DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 94 <-- 94 --> PDF |
MRAV KAO ZAŠTITNIK ŠUME Mrav, sitna životinjica, koja živi u zadrugama (mravinjacima) dobiva u novije vrijeme sve veće značenje u održavanju biljnog pokrova na zemlji a napose šumske vegetacije. U poslovice je ušao kao uzor marljivosti, pa već stari židovski vladar, mudri Salamun, upućuje: »Idi k mravu, lijenčino!«. Nauka je proučila i saznala za mnoge druge vrlo interesantne fenomene u životu ovog sitnog insekta (mravinji gosti, jaja, ratovi, mirmekofilne biljke i si.), ali tek u najnovije vrijeme provjerena istraživanja potvrđuju, da je mrav važan zaštitnik šuma. Ovu tvrdnju objavljuje nitko drugi nego svjetska ugledna revija »READER´S DIGEST« iz pera Jochena BECHERA u izdanju za mjesec srpanj 1978. godine. Iz tog rada prenosimo ovdje nekoliko važnijih činjenica, naravno u slobodnoj interpretaciji, a na podlozi radnje »Eine der faszinierendsten Massnahmen zum Schädlingsbekämpfung in Europas Wäldern« (biolog R. CARSON). Ovo je važno u toliko više, što se dobiveni podaci odnose upravo na europske šume. Šumarskim su stručnjacima već davno poznata specifična svojstva mrava i njihova uloga u životu šume. Tako su oko 1890. godine u šumi Ebersberga blizu Münchena napale smrekove sastojine gusjenice smrekovo g prelc a (Nonnenfalter, Liparls odn. Lymantria monacha) u tolikoj mjeri, da su cijele sastojine nakon gubitka iglica, koje su požderale prelčeve gusjenice, dobivale umjesto zelene smeđu boju. Nije bilo ni jedne grane, koju ne bi napale gusjenice ovog štetnika. Žderući neprestano gusjenice su pretvarale smolaste iglice u izmetine, koje su poput kišnih kapi padale na tlo. Smrekov je prelac i kod nas dobro poznat. Prednja su mu krila bijele boje i išarana crnim prugama, dok su mu stražnja krila sivkasta. Najveću je štetu smrekov prelac počinio u toku 19. stoljeća u borovim i smrekovim šumama u razdoblju od 1853-1858. godine u Poljskoj, zatim u tadanjoj Istočnoj Pruskoj, Litvi i u zapadnim područjima Rusije. U samoj je Pruskoj opustošio oko 8.400 hektara, pa se je uslijed toga moralo posjeći ništa manje nego 13,5 milijuna kubnih metara drvne mase. U spomenutoj su šumi kod Münchena 1890. godine gusjenice obrstile površinu od 2.800 hektara i uništile brojna stabla u vrijednosti od 5 milijuna maraka. Ipak je unutar ovog opustošenog područja ostala jedna zelena oaza pošteđen a od navale prelca. Tu je oko pola tuceta mravinjaka izjelo ove gusjenice. To je i još mnogi drugi slučajevi navelo würzburskog zoologa prof. Karla GÖSWALDA, da postavi kao svoj životni zadatak istraživanje one vrste mrava, koja je uspjela suzbiti epidemiju prelca. Radi se o tzv. malo m šumsko m mrav u (Kleine Waldameise, Formica polyctena Foerster), a upravo taj je sačuvao zelenu oazu u napadnutoj ebersberškoj šumi. Svrha je nastojanja ovog profesora bila, da ovu vrstu mrava iskoristi za spašavanje šuma. On je odmah na početku svojih istraživanja otkrio, da upravo ova vrsta mrava stoji pred izumiranjem. Kroz stoljeća su se njezini mravlji ekstrakti upotrebljavali u Ijekarstvu kao sredstva protiv reume, gihta, gripe i peludne astme. Osim toga su mravlje ličinke, koje su sadržavale bjelančevine — inače pogrešno nazivane mravlja jaja — služile kao 92 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 95 <-- 95 --> PDF |
odlična hrana za ribe i ptice. Prije Drugog svjetskog rata Njemačka je uvozila mravlje ličinke iz Finske u vrijednosti od milijun maraka godišnje, jer su domaća legla bila vidljivo opustošena. Iz svih je dijelova tadanje Njemačke i to iz najrazličitijih stojbina prof. Gösswald nabavio kolonije malih šumskih mrava i naselio ih za istraživačke svrhe u 230 mravinjaka. U toku 10-godišnjeg rada navedeni učenjak studirao ove mrave, naročito njihovo razvijanje i životne navike. Brzo je otkrio iznenađujuće činjenice. Mali šumski mrav lovi na zemlji, u zemlji i u krošnjama stabala do njihove najviše visine i to sve u krugu od kojih 100 metara radiusa. Jedna velika mravlja naseobina može u jednom danu uništiti oko 100.000 štetnih insekata. Četiri su mravinjaka dostatna da sačuvaju od napada jedan hektar šume. Mali je šumski mrav imao dosad svoje tajne. Njegovo leglo nema samo jednu kraljicu nego do 5.000 pravih ženki, od kojih svaka izleže dnevno do 10 jajašca. Sa štetnicima ovi mravi izlaze na kraj brzo i potpuno, jer imaju u leglu do 3 milijuna ženki-radnica te također i više ratnika nego bilo koja druga mravlja vrsta. Nadalje, dok drugi mravi ne podnašaju tuđi miris svojih susjeda, što dovodi do međusobnih borbi i istrebljavanja, dotle se mali šumski mravi međusobno podnašaju. Osim toga mnogobrojne kraljice proizvode miješani miris, koji za druge vrste mrava nije odbojan nego prihvatljiv, pa radi toga i ne dolazi do ubijanja. Napokon taj mali šumski mrav u njegovim leglima mijenja kolonije ploda, kraljice pa i samu hranu, a to je jedinstven slučaj u svijetu životinja. Za razvoj ove vrste mrava klima i temperatura su od presudne važnosti. Što više, otkrilo se da si mrav sam stvara pogodnu klimu. Tamo, gdje postoji opasnost prejakog sunčanog zagrijavanja, mravinjaci su više plitki. Nasuprot u zasjeni su mravinjaci visoki kako bi se više mogla iskoristiti sunčeva toplina. Da li će iz jajašca izaći mužjaci ili ženke odlučuje sunčano svjetlo odnosno zagrijavanje. Kod temperature legla od preko 19°C izleže glavna matica oplođena jaja, iz kojih se onda razviju kraljice. Kod niže temperature glavna matica izleže ncoplođena jaja, iz kojih se razviju mužjaci. Ovu je toplotnu zavisnost iskoristio prof. Gösswald za uzgoj kraljica. On je u siječnju 1977. godine prekrio 12 legla s jelovim grančicama pa s tom umjetnom zasjenom izravnao manjak na mužjacima. U mjesecima je travnju i svibnju izašlo tačno prema Gösswaldovom planu 20.000 krilatih mužjaka. U ostalim se je leglima razvilo oko 20.000 ženki. Na opisani način naravno ne nastaju novi mravinjaci. Stoga su pod vodstvom biotehničara Wolframa KRIEGA iz zavoda »WORLD WILDLIFE FOUND« izveli studenti zoologije preko uzgojnih mravinjih legla specijalne šatorske kape za hvatanje. Te su kape upotpunile Gösswaldov nalaz u toliko, što spolne životinje traže pojačano svjetlo pa umjesto na slobodu tisuće njih stremi i dolazi u posebnu staklenku, koja se može jednostavnim zahvatom ruke odšarafiti. u ovim se staklenkama prenose u Würzburg male životinje, međusobno odijeljene po porijeklu i spolu te dolaze u prostor za uzgoj kraljica. Prema unaprijed postavljenom planu sada se mužjaci i ženke pomiješaju u jednoj odijeljenoj posudi te za oplodnju podražuju djelovanjem infracrvenog svjetla. Masovna oplodnja traje 2—3 dana pa iza toga mužjaci ugibaju. Zaliha sjemena, koju izbaci jedan mužjak, dostaje za 20 godina dugog života jedne kraljice. Nakon izvršene oplodnje ženke se povlače u tamne prostore. Da se ovdje ne zadržavamo na tehnici uzgoja ove mravlje vrste, dovoljno je da naglasimo, kako je Gösswaldova ustanova »AMEISENSCHUTZWARTE« do Q3 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 96 <-- 96 --> PDF |
sada iz Würzburga otpremila 1,6 milijuna mladih kraljica brzovozno na razne šumske uprave. Sve se ovo vrši besplatno. Jedini je uvjet, da se korisnik intenzivno bavi uzgojem i čuvanjem ove vrste mrava. Da bi pak vviirzburške kraljice mogle bez opasnosti prihvatiti nova legla, moraju primiti i miris tamošnjih mrava. To se vrši po jednom posebnom postupku, pomoću kojeg se kraljice i mravi sukcesivno privikavaju jedni na druge, a to traje nekoliko dana. Čini se to u jednoj specijalnoj posudi, iz koje se onda mravi jednostavno iskrenu u mravinjak. Nema sumnje, da i osnivanje novih mravinjaka iziskuje veliku opreznost i znanje. U objavljenom se izvještaju navodi postupak saskog šumarskog stručnjaka Hansa Niemeyer a i njegovih suradnika iz donjosaske šumske pokusne postaje (NIEDERSÄCHSISCHE FORSTLICHE VERSUCHSANSTALT). Svakako su šumarski organi dužni provesti zaštitu novog mravinjaka. Ovdje treba napomenuti, da mali šumski mrav ima osim čovjeka samo jednog jedinog neprijatelja, a to su djetlovke, napose žuna crna (Dryocopus martius). Radi toga upravitelji šumarije postavljaju preko novog mravinjaka gustu žičanu mrežu, razapetu na drvenim stupovima. Ova se nakon jedne godine odstrani. Dosad je prema primljenim informacijama pod rukovodstvom prof. GÖSSWALDA u 110 pokusnih područja Zapadne Njemačke s više tisuća hektara šuma podijeljeno preko 15.000 mravljih kolonija. Znanstvene su ustanove u Engleskoj, Francuskoj, španiji i u skandinavskim državama a prije svega u Sovjetskom Savezu i Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR) osnovale u međuvremenu vlastita uzgajališta po Gösswaldovoj metodi. Kod nas je u jelovim prebirnim šumama Gorskoga kotara u novije vrijeme počinio mnogo štete tzv. jelov molja c (Argyresthia fundella F. R.) koji međutim ne napada samo jelu nego i smreku. Prednja su mu krila bijele boje sa smeđim crtežima. Gusjenica mu je mat-zelene boje sa sjajno-crnom glavom. Ona napada iglice jednako kao i spomenuti smrekov prelac. Kako se vidi, jela i smreka imaju i u ovom pogledu mnogo sličnosti pa vjerojatno i zajedničke neprijatelje, pa bi svakako bio ne samo znanstveni nego i privredni interes, da se i kod nas primjene mjere zaštite po uzoru na ostale europske države. Prof. Gösswald vidi u malom šumskom mravu jednu važnu alternativu za zaštitna kemijska sredstva. O tome svjedoči njegova izjava: »Što se više učini za mrave, to će se manje otrova bacati u naše šume pute m prašenja« . Poznati iskusni poznavaoci zaštite čovjekove okoline prihvaćaju bez daljnjega ovu konstataciju pa traže od državnih vlasti, da pomognu ovu akciju a naročito rad wüzburskog instituta. Za nas je posebno važna druga izjava ovog profesora, koja glasi: »Mali je šumski mrav doduše samo jedan članak u ekologiji šume, ali on je jedini u stanju, da na prirodni način suzbije razornu djelatnost štetnih insekata. To ne koristi samo šumi nego i nama samima«. Danas rad würzburskog Instituta počiva ne samo na državnoj subvenciji nego i na finansijskoj pomoći organizacije »VEREIN ZUR FÖRDERUNG DER AMEISENSCHUTZWARTE «, 8700 Würzburg, Scheffelstrasse 14a. Članski prilog kako saznajemo iznosi 24 marke. LITERATURA Jochen Becher : Ameisen retten unsere Wälder (Das Beste aus Reader´s Digest, Artikel und Buchauszüge von bleibenden Wert, — Juli 1978. str. 97-101). Dr Stjepan Frančiikovlć (Iz ostavštine) 94 |