dotičnu fitocenozu kao i dobiti
odgovore na niz drugih pitanja.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 11     <-- 11 -->        PDF

d) Izbor povoljne pozicije za svijetljenje osobito je važan jer o njemu
ovisi uspjeh lova i količina i kvaliteta informacija koje dobivamo. Najpovoljniju
poziciju za svjetljenje nije lako ni jednostavno odrediti jer to ovisi o
čitavom nizu okolnosti. Istaknimo neke. Ustanovio sam da svjetlo najefikasnije
djeluje na udaljenosti od 100 do 200 metara te nikad nisam svijetlio
na većim udaljenostima od biotopa kojeg sam želio istražiti. Što je svjetlo bliže,
uspjeh je bolji. Nastojao sam da svjetlo prodire što dalje u raznim pravcima
a osobito prema jugu okrenutim padinama. U tu svrhu dobro služe raskrsnice
šumskih putova i prosjeka, krčevine, rubovi šuma i šikara i si. mjesta. Izbjegavao
sam unutrašnjost šume s gustim i jednoličnim sklopom drveća i grmlja.
Floristički i vegetacijski raznolikije šumske sastojine i s većim utjecajem
čovjeka sadrže i bogatiju faunu makrolepidoptera. Prema tome, da bi se izabrala
najbolja pozicija za postavljanje rasvjetnog tijela pretpostaviti valja, da
istraživač dobro poznaje dotični biljni pokrov kao i osnovne ekološke činioce
koju tu djeluju.


SI. 4 Tek dva primjerka rijetke vrste Lithostege farinata Hufn. registrirana
su pomoću jakog svjetla ULTRAVITALUX sijalice.


Foto R. Kranjčev


e) Posebno ističem u svrhu temeljitosti našeg rada, da rasvjetna tijela
moramo porazmjestiti prema glavnim vegetacijskim
jedinicam a koje se tu nalaze. U području koje je vegetacijski raznolikije,
lokacije za svijetljenje trebaju biti gušće, zavisno o smještaju i veličini
pojedinih fitocenoza. Takav primjer mojeg razmještaja lokaliteta sabiranja
makrolepidoptera u Podravini vidljiv je iz priložene topografske karte na
kojoj je brojkama označeno 17 glavnih lokacija (unutar njih još oko 70 mikrolokacija).


f) Vrlo značajno pitanje je i frekvencija svijetljenja na jedno
m lokalitetu . Koliko dugo vremena i koju frekvenciju izlazaka na
teren treba ostvariti da se istraži neka biocenoza, odnosno jedan lokalitet?
Bez pretenzija da iscrpno dadem odgovor na ovo vrlo značajno pitanje, iznosim
samo slije deće: bilo bi potrebno tokom cijele godine u razmacima od 10
do 15 dana redovito svijetliti (ali obrađivati teren i drugim metodama) najmanje
u trajanju 3 — 4 godine. Budući da takvu frekvenciju na svim raznolikim
staništima u nekoj oblasti ne možemo postići (fizička kondicija, materijalna
i druga sredstva, rasoloživo vrijeme, povoljni meteorološki uvjeti i dr),




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 12     <-- 12 -->        PDF

SI. 5. Prilikom jednog noćnog lova 400 W živinom sijalicom u Prekodravlju.


Foto R. Kranjčev


razumljivo je, da će se obrada čitavog područja protegnuti na znatno dulji
vremenski period.


g) Budući da smo u radu vezani za mogućnost priključka na
niskonaponsku e 1. mrežu, ta činjenica često ograničava naše potrebe
i mogućnosti. Najbolje rezultate postižemo i pokrivamo čitav teren
prema našim nastojanjima, ako raspolažemo elektro-agregatom snage do 1 kW.
Izvrsne rezultate postižem upotrebom malog prenosivog (30 kg) i ekonomičnog
(0,8 1 mješavine/h) agregata jačine 0,6 kW s kojom mogu zaci i na najnepristupačnije
terene pa i kod manje povoljnih vremenskih prilika. Za ozbiljan
i dugotrajan rad ovakvo pomagalo je vrlo praktično i nezamjenljivo.


h) U radu koristim što manje i što jednostavniji pribor
i tehniku jer se samo tako oslobađamo za druge važnije aktivnosti u toku lova.
Nema nikakvog opravdanja pretrpavanje kojekakvim priborom od kojeg se
najčešće koristi samo jedan mali dio. Za rad i kod najvećeg naleta (po nekoliko
tisuća životinja oko jedne sijalice) uvijek mi je bilo dovoljno slijedeće:


— jedna veća plosnata pinceta za prihvaćanje leptira,

mala bočica amonijaka (25%) s pumpicom i injekcionom iglom
za usmrćivanje većih primjeraka,

epruveta 4 — 5 cm promjera s plutenim čepom i spužvom natopljenom
amonijakom za hvatanje i omamljivanje leptira,

entomološka mreža za lov leptira koji ne odsjedaju na podlogu,
— manji izbor entomoloških igala


ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 13     <-- 13 -->        PDF


terenska kutija 40 x 30 x 7 cm za smještaj svega navedenog
pribora (osim mreže) i nabodenih insekata.
2.
JABUKE KAO MAMAC
Poznato je da neke vrste makrolepidoptera nerado dolaze k svjetlu. Za
njihovo prikupljanje mnogo su prikladniji drugi mamci. Tu u prvom redu
mislim na jabuke. On naših starijih entomologa najviše je prakticirao i
imao mnogo uspjeha s primjenom ovog mamca nadšumar Đ. Koča na službovanju
u Vinkovcima. Na taj način sakupio je velik broj leptira osobito iz
fam. Noctuidae (KOCA, 1900, 1901, 1925). I ja sam se mnogo koristio jabukama
i s njima postigao izvrsne rezultate. Međutim, nigdje do sada nije bila
detaljnije opisana tehnika rada s ovim mamcima pa sam radeći s njima iznalazio
vlastita rješenja i postupke. Osobito značajan i osjetljiv dio posla s
ovini mamcima za hvatanje leptira koji su sletjeli na jabuke. Naime, iako
veći dio leptira mirno siše sok s jabuka kad se približimo i osvijetlimo mamac,
prilikom skidanja pojedinog leptira u bočicu za omamljivan]e ostali se
uznemire i često odlete pa tako ponekad ostajemo bez vrijednih nalaza. Kako
bih izbjegao ovaj nedostatak ,radio sam na slijedeći način koji me se pokazao
najboljim i najuspješnijim:


Oko 15 ploški oguljenih jabuka nanizao sam na plastičnu čvrstu vrpcu
koja je na vrhu imala omču. Poslije 2 — 3 dana izlaganja suncu jabuke
su počele fermentirati i širiti oko sebe vrlo izdašan i prijatan miris po kiselini
i esterima. Tada su bile dobre za hvatanje leptira. Uvijek sam koristio što je
moguće više ovakvih niski od jabuka (15 — 25 komada). Povješao bih te
mamce uz rub šume malo podalje od mjesta gdje sam svjetlio, uz šikaru
ili po rubu šumske krčevine, pored trščaka ili vrbika, uz šumske prosjeke
i po šumskim čistinama te sličim mjestima. Već od prvog sumraka na te
mamce počinju se skupljati leptiri tako da sam ih najčešće 1 — 2 puta obilazio
u toku noći i s njih skidao ulov. Priređeni mamci djeluju do dvije nedjelje,
ovisno o gustoći izlazaka na teren i dr. Poslije korištenja valja ih sutradan
prosušiti na suncu.


Leptiri se noću na mamcima dugo zadržavaju i rijetko kada sami od
sebe odlete. Mamce sam uvijek obilazio s baterijskom svjetiljkom izbjegavajući
da naglo i neoprezno osvijetlim nisku s jabukama, što je inače moglo
uznemiriti leptire zabavljene sisanjem. Osobito je mnogo leptira na ovim
mamcima bilo u proljeće i u jesen, često mnogo više nego na svjetlu. Za
hvatanje i skidanje leptira s niski priredio sam naročito udešenu bocu s
oko 4—5 1 zapremine (vidi crtež). Boca ima ručku i dobro prianjajući poklopac
na širokom grlu a na dnu oko 5 cm debelu spužvu natopljenu 25"/o
amonijakom. Amonijak se mijenja prema potrebi ali obično traje nekoliko
noći. Boca je u svrhu zaštite opletena vrbovim prućem. Vjerojatno bi još
bolje odgovarala i prikladna plastična boca (manja težina). Kao poklopac
služi mi prazna plastična boca odrezanog gornjeg dijela koja dobro prianja
uz otvor staklenke i koja se lako prihvaća rukom i otvara. Dolaskom do
mamca otvaram poklopac i držeći bocu za ručku, podižem je energičnim
pokretom prema gore tako da čitava niska s jabukama i leptirima na njima
uđe unutra. Otvor se brzo poklapa ne skidajući mamac s oslonca na kojem
visi. Dovoljno je par sekundi da se leptiri omame i ispadaju na dno boce




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 14     <-- 14 -->        PDF

gdje se može staviti i malo papirnate vate da se smanje oštećenja. Otvaranjem
poklopca i spuštanjem boce, mamci su vani a boca se zatvara. Tako
redom obilazimo sve povješane mamce a skupni ulov istresemo kod svjetla
na bijelo platno. Oštećenja životinja su neznatna. Ulov se obrađuje kao


BOCA HVATALJKA


a/zatvorena b/ otvorena


ostali sakupljeni materijal. Potreban materijal odvajamo za kolekciju i
daljnju obradu, a nepotreban višak, ukoliko se ne radi o štetnicima, puštamo
da se oporavi i kasnije odleti.


Mamac jabuke sam najčešće koristio zajedno sa svjetlosnim mamcima
tako da je odnosni lokalitet te noći bio što temeljitije obrađen.


ZAKLJUČCI


Da bi se što temeljitije istražila fauna makrolepidoptera šumskih i ostalih
zajednica treba koristiti različite metode u radu. Jedan od najuspješnijih
je primjena svjetlosnih i drugih mamaca. Najbolje rezultate postižemo
jakim živinim sijalicama ili sličnim specijalnim rasvjetnim tijelima uz vlastiti
izvor električne energije (mali prenosni elektro-agregat). Automatska
hvataljka tipa Jermy daje slabije i nedovoljno pouzdane rezultate. Idealna
je situacija kad uz jaki izvor svjetla djeluje čovjek-stručnjak, koji analizira
prisutne životinje, vrši selekciju, registrira kvalitativni i kvantitativni sa


116




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 15     <-- 15 -->        PDF

stav, obilazi i obrađuje tako sav osvijetljeni prostor. Dakle, potreban je
čovjek koji misli i nešto zna te ga u ovom slučaju i u ovakvoj situaciji
nikakva automatika ne može zamijeniti.


Mišljenja sam da ne treba loviti i ubijati sve kako bi se donosili zaključci
o gustini populacija, koliko god se ovakav postupak utvrđivanja
gustine populacije činio najegzaktnijim. To se uspješnije može učiniti procjenom
na licu mjesta. Temeljit rad zahtijeva 3—4 godine aktivnosti na
nekom biotopu, gotovo u svim mjesecima godine uz 2—3 svijetljenja mjesečno.


Osobitu pažnju treba posvetiti izboru pozicija za svijetljenje što ovisi
o mnogim faktorima. Ako želimo utvrditi faunu makrolepidoptera s biocenološkog
aspekta, treba dobro poznavati ekološke prilike dotične oblasti
a napose tlo, floru i vegetaciju. Znatan broj vrsta možemo sabrati i mamcima
jabuka. Njih treba koristiti osobito u proljeće i u jesen i kombinirano ih
primjenjivati sa svjetlosnim mamcima.


LITERATURA


Harapin , M., 1978: Istraživanje entomofaune u lipovim sastojinama. Savjetovanje
o problemu epidemijskog ugibanja i sušenja lipe. Šum. gosp. »M.
Birta« Bjelovar, OOUR Šumarija Virovitica. Šum. institut Jastrebarsko.


Kovače vic, Ž., 1978: Zadatak i svrha inventarizacije entomofaune na graničnim
prijelazima Jugoslavije. Invent, biljnih bolesti i štetnika na gran. podr. Rep,
sekr. za privredu SRH. Gran. karant. služba. Sv. I. 1—8:3—9, Zagreb.


Kovačević , Ž., 1975: Rezultati prikupljanja šumske entomofaune pomoću svjetlosnih
mamaka. I prilog. Bilten 1—2 Poslovnog udruženja šumsko privr. org.
Zagreb.


Kovačević , Ž., 1977: Značaj i upotreba lovnih lampi u prognoznoj službi zaštite
šuma. Radovi br. 31. Šum. instituta Jastrebarsko.


Kovačević , Ž., 1978: Značaj faune makrolepidoptera u šumama SR Hrvatske
s biocenološkog i biogeografskog stanovišta. Radovi br. 35. Šum. instituta
Jastrebarsko.


Kranjčev , R., 1981: Odnos faune makrolepidoptera prema prirodnim i antropogenim
staništima Podravine i podravskih prijesaka. (Disertacija, rukopis)
Koča, Đ., 1901: Prilog fauni leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. Glasnik
hrv. nar. društva. 1—3:1—67, Zagreb.


The Application of Light and Other Baits in the Research of Macrolepidoptera
Fauna of Forest Communities in Podravina


Summary


The author gives an account of his 15-year experience in the application of light
and other baits in the research of macroleptidoptera in Podravina. He discusses the
inadequacy of the application of the so called automatic light-bodies (baits), which
function as traps and recommends better techniques when applying light baits.
He in of the opinon that man should be constantly present and active during the
hunt with light baits. He also recomends usage of semidried apples as successful
in catching many macroleptidoptera. Figures 1 — 4 represent the photos of some
cough* .macroleptidoptera of which Biston betularia L. seems to be very frequent
and Coenotephria sagittata F. along with Lithostega farinata Hufn. seem to be quite
rare. Fig. 5 depicts the scene taken during a night hunting with the quicksilver bulb
of 400 W.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 16     <-- 16 -->        PDF

< š


=2 &


UJo 8


-O


cc ´o


0)


< 2


:*: JC
to o


Š|=


Q "E*


o 2 OL1


T -° a


O i«: a
55 EDi L


O aj


o :=
2-š


TD

.
ai




,


,


y


118