DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 94     <-- 94 -->        PDF

MRAV KAO ZAŠTITNIK ŠUME


Mrav, sitna životinjica, koja živi u zadrugama (mravinjacima) dobiva u novije
vrijeme sve veće značenje u održavanju biljnog pokrova na zemlji a napose šumske
vegetacije. U poslovice je ušao kao uzor marljivosti, pa već stari židovski
vladar, mudri Salamun, upućuje: »Idi k mravu, lijenčino!«. Nauka je proučila i
saznala za mnoge druge vrlo interesantne fenomene u životu ovog sitnog insekta
(mravinji gosti, jaja, ratovi, mirmekofilne biljke i si.), ali tek u najnovije vrijeme
provjerena istraživanja potvrđuju, da je mrav važan zaštitnik šuma.


Ovu tvrdnju objavljuje nitko drugi nego svjetska ugledna revija »READER´S
DIGEST« iz pera Jochena BECHERA u izdanju za mjesec srpanj 1978. godine.
Iz tog rada prenosimo ovdje nekoliko važnijih činjenica, naravno u slobodnoj interpretaciji,
a na podlozi radnje »Eine der faszinierendsten Massnahmen zum
Schädlingsbekämpfung in Europas Wäldern« (biolog R. CARSON). Ovo je važno
u toliko više, što se dobiveni podaci odnose upravo na europske šume.


Šumarskim su stručnjacima već davno poznata specifična svojstva mrava i
njihova uloga u životu šume. Tako su oko 1890. godine u šumi Ebersberga blizu
Münchena napale smrekove sastojine gusjenice smrekovo g prelc a (Nonnenfalter,
Liparls odn. Lymantria monacha) u tolikoj mjeri, da su cijele sastojine
nakon gubitka iglica, koje su požderale prelčeve gusjenice, dobivale umjesto zelene
smeđu boju. Nije bilo ni jedne grane, koju ne bi napale gusjenice ovog štetnika.
Žderući neprestano gusjenice su pretvarale smolaste iglice u izmetine, koje su
poput kišnih kapi padale na tlo.


Smrekov je prelac i kod nas dobro poznat. Prednja su mu krila bijele boje
i išarana crnim prugama, dok su mu stražnja krila sivkasta. Najveću je štetu
smrekov prelac počinio u toku 19. stoljeća u borovim i smrekovim šumama u
razdoblju od 1853-1858. godine u Poljskoj, zatim u tadanjoj Istočnoj Pruskoj, Litvi
i u zapadnim područjima Rusije. U samoj je Pruskoj opustošio oko 8.400 hektara,
pa se je uslijed toga moralo posjeći ništa manje nego 13,5 milijuna kubnih
metara drvne mase.


U spomenutoj su šumi kod Münchena 1890. godine gusjenice obrstile površinu
od 2.800 hektara i uništile brojna stabla u vrijednosti od 5 milijuna maraka. Ipak
je unutar ovog opustošenog područja ostala jedna zelena oaza pošteđen
a od navale prelca. Tu je oko pola tuceta mravinjaka izjelo ove gusjenice.


To je i još mnogi drugi slučajevi navelo würzburskog zoologa prof. Karla
GÖSWALDA, da postavi kao svoj životni zadatak istraživanje one vrste mrava,
koja je uspjela suzbiti epidemiju prelca. Radi se o tzv. malo m šumsko m
mrav u (Kleine Waldameise, Formica polyctena Foerster), a upravo taj je sačuvao
zelenu oazu u napadnutoj ebersberškoj šumi. Svrha je nastojanja ovog profesora
bila, da ovu vrstu mrava iskoristi za spašavanje šuma. On je odmah na početku
svojih istraživanja otkrio, da upravo ova vrsta mrava stoji pred izumiranjem. Kroz
stoljeća su se njezini mravlji ekstrakti upotrebljavali u Ijekarstvu kao sredstva
protiv reume, gihta, gripe i peludne astme. Osim toga su mravlje ličinke, koje
su sadržavale bjelančevine — inače pogrešno nazivane mravlja jaja — služile kao


92