DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 91 <-- 91 --> PDF |
U tabeli 3. prikazani su uzroci šumskih požara po grupama i to: prirodni, slučajni, nepažnja, namjerna paljevina i nepoznato. Posebno se mora podvući da u toj tabeli nisu obuhvaćeni podaci o uzrocima šumskih požara na Sardiniji, tako da se ipak ne dobiva prava slika o uzrocima šumskih požara u Italiji. U prvom dijelu tabele — prirodni uzroci požara, uključeni su munja, vulkanske erupcije, samozapaljenje i slično. Prirodni uzroci utvrđeni su za 30 požara a najčešći i gotovo isključivi je uzrokom munja. Slučajno nastajanje požara obuhvaća iskrenje, prolaz sunčanih zraka kroz odbačeno staklo, kao i drugi slični slučajevi, u kojima nije postojalo prisustvo čovjeka. U toj grupi zabilježeno je 211 požara. U slijedećoj grupi nepažnja (nemar, propust, paljenje vatre bez želje da se izazove požar, odbacivanje šibica i opušaka i slično) zabilježeno je 2.086 požara, od kojih najviše u provincijama Toskani i Liguriji. U grupi namjerna paljevina registrirano je 1.015 požara. Vrlo je interesantan podatak da su namjerne paljevine veoma čest uzrok požara u većem broju provincija: Ligurija 238, Kalabrija 239, Toskana 212, Campagna 209, te Sicilija 148 i Puglia 137 požara. Za 1.841 požar nije utvrđen uzrok koji ga je prouzročio, a najviše je ostalo nerazjašnjeno u Liguriji — 6o2 požara, zatim Toskani 255, Piemontu 230 i t.d. U analizi uzroka napominje se da su prirodni uzroci uglavnom zanemarivi i da je glavni uzrok požara munja. Posebno se naglašava da je samozapaljenje u Italiji apsolutno nemoguće, obzirom na tip klime i vegetacijskog pokrova. Mala je i frekvencija druge grupe uzroka. Međutim se naglašava da je najveći problem četvrta grupa uzroka — namjerna paljevina u kojoj je zabilježeno 28°/» broja požara, a i 35% zahvaćene površine, što je više od bilo koje druge grupe. No pojava namjerne paljevine šuma pokazuje tendencu stalnog pada od 1977. godine na ovamo. U 1977. namjerna paljevina je sudjelovala sa 41% u odnosu na broj požara i 52% u odnosu na površinu. Slijedeće je godine to učešće palo na 33% po broju i 38% po površini, te konačno 1979. kako je naprijed prikazano. Tabela 4. prikazuje pojavu požara u odnosu na dob dana i uočava se da je oko 7% nastalo u toku noći, tj. između 22 i 05 sati, i uglavnom to su bili podmetnuti požari. Na grafikonu je prikazan tok frekvencije požara po satima. I ovdje se ponovo može napomenuti da je situacija i kod nas slična. U tabeli 5. daju se podaci o broju, odnosno postotku požara u odnosu na dane u tjednu. U 1979. godini najviše je požara zabilježeno u nedjelju, 826 ili 17%, a najmanji u četvrtak — 652 ili 12%. U ostale dane broj je požara uglavnom ravnomjerno zastupljen. Međutim začuđuje obrada tog podatka jer je razlika između najvećeg i najmanjeg broja požara relativno vrlo mala, svega oko 5%, tako da ne daje neki podatak koji se može smatrati značajnim i ukazati na potrebu poduzimanja posebnih mjera u jače ugrožene dane. Osim toga ako se promatraju ugroženi dani u toku tjedna kroz dulji vremenski period, tada se podaci sve više izravnavaju i prema tome potvrđuju naprijed navedenu postavku. Konačno ovaj podatak dolazi uvijek sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci i ne može se unaprijed predvidjeti kakva će biti situacija u novoj požarnoj sezoni, odnosno kojim će danima biti više požara i na koje treba posvetiti posebnu pažnju. U tabeli 6. prikazana je površina obrasla šumskim drvećem po pojedinim tipovima sastojina. Bez podataka sa Sardinije ukupno je obuhvaćeno 32.368 ha šuma od čega 6.820 ha visokih šuma četinjača, 3.142 ha listača, 4.508 mješovitih visokih šuma, 12.347 ha panjača, 3.793 ha panjača sa pričuvcima, srednjih šuma 89 |