DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 21 <-- 21 --> PDF |
sunčane i kamenite strmine, točila, pukotine stijena i visoke obalne klisure sa zasoljenim tlom na najžešćem udaru olujne bure i posolice. Tu izgrađuje poluzimzelene šikare slične pseudomakiji (asocijacija Euphorbio-Qurcetum virgilianae Lovrić), s vrlo specifičnom, reliktnom dendroflorom: crnika, zelenika, primorski suklen (Acer marsicum GUSS.), primorski drijen (Cornus aiistralis C. A. MEY.), galska pucalina (Colutea brevialata LANGE), divlja smokva, zapadna trišljika (Rhamus niyrtifolia WILLK.), grmasta kiselica (Rumex suffruticosa GAY.), velika mlječika (Euphorbia wulfenii HOPPE), te niz rijetkihendemskih zeljanica. U Dalmaciji raste na gipsu i dolomitu, zajedno sa sladunom, tilovinom, crnikom, zelenikom, žutim koprivićem, makedonskim hrastom i brojnim reliktnim zeljanicama, a u višem pojasu je vezan na sastojine dalmatinskog crnog bora. U Hrvatskom zagorju i Baniji pojavljuje se na reliktnim serpentinskim staništima zajedno sa cerom, abručkim hrastom, javorom gluhačem, crnim jasenom i zeljastim serpentinofitima. U istočnoj Slavoniji, Baranji i Srijemu nalazi se na prapornim padinama s bjelograbom, sladunom i žestiljem. U kontinentalnom zaleđu mu je gornja granica oko 400 m, a u primorju se diže do 700 m. Nalazišta drmuna (Quercus virgiliana) u zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. Ovo ekološki specijalizirano i izvanredno otporno drvo je najidealnija domaća vrsta za pošumljavanje golih i zasoljenih otočnih kamenjara, burnog primorskog krša, ljutih škrapara, točila i suhih slatina, te morskih obala na udaru orkanskih vjetrova i stalne posolice. Drmun je također jedna od najotpornijih domaćih vrsta prema industrijskom smogu. Zbog izvanredne otpor |