DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 62 <-- 62 --> PDF |
oštećenih iglica i broja izašlih gusjenica, neosporno je da postoje izvjesna odstupanja, nastala zbog same metode rada. Sasvim sigurno da je ovaj način rada bio ne samo opravdan već i najbolji mogući budući da jajašca ni tada nisu nađena »na iglici« u prirodnim uslovima, kako je navedeno vi radu spomenutog autora, već je vrijeme eklozije utvrđeno indirektnim putem tj. logičnim zaključivanjem. Pojava prvih gusjenica na primjernim plohama, a koje su bile odabrane već kod druge gradacije A. fundella F. R. u cijelosti se poklapa s rezultatima istraživanja Spaića (1975) tj. cit.: »Započinje prosječno sredinom srpnja«. Način oštećivanja ovog permanentnog minera dobro je poznat iz ranije publiciranih radova, te se više nećemo na njega osvrtati. Ekološka opažanja Dosadašnje gradacije moljca javile su se u sastojinama jele, gdje je fiziološka funkcija stabala već bila narušena djelovanjem različitih faktora prvenstveno klimatskih i antropogenih. Ti faktori utjecali su na intenzitet asimilacijskog procesa što je neminovno dovelo do izmjene sastava i omjera hranjivih supstanca u pojedinim biljnim dijelovima, prema lome i iglicama. Tako su stvoreni povoljni trofički uvjeti za razvoj A. fundella F. R. U minuloj gradaciji moljca (1965—1972) započela su istraživanja hranidbenog statusa jele (MARTINOVIĆ 1969) metodom folijarne analize, koja se sve češće primjenjuje u dijagnostici statusa ishrane biljaka u biljnoj proizvodnji i u šumarstvu. Prvi podaci dobiveni ovom metodom (za jelu) nisu pokazali koje su vrijednosti bioelemenata (postotni sadržaji) optimalne za razvoj moljca, iako je to bio krajnji cilj istraživanja. Moljac jelinih iglica i ostali insekti trebaju za svoj razvoj: bjelančevine, ugljikohidratc, vitamine, vodu i dr., prema tome i težište analize iglica mora biti usmjereno u pravcu određivanja hranjivih supstanca, koje stimuliraju razvoj njegovih gusjenica. U tom pravcu nastavili smo ova istraživanja u Institutu za Agroekologiju fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu. Analizirali smo iglice jele dva puta godišnje (proljeće i jesen) tijekom 1979. i 1980. godine u vegetacijskoj sezoni kad je intenzitet ishrane gusjenica u toku. Određivali smo postotni sadržaj šećera na zelenu masu u iglicama jele na lokalitetima gdje je moljac u progresiji i gdje se javlja sporadično. Naročito su interesantni dobiveni rezultati o postotnom sadržaju šećera, koji vipućuje na jače naglašene razlike u pogledu sadržaja saharoze i direktno reduktivnih šećera, dok su razlike kod ukupnih šećera neznatne na karbonatnim tlima, na silikatnim su znatne bez obzira na intenzitet zaraze. Manji sadržaj suhe tvari (48,5), veći sadržaj saharoze (0,368) i manji sadržaj direktno reduktivnih šećera prate lokalitete gdje moljac sporadično dolazi i obrnuto. Postoje i izvjesne korelacije između postotnog sadmija suhe tvari i aminodušika. Za dobivanje pouzdanih analitičkih rezultata u pogledu kretanja šećera, a naročito saharoze, te sadržaja aminokiselina, neophodno je tijekom vegetacije uzimati prosječne uzorke najmanje tri puta i analizirati u više ponavljanja. Smatramo da će rezultati ovih istraživanja kad budu u cijelosti završeni dati odgovor na pitanje koji su faktori doveli do porasta gustoće populacije moljca. Ostali su još nedovljno istraženi prirodni regulatori brojnosti (paraziti, predatori i uzročnici oboljenja). Neke vrste sitnih kornjaša zapazili srno tijekom 1979., a pripadaju porodicama: Colydiidae i Staphyli |