DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 23 <-- 23 --> PDF |
i sjajni, prevučeni voštanom prevlakom, izrazito su tamne boje, modrozeleni do maslinastosmeđi, lirasto-perasto razdijeljeni s dubokim, uskim i oštrim urezima koji dopiru do srednje žile. Lisni režnjevi su uski i izduženi, linealno- lancetasti, većinom nepravilna ruba, valovito narovašeni ili lirasto razdijeljeni na manje režnjiće. Listovi su većinom zeleni do zime, te u Primorju požute i otpadaju pred listanje, a u unutrašnjosti nakon jačih mrazova. Plodovi su većinom pojedinačni, na debeloj, uspravnoj i ukočenoj stapki koja je podjednako duga kao lisne peteljke (2—4 cm). Kupula je vrlo velika, široka do 2,5 cm, debela i odrvenjela, pepeljastosiva i baršunasto dlakava, s velikim trokutasto-ušiljenim ljuskama čiji su vršci uzdignuti. Žirovi su vrlo veliki, dugi 3,5—5 cm i debeli oko 2,5 cm. Ovaj hrast je kod nas još slabo proučen, a rasprostranjenost mu je donedavno bila skoro nepoznata. Naprotiv je u samom narodu na području krša taj hrast dobro poznat, naročito po svojim velikim plodovima koji su izvrsna krma za tov svinja pa se u zapadnom dijelu Hrvatske naziva »gradun« ili »crni dub«, dok plodove zovu »šelut«. U sterilnom stanju razmjerno najviše sliči na lužnjak s kojim je, izgleda, dosada zamjenjivan na većini naših kraških nalazišta, iako se od njega dosta razlikuje morfološki i ekološki. Po ekologiji je najbliži sladunu kojega zamjenjuje na odgovarajućim staništima zapadnog dijela dinarskog krasa. Gradun ima poluendemičan, dvodjelni areal s jadranskom disjunkcijom i uglavnom je raširen u području Dinarskog i Apeninskog gorja. HAYEK (1927) i FUKAREK (1965) spominju ga u Bosni i Hercegovini te u Srbiji. Posebno je raširen u srednjoj i jugozapadnoj Hrvatskoj, odakle dopire kroz Slovensko primorje sve do Trsta. Gradun je uglavnom neutrofilna i umjereno kserofilna vrsta. Glavno mu je područje rasprostranjenosti u mediteransko-montanim šumama, odakle zalazi i u termofilne sastojine bukve kao i do toplijeg submediterana. U Kvarneru raste na vapnenačkom kršu primorskih brda i otočnih vrhova, a na vlažnoj podlozi fliša i aluvijalnih nanosa spušta se mjestimice sve do mora. Tu također nastava i zasoljene obalne solončake na udaru jake bure i posolice, ali tada ostaje nižeg rasta, iako je na buru otporniji od mnogih drugih vrsta. Ovdje se udružuje s hrastom drmunom, dalmatinskim brijestom (Ulmus procera ssp. dahnatlca (BALD.) HAY.), primorskim suklenom (Acer marsicum), primorskim drijenom (Cornus australis), vučcem (Lycium europaeum), konopljikom (Vitexagnus-castus), divljom smokvom itd. U Lici, zapadnoj Bosni i Dalmatinskoj Zagori pojavljuje se mjestimice na kamenitim brdima i u rječnim kanjonima, na vapnencu i gipsu, zajedno sa cerom, javorom gluhačem, blagajskim likovcem, divljim orahom (Juglans regia ssp. balcanica JORD.), zanovijeti (Laburnum anagyroides ssp. alschingeri (VIS.) P. FUK.) i drugim reliktnim vrstama. U unutrašnjosti je raširen na nižim položajima kontinentalnog krša, naročito na krškim zaravnima Korduna i u Gorskom Kotaru, te duž rječnih kanjona Kupe, Dobre, Mrežnice i Korane gdje raste na vapnencu i dolomitu, zajedno s bukvom, cerom, kitnjakom, lipom, crnograbom i hrvatskom žutikom (Berberis croatica HORV.), a optimalno se razvija u zajednici Lathyro-Quercetum petraeae HORV. U Baniji i sjeveroj Bosni mjestimično se pojavljuje i na serpentinu. Njegov areal je prema sjeveroistoku uglavnom ograničen panonskim rubom dinarskog krša. |