DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Prva četiri izdanja nakladnik je sam Ćordašić (naznačen je samo »tisak Dioničke tiskare u Zagrebu), a petog Knjižara L. Hartmanna odnosno St. Kuglija u Zagrebu. Možemo se zapitati, kako to, da su privatnici kupovali tu knjigu te koji su to bili »strukovni zavodi u Požegi i u Križevcima«, a također o kojem je to novim mjerama riječ u trećem izdanju? Odgovor glasi: Privatnici, koji su kupovali Poučnik bili su veleposjednici tj. oni, koji su imali i vlastitu šumarsku, pa i lugarsku službu te su, koliko morali (da im lugari dobiju ovlaštenja javne straže) toliko i željeli (za obavljanje poslova) da budu i osposobljeni. Kako se u »strukovnim zemaljskim zavodima« tj. gospodarskim školama predavala i enciklopedija šumarstva takva je knjiga dobro došla. Stare mjere (hvati, akovi i dr) početkom 1875. godine zaminjene su metričkim, pa je doista bila potrebna tablica koja je olašavala primjenu novih tj. mjera metričkog sistema (od starih mjera i danas su u upotrebi na pr. hvat, ral ili jutro, vedro ...). U »Šumarskom listu« (1894, br. X — XI, str. 474 — 478) objavio je samo jedan članak. Sadržaj članak jasan je iz naslova koji glasi »Nešto od onih vrstih američkog drveća, kojih gojitba bi u nas korist na bila«. Nakon pregleda šuma u Sjedinjenim američkim državama, a djelomično i Kanade, posebno opisuje golemu i zelenu sekvoju te sladorni javor, kao i uspjehe kultiviranja američkih vrsta u Njemačkoj i smatra da bi i kod nas trebalo uvesti te vrste, jer su »naši klimački odnošaji puno povoljniji od njemačkih, pa možemo biti sigurni, da će američko drveće u našem blagom i vlažnijem podneblju (u odnosu na Njemačku — nap. O. P.) još bolje uspievati, nego li u Njemačkoj (str. 476). Na kraju navodi, kako je u državi Nebraska (u USA) uveden »proljetn i da n pošumljavanja« , koji »se smatra kao svetkovina; on se saviesno i sviestno obdržaje; sve učione, sva družtva, korporacije i građanstvo — sve to hrli toga dana na polja i sadi drveće. Oni, koji se tu osobito odlikuju, dobiju nagrade.« I dalje: »Nebi li dobro bilo, da se takova šta zavede i u našem Primorju? Pošumljenje ondješnih golietii pospješilo bi se time bez dvojbe uvelike« str. 477). Osim ovoga članka u Šumarskom listu ne bi bilo ništa više. Ne bi bilo, jer postoji mogućnost, da je neki od priloga bez potpisa ili sa šiframa X, Y ili Z i Čordašićev. Osim u Šumarskom listu, članci F. Ćordašića objavljeni su i u drugim publikacijama. Tako u 1) Gospodarskom listu (1871): Poučno putovanje učenikah II šumarskog tečaja gosp.-šumarskog učilišta križevačkog; 2) Lovačko-ribarskog viestniku: O sokolih i sokolarstvu, o zecovih, Njekoliko o lovačkih psih (1894), Lov na zečeve, koješta o ušari (1895), O divljih svinjah te O divokozi (1896); 3) Narodnim novinama: Moć navike, Nešto o proricanju vremena i Nešto o vranah (sve 1894); 4) Bošnjaku: O važnosti sniega (1895). Kako vidimo najobilnija je suradnja bila u Lovačko-ribarskom viestniku. Na tu suradnju vjerojatno je bio posebno pozvan kao bivši nastavnik za predmet Lovstvo, a tek dvije godine prije osnovanom L.-r. viestniku takva je suradnja bila i potrebna. Zanimiv je članak »Moć navike«. Zanimiv po tome, što nije s područja šumarstva nego poljodjelstvo, što je dokaz da je Ćordašić i kao umirovljenik pratio život i pojave u narodu. Naime, u tom članku Ćordašić poziva, da seljaci Krajišnici ne |