DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 88 <-- 88 --> PDF |
takta, opreza i strpljenja. Ali se je svemu tomu ipak Ćordašić, hvala njegovoj ozbiljnoj i miroljubivoj ćudi znao svrsishodno prilagoditi. On je uz to primjereno tada na razpoložbu stojećem mu i podčinjenom šumarskom osoblju, morao sav vanjski rad, toli kod županija koli obćina povjeriti i prepustiti, često i takovima, koji nisu umali podpunu stručnu spremu, da udovolje velikim na nj slavljenih zahtjevima i zadatkom a niti su inače bili uviek i pouzdanja vriedni a uz to s pomanjkanja shodne organizacije i sredstva za nuždni nazdor, ovo je osoblje bilo manje više prepušteno samom sebi, dok on i sam opet, zaokupljeni silnom navalom pisarničkog poslovanja, tek jedva i u najvažnijim slučajevima dospjevao, da se lično i na licu mjesta osvjedoči o pravom stanju stvari. Ta danas je to skoro i nepojmljivo, kako je jedan čovjek kroz toliki niz godina, mogao u obće toliki trh poslovanja uz mnoge nenavidnike i razne navale i samo površno, a nekmo li zahtjevom stvari odgovarajuće a ipak i častno svladati. Kolikim se je pri tom uz to morao boriti raznim presudama i potežkoćama, to znadu najbolje prosuditi i oni naši stariji drugovi, kojima su pobliže poznati nazori — koji su u ono doba u nas još i u najmjerodavnijim krugovima, glede šumarstva i šumara, žalibože vladali a i odlučivali. Šumar se smatrao tek potrebnom nuždom, riedko je koji od njih uživao dolični zasluženi ugled i povjerenje. Velika većina tadašnje inteligencije vidjela je još uviek u šumaru samo njegdašnjeg »Förstera — Jagera«, vulko »Piksenspanera « sa puškom na ramenu, perom za šeširom, u zelenom odielu i čizmama na nogama, palašem o bedru, te dimećom lulom u ustima. Kakvi je položaj u krilu zemaljske vlade, onda i sam vrhovni šef autonomnega našega šumarstva, kao takav zauzimao, karakteriše već i činjenica, da je taj izvjestitelj, koji je imao po svom zvaničnom djelokrugu odlučivati o milijunima narodnog dobra, po svom činu, bio tek ravan tajniku zemaljske vlade, uz ciglih 1800 for. godišnje plaće, dakle ni tolikom zaslužbom, što no ju je imao u pravilu u ono doba svaki tzv. »Bestelter« bilo koje bolje stojeće šumske trgovačke tvrdke u nas. Uza sve to dolazi onda još i to, da se je kod nas sve do konca osamdesetih godina prošloga stoljeća, uobće tek vrlo malo ozbiljnije u javnosti stvaralo o šumarstvu i njegovoj važnosti po zemlju i naš narod. Bili su to tek pojedini riedki pojavi. Neprestane političke borbe i trzavice u zemlji također nisu mjerodavne faktore mogli zagrijati, da se već jednom ozbiljno late i riešenja toli važnoga pitanja organizacije cielokupnog našega šumarstva. Bolji su nam dani u tom pogledu počeli svitati, tek nakon utjelovljenja bivše vojne Krajine materi zemlji, te s time u savezu stojećim osnućem krajiških šumsko-imovnih obćina itd. Sve to dakako, moralo bitno uplivati i na bilo i najmanje nastojanje pokojnoga Čordašića, za poboljšanjem i uređenjem naših šumsko-upravnih i šumsko- gospodarstvenih prilika — a to tim više, što su mu se i s mjerodavne strane pojavile često više potežkoće no pomoći, tako, da su po tom konačno svedj rastući službeni poslovi i djelokrug i njemu, koje je to sve kroz godine i godine morao sam samcat snašati i obavljati, malo po malo morali skršiti nuždnu eneržiju i samosviesti te porasli — kako se veli — i preko glave, da su onda napokon i drugi sretniji od njega došli, da žanju na polju, koje je on toli brižno i uztrajno obrađivao i čuvao od navala sveobće bujice. Uzmajući sve netom spomenuto pravedno u obzir, neima dvojbe, da i Franji Cordašiću, tom po naravi dobričini i poštenjakoviću u pravom smislu rieči, koji 86 |