DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 65 <-- 65 --> PDF |
šum. list 105:63—1981 PTICE NAJEZDAŠI Dr Ljubica STROMAR Zavod za ornitologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb SAŽETAK. Autorica iznosi rezultate svojih istraživanja o povremenim pojavljivanjima nekih vrsta ptica na područjima u kojima se redovno ne nalaze. Takve seobe poduzimaju i ptice koje su inače veoma privržene svome kraju, kao npr. brgljez obični. Uzroci su različiti kao npr. promjena vremenskih prilika (zime jače od uobičajenih), uvjeti prehrane i dr. ali kako kaže autorica u zaključku, u tom fenomenu ima još mnogo neobjašnjenih pojava. (op). Najezdaši su ptice kod kojih uglavnom postoji periodicitet u pojavi kretanja. Ponajčešće se najezda teško odvaja od seobe, a često se obje pojave prekrivaju. Uzroci najezdi mogu biti najrazličitiji, poznati i nepoznati, ali je jedan od najstimulativnijih pomanjkanje hrane u biotopima gniježđenja. Istraživanja su pokazala da su mnoge ptičje vrste ti svojoj biti najezdaši (SCHUZ, 1971), Istraživanja te pojave nisu u nas bila sistematska, te su se te koncentracije istovrsnih ili srodnih predstavnika neke vrste kao i njihov periodicitet u pojavljivanju različitog determinirali. Preko takve pojave se često puta prelazilo, pogotovo, ako se radilo o vrstama, koje i inače gnijezde u nas. Međutim izuzetna pažnja bila je usredotočena na populacije vrsta, koje ne pripadaju zavičajnoj avifauni, a pojavljuju se periodički u nas s varijabilnom frekvencijom. Prvenstveno se to odnosi na kugaru sviloperu, Bombycillagarrulus (L.), čija se gnijezdilišta u Evropi prostiru na krajnjem sjeveru Norveške, Švedske, Finske i Sovjetskog Saveza. Dugim, upornim i planski usmjerenim istraživanjima kretanja kod ptica može se danas govoriti o varijantama u toj pojavi. Izdvajaju se grupe ili pojedine vrste koje se odlikuju nekim osobitostima. Takve vrste se dugoročno istražuju kako bi se moglo sa sigurnošću govoriti na pr. o regularnoj seobi, predseobi — međuseobi, ranoljetnoj seobi, te zaobilaznoj seobi, i najezdi. Poteškoće nastaju prilikom determinacije tih kretanja, jer se regularna i iregularna često isprepliću. Uglavnom se najezdaši dijele u dvije grupe prema hrani: a) najezdaši koji zavise o vegetabilnoj hrani b) te oni, koji jedu animalnu hranu. Kratak pregled ptica najezdaša Prvoj grupi najezdaša pripadale bi kugare svilorepe, Bombycilla garrulus, čija je pojava u nas najbolje evidentirana. Budući nije naša gnjezdarica, mogu |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 66 <-- 66 --> PDF |
se etološke osebine spoznati tek u najezdi. U to vrijeme približavaju se čovjeku i njegovoj djelatnosti. Ta vrsta je uglavnom žderač boba. Pretila SO VONENU (SCHÜZ, 1971) razlikuju se tri varijante u tom kretanju; 1) velike invazije u desetgodišnjim intervalima. To su masovna kretanja, južno sve do Alžira i s dugim zadržavanjem u proljeće. Zatim postoje 2) uglavnom međuseobe, koje nisu tako uočljive i dosta su nepravilne i 3) svakogodišnje uobičajene najezde na pr. sve do Madžarske i Jugoslavije, ali s manjim brojem individuuma. Tijekom lijepog vremena drže se više njih zajedno, upadljivo su pitome, tako da im se čovjek može neposredno približiti. Poznato je da im je metabolizam veoma ubrzan, marljivo jedu plodove, zrna, ali također i kučke. Za naše krajeve pojava kugara svilorepih zimi 1965/66 (STROMAR, 1968), jedinstven je slučaj po snažnom nadiranju, brojnoj prisutnosti i izuzetnom broju opažanja i nalaza, što je samo fragment iz opće slike kretanja na teritoriju Evrope. Iako promatranja nisu bila organizirana kao u drugim evropskim zemljama na pr. Švicarskoj (BLOTZHEIM, 1966), ipak je njihova invazija izazvala detaljnija opažanja. Bile su već 14. studenog primijećene u Sloveniji. Tijekom istog mjeseca preplavile su sjeverne, sjeverozapadne i sjeveroistočne kopnene dijelove države. Pojavljuju se u siječnju kao plimni val na istočnojadranskoj obali od Istre do Konavla. Po nalazima prstenovanih kugara bile bi to gnjezdarice iz Feno-Skandinavije, ali su stigle i iz Sovjetskog Saveza. Dugogodišnja opažanja na području Zagreba ukazuju, da su im glavna skupljališta kao mjesta za ishranu Botanički i Farmaceutski vrt, Mirogoj, oko Higijenskog zavoda te uz obalu Save, po drvoredima u gradu, uglavnom svagdje tamo, gdje mogu naći hranu. Invazije su dakle kao odgovor na pomanjkanje hrane u biotopima gniježđenja. Upravo je to jedan od najvažnijih faktora, koji stimulira prodor. Razumljivo je da tu postoje gradacije, ali je uglavnom utvrđeno da se u potrebi za plodovima kreću i šire u jakim strujama. Međutim stvar nije tako jednostrana, pokazalo se da osim nestajanja hrane u gnijezdilištima može igrati veliku ulogu i konkurencija među vrstama, koje se hrane bobama kao na pr. u odnosu na drozda bravenjaka, Tardus pilaris. Kao daljnji ekološki faktor-uzrok najezde uzima se nestalnost granica područja gniježđenja. Nema sumnje da je to veoma zamršen problem i neriješiv samo s jednog vida, nego se moraju uzeti u obzir svi ekološki čimbenici. Ima veoma interesantnih slučajeva kao što je bio onaj, da je veliko bogatstvo plodova 1956. godine zaustavljalo kugare u Skandinaviji, ali su već u veljači 1957. prispjele do Engleske i na zapad sve do istočne obale. U jesen 1957. talasaju se one do Irske. Znadu se masovno pojaviti kad urodi bilje s bobastim plodovima, kao što je općenito bila pobilježena naročito jaka invazija godine 1965. Samo u Danskoj, bilo je to krajem listopada, uhvaćeno je oko 80.000 primjeraka. Invazije najjasnije pokazuju predpravac migracije. U sjevernoj Evropi prema SW, ali se predpravac nadovezuje na smjer, gdje mogu naći bolje i više hrane usputno sve do izabranog seobenog povratka. Poznato je da kugare iz Sibira zaostaju više na istočnim stranama, kao što potvrđuje, uz ostale i, veoma interesantan nalaz (ŠTROMAR, 1971) Bombycillagarrulus prstenovane u Beogradu 29. 11. 1965., a ubijene 6. 3. 1966. u selu 64 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Sulori, Gruzijska SSR. Taj primjerak, vjerojatno nije bio osamljen, te se iste zime našao u još nižim geografskim širinama, načinivši veliko zaobilazno kretanje. Areal rasprostranje vrste kuga svilorepe, Borhbycilla garrulus (L.) na Euroazijskom kopnu prema VOUS, K. H. (1960), ATLAS OF EUROPEAN-BIRDS, Edinburgh. U nizu najezdaša treba spomenuti krstokljuna omorikaša, Loxiacurvirostra, koji se zadržava na svojim gnijezdilišta od siječnja do travnja, dok ostalo vrijeme uglavnom upravlja svoja kretanja vremenski i prostorno prema urodu crnogorice. Prema tome krstokljuni (njem. naziv »Zigeneurvogel«) pojavljuju se nepravilno, tako da nije predvidiv siguran periodieitet.. Invazije ove vrste su bijeg od oskudice. Ukoliko je dobar prirod hrane onda se može očekivati i zadovoljavajući prirast populacije. Nekih godina slijede, jaki prodori krsto |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 68 <-- 68 --> PDF |
kljuna, te se prepuštaju velikim putovanjima. Tom se prilikom miješaju gnjezdarice u različitih biotopa gniježđenja krećući se zajednički na područja dobre žetve. Tada se svi takvi rastući valovi miješaju na širokom prostoru eurazijskih tajga gdjegod dolazi crnogorica). Mogu se tom prilikom naći grupe različitog podrijetla. Mase dospijevaju u gibanje preko širokih dijelova gnijezdilišta u vremenu između svršetka gniježđenja i početka mitarenja. Promatranja koja su vršena na kurskoj obali prilikom upadljivih masa krstokljuna, pokazala su, da su u tom golemom broju ptica sudjelovali i djetlovi veliki, Dendrocopos major i sjenice jelove, Parus ater. Brojni odnos tih triju vrsta nije uvijek isti naročito u broju jelovih sjenica i velikih djetlova. Parus ater, sjenica jelova ponaša se također kao najezdaš jer se prema FORMOSOVU (SCHÜZ, 1971) smatra više specijalizirana za hranu od ostalih sjenica, Paridae. Međutim ne igra tako odlučujuću ulogu samo pomanjkanje sjemene hrane, koju traži u vršnim i skrovitim dijelovima crnogorice, nego je poznat masovni prodor sjenica zbog gusjenica borovog prelca. Djetao veliki, Dendrocopos major zapažen je na istočnomorskoj obali i u zaleđu veoma upadljivim putujućim masama u vrijeme žetve sjemena bora i smreke. Na nekim invazijama sudjeluju i u prednosti su juvenilne ptice. Povratak u zavičaj nije tako upadljiv. Uglavnom ne dolazi kod djetlova tako često do invazije kao na pr. kod krstokljuna, ali imaju udjela u hrani na borovima, koja je krstokljunima manje pristupačna. Danas se smatra i sjenica velika, Parus major kao ptica najezdaš. Pojavljuje se u različitim brojnim omjerima. Obično maksimum populacije i invazije pada zajedno. Po nalazima kroz 4 desetljeća, prosječne udaljenosti invazija su svake 3 i pol godine. Za sjenicu plavetnu, Parus caeruleus vrijedi isti vremenski ritam najezde. Na ovaj se način može protumačiti naseljavanje tom vrstom. Drži se da je gustoća uvjetovana emigracionim kretanjima, te se može shvatiti kao prodorni faktor i ima stimulirajuće značenje. Blage zime s neobično malim gubitkom obroka ne djeluje stimulativno, dok lijepo suho ljeto može izazvati bogati prirast u strukturi populacije kao i posljedicu kretanja. Stanje populacije i održavanje najezde velike sjenice poklapaju se s ponudom bukvinih plodova. Sigurno je da postoje regionalne razlike, tako da veze nisu svake godine iste. U dane 7, 10, 17 i 22. siječnja zime 1977/78. pojavile su se homogene grupe Parus caeruleus u nekoliko stotina primjeraka u jednoj ekološkoj niši zagrebačkog Mirogoja na 5—6 grmova šimšira (ŠTROMAR, 1980). Tih dana izostale su ostale vrste sjenica, kao Parus major, Parus palustris i Aegithalos caudatus, koje su u manjem ili većem broju s različitom dominacijom u međuvremenu bile prisutne na tom mikrorajonu. U ovom slučaju ne može se o kretanju plavih sjenica govoriti s pozicija skitnje, jer se tu pojavljuje element akumulacije u nekoliko stotina primjeraka. Taj fenomen priblježen je tijekom istraživanja zimi 1977/78. Smatra se da se vrsta našla u najezdi. Prodora hladnih zračnih struja bilo je tijekom siječnja, pa su oni mogli kao veoma važni stimulativni ekološki faktor, uz nedeterminirane, uvjetovati takvu vrstu kretanja. Na taj način zahvaćeni su naši sjeverniji predjeli. Može se s vjerojatnošću pretpostaviti da ti prodori sjenica nisu bili samo 66 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 69 <-- 69 --> PDF |
svojstveni sjevernim krajevima naše države da je najezda u tragovima ili potpuno zahvatila i obalno područje. Takva pristizanja vidljiva su iz izvještaja o stranim nalazima prstenovanih sjenica (ŠTROMAR, 1975 i 1978). Sigurno je da se ta pojava u nas nije dovoljno istraživala, ali stimulira daljni tijek istraživanja kao što je potican baš zbog nedorečenosti i u ostaloj Evropi. Sitta europaea, brgljez obični je barem u srednjoj Evropi veoma vjeran svome kraju, a kao odrasla ptica vjerna mjestu, ipak se može naći, pa makar rijetko na invazionim kretanjima. To vrijedi prije svega za sjeveroistočne rase. Carcluelis spinus, zelenčica ovčica i Carduelis flammea, juričica sjeverna nastupaju također u najezdi, koje se vremenski prekrivaju s invazijama velikog djetla i jelove sjenice. Za njih imaju veliko značenje u ishrani johine i brezove sjemenke kao i urod od smreke i bora. Zelenčice se šire od istoka prema jugu i dospijevaju u invaziji sve do španjolske. Neke populacije zimuju u arktičkim gnijezdilištima zavisno od brezovih sjemenaka. Pyrrhula pyrrhula, zimovka ćućurin može se također naći u najezdi kao što je pribilježeno za kursku obalu. Variranja u broju mogu biti velika. Međutim istraživanja u nas zimi 1979/80. pokazala su da su bile naročito jake akumulacije za vrijeme izuzetno, hladnih i snježnih dana u užem području Zagreba i u Krškoj dolini (ŠTROMAR, 1980). Istraživanja na terenu su bila komparativna, dok zaključci govore o invaziji, jer su grupe brojile i do 300 primjeraka. Istraživanja kretanja zeba nikavica, Fringilla montifringilla, gjezdarica visoko nordijskih šuma staroga svijeta pokazala su da dolazi kao redoviti gost zimi na bukov žir. Seoba slijedi na jednoj veoma širokoj fronti prema W-SW. Pravac vjetra može igrati veliku ulogu (anemoatropismus) Poznata je njena vjernost mjestu zimovanja, ali može tijekom godina zimovati na različitim mjestima. Kod Garrulus glandarius, sojke kreštalice kretanja su manje jasna. Može se eventualno govoriti o 6 godišnjim invazionim intervalima. Postoje pojedinačne i lokalne invazije koje kad se sliju zajedno daju dojam jedne velike. Seoba se odvija u valovima s dnevnim kretanjem od 60 do 80 km, dok kao hrana služe uglavnom plodovi hrasta. Smatra se da u toj dinamici populacije ne malu ulogu igraju endogeni faktori. Ova vizija najezdaša ne bi bila potpuna kada se ne bi još spomenuli Tardus pilaris, drozd bravenjak i Panurus biamircus, bazgovka brkata. Za prvu vrstu poznati su takvi prodori svake treće ili četvrte godine. Naročito jaka nadiranja bijahu u siječnju 1937. godine. Jedan je val krajem siječnja prodro čak do Grenlanda, gdje se odsad pojavljuje kao nova gnjezdarica. Za drugu vrstu izgleda da stanje gustoće populacije dovodi do erupcije i snalaženja na novim biotopima gnježđenja. Po stranim nalazima (ŠTROMAR, 1967) našu zemlju posjećuju u priličnom broju preko nepovoljnih zimskih mjeseci bazgovke brkate, koje su uglavnom prstenovane u Austriji na području uz Nežidersko jezero. Poznato je da one u današnjem vremenu gnijezde na području Vojvodine (PELLE, 1977). U drugu grupu najezdaša, koja uglavnom konsumiraju animalnu hranu spomenuli bi uglavnom neke noćne grabljivice, čija je dinamika populacije |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 70 <-- 70 --> PDF |
neposredno vezana uz pojavu sisavaca. Tako je poznato da Asio flammeus, sova močvarica navezuje svoj dolazak na gradaciju miševa. Vrsta prodire neočekivano na kolonijalni način naprijed, kao što se 1932/33. godine našla u Sleskoj na oranicama kao pratilac mnogobrojnih poljskih miševa, što više sove su i gnijezdile tamo. Nestankom miševa one iščezavaju. Sličnu navezanost na miševe, a s time spojeno kretanje pokazuju i Tyto cilba, kukuvija drijemavica. Kretanja su nepravilna, ali se može dogoditi da pojedini primjerci poduzimaju dugo putovanja sa sjevera prema jugu sve do naših strana. Poznata su također kretanja nekih danjih grabljivica kao na pr. kod škanjca gaćaša, Buteo lagopus, što je zavisno o pojavi glodavaca, sjevernog lemara. Može se čak govoriti o periodicitetu. Interesantan je također i Accipiter gentilis, jastreb kokošar, koji je u Evropi izrazita stanarica, ali u Americi seoba mu je upečatljivo pravilna. Međutim kada se u unutrašnjosti pojav ljuje Lepusobliku. americanus, američki zec, onda se formira seoba u invazionom Zaključne napomene Tim prikazom nije se iscrpio sve što se odnosi na najezdu. Ima u tom fenomenu još mnogo neobjašnjenih pojava, a jednako tako diskutabilnih u odnosu na genezu i manifestaciju same pojave. Ono što se čini kao pravilo da najezdaši ne prelaze preko područja bogata hranom ne vrijedi uvijek kao pravilo. Može se dogoditi da kugare prelete područja obilna bobama, što se obično poklapa s pojavom hladne mase zraka, koja izaziva snažnu potrebu za seobom. Sigurno je da se ne može uvijek postaviti granica između invazije i seobe. Moglo bi se reći da neravnomjernost između obilja hrane i veličine populacije dovodi do invazije, što populacijama određenih vrsta omogućuje opstanak u promijenjenim ekološkim uvjetima. LITERATURA Blotzheim , G. v. (1966): Das Auftreten des Seidenschwanzes, Bombycilla garrulus, in der Schweiz und die von 1901 bis 1965/66 West und Mitteleuropa erreichenden Invasionen. Orn. Beob., Bd. 63, No 4/5, 93—146. Bern. Pelle, I. (1977): Senica brkata, Panurus biarmicus (ponovo) gnezdarica Vojvodine. Larus, 29—30, 199—207. Zagreb. Schüz, E. (1971): Grundriss der Vogelzugskunde. Verlag Paul Parey. Berlin und Hamburg. Str o mar, Lj. (1967): Prstenovanje ptica u godini 1963. i 1964. Larus, 19, 5—43. Zagreb. . Štromar , Lj. (1968): Pojava kugara svilorepih, Bombycilla garrulus, zimi (1966/ 66. Larus, 20, 45—59. Zagreb. Štromar , Lj. (1971): Prstenovanje piica u godinama 1967. i 1968. Larus, 23, 5—37. Zagreb. Štromar , Lj. (1975):Prstenovanje ptica u godinama 1971. i 1972. Larus, 26—28, 5—43. Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Štromar , Lj. (1980): Ekološka analiza ornitofaune na području NE KRŠKO. (Man.). St ro mar , Lj. (1980): Masovna pojava sjenica plavetnih, Parus caeruleus L., zimi 1977/78. na području užeg dijela Zagreba. Larus 31, 209—214, Zagreb. Bird Invaders Summary The authoress explains invasion as a variant in the migration phenomenon of certain species of birds, She presents original observations and results on the basis of foreign findings of the species Bombycilla garrulus which penetrated Yugoslavia in a wide front in a heavy invasion during the exceptional winter of 1965/66 and spread towards the eastern Adriatic coast from Istra to Konavli. The authoress has also devoted considerable attention to the investigation of a large concentration of several hundred specimens of Parus caeruleus just outside of Zagreb at Mirogoj. This took place during the winter of 1977/78 when Blue Tits suddenly appeared on some Buxus sempervirens bushes and the disappeared as suddenly as they had come. In earlier and later years, such large numbers of Blue Tits had not ben observed although the signs of their presence were found. In the same manner, a large group of several hundred specimens of the species Pyrrhula pyrrhula which also belong to the group of invaders was studied. Parallel investigations were carried out in the Krško Valley in the vicinity of NE Krško and outside of Zagreb at Mirogoj during January 1980. This bird migration variation has not been systematically investigated in Yugoslavia but has heretofore been a peripheral study, for example in relation to Bombycilla garrulus which attracts the attention of researchers by its periodic appearances as a nester in the northern parts of Eurasia. That which remains unknown concerning migration phenomenon would require planned studies. 4| |