DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Pošto vrijeme uzgoja zrele šume traje prosječno 80-120 godina, dok ljudski vijek traje mnogo kraće, a vrijeme kad čovjek radi fizičkih sposobnosti može kao izletnik i planinar da posjećuje šumu traje još manje, to čovjek zapaža samo dio procesa koji se u šumi odvija (pomlađivanje, njega, čišćenje, proreda, sječa) i prirodno je da na nastale promjene živo reagira, a naročito na sječu koja sasvim mijenja sliku krajobraza na koju je navikao. Ta se slika najmanje mijenja u prašumi (koje su vrlo malo zastupljene) i u prebornoj šumi (kojih također ima relativno malo). Planinari često zaboravljaju, da ni slika netom požnjevenog žitnog polja ili obranog kukuruzišta nije lijepa, ali je primamo kao normalnu, jer znamo da će površina opet biti obrađena i zasijana. Najviše smetaju estetskim zahtjevima planinara porušena a neizrađena stabla te izrađeni a neizveženi sortimenti, koji i po nekoliko mjeseci leže po šumi i uz šumske puteve i ceste, a kroz tu šumu prolaze planinari pa bi o tome šumari morali više voditi računa i ne bi bilo često i opravdanih prigovora. Šumari su stručnjaci kojima je društvo povjerilo gospodarenje šumama, ali ono je propisano gospodarskim osnovama, koje imaju zakonsku snagu. Gospodarske osnove točno propisuju kad, gdje i kako se ima koja gospodarska radnja obaviti, a odstupanje predstavlja, već prema težini, prekršaj, prestup ili krivično djelo, koje povlači odgovornost pravne i fizičke osobe. Prema tome, u pravilu, tu ne može odnosno ne bi smjelo biti neke samovolje. U rad šumara trebaju planinari imati više povjerenja i razumijevanja, a imat će ga ako bolje upoznaju ciljeve šumskog gospodarenja, što je moguće samo ako se planinar i šumar češće sastanu i izmijene mišljenja i želje. Time nije rečeno da u gospodarenju šumama nema i nepravilnosti, propusta, grešaka, samovolje pa i krivičnih djela i ukazivanje na ovakova djela od strane planinara i ljubitelja prirode pa i svakog dobronamjernog građanina, samo je pohvalno i u općem interesu. Nažalost za sve šume građanskog vlasništva još ne postoje po općinama odobreni programi pa je gospodarenje u njima mnogo slabije nego u društvenim šumama, a prigovori koji se stavljaju mnogo su opravdaniji i češći. U SR Hrvatskoj ima ih preko 25°/o, a u SFRJ preko 30°/o. Bilo bi poželjno da se što više šumara-biologa uključi u planinarske redove i da svojim dubljim poznavanjem biologije, flore, faune i ekonomije prodube interes planinara za prirodne procese koji se u šumi odvajaju, pa bi i nesporazuma bilo manje. Ivan Žukina, dipl. inž. šum. |