DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 87 <-- 87 --> PDF |
napuštaju duboko oranje njiva, koja je bila zavela Vojna uprava i koje se primjenjivalo, dok je ova trajala tj. do razvojačenja Vojne krajine. Kada je prestankom vojne uprave prestala i obaveza dubokog (dubljeg) oranja mnogi se vraćali na staro tj, samo na plitko zaoravanje. 4. Čordašić je radio i na obnovi rada Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, koje je pod Bachovim apsolutizmom odnosno od 1855. godine prestalo s radom (lit. 2, str. 350). Doduše u prvom upravnom odboru H.-s, šumarskog društva iz 1876. godine Čordadšić je izabran samo za člana odbora (ibid., str. 351), ali je »prvi profesor šumarstvo na učilištu križevačkom g. Franjo Čordašić sa shodnim kriepkim govorom, u kojem naglasi svrhu i važnost sastanka« otvorio »dogovorni sastanak šumarah« održan 8. prosinca 1871. god. u Križevcima (lit. 6). Također je prema istom izvoru i dalje sudjelovao u raspravi. Na tom dogovoru je zaključeno, da se održi slijedeće godine i osnivačka skupština, ali, po svemu sudeći, osnivačka (obnoviteljska) skupština održala se tek 5 godina kasnije tj. 1876. god. 5. Čordašić je bez sumnje najznačajniji pionir organizacije našega društva. Pionir je bio i na radnim mjestima u Šumarijama Brlog i Kostanjica, možda i ne po tome, što je bio prvi stručno osposobljeni šumar nego po tome, što je i na tim mjestima nastojao doista gospodariti šumama a ne samo pratiti iskorišćivanje (sječu) i eventualnu zaštitu. Pionir je i u stvaranju šumarsko-stručnih naziva na hrvatskom jeziku na što je bio primoran kao prvi nastavnik pretežnog broja predmeta na šumarskom odjelu križevačkog Gospodarsko-šumarskog učilišta. Vjerojatno je i Vatroslav Rački potaknut od Čordašića da se bavi stručnom terminologijom i da je pripremio višejezični Rječnik.» čordašić je morao nastavu u cijelosti pripremati prema prednaobrazbi polaznika Učilišta. Raspolagao je njemačkom literaturom (udžbenicima ili skriptama) pisanih za Šumarsku akademiju u Mariabrunnu tj. za studente, koji su završili potpunu gimnaziju, dok je za upis za križevačko Učilište dostajala samo »mala realka od tri razreda ili mala gimnazija, i da je uvršten u prvi red« (da je kandidat svršio s odličnim uspjehom), ali i onaj koji je »barem dvije godine danah kod kakvoga gospodarstva ili dotično kod šumarstva vježbao« (»Pravila unutrašnjeg uređenja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcu u Kraljevini Hrvatskoj«, cit. prema lit. 4). Čordašić je, dakle, trebao predavanja (nastavu) prilagoditi predznanju učenika, a obzirom na prethodno poznavanje šumarstva u Hrvatskoj, i prema prilikama u Hrvatskoj. Koliko je u tome uspio najbolje svjedoči činjenica, da je i 20 godina nakon odlaska s dužnosti profesora o vladinom trošku 1881. godine izdana njegova već spomenuta knjiga »Nauka o sađenju i gajenju šumah«. O tome, što je i kako sve trebao svladavati na mjestu šumarskog izvjestitelja u Zemaljskoj vladi i to od 1872. do 1882. tj. do priključenja i C. kr. krajiškog šumskog nadzorničtva za krajiške imovne obćine unutarnjem odsjeku Zemaljske vlade tj. nakon razvojačenja Vojne krajine, prepuštamo riječ autoru nekrologa F. Čordašića. Ne samo zbog Čordašića nego i zbog toga, što se u tom tekstu od mlađen suvremenika prikazuju dijelom opće i šumarske prilike onog doba. Taj tekst glasi (str. 373—374): »Kada je na to mjesto nastupio (tj. vladinog izvjestitelja za šumarstvo, prirnj. OP), on ga je nastupio tako rekuć golih rukuh tj. on si je morao tekar stvoriti i položaj i djelokrug, a k tomu je trebalo, odgovarajuće tadanjim vladajućim nadzorom u pogledu obće važnosti šumarstva po svaku zemlju i narod, mnogo 5) Vidi Sum. list 1971, br. 9—10, str. 335. |