DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 65     <-- 65 -->        PDF

šum. list 105:63—1981


PTICE NAJEZDAŠI


Dr Ljubica STROMAR


Zavod za ornitologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb


SAŽETAK. Autorica iznosi rezultate svojih istraživanja o povremenim
pojavljivanjima nekih vrsta ptica na područjima u kojima
se redovno ne nalaze. Takve seobe poduzimaju i ptice koje
su inače veoma privržene svome kraju, kao npr. brgljez obični.
Uzroci su različiti kao npr. promjena vremenskih prilika (zime jače
od uobičajenih), uvjeti prehrane i dr. ali kako kaže autorica u
zaključku, u tom fenomenu ima još mnogo neobjašnjenih pojava.
(op).


Najezdaši su ptice kod kojih uglavnom postoji periodicitet u pojavi kretanja.
Ponajčešće se najezda teško odvaja od seobe, a često se obje pojave
prekrivaju. Uzroci najezdi mogu biti najrazličitiji, poznati i nepoznati, ali
je jedan od najstimulativnijih pomanjkanje hrane u biotopima gniježđenja.
Istraživanja su pokazala da su mnoge ptičje vrste ti svojoj biti najezdaši
(SCHUZ, 1971), Istraživanja te pojave nisu u nas bila sistematska, te su se
te koncentracije istovrsnih ili srodnih predstavnika neke vrste kao i njihov
periodicitet u pojavljivanju različitog determinirali. Preko takve pojave se
često puta prelazilo, pogotovo, ako se radilo o vrstama, koje i inače gnijezde
u nas. Međutim izuzetna pažnja bila je usredotočena na populacije vrsta, koje
ne pripadaju zavičajnoj avifauni, a pojavljuju se periodički u nas s varijabilnom
frekvencijom. Prvenstveno se to odnosi na kugaru sviloperu, Bombycillagarrulus (L.), čija se gnijezdilišta u Evropi prostiru na krajnjem sjeveru Norveške,
Švedske, Finske i Sovjetskog Saveza.


Dugim, upornim i planski usmjerenim istraživanjima kretanja kod ptica
može se danas govoriti o varijantama u toj pojavi. Izdvajaju se grupe ili pojedine
vrste koje se odlikuju nekim osobitostima. Takve vrste se dugoročno istražuju
kako bi se moglo sa sigurnošću govoriti na pr. o regularnoj seobi, predseobi
— međuseobi, ranoljetnoj seobi, te zaobilaznoj seobi, i najezdi. Poteškoće
nastaju prilikom determinacije tih kretanja, jer se regularna i iregularna
često isprepliću.


Uglavnom se najezdaši dijele u dvije grupe prema hrani: a) najezdaši koji
zavise o vegetabilnoj hrani b) te oni, koji jedu animalnu hranu.


Kratak pregled ptica najezdaša


Prvoj grupi najezdaša pripadale bi kugare svilorepe, Bombycilla garrulus,
čija je pojava u nas najbolje evidentirana. Budući nije naša gnjezdarica, mogu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 66     <-- 66 -->        PDF

se etološke osebine spoznati tek u najezdi. U to vrijeme približavaju se čovjeku
i njegovoj djelatnosti. Ta vrsta je uglavnom žderač boba. Pretila SO
VONENU (SCHÜZ, 1971) razlikuju se tri varijante u tom kretanju; 1) velike
invazije u desetgodišnjim intervalima. To su masovna kretanja, južno sve do
Alžira i s dugim zadržavanjem u proljeće. Zatim postoje 2) uglavnom međuseobe,
koje nisu tako uočljive i dosta su nepravilne i 3) svakogodišnje uobičajene
najezde na pr. sve do Madžarske i Jugoslavije, ali s manjim brojem
individuuma. Tijekom lijepog vremena drže se više njih zajedno, upadljivo
su pitome, tako da im se čovjek može neposredno približiti. Poznato je da im
je metabolizam veoma ubrzan, marljivo jedu plodove, zrna, ali također i
kučke.


Za naše krajeve pojava kugara svilorepih zimi 1965/66 (STROMAR, 1968),
jedinstven je slučaj po snažnom nadiranju, brojnoj prisutnosti i izuzetnom
broju opažanja i nalaza, što je samo fragment iz opće slike kretanja na teritoriju
Evrope. Iako promatranja nisu bila organizirana kao u drugim evropskim
zemljama na pr. Švicarskoj (BLOTZHEIM, 1966), ipak je njihova invazija
izazvala detaljnija opažanja. Bile su već 14. studenog primijećene u
Sloveniji. Tijekom istog mjeseca preplavile su sjeverne, sjeverozapadne i sjeveroistočne
kopnene dijelove države. Pojavljuju se u siječnju kao plimni val
na istočnojadranskoj obali od Istre do Konavla. Po nalazima prstenovanih
kugara bile bi to gnjezdarice iz Feno-Skandinavije, ali su stigle i iz Sovjetskog
Saveza.


Dugogodišnja opažanja na području Zagreba ukazuju, da su im glavna
skupljališta kao mjesta za ishranu Botanički i Farmaceutski vrt, Mirogoj,
oko Higijenskog zavoda te uz obalu Save, po drvoredima u gradu, uglavnom
svagdje tamo, gdje mogu naći hranu. Invazije su dakle kao odgovor na
pomanjkanje hrane u biotopima gniježđenja. Upravo je to jedan od najvažnijih
faktora, koji stimulira prodor. Razumljivo je da tu postoje gradacije,
ali je uglavnom utvrđeno da se u potrebi za plodovima kreću i šire u jakim
strujama. Međutim stvar nije tako jednostrana, pokazalo se da osim nestajanja
hrane u gnijezdilištima može igrati veliku ulogu i konkurencija među
vrstama, koje se hrane bobama kao na pr. u odnosu na drozda bravenjaka,
Tardus pilaris. Kao daljnji ekološki faktor-uzrok najezde uzima se nestalnost
granica područja gniježđenja. Nema sumnje da je to veoma zamršen problem
i neriješiv samo s jednog vida, nego se moraju uzeti u obzir svi ekološki čimbenici.


Ima veoma interesantnih slučajeva kao što je bio onaj, da je veliko bogatstvo
plodova 1956. godine zaustavljalo kugare u Skandinaviji, ali su već u
veljači 1957. prispjele do Engleske i na zapad sve do istočne obale. U jesen
1957. talasaju se one do Irske. Znadu se masovno pojaviti kad urodi bilje
s bobastim plodovima, kao što je općenito bila pobilježena naročito jaka
invazija godine 1965. Samo u Danskoj, bilo je to krajem listopada, uhvaćeno
je oko 80.000 primjeraka. Invazije najjasnije pokazuju predpravac migracije.
U sjevernoj Evropi prema SW, ali se predpravac nadovezuje na smjer, gdje
mogu naći bolje i više hrane usputno sve do izabranog seobenog povratka.
Poznato je da kugare iz Sibira zaostaju više na istočnim stranama, kao što
potvrđuje, uz ostale i, veoma interesantan nalaz (ŠTROMAR, 1971) Bombycillagarrulus prstenovane u Beogradu 29. 11. 1965., a ubijene 6. 3. 1966. u selu


64




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Sulori, Gruzijska SSR. Taj primjerak, vjerojatno nije bio osamljen, te se iste
zime našao u još nižim geografskim širinama, načinivši veliko zaobilazno kretanje.


Areal rasprostranje vrste kuga svilorepe, Borhbycilla garrulus (L.) na Euroazijskom
kopnu prema VOUS, K. H. (1960), ATLAS OF EUROPEAN-BIRDS, Edinburgh.


U nizu najezdaša treba spomenuti krstokljuna omorikaša, Loxiacurvirostra,
koji se zadržava na svojim gnijezdilišta od siječnja do travnja, dok ostalo
vrijeme uglavnom upravlja svoja kretanja vremenski i prostorno prema urodu
crnogorice. Prema tome krstokljuni (njem. naziv »Zigeneurvogel«) pojavljuju
se nepravilno, tako da nije predvidiv siguran periodieitet.. Invazije ove vrste
su bijeg od oskudice. Ukoliko je dobar prirod hrane onda se može očekivati
i zadovoljavajući prirast populacije. Nekih godina slijede, jaki prodori krsto




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 68     <-- 68 -->        PDF

kljuna, te se prepuštaju velikim putovanjima. Tom se prilikom miješaju
gnjezdarice u različitih biotopa gniježđenja krećući se zajednički na područja
dobre žetve. Tada se svi takvi rastući valovi miješaju na širokom prostoru
eurazijskih tajga gdjegod dolazi crnogorica). Mogu se tom prilikom
naći grupe različitog podrijetla. Mase dospijevaju u gibanje preko širokih
dijelova gnijezdilišta u vremenu između svršetka gniježđenja i početka mitarenja.


Promatranja koja su vršena na kurskoj obali prilikom upadljivih masa
krstokljuna, pokazala su, da su u tom golemom broju ptica sudjelovali i
djetlovi veliki, Dendrocopos major i sjenice jelove, Parus ater. Brojni odnos
tih triju vrsta nije uvijek isti naročito u broju jelovih sjenica i velikih djetlova.


Parus ater, sjenica jelova ponaša se također kao najezdaš jer se prema
FORMOSOVU (SCHÜZ, 1971) smatra više specijalizirana za hranu od ostalih
sjenica, Paridae. Međutim ne igra tako odlučujuću ulogu samo pomanjkanje
sjemene hrane, koju traži u vršnim i skrovitim dijelovima crnogorice, nego
je poznat masovni prodor sjenica zbog gusjenica borovog prelca.


Djetao veliki, Dendrocopos major zapažen je na istočnomorskoj obali
i u zaleđu veoma upadljivim putujućim masama u vrijeme žetve sjemena
bora i smreke. Na nekim invazijama sudjeluju i u prednosti su juvenilne ptice.
Povratak u zavičaj nije tako upadljiv. Uglavnom ne dolazi kod djetlova
tako često do invazije kao na pr. kod krstokljuna, ali imaju udjela u hrani
na borovima, koja je krstokljunima manje pristupačna.


Danas se smatra i sjenica velika, Parus major kao ptica najezdaš. Pojavljuje
se u različitim brojnim omjerima. Obično maksimum populacije
i invazije pada zajedno. Po nalazima kroz 4 desetljeća, prosječne udaljenosti
invazija su svake 3 i pol godine. Za sjenicu plavetnu, Parus caeruleus vrijedi
isti vremenski ritam najezde. Na ovaj se način može protumačiti naseljavanje
tom vrstom. Drži se da je gustoća uvjetovana emigracionim kretanjima,
te se može shvatiti kao prodorni faktor i ima stimulirajuće značenje.
Blage zime s neobično malim gubitkom obroka ne djeluje stimulativno, dok
lijepo suho ljeto može izazvati bogati prirast u strukturi populacije kao
i posljedicu kretanja. Stanje populacije i održavanje najezde velike sjenice
poklapaju se s ponudom bukvinih plodova. Sigurno je da postoje regionalne
razlike, tako da veze nisu svake godine iste.


U dane 7, 10, 17 i 22. siječnja zime 1977/78. pojavile su se homogene
grupe Parus caeruleus u nekoliko stotina primjeraka u jednoj ekološkoj
niši zagrebačkog Mirogoja na 5—6 grmova šimšira (ŠTROMAR, 1980). Tih
dana izostale su ostale vrste sjenica, kao Parus major, Parus palustris i
Aegithalos caudatus, koje su u manjem ili većem broju s različitom dominacijom
u međuvremenu bile prisutne na tom mikrorajonu. U ovom slučaju
ne može se o kretanju plavih sjenica govoriti s pozicija skitnje, jer se tu
pojavljuje element akumulacije u nekoliko stotina primjeraka. Taj fenomen
priblježen je tijekom istraživanja zimi 1977/78. Smatra se da se vrsta našla
u najezdi. Prodora hladnih zračnih struja bilo je tijekom siječnja, pa su oni
mogli kao veoma važni stimulativni ekološki faktor, uz nedeterminirane, uvjetovati
takvu vrstu kretanja. Na taj način zahvaćeni su naši sjeverniji predjeli.
Može se s vjerojatnošću pretpostaviti da ti prodori sjenica nisu bili samo


66




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 69     <-- 69 -->        PDF

svojstveni sjevernim krajevima naše države da je najezda u tragovima ili
potpuno zahvatila i obalno područje. Takva pristizanja vidljiva su iz izvještaja
o stranim nalazima prstenovanih sjenica (ŠTROMAR, 1975 i 1978). Sigurno
je da se ta pojava u nas nije dovoljno istraživala, ali stimulira daljni
tijek istraživanja kao što je potican baš zbog nedorečenosti i u ostaloj Evropi.


Sitta europaea, brgljez obični je barem u srednjoj Evropi veoma vjeran
svome kraju, a kao odrasla ptica vjerna mjestu, ipak se može naći, pa makar
rijetko na invazionim kretanjima. To vrijedi prije svega za sjeveroistočne
rase.


Carcluelis spinus, zelenčica ovčica i Carduelis flammea, juričica sjeverna
nastupaju također u najezdi, koje se vremenski prekrivaju s invazijama velikog
djetla i jelove sjenice. Za njih imaju veliko značenje u ishrani johine
i brezove sjemenke kao i urod od smreke i bora. Zelenčice se šire od istoka
prema jugu i dospijevaju u invaziji sve do španjolske. Neke populacije zimuju
u arktičkim gnijezdilištima zavisno od brezovih sjemenaka.


Pyrrhula pyrrhula, zimovka ćućurin može se također naći u najezdi kao
što je pribilježeno za kursku obalu. Variranja u broju mogu biti velika. Međutim
istraživanja u nas zimi 1979/80. pokazala su da su bile naročito jake akumulacije
za vrijeme izuzetno, hladnih i snježnih dana u užem području Zagreba
i u Krškoj dolini (ŠTROMAR, 1980). Istraživanja na terenu su bila komparativna,
dok zaključci govore o invaziji, jer su grupe brojile i do 300 primjeraka.


Istraživanja kretanja zeba nikavica, Fringilla montifringilla, gjezdarica
visoko nordijskih šuma staroga svijeta pokazala su da dolazi kao redoviti gost
zimi na bukov žir. Seoba slijedi na jednoj veoma širokoj fronti prema W-SW.
Pravac vjetra može igrati veliku ulogu (anemoatropismus) Poznata je njena
vjernost mjestu zimovanja, ali može tijekom godina zimovati na različitim
mjestima.


Kod Garrulus glandarius, sojke kreštalice kretanja su manje jasna. Može
se eventualno govoriti o 6 godišnjim invazionim intervalima. Postoje pojedinačne
i lokalne invazije koje kad se sliju zajedno daju dojam jedne velike.
Seoba se odvija u valovima s dnevnim kretanjem od 60 do 80 km, dok kao
hrana služe uglavnom plodovi hrasta. Smatra se da u toj dinamici populacije
ne malu ulogu igraju endogeni faktori.


Ova vizija najezdaša ne bi bila potpuna kada se ne bi još spomenuli Tardus
pilaris, drozd bravenjak i Panurus biamircus, bazgovka brkata. Za prvu
vrstu poznati su takvi prodori svake treće ili četvrte godine. Naročito jaka
nadiranja bijahu u siječnju 1937. godine. Jedan je val krajem siječnja prodro
čak do Grenlanda, gdje se odsad pojavljuje kao nova gnjezdarica. Za drugu
vrstu izgleda da stanje gustoće populacije dovodi do erupcije i snalaženja
na novim biotopima gnježđenja. Po stranim nalazima (ŠTROMAR, 1967) našu
zemlju posjećuju u priličnom broju preko nepovoljnih zimskih mjeseci bazgovke
brkate, koje su uglavnom prstenovane u Austriji na području uz Nežidersko
jezero. Poznato je da one u današnjem vremenu gnijezde na području
Vojvodine (PELLE, 1977).


U drugu grupu najezdaša, koja uglavnom konsumiraju animalnu hranu
spomenuli bi uglavnom neke noćne grabljivice, čija je dinamika populacije




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 70     <-- 70 -->        PDF

neposredno vezana uz pojavu sisavaca. Tako je poznato da Asio flammeus,
sova močvarica navezuje svoj dolazak na gradaciju miševa. Vrsta prodire neočekivano
na kolonijalni način naprijed, kao što se 1932/33. godine našla u
Sleskoj na oranicama kao pratilac mnogobrojnih poljskih miševa, što više sove
su i gnijezdile tamo. Nestankom miševa one iščezavaju.


Sličnu navezanost na miševe, a s time spojeno kretanje pokazuju i Tyto
cilba, kukuvija drijemavica. Kretanja su nepravilna, ali se može dogoditi da
pojedini primjerci poduzimaju dugo putovanja sa sjevera prema jugu sve do
naših strana.


Poznata su također kretanja nekih danjih grabljivica kao na pr. kod
škanjca gaćaša, Buteo lagopus, što je zavisno o pojavi glodavaca, sjevernog
lemara. Može se čak govoriti o periodicitetu. Interesantan je također i Accipiter
gentilis, jastreb kokošar, koji je u Evropi izrazita stanarica, ali u Americi
seoba mu je upečatljivo pravilna. Međutim kada se u unutrašnjosti pojav


ljuje Lepusobliku.
americanus, američki zec, onda se formira seoba u invazionom
Zaključne napomene
Tim prikazom nije se iscrpio sve što se odnosi na najezdu. Ima u tom


fenomenu još mnogo neobjašnjenih pojava, a jednako tako diskutabilnih
u odnosu na genezu i manifestaciju same pojave. Ono što se čini kao pravilo
da najezdaši ne prelaze preko područja bogata hranom ne vrijedi uvijek kao
pravilo. Može se dogoditi da kugare prelete područja obilna bobama, što se
obično poklapa s pojavom hladne mase zraka, koja izaziva snažnu potrebu
za seobom. Sigurno je da se ne može uvijek postaviti granica između invazije
i seobe. Moglo bi se reći da neravnomjernost između obilja hrane i veličine
populacije dovodi do invazije, što populacijama određenih vrsta omogućuje
opstanak u promijenjenim ekološkim uvjetima.


LITERATURA


Blotzheim , G. v. (1966): Das Auftreten des Seidenschwanzes, Bombycilla garrulus,
in der Schweiz und die von 1901 bis 1965/66 West und Mitteleuropa
erreichenden Invasionen. Orn. Beob., Bd. 63, No 4/5, 93—146. Bern.


Pelle, I. (1977): Senica brkata, Panurus biarmicus (ponovo) gnezdarica Vojvodine.
Larus, 29—30, 199—207. Zagreb.
Schüz, E. (1971): Grundriss der Vogelzugskunde. Verlag Paul Parey. Berlin
und Hamburg.
Str o mar, Lj. (1967): Prstenovanje ptica u godini 1963. i 1964. Larus, 19, 5—43.
Zagreb. .
Štromar , Lj. (1968): Pojava kugara svilorepih, Bombycilla garrulus, zimi (1966/


66. Larus, 20, 45—59. Zagreb.
Štromar , Lj. (1971): Prstenovanje piica u godinama 1967. i 1968. Larus, 23,
5—37. Zagreb.
Štromar ,
Lj. (1975):Prstenovanje ptica u godinama 1971. i 1972. Larus, 26—28,
5—43. Zagreb.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Štromar , Lj. (1980): Ekološka analiza ornitofaune na području NE KRŠKO.
(Man.).
St ro mar , Lj. (1980): Masovna pojava sjenica plavetnih, Parus caeruleus L.,
zimi 1977/78. na području užeg dijela Zagreba. Larus 31, 209—214, Zagreb.


Bird Invaders


Summary


The authoress explains invasion as a variant in the migration phenomenon
of certain species of birds, She presents original observations and results on
the basis of foreign findings of the species Bombycilla garrulus which penetrated
Yugoslavia in a wide front in a heavy invasion during the exceptional winter of
1965/66 and spread towards the eastern Adriatic coast from Istra to Konavli.
The authoress has also devoted considerable attention to the investigation of
a large concentration of several hundred specimens of Parus caeruleus just outside
of Zagreb at Mirogoj. This took place during the winter of 1977/78 when Blue
Tits suddenly appeared on some Buxus sempervirens bushes and the disappeared
as suddenly as they had come. In earlier and later years, such large numbers of
Blue Tits had not ben observed although the signs of their presence were found.
In the same manner, a large group of several hundred specimens of the species
Pyrrhula pyrrhula which also belong to the group of invaders was studied. Parallel
investigations were carried out in the Krško Valley in the vicinity of NE Krško
and outside of Zagreb at Mirogoj during January 1980.


This bird migration variation has not been systematically investigated in
Yugoslavia but has heretofore been a peripheral study, for example in relation to
Bombycilla garrulus which attracts the attention of researchers by its periodic
appearances as a nester in the northern parts of Eurasia. That which remains
unknown concerning migration phenomenon would require planned studies.


4|