DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 96 <-- 96 --> PDF |
sada iz Würzburga otpremila 1,6 milijuna mladih kraljica brzovozno na razne šumske uprave. Sve se ovo vrši besplatno. Jedini je uvjet, da se korisnik intenzivno bavi uzgojem i čuvanjem ove vrste mrava. Da bi pak vviirzburške kraljice mogle bez opasnosti prihvatiti nova legla, moraju primiti i miris tamošnjih mrava. To se vrši po jednom posebnom postupku, pomoću kojeg se kraljice i mravi sukcesivno privikavaju jedni na druge, a to traje nekoliko dana. Čini se to u jednoj specijalnoj posudi, iz koje se onda mravi jednostavno iskrenu u mravinjak. Nema sumnje, da i osnivanje novih mravinjaka iziskuje veliku opreznost i znanje. U objavljenom se izvještaju navodi postupak saskog šumarskog stručnjaka Hansa Niemeyer a i njegovih suradnika iz donjosaske šumske pokusne postaje (NIEDERSÄCHSISCHE FORSTLICHE VERSUCHSANSTALT). Svakako su šumarski organi dužni provesti zaštitu novog mravinjaka. Ovdje treba napomenuti, da mali šumski mrav ima osim čovjeka samo jednog jedinog neprijatelja, a to su djetlovke, napose žuna crna (Dryocopus martius). Radi toga upravitelji šumarije postavljaju preko novog mravinjaka gustu žičanu mrežu, razapetu na drvenim stupovima. Ova se nakon jedne godine odstrani. Dosad je prema primljenim informacijama pod rukovodstvom prof. GÖSSWALDA u 110 pokusnih područja Zapadne Njemačke s više tisuća hektara šuma podijeljeno preko 15.000 mravljih kolonija. Znanstvene su ustanove u Engleskoj, Francuskoj, španiji i u skandinavskim državama a prije svega u Sovjetskom Savezu i Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR) osnovale u međuvremenu vlastita uzgajališta po Gösswaldovoj metodi. Kod nas je u jelovim prebirnim šumama Gorskoga kotara u novije vrijeme počinio mnogo štete tzv. jelov molja c (Argyresthia fundella F. R.) koji međutim ne napada samo jelu nego i smreku. Prednja su mu krila bijele boje sa smeđim crtežima. Gusjenica mu je mat-zelene boje sa sjajno-crnom glavom. Ona napada iglice jednako kao i spomenuti smrekov prelac. Kako se vidi, jela i smreka imaju i u ovom pogledu mnogo sličnosti pa vjerojatno i zajedničke neprijatelje, pa bi svakako bio ne samo znanstveni nego i privredni interes, da se i kod nas primjene mjere zaštite po uzoru na ostale europske države. Prof. Gösswald vidi u malom šumskom mravu jednu važnu alternativu za zaštitna kemijska sredstva. O tome svjedoči njegova izjava: »Što se više učini za mrave, to će se manje otrova bacati u naše šume pute m prašenja« . Poznati iskusni poznavaoci zaštite čovjekove okoline prihvaćaju bez daljnjega ovu konstataciju pa traže od državnih vlasti, da pomognu ovu akciju a naročito rad wüzburskog instituta. Za nas je posebno važna druga izjava ovog profesora, koja glasi: »Mali je šumski mrav doduše samo jedan članak u ekologiji šume, ali on je jedini u stanju, da na prirodni način suzbije razornu djelatnost štetnih insekata. To ne koristi samo šumi nego i nama samima«. Danas rad würzburskog Instituta počiva ne samo na državnoj subvenciji nego i na finansijskoj pomoći organizacije »VEREIN ZUR FÖRDERUNG DER AMEISENSCHUTZWARTE «, 8700 Würzburg, Scheffelstrasse 14a. Članski prilog kako saznajemo iznosi 24 marke. LITERATURA Jochen Becher : Ameisen retten unsere Wälder (Das Beste aus Reader´s Digest, Artikel und Buchauszüge von bleibenden Wert, — Juli 1978. str. 97-101). Dr Stjepan Frančiikovlć (Iz ostavštine) 94 |