DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 32 <-- 32 --> PDF |
2. SASTAVLJANJE LISTE PODATAKA Šumski predjel Gornja Bukova kosa ima 118,66 ha. Ispitivanju smo podvrgli šume na površini od 89.84 ha. Tu površinu smo na aerosnimcima podijelili u 55 dijelova koje smo smatrali osnovnim jedinicama. Ovu podjelu smo učinili na osnovi prirodnih granica. Promatranom dijelu šumskog predjela kao i svakoj osnovnoj jedinici, na snimku smo ustanovili površinu. U svrhu što točnijeg dobivanja površina, odnosno mjerila snimka, predjel smo podijelili u tri visinske (topografske) zone. Dijelovima predjela koji su zadirali u dvije zone mjerila snimka određeno je približno mjerilo (Slika 1). Površine smo odredili polarnim planimetrom. Te podatke smo tabelirali (Tabela 1) i time sastavili listu podataka, koja nam služi za selekciju elementarnih jedinica uzorka. Sastavljanje liste i prikupljanje potrebnih podataka terestričkom izmjerom, obavio sam u suradnji s dipl. ing. Antom Miličevi ć i dipl. ing. Anđelkom Serdarušić. 3. ODREĐIVANJE VELIČINE UZORKA I SELEKCIJA ELEMENTARNIH JEDINICA UZORKA Veličina uzorka ovisi o varijabilitetu (standardnoj devijaciji) volumena po jedinici površine i željenoj točnosti. Mi smo odredili veličinu uzorka proizvoljno. Radi toga da nam uzorak bude što većeg intenziteta odnosno da dobijemo što pouzdaniji rezultat. Odlučili smo se da nam veličina uzorka n bude 12. Da bi izvršili selekciju elementarnih jedinica uzorka, načinili smo kumulativne frekvencije površina (Tabela 1), koje su nam poslužile kao tabela slučajnih brojeva. Svaka osnovna jedinica je predstavljena s onoliko brojeva koliko ima hektara, odnosno stotinki hektara. To znači da osnovna jedinica veće površine ima i veću vjerojatnost da bude odabrana kao član uzorka. Pošto su nam kumulativne frekvencije četveroznamenkaste, uzeli smo četiri kesice i u svaku kesicu stavili deset pločica na kojima su bili brojevi od 0 do 9. Istovremenim izvlačenjem po jedne pločice iz svake kesice formirali smo broj, odnosno selekcionirali elementarnu jedinicu uzorka (TOMAŠEGOVIĆ, 1971). U tabeli 1. selekcionirane jedinice uzorka su označene s +. Daljnji postupak određivanju volumena pomoću ove metode sastoji se u što točnijem određivanju drvnih masa na elementarnim jedinicama uzorka. Primijenili smo dvije metode određivanja drvnih masa elementarnih jedinica uzorka, pa smo u tu svrhu izvršili fotogrametrijsku i terestričku izmjeru elementarnih jedinica uzorka. U prvom slučaju taksacijske elemente smo odredili fotointerpretacijski uz pomoć aerosnimka. Kod terestričke izmjere koristili smo samo površine elementarnih jedinica uzorka dobivenih fotogrametrijski, (TOMAŠEGOVIĆ, 1973). |