DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 11     <-- 11 -->        PDF

d) Izbor povoljne pozicije za svijetljenje osobito je važan jer o njemu
ovisi uspjeh lova i količina i kvaliteta informacija koje dobivamo. Najpovoljniju
poziciju za svjetljenje nije lako ni jednostavno odrediti jer to ovisi o
čitavom nizu okolnosti. Istaknimo neke. Ustanovio sam da svjetlo najefikasnije
djeluje na udaljenosti od 100 do 200 metara te nikad nisam svijetlio
na većim udaljenostima od biotopa kojeg sam želio istražiti. Što je svjetlo bliže,
uspjeh je bolji. Nastojao sam da svjetlo prodire što dalje u raznim pravcima
a osobito prema jugu okrenutim padinama. U tu svrhu dobro služe raskrsnice
šumskih putova i prosjeka, krčevine, rubovi šuma i šikara i si. mjesta. Izbjegavao
sam unutrašnjost šume s gustim i jednoličnim sklopom drveća i grmlja.
Floristički i vegetacijski raznolikije šumske sastojine i s većim utjecajem
čovjeka sadrže i bogatiju faunu makrolepidoptera. Prema tome, da bi se izabrala
najbolja pozicija za postavljanje rasvjetnog tijela pretpostaviti valja, da
istraživač dobro poznaje dotični biljni pokrov kao i osnovne ekološke činioce
koju tu djeluju.


SI. 4 Tek dva primjerka rijetke vrste Lithostege farinata Hufn. registrirana
su pomoću jakog svjetla ULTRAVITALUX sijalice.


Foto R. Kranjčev


e) Posebno ističem u svrhu temeljitosti našeg rada, da rasvjetna tijela
moramo porazmjestiti prema glavnim vegetacijskim
jedinicam a koje se tu nalaze. U području koje je vegetacijski raznolikije,
lokacije za svijetljenje trebaju biti gušće, zavisno o smještaju i veličini
pojedinih fitocenoza. Takav primjer mojeg razmještaja lokaliteta sabiranja
makrolepidoptera u Podravini vidljiv je iz priložene topografske karte na
kojoj je brojkama označeno 17 glavnih lokacija (unutar njih još oko 70 mikrolokacija).


f) Vrlo značajno pitanje je i frekvencija svijetljenja na jedno
m lokalitetu . Koliko dugo vremena i koju frekvenciju izlazaka na
teren treba ostvariti da se istraži neka biocenoza, odnosno jedan lokalitet?
Bez pretenzija da iscrpno dadem odgovor na ovo vrlo značajno pitanje, iznosim
samo slije deće: bilo bi potrebno tokom cijele godine u razmacima od 10
do 15 dana redovito svijetliti (ali obrađivati teren i drugim metodama) najmanje
u trajanju 3 — 4 godine. Budući da takvu frekvenciju na svim raznolikim
staništima u nekoj oblasti ne možemo postići (fizička kondicija, materijalna
i druga sredstva, rasoloživo vrijeme, povoljni meteorološki uvjeti i dr),