DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 90 <-- 90 --> PDF |
ŠUMARSTVO DRUGIH ZEMALJA ŠUMSKI POŽARI U ITALIJI Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Italije počam od 1953. godine izdaje posebnu biblioteku pod nazivom »COLANA VERDE«, u kojoj su, zaključno sa 1980. godinom, izdana ukupno 53 sveska. Posljednji svezak ima naslov »Šumsk i požari Italije u 1979. godini«. Ovaj broj »Colana verde« štampan je na formatu B5 na ukupno 63 stanice, a sastoji se od tri dijela. Generalne podatke i analizu napisao je Gioncarlo CALABRI a zatim slijede grafikoni i statistički podaci o šumskim požarima u Italiji u 20 tabela. Kako su prilike u Italiji i problemi vezani uz protupožarnu zaštitu šuma slični stanju u našoj zemlji, smatram da je korisno upoznati i našu stručnu javnost sa podacima koji su objavljeni. U Italiji je u 1979. godini registrirano 10.325 šumskih požara koji su zahvatili površinu od 113.234 ha, od čega 39.788 ha pod šumom a ostatak (73.446 ha) ostalog šumskog zemljišta. U tabeli 1. prikazani su podaci po provincijama o broju požara, površini šuma, površini šumskog zemljišta, ukupna zahvačena površina te konačno štete u hiljadama lira. Prema broju požara najugroženija je Sardinija sa 4.735 požara, slijedi je Ligurija sa 1.192, Toskana — 874, Kalabrija — 429, Kampanja — 410, Piemot — 373, Sicilija — 294, Lacio — 285, Puglia — 283 i FriuM-Venezia Giulia sa 273 požara. U pogledu zahvaćene površine situacija je gotovo posve jednaka, sa relativno manjim odstupanjima. Sardinija je ponovo prva sa ukupno 59.739 ha, a zatim Ligurija, Toskana, Sicilija, Kalabrija, Lombardija, Piemont, Lacio, Friuli- Venezia Giulia i konačno Puglia sa 2.367 ha. Ostale provincije ugrožene su u znatno manjoj mjeri kako u odnosu na broj, tako i površinu požara. Iz prednjeg vidljivo je da na Sardiniju otpada oko 47fl/o požara po broju, a gotovo 53% u odnosu na površinu. Na žalost u ovom radu nisu objašnjeni uzroci zbog kojih se toliki broj požara javlja upravo na Sardiniji. Vrlo je vjerojatno da je tome uzrok njen položaj i klimatske prilike, ali isto tako i običaji stanovništva. Tabela 2. prikazuje dinamiku šumskih požara obzirom na mjesece u godini iz koje je vidljivo da se 33% požara javlja u kolovozu, oko 25% u srpnju i oko 20% u rujnu, odnosno oko 88% u navedena 3 mjeseca, dok se najmanji broj požara javlja u listopadu — 0,6%, zatim studenom — 0,8%, prosincu — 1,5% te siječnju — 1,8%. Ovi podaci su donekle slični i našim podacima time, što su kod nas proljetni požari zastupljeni u nešto većem postotku nego što je to slučaj u Italiji. U najugroženijim mjesecima požarom su obuhvaćene i veće površine, tako da je u kolovozu požarom oštećena površina od oko 36%. U prikazu se naglašava da opasnost od šumskih požara ovisi o temperaturi i vlazi zraka, zatim o brzini i smjeru vjetra, inklinaciji terena, kao i iznad svega o sadržaju vlage u vegetacijskom pokrovu. Posebno se naglašava da se najveća opasnost u brdskim predjelima Italije pojavljuje krajem zime i početkom proljeća, u fazi dok još nije krenula vegetacija a u sastojinama se akumuliralo gorivo — mrtvi pokrivač i ostaci suhe trave. 88 |