DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 90 <-- 90 --> PDF |
ŠUMARSTVO DRUGIH ZEMALJA ŠUMSKI POŽARI U ITALIJI Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Italije počam od 1953. godine izdaje posebnu biblioteku pod nazivom »COLANA VERDE«, u kojoj su, zaključno sa 1980. godinom, izdana ukupno 53 sveska. Posljednji svezak ima naslov »Šumsk i požari Italije u 1979. godini«. Ovaj broj »Colana verde« štampan je na formatu B5 na ukupno 63 stanice, a sastoji se od tri dijela. Generalne podatke i analizu napisao je Gioncarlo CALABRI a zatim slijede grafikoni i statistički podaci o šumskim požarima u Italiji u 20 tabela. Kako su prilike u Italiji i problemi vezani uz protupožarnu zaštitu šuma slični stanju u našoj zemlji, smatram da je korisno upoznati i našu stručnu javnost sa podacima koji su objavljeni. U Italiji je u 1979. godini registrirano 10.325 šumskih požara koji su zahvatili površinu od 113.234 ha, od čega 39.788 ha pod šumom a ostatak (73.446 ha) ostalog šumskog zemljišta. U tabeli 1. prikazani su podaci po provincijama o broju požara, površini šuma, površini šumskog zemljišta, ukupna zahvačena površina te konačno štete u hiljadama lira. Prema broju požara najugroženija je Sardinija sa 4.735 požara, slijedi je Ligurija sa 1.192, Toskana — 874, Kalabrija — 429, Kampanja — 410, Piemot — 373, Sicilija — 294, Lacio — 285, Puglia — 283 i FriuM-Venezia Giulia sa 273 požara. U pogledu zahvaćene površine situacija je gotovo posve jednaka, sa relativno manjim odstupanjima. Sardinija je ponovo prva sa ukupno 59.739 ha, a zatim Ligurija, Toskana, Sicilija, Kalabrija, Lombardija, Piemont, Lacio, Friuli- Venezia Giulia i konačno Puglia sa 2.367 ha. Ostale provincije ugrožene su u znatno manjoj mjeri kako u odnosu na broj, tako i površinu požara. Iz prednjeg vidljivo je da na Sardiniju otpada oko 47fl/o požara po broju, a gotovo 53% u odnosu na površinu. Na žalost u ovom radu nisu objašnjeni uzroci zbog kojih se toliki broj požara javlja upravo na Sardiniji. Vrlo je vjerojatno da je tome uzrok njen položaj i klimatske prilike, ali isto tako i običaji stanovništva. Tabela 2. prikazuje dinamiku šumskih požara obzirom na mjesece u godini iz koje je vidljivo da se 33% požara javlja u kolovozu, oko 25% u srpnju i oko 20% u rujnu, odnosno oko 88% u navedena 3 mjeseca, dok se najmanji broj požara javlja u listopadu — 0,6%, zatim studenom — 0,8%, prosincu — 1,5% te siječnju — 1,8%. Ovi podaci su donekle slični i našim podacima time, što su kod nas proljetni požari zastupljeni u nešto većem postotku nego što je to slučaj u Italiji. U najugroženijim mjesecima požarom su obuhvaćene i veće površine, tako da je u kolovozu požarom oštećena površina od oko 36%. U prikazu se naglašava da opasnost od šumskih požara ovisi o temperaturi i vlazi zraka, zatim o brzini i smjeru vjetra, inklinaciji terena, kao i iznad svega o sadržaju vlage u vegetacijskom pokrovu. Posebno se naglašava da se najveća opasnost u brdskim predjelima Italije pojavljuje krajem zime i početkom proljeća, u fazi dok još nije krenula vegetacija a u sastojinama se akumuliralo gorivo — mrtvi pokrivač i ostaci suhe trave. 88 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 91 <-- 91 --> PDF |
U tabeli 3. prikazani su uzroci šumskih požara po grupama i to: prirodni, slučajni, nepažnja, namjerna paljevina i nepoznato. Posebno se mora podvući da u toj tabeli nisu obuhvaćeni podaci o uzrocima šumskih požara na Sardiniji, tako da se ipak ne dobiva prava slika o uzrocima šumskih požara u Italiji. U prvom dijelu tabele — prirodni uzroci požara, uključeni su munja, vulkanske erupcije, samozapaljenje i slično. Prirodni uzroci utvrđeni su za 30 požara a najčešći i gotovo isključivi je uzrokom munja. Slučajno nastajanje požara obuhvaća iskrenje, prolaz sunčanih zraka kroz odbačeno staklo, kao i drugi slični slučajevi, u kojima nije postojalo prisustvo čovjeka. U toj grupi zabilježeno je 211 požara. U slijedećoj grupi nepažnja (nemar, propust, paljenje vatre bez želje da se izazove požar, odbacivanje šibica i opušaka i slično) zabilježeno je 2.086 požara, od kojih najviše u provincijama Toskani i Liguriji. U grupi namjerna paljevina registrirano je 1.015 požara. Vrlo je interesantan podatak da su namjerne paljevine veoma čest uzrok požara u većem broju provincija: Ligurija 238, Kalabrija 239, Toskana 212, Campagna 209, te Sicilija 148 i Puglia 137 požara. Za 1.841 požar nije utvrđen uzrok koji ga je prouzročio, a najviše je ostalo nerazjašnjeno u Liguriji — 6o2 požara, zatim Toskani 255, Piemontu 230 i t.d. U analizi uzroka napominje se da su prirodni uzroci uglavnom zanemarivi i da je glavni uzrok požara munja. Posebno se naglašava da je samozapaljenje u Italiji apsolutno nemoguće, obzirom na tip klime i vegetacijskog pokrova. Mala je i frekvencija druge grupe uzroka. Međutim se naglašava da je najveći problem četvrta grupa uzroka — namjerna paljevina u kojoj je zabilježeno 28°/» broja požara, a i 35% zahvaćene površine, što je više od bilo koje druge grupe. No pojava namjerne paljevine šuma pokazuje tendencu stalnog pada od 1977. godine na ovamo. U 1977. namjerna paljevina je sudjelovala sa 41% u odnosu na broj požara i 52% u odnosu na površinu. Slijedeće je godine to učešće palo na 33% po broju i 38% po površini, te konačno 1979. kako je naprijed prikazano. Tabela 4. prikazuje pojavu požara u odnosu na dob dana i uočava se da je oko 7% nastalo u toku noći, tj. između 22 i 05 sati, i uglavnom to su bili podmetnuti požari. Na grafikonu je prikazan tok frekvencije požara po satima. I ovdje se ponovo može napomenuti da je situacija i kod nas slična. U tabeli 5. daju se podaci o broju, odnosno postotku požara u odnosu na dane u tjednu. U 1979. godini najviše je požara zabilježeno u nedjelju, 826 ili 17%, a najmanji u četvrtak — 652 ili 12%. U ostale dane broj je požara uglavnom ravnomjerno zastupljen. Međutim začuđuje obrada tog podatka jer je razlika između najvećeg i najmanjeg broja požara relativno vrlo mala, svega oko 5%, tako da ne daje neki podatak koji se može smatrati značajnim i ukazati na potrebu poduzimanja posebnih mjera u jače ugrožene dane. Osim toga ako se promatraju ugroženi dani u toku tjedna kroz dulji vremenski period, tada se podaci sve više izravnavaju i prema tome potvrđuju naprijed navedenu postavku. Konačno ovaj podatak dolazi uvijek sa zakašnjenjem od nekoliko mjeseci i ne može se unaprijed predvidjeti kakva će biti situacija u novoj požarnoj sezoni, odnosno kojim će danima biti više požara i na koje treba posvetiti posebnu pažnju. U tabeli 6. prikazana je površina obrasla šumskim drvećem po pojedinim tipovima sastojina. Bez podataka sa Sardinije ukupno je obuhvaćeno 32.368 ha šuma od čega 6.820 ha visokih šuma četinjača, 3.142 ha listača, 4.508 mješovitih visokih šuma, 12.347 ha panjača, 3.793 ha panjača sa pričuvcima, srednjih šuma 89 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 92 <-- 92 --> PDF |
listača 970 ha, te 788 ha srednjih šuma četinjača. Od navedene površine četinarskih šuma najviše je izgorjelo u Liguriji — 2.259 ha, a zatim u Toskani 828 ha i Siciliji 826 ha, te Kalabriji 659 ha. U ostalim provincijama zahvaćene su manje površine. U Liguriji je izgorjelo i najviše panjača 3.410 ha a Toskani 2.364 ha. Analizirajući prednje podatke autor naglašava da je požarom u Italiji zahvaćeno oko 0,58">/o visokih šuma i oko 52% panjača. Za Sardiniju navodi se samo podatak da je požar zahvatio 1,9%> od ukupne površine šuma. U slijedećim tabelama daje se prikaz poduzetih mjera na zaštiti šuma od požara. Navode se zakonski propisi, prema kojima protupožarna zaštita u prvom je redu obaveza lokalnih organa (šumarija, karabinjerskih stanica i općina) koji su dužni obavještavati rukovodioca šumarstva provincije i koji mobiliziraju dobrovoljna vatrogasna društva. U slučajevima većeg požara obavještava se i Služba za zaštitu šuma od požara pri šumarskom korpusu (Corpo forestale del Stato). Ova je služba operativno-tehničko tijelo za praktično primjenjivanje različitih metoda intervencija. Profesionalni vatrogasci, u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova, uključuju se u zaštitu kada požar prijeti ljudima i zgradama što je slučaj u većini šumskih požara. Osnovna se grupa za gašenje sastoji od 12 članova, pripadnika Corpo Forestale. U tabeli 7. prikazan je broj intervencija prilikom požara iz koje je vidljivo da je na gašenju sudjelovalo najviše pripadnika dobrovoljnih vatrogasnih društava — 41.795, zatim 18.866 radnika i drugog osoblja unutar provincije, 15.464 pripadnika Šumarske milicije, 13.101 profesionalnih vatrogasaca, 3.326 pripadnika talijanske vojske i 2.031 pripadnik policijskih snaga. Prilikom gašenja šumskih požara u Italiji dešavali su se i brojni nesretni slučajevi (Tab. 8). Tako je u toku te godine 10 osoba smrtno stradalo, a 32 su bile povrijeđene. Od ukupnog broja požara sa zemlje je otkriveno 5.095 požara (bez Sardinije), od čega su šumarski službenici otkrili 1.962 požara, vatrogasci i policija 897 a 2.236 ostali građani. Iz zraka otkriveno je samo 152 požara, od čega 121 zračnim izviđanjem šumarskih organa, a 31 informacijama drugih, dok u 343 slučaja požar nije bio otkriven (Tabela 9). U tabeli 10. daju se opći podaci, opet bez Sardinije. Tako je sa ukupno 5.590 požara zahvaćena površina od 53.495 ha, a požari su trajali ukupno 33.728 sati. Prosječna izgorjela površina po jednom požaru iznosi 9,6 ha a prosječno trajanje jednog požara 6 sati, uz prosječnu brzinu njegovog širenja od 1,6 ha na sat. U Italiji je organizirano 25 specijaliziranih grupa za gašenje šumskih požara i u tabeli 11. prikazuju se podaci o broju intervencija za svaku pojedinu grupu. Za gašenje požara koriste se i avioni. Avion Lockhead C — 130 opremljen je s uređajem za izbacivanje vode ili retardanata s rezervoarom od 12000 1. Taj avion još uvijek se ispituje, kako bi se utvrdio najbolji način korišćenja. Na Sardiniji se koriste četiri aviona Piper i šest helikoptera AB 205. Osim toga koriste se i avionima uzetim u najam od privatnih poduzeća. U Piemontu koriste 2 helikoptera Breda Nardi NH-500D, Lombardiji helikopter Lama i AB 47G-2, Liguriji 4 aviona Piper i jedan helikopter Lama, Laziju po jedan helikopter Lama i jedan Alouette III te dva aviona Grumman, Kampanji dva aviona Piper te po jedan helikopter Lama i Alouette. Helikopteri imaju nosivost između 300 i 800 litara prema tipu, a avion Grumman od 400 1. Pri Šumarskom korpusu u 1979. osnovan je poseban centar za korištenje helikoptera. Centar ima 3 helikoptera Brenda NH 500-C i jedan Agusta 90 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Bell 47 G-2, a u 1980. popuniti će se sa još 3 helikoptera Breda. U tabeli 12. prikazani su podaci o korištenju aviona Lockhead, koji je intervenirao u 43 slučaja i pri čemu je na požare izbacio 770 m3 vode i 95 tona retardanta Phos chech X A. Prosječna udaljenost do mjesta požara bila je oko 112 km, a najveća 530. Ovaj avion letio je na gašenju ukupno 73 sata. Najdulje gašenje trajalo je 3 sata, a prosječno 1 sat i 41 min. U nastavku tabele daje se ocjena njegovog djelovanja prema nalazu službe na zemlji. Prema toj ocjeni avion je u 12%> slučajeva odlično obavio svoj zadatak, u 40°/o slučajeva ocijenjen je kao dobar, 22%> kao zadovoljavajući a u 26°/o slučajeva kao nedovoljan. Osim ovih podataka u tabeli 13. prikazano je učešće aviona u gašenju po pojedinim provincijama po broju intervencija i satima leta. U tome na prvom mjestu po korištenju dolazi Ligurija sa gotovo 40 sati leta u 20 intervencija i Toskana sa 24 sata leta i 19 intervencija. Prednji podaci mogu biti vrlo interesantni i za nas, to više, što se u skorije vrijeme očekuje dolazak specijaliziranih aviona CANADAIR CL-215. Premda taj avion ima bolja svojstva nego navedeni Lockhead, talijanska iskustva nam pokazuju, da je potrebno posvetiti punu pažnju organizaciji korištenja aviona u gašenju šumskih požara, ako želimo da se postižu dobri rezultati. Vjerojatno je da će u našoj zemlji avioni imati bolje uslove za rad, barem u odnosu na udaljenosti i mogućnosti punjenja vodom, no ipak to nas ne smije zavarati i dovesti do pomisli da je dolaskom aviona riješen problem gašenja šumskih požara. Na kraju objavljene knjige daju se podaci za Italiju u razdoblju od 1970. do 1979. iz kojih je vidljivo da je zabilježeno ukupno 64.259 požara sa ukupnom površinom od 870.090 ha. U nastavnim tabelama prikazuje se prosječni broj požara, prosječna površina i slično, zatim postotak oštećenih šuma u odnosu na ukupnu šumsku površinu te konačno podaci po tromjesečjima i provincijama. Kao što se iz ovog prikaza može vidjeti šumski požari iz godine u godinu nanose susjednoj Italiji ogromne štete i probleme. Prije sam napomenuo kako su talijanske prilike od svih evropskih zemalja najsličnije ekološkim prilikama u našoj zemlji i stoga smatram korisnim da o tome naši šumarski krugovi nešto više saznaju. Pojedina strana iskustva, dostignuća i rezultati mogu se pokazati korisnim u naporima za svladavanje šumskih požara, a ovaj će prikaz možda ponukati neke od drugova šumara da se sveobuhvatni je počinju baviti ovim problemom. Šumski je požar stihija koja najviše ugrožava naše šume koje zahtijevaju od sviju da im posvetimo punu pažnju i uložimo napore da što manje stradavaju od te stihije. Nadam se da će i ovaj prilog poslužiti toj svrsi. Oto Žunko |