DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Sum. list 105:107—1981 PRIMJENA SVJETLOSNIH I DRUGIH MAMACA U ISTRAŽIVANJU FAUNE MAKROLEPTIĐOPTERA ŠUMSKIH ZAJEDNICA PODRAVINE Radovan KRANJCEV, prof. biol. Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje, Koprivnica SAŽETAK. Autor je prikazao rezultate svojih 15-godišnjih iskustava o primjeni svjetlosnih i drugih mamaca u istraživaju makroleptidoptera Podravine. Prikazao jer nedostatke primjene tzv. automatskih rasvjetnih tijela — mamaca, koja funkcioniranju i kao klopke i preporučio bolja rješenja za primjenu svjetlosnih mamaca. Smatra, da je potrebno da čovjek bude stalno prisutan i aktivan kod rasvjetnih tijela za cijelo vrijeme trajanja lova. Također za hvatanje mnogih vrsta makroleptidoptera preporuča i poluosusene jabuke za mamac. UVOD Poznavanje entomofaune, a posebno faune makroleptidoptera, u našoj zemlji je još vrlo manjkavo. Takvim istraživanjima bavi se relativno mali broj entomologa a naročito nedostaju oni radovi gdje se fauna makroleptidoptera proučava u odnosu na postojeće ekološke prilike i gdje se razjašnjavaju još uvijek brojni problemi značajni za naše šumarstvo i druge grane privrede. Poznavanje faune makroleptidoptera neke oblasti i njezine dinamike ima višestruki značaj kako za upoznavanje cjelokupne slike stanja faune (inventara) i rješavanja mnogih entomoloških i zoogeografskih pitanja, tako i za uspješnije postupke u neposrednoj praksi, kada su u pitanju štetne vrste i njihovi kalamiteti, karantenski štetnici na graničnim područjima, rad dijagnostičko- prognostičke službe i dr. Da bi se moglo odgovoriti ovim i sličnim zadacima, nužno je prikladnim načinima najprije što temeljitije upoznati postojeću faunu makroleptidoptera neke oblasti. U ovom prikazu osvrnut ću se samo na primjenu metode svjetlosnih mamaca i osušenih kriški (niski) jabuka-mamaca koje koristim u istraživanju makroleptidoptera u šumskim i drugim fitocenozama Podravine. Vjerujem da će vlastita saznanja stečena u 15-godišnjem radu kao i neka originalna rješenja biti od koristi i ostalim entomolozima praktičarima. 1. SVJETLOSNI MAMCI Kako je većina Heterocera fotofilna, odavno se u svijetu i kod nas koriste različita rasvjetna tijela u svrhu mamljenja i prikupljanja tih pretežno noćnih vrsta životinja (SI. 1, SI. 2). Među najpoznatijim svjetiljkama koje se u 107 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 6 <-- 6 --> PDF |
tu svrhu koriste i kod nas, nalazi se Jermyjeva svjetiljka s mogućim raznim preinakama i dodacima. I säm sam u početku koristio ovu napravu, no ubrzo sam uočio čitav niz njenih manjkavosti koje bitno utječu na rezultate i zaključke koje na temelju njih donosimo. Moramo odmah naglasiti da entomolozi koji primjenjuju ovu vrstu svjetiljke vole uvijek posebno isticati, da to nije samo mamac nego i klopka, i to automatska klopka, što će reći da lovi sama bez neposredne čovjekove aktivnosti, a čovjeku preostaje samo da ujutro poslije lovne noći ugasi sijalicu i pokupi sabrani materijal te njime dalje raspolaže prema svom nahođenju. SI. 1. Svuda raširena i čvrsta brezova grbica (Biston betularia L) rado dolazi na svjetlosni mamac u kasnim noćnim satima. Foto R. Kranjčev Od manjkavosti koje sam zapazio kod korištenja te svjetiljke istaknut ću na ovom mjestu samo one najvažnije. Prije svega tu je saznanje da ova svjetiljka-klopka hvata samo oko jedne trećine od onog broja leptira koji je privučen svjetlom došao u blizinu rasvjetnog tijela. Najveći dio leptira ostaje, bilo u mirovanju bilo u letu, izvan lijevka i spremišta svjetiljke u neposrednoj blizini na tlu ili nešto čak i podalje na različitim predmetima. Ovo se dešava bez obzira na jakost sijalice koje sam stalno povećavao. Razlozi su u samoj konstrukciji i funkcioniranju naprave koja to ne omogućuje kao i u ponašanju velikog broja vrsti leptira pri dolasku prema svjetlu. S tim u vezi treba reći da neke vrste primamljene svjetlom nastoje sletjeti na kakvu horizontalnu ili vertikalno položenu podlogu te zbog toga neće upadati |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 7 <-- 7 --> PDF |
kroz lijevak u posudu za usmrđivanje. Neke vrste samo oblijeću oko sijalice i odlijeću, dok druge odsjedaju bliže ili dalje od rasvjetnog tijela te niti takve neće biti ovom klopkom registrirane, osim slučajno. Ni unakrst položeni umeci od blještavog lima smješteni između sijalice i lijevka u značajnoj mjeri ne popravljaju situaciju. SI. 2. Fotofilna grbica Hydriomena coerulata F. lokalno je vrlo česta na svjetlosni mamac. Foto R. Kranjčev Za ilustraciju i potvrdu gornjih navoda donosim tablicu s podacima o sabiranju makrolepidoptera na lokalitetu Gradina u Šumariji Repaš kao jednom od 17 istraživačkih punktova u SR Hrvatskoj. Istraživanja je vršio Šumarski institut u Jastrebarskom a rezultati su obrađeni u posebnoj publikaciji spomenutog instituta (KOVAĆEVIĆ-OŠTREC, 1978). Znakom » —« označene su dekade u kojima nije vršeno svijetljenje, znak »O« označavaju lovnu noć bez ulovljenog ijednog leptira, a koso šrafirano polje (III dekada u IV/77) razdoblje kad je izvršeno aviotretiranje ovih šumskih sastojina DIDITI praškom protiv grbica i savijača. Podaci u tablici preuzeti su uz dopuštenje iz dnevnika M. IŠTVANA, lugara iz Gole, osobe koje s puno odgovornosti i savjesnosti manipulirala svjetiljkom te prikupljala i slala materijal na obradu stručnjacima. Iz podataka je vidljivo da je svjetljenje trajalo 7 godina (1973 — 1979) s dužim ili kraćim prekidima. Realizirano je ukupno 170 svijetljenja od čega su 123 lovne noći bile uspješne. U njima je ulovljeno ukupno 13.198 primjeraka makrolepidoptera ili 115 leptira na jednu noć. Međutim, pored dugotrajnog rada i velike frekvencija svijetljenja (obična sijalica od 100 W) u gotovo svim razdobljima godina, do sada je determirano tek: 46 vrsta prelaca i ljiljaka 50 vrsta sovica i 60 vrsta grbica SVEGA: 156 vrsta makrolepidoptera. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 8 <-- 8 --> PDF |
ULOV MAKROLEPIDOPTERA KA SVJETLOSNI MAMAC U ŠUMI GRADINA O HEPAŠU /1973-1979/ /Prema podacima iz dnevnika M. Ištvana, lugara iz Gole/ "Ide-De-G o d i na Ukup. sec ft´1973. 1974. 1975. 1976, 119777 1978. 1979. svjei I ---0 1 --0 I II ---23 -0 0 9 III --0 -0 0 I ---m» -0 0 II II — 3 -— -0 0 9 III -0 -— 0 0 27 I -lo5 --29 2 0 - III II 13 --22 0 0 12 III -1 ----1 6 I — 19 ---0 1 IV II — 0 — _ Q 0 0 lo III — 16 ,» „ iH 0 I ---81 0 37 77 V II -91 -lo4 77 53 17 13 III -74 -9o lo8 153 I -24 -lio 188 215 242 VI II — 334 -27o 523 148 14o 15 III — 149 _ 217 63 .211 1? I _ 148 » 536 lol 156 608 VII II -93 lo6 156 323 3o5 78 17 III -311 lo7 59 167 59 85 I -0 354 1321 86 339 358 II — VII: 0 174 436 81 157 17 III _ 141 2o2 836 , 83 21 185 I _ 33 19 87 24 12 IX II 8 18 27 7 0 3 12 18 III -5 4 52 0 5 1 I 4 3 -0 4 2 3 X II 2 2 13 0 6 0 6 21 III «a 2 8 2 SSLJČL 1 o *M I 6 75 17 0 0 5 XI II -86 0 0 0 16 III 9 18 0 14 0 -2 I -1 49 2 0 -0 XII II --1 1 0 -0 III --0 » 0 0 -0 SVE( A: 39 1569 1236 418o 2487 1616 2o71 13198 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Slične vrijednosti dobivene su i na ostalim lokalitetima u SR Hrvatskoj. Koliko je to neznatan broj za lokalitet Repaš koji ni izdaleka ne odražava postojeće stanje ove faune, neka pokaže podatak, da sam na tom istom lokalitetu u proteklom razdoblju utvrdio 391 vrstu makrolepidoptera ne računajući predstavnike Rhopalocera i fam. Hesperiidae. Nadalje se postavlja pitanje, da li treba uloviti sve što doleti, odnosno, da li nam je potrebno sve ono što se nađe u posudi za usmrćivanje? Moj odgovor je u principu negativan. Razloga za to ima više. Budući da i onako ovakvom klopkom ne dobivamo apsolutne i objektivne podatke o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu faune makrolepidoptera neke oblasti, zašto loviti sve, kad jednako tako, ako ne i bolje, upotrebljivije podatke, dobivamo n eposrednim opažanjem i procjenom abundantnosti populacija onih vrsta koje nas zanimaju. Kako bi npr. izgledalo da netko, s ciljem da utvrdi gustinu populacija i kvalitativni sastav danjih leptira, lovi i ubija sve primjerke do kojih dođe?! Ako smo već utvrdili da u posudi takve »automatske « klopke brojno stanje primjeraka pojedinih vrsta ni iz daleka ne odgovara stvarnim brojčanim vrijednostima u prirodi, jasno je da iz takvih podadataka ne bi smjeli donositi (a ipak to pojedinci čine) bilo kakve značajnije sudove i zaključke. Previše je slučajnosti utjecalo da neki primjerci upadnu ili ne upadnu u klopku pa dobivene brojčane pokazatelje, npr. i one iz priložene tabele koji govore o godišnjim ulovima leptira, treba primiti s velikom mjerom opreza i mnogo sumnjičavosti u odnosu na stvarno stanje u prirodi. Kad bismo svemu ovome još dodali i činjenicu da se uhvaćeni primjerci do jutra ulaskom novih životinja znatno oštete i daje determinacija tada vrlo otežana, da veći primjerci teško prolaze kroz lijevak a neki gotovo nikako, da se istraživanja vršena ovim načinom vremenski znatno protegnu, imamo više nego dovoljno razloga da s primjenom ovakvog načina rada u potpunosti ne možemo biti zadovoljni i da prema tako dobivenim rezultatima budemo dovoljno kritični. Međutim, ipak ove svjetiljke-klopke danas i dalje nalazimo u primjeni, kako u svijetu tako i kod nas. Osnovni je razlog u tome što zahtijevaju manje neposrednog ljudskog rada. Veće ili manje njihove modifikacije popravljaju neka negativna obilježja o kojima sam govorio, premda oni bitni nedostaci ostaju prisutni i dalje. Na temelju ulova u njima donose se sudovi i zaključci o kvalitativnom i kvantitativnom sastavu faune, o »čestim« i »rijetkim« vrstama, o dominantnim vrstama, o geografskoj rasprostranjenosti i arealima, o štetočinama i drugim pitanjima značajnim za entomološku znanost i praksu. Prepuštam dalje čitatelju, bez navođenja imena nekolicine naših entomologa, da donese svoj sud o valjanosti tako dobivenih podataka. Poučen iskustvom i duboko svjestan nedostataka ovakvog načina rada, odavno prakticiram primjenu svjetlosnih mamaca ali na jedan bitno drugačiji način i s daleko većim korisnim efektom i rezultatima. Odmah moram kazati da za mene ne postoji nikakva automatska klopka već rasvjetno tijelo, koje god bilo vrste, funkcionira isključivo sam o ka o mamac . Iz toga proizlazi da je čovjek prisutan i aktivan kroz cijelo vrijeme svijetljenja, odnosno trajanja lova. Ovo je manje komotan postupak koji zahtijeva neprestanu koncentraciju i aktivnost promatrača i lovca a pretpostavlja, pored ostalog, i odgovarajuću stručnost dotične osobe. Kako bi rad na ovaj način dao |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 10 <-- 10 --> PDF |
što bolje rezultate, ovisno o ciljevima koje smo si istraživanjem postavili, kod svakog noćnog lova vodio sam osobito računa o slijedećim faktorima: a) Da koristim kad god je to moguće što jače živine sijalice kao i svjetlo raznih drugih sijalica »plavog« svjetla, jer daju mnogo bolje rezultate od običnih sijalica. Najviše sam koristio živine sijalice snage 150, 250 i 400 W te ULTRAVITALUX sijalicu od 300 W. Ovako jaka rasvjetna tijela privuku leptire i u manje povoljnim meteorološkim uvjetima (niže temperature od 13 — 15° C, tereni s radijacijskim maglama, pun mjesec, jači vjetar, veći atmosferski pritisak i dr.) i s veće udaljenosti, a češće dolaze i one vrste koje su poznate kao fotofobne. I neke rijetke vrste možemo češće opažati koristeći ovakvo svjetlo (SI. 3. SI. 4). Obrada nekog terena ovakvim svjetlom mnogo je temeljitija i brža. Vrlo često sam u jednoj noći koristio više ovakvih različitih rasvjetnih tijela smještenih nedaleko jedno od drugoga. Na taj način »pokrio« bi se odjednom veći dio terena, a osim toga tako su moguća i uspoređivanja dobivenih rezultata. b) Uvijek sam koristio slobodno ovješenu sijalicu o neki raspoloživi oslonac (zid, kolac, granu, rub krovišta i si.). Oko sijalice slobodno bi se kretali leptiri i odsjedali na neku podlogu bijele boje (SI. 5). Nisam koristio nikakav lijevak niti rezervoar s omamljujućim sredstvom. Najviše leptira ulovio sam u položaju njihovog mirovanja na podlozi, ali i u radiusu i do 10 m od izvora svjetla. SI. 3. I veoma rijetka vrsta Coenotephria sagittata F. ulovljena je pomoću jakog živinog svjetla na tri lokaliteta u Podravini. Foto R. Kranjčev c) Moja aktivnost za vrijeme lova bila je usmjerena u više pravaca. Registrirao sam bilježenjem pridošle vrste i njihovu količinu, izdvajao česte vrste, spremao potreban materijal za kolekcije i kasniju obradu, obilazio ostale mamce, prema prilikama spremao materijal za uzgoj, registirao meteorološke činioce i vodio druge zabilješke. Čestim izlascima na teren bilo je moguće procjenom kvalitativnog i kvantitativnog sastava faune makrolepidoptera utvrditi njen sastav u odnosu na dotičnu fitocenozu kao i dobiti odgovore na niz drugih pitanja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 11 <-- 11 --> PDF |
d) Izbor povoljne pozicije za svijetljenje osobito je važan jer o njemu ovisi uspjeh lova i količina i kvaliteta informacija koje dobivamo. Najpovoljniju poziciju za svjetljenje nije lako ni jednostavno odrediti jer to ovisi o čitavom nizu okolnosti. Istaknimo neke. Ustanovio sam da svjetlo najefikasnije djeluje na udaljenosti od 100 do 200 metara te nikad nisam svijetlio na većim udaljenostima od biotopa kojeg sam želio istražiti. Što je svjetlo bliže, uspjeh je bolji. Nastojao sam da svjetlo prodire što dalje u raznim pravcima a osobito prema jugu okrenutim padinama. U tu svrhu dobro služe raskrsnice šumskih putova i prosjeka, krčevine, rubovi šuma i šikara i si. mjesta. Izbjegavao sam unutrašnjost šume s gustim i jednoličnim sklopom drveća i grmlja. Floristički i vegetacijski raznolikije šumske sastojine i s većim utjecajem čovjeka sadrže i bogatiju faunu makrolepidoptera. Prema tome, da bi se izabrala najbolja pozicija za postavljanje rasvjetnog tijela pretpostaviti valja, da istraživač dobro poznaje dotični biljni pokrov kao i osnovne ekološke činioce koju tu djeluju. SI. 4 Tek dva primjerka rijetke vrste Lithostege farinata Hufn. registrirana su pomoću jakog svjetla ULTRAVITALUX sijalice. Foto R. Kranjčev e) Posebno ističem u svrhu temeljitosti našeg rada, da rasvjetna tijela moramo porazmjestiti prema glavnim vegetacijskim jedinicam a koje se tu nalaze. U području koje je vegetacijski raznolikije, lokacije za svijetljenje trebaju biti gušće, zavisno o smještaju i veličini pojedinih fitocenoza. Takav primjer mojeg razmještaja lokaliteta sabiranja makrolepidoptera u Podravini vidljiv je iz priložene topografske karte na kojoj je brojkama označeno 17 glavnih lokacija (unutar njih još oko 70 mikrolokacija). f) Vrlo značajno pitanje je i frekvencija svijetljenja na jedno m lokalitetu . Koliko dugo vremena i koju frekvenciju izlazaka na teren treba ostvariti da se istraži neka biocenoza, odnosno jedan lokalitet? Bez pretenzija da iscrpno dadem odgovor na ovo vrlo značajno pitanje, iznosim samo slije deće: bilo bi potrebno tokom cijele godine u razmacima od 10 do 15 dana redovito svijetliti (ali obrađivati teren i drugim metodama) najmanje u trajanju 3 — 4 godine. Budući da takvu frekvenciju na svim raznolikim staništima u nekoj oblasti ne možemo postići (fizička kondicija, materijalna i druga sredstva, rasoloživo vrijeme, povoljni meteorološki uvjeti i dr), |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 12 <-- 12 --> PDF |
SI. 5. Prilikom jednog noćnog lova 400 W živinom sijalicom u Prekodravlju. Foto R. Kranjčev razumljivo je, da će se obrada čitavog područja protegnuti na znatno dulji vremenski period. g) Budući da smo u radu vezani za mogućnost priključka na niskonaponsku e 1. mrežu, ta činjenica često ograničava naše potrebe i mogućnosti. Najbolje rezultate postižemo i pokrivamo čitav teren prema našim nastojanjima, ako raspolažemo elektro-agregatom snage do 1 kW. Izvrsne rezultate postižem upotrebom malog prenosivog (30 kg) i ekonomičnog (0,8 1 mješavine/h) agregata jačine 0,6 kW s kojom mogu zaci i na najnepristupačnije terene pa i kod manje povoljnih vremenskih prilika. Za ozbiljan i dugotrajan rad ovakvo pomagalo je vrlo praktično i nezamjenljivo. h) U radu koristim što manje i što jednostavniji pribor i tehniku jer se samo tako oslobađamo za druge važnije aktivnosti u toku lova. Nema nikakvog opravdanja pretrpavanje kojekakvim priborom od kojeg se najčešće koristi samo jedan mali dio. Za rad i kod najvećeg naleta (po nekoliko tisuća životinja oko jedne sijalice) uvijek mi je bilo dovoljno slijedeće: — jedna veća plosnata pinceta za prihvaćanje leptira, — mala bočica amonijaka (25%) s pumpicom i injekcionom iglom za usmrćivanje većih primjeraka, — epruveta 4 — 5 cm promjera s plutenim čepom i spužvom natopljenom amonijakom za hvatanje i omamljivanje leptira, — entomološka mreža za lov leptira koji ne odsjedaju na podlogu, — manji izbor entomoloških igala |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— terenska kutija 40 x 30 x 7 cm za smještaj svega navedenog pribora (osim mreže) i nabodenih insekata. 2. JABUKE KAO MAMAC Poznato je da neke vrste makrolepidoptera nerado dolaze k svjetlu. Za njihovo prikupljanje mnogo su prikladniji drugi mamci. Tu u prvom redu mislim na jabuke. On naših starijih entomologa najviše je prakticirao i imao mnogo uspjeha s primjenom ovog mamca nadšumar Đ. Koča na službovanju u Vinkovcima. Na taj način sakupio je velik broj leptira osobito iz fam. Noctuidae (KOCA, 1900, 1901, 1925). I ja sam se mnogo koristio jabukama i s njima postigao izvrsne rezultate. Međutim, nigdje do sada nije bila detaljnije opisana tehnika rada s ovim mamcima pa sam radeći s njima iznalazio vlastita rješenja i postupke. Osobito značajan i osjetljiv dio posla s ovini mamcima za hvatanje leptira koji su sletjeli na jabuke. Naime, iako veći dio leptira mirno siše sok s jabuka kad se približimo i osvijetlimo mamac, prilikom skidanja pojedinog leptira u bočicu za omamljivan]e ostali se uznemire i često odlete pa tako ponekad ostajemo bez vrijednih nalaza. Kako bih izbjegao ovaj nedostatak ,radio sam na slijedeći način koji me se pokazao najboljim i najuspješnijim: Oko 15 ploški oguljenih jabuka nanizao sam na plastičnu čvrstu vrpcu koja je na vrhu imala omču. Poslije 2 — 3 dana izlaganja suncu jabuke su počele fermentirati i širiti oko sebe vrlo izdašan i prijatan miris po kiselini i esterima. Tada su bile dobre za hvatanje leptira. Uvijek sam koristio što je moguće više ovakvih niski od jabuka (15 — 25 komada). Povješao bih te mamce uz rub šume malo podalje od mjesta gdje sam svjetlio, uz šikaru ili po rubu šumske krčevine, pored trščaka ili vrbika, uz šumske prosjeke i po šumskim čistinama te sličim mjestima. Već od prvog sumraka na te mamce počinju se skupljati leptiri tako da sam ih najčešće 1 — 2 puta obilazio u toku noći i s njih skidao ulov. Priređeni mamci djeluju do dvije nedjelje, ovisno o gustoći izlazaka na teren i dr. Poslije korištenja valja ih sutradan prosušiti na suncu. Leptiri se noću na mamcima dugo zadržavaju i rijetko kada sami od sebe odlete. Mamce sam uvijek obilazio s baterijskom svjetiljkom izbjegavajući da naglo i neoprezno osvijetlim nisku s jabukama, što je inače moglo uznemiriti leptire zabavljene sisanjem. Osobito je mnogo leptira na ovim mamcima bilo u proljeće i u jesen, često mnogo više nego na svjetlu. Za hvatanje i skidanje leptira s niski priredio sam naročito udešenu bocu s oko 4—5 1 zapremine (vidi crtež). Boca ima ručku i dobro prianjajući poklopac na širokom grlu a na dnu oko 5 cm debelu spužvu natopljenu 25"/o amonijakom. Amonijak se mijenja prema potrebi ali obično traje nekoliko noći. Boca je u svrhu zaštite opletena vrbovim prućem. Vjerojatno bi još bolje odgovarala i prikladna plastična boca (manja težina). Kao poklopac služi mi prazna plastična boca odrezanog gornjeg dijela koja dobro prianja uz otvor staklenke i koja se lako prihvaća rukom i otvara. Dolaskom do mamca otvaram poklopac i držeći bocu za ručku, podižem je energičnim pokretom prema gore tako da čitava niska s jabukama i leptirima na njima uđe unutra. Otvor se brzo poklapa ne skidajući mamac s oslonca na kojem visi. Dovoljno je par sekundi da se leptiri omame i ispadaju na dno boce |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 14 <-- 14 --> PDF |
gdje se može staviti i malo papirnate vate da se smanje oštećenja. Otvaranjem poklopca i spuštanjem boce, mamci su vani a boca se zatvara. Tako redom obilazimo sve povješane mamce a skupni ulov istresemo kod svjetla na bijelo platno. Oštećenja životinja su neznatna. Ulov se obrađuje kao BOCA HVATALJKA a/zatvorena b/ otvorena ostali sakupljeni materijal. Potreban materijal odvajamo za kolekciju i daljnju obradu, a nepotreban višak, ukoliko se ne radi o štetnicima, puštamo da se oporavi i kasnije odleti. Mamac jabuke sam najčešće koristio zajedno sa svjetlosnim mamcima tako da je odnosni lokalitet te noći bio što temeljitije obrađen. ZAKLJUČCI Da bi se što temeljitije istražila fauna makrolepidoptera šumskih i ostalih zajednica treba koristiti različite metode u radu. Jedan od najuspješnijih je primjena svjetlosnih i drugih mamaca. Najbolje rezultate postižemo jakim živinim sijalicama ili sličnim specijalnim rasvjetnim tijelima uz vlastiti izvor električne energije (mali prenosni elektro-agregat). Automatska hvataljka tipa Jermy daje slabije i nedovoljno pouzdane rezultate. Idealna je situacija kad uz jaki izvor svjetla djeluje čovjek-stručnjak, koji analizira prisutne životinje, vrši selekciju, registrira kvalitativni i kvantitativni sa 116 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 15 <-- 15 --> PDF |
stav, obilazi i obrađuje tako sav osvijetljeni prostor. Dakle, potreban je čovjek koji misli i nešto zna te ga u ovom slučaju i u ovakvoj situaciji nikakva automatika ne može zamijeniti. Mišljenja sam da ne treba loviti i ubijati sve kako bi se donosili zaključci o gustini populacija, koliko god se ovakav postupak utvrđivanja gustine populacije činio najegzaktnijim. To se uspješnije može učiniti procjenom na licu mjesta. Temeljit rad zahtijeva 3—4 godine aktivnosti na nekom biotopu, gotovo u svim mjesecima godine uz 2—3 svijetljenja mjesečno. Osobitu pažnju treba posvetiti izboru pozicija za svijetljenje što ovisi o mnogim faktorima. Ako želimo utvrditi faunu makrolepidoptera s biocenološkog aspekta, treba dobro poznavati ekološke prilike dotične oblasti a napose tlo, floru i vegetaciju. Znatan broj vrsta možemo sabrati i mamcima jabuka. Njih treba koristiti osobito u proljeće i u jesen i kombinirano ih primjenjivati sa svjetlosnim mamcima. LITERATURA Harapin , M., 1978: Istraživanje entomofaune u lipovim sastojinama. Savjetovanje o problemu epidemijskog ugibanja i sušenja lipe. Šum. gosp. »M. Birta« Bjelovar, OOUR Šumarija Virovitica. Šum. institut Jastrebarsko. Kovače vic, Ž., 1978: Zadatak i svrha inventarizacije entomofaune na graničnim prijelazima Jugoslavije. Invent, biljnih bolesti i štetnika na gran. podr. Rep, sekr. za privredu SRH. Gran. karant. služba. Sv. I. 1—8:3—9, Zagreb. Kovačević , Ž., 1975: Rezultati prikupljanja šumske entomofaune pomoću svjetlosnih mamaka. I prilog. Bilten 1—2 Poslovnog udruženja šumsko privr. org. Zagreb. Kovačević , Ž., 1977: Značaj i upotreba lovnih lampi u prognoznoj službi zaštite šuma. Radovi br. 31. Šum. instituta Jastrebarsko. Kovačević , Ž., 1978: Značaj faune makrolepidoptera u šumama SR Hrvatske s biocenološkog i biogeografskog stanovišta. Radovi br. 35. Šum. instituta Jastrebarsko. Kranjčev , R., 1981: Odnos faune makrolepidoptera prema prirodnim i antropogenim staništima Podravine i podravskih prijesaka. (Disertacija, rukopis) Koča, Đ., 1901: Prilog fauni leptira (Lepidoptera) Hrvatske i Slavonije. Glasnik hrv. nar. društva. 1—3:1—67, Zagreb. The Application of Light and Other Baits in the Research of Macrolepidoptera Fauna of Forest Communities in Podravina Summary The author gives an account of his 15-year experience in the application of light and other baits in the research of macroleptidoptera in Podravina. He discusses the inadequacy of the application of the so called automatic light-bodies (baits), which function as traps and recommends better techniques when applying light baits. He in of the opinon that man should be constantly present and active during the hunt with light baits. He also recomends usage of semidried apples as successful in catching many macroleptidoptera. Figures 1 — 4 represent the photos of some cough* .macroleptidoptera of which Biston betularia L. seems to be very frequent and Coenotephria sagittata F. along with Lithostega farinata Hufn. seem to be quite rare. Fig. 5 depicts the scene taken during a night hunting with the quicksilver bulb of 400 W. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 16 <-- 16 --> PDF |
< š =2 & UJo 8 -O cc ´o 0) < 2 :*: JC to o Š|= Q "E* o 2 OL1 T -° a O i«: a 55 EDi L O aj o := 2-š TD . ai , , y 118 |