DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Sum. list 105:55-1981 NOVE SPOZNAJE O MORFOLOGIJI I BIOLOGIJI JELINA MOLJCA IGLIČARA ARGYRESTHIA FUNDELLA F. R. (LEPIDOPTERA: TINEIDAE) Doc. dr Katica OPALICKI, dipl. inž. šum. šumarski fakultet, Katedra za zaštitu šuma, ZAGREB SAŽETAK. U studiji su istaknute nove dosad neobjavljenemorfološko-biološke osobine moljca jelinih iglica Argyresthia fundella F. R. Utvrđena je korelacija intenziteta napada moljca i postotnog sadržaja hranjiva u iglicama jele, posebno sadržaja šaharože. Sadržaj hranjivih supstanca određen je folijarnom analizom koja je vršena u više navrata tijekom godine u Institutu za Agroekologiju fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu. Opažanja su vršena na posebno odabranim primjernim plohama u Gorskom Kotaru na silikatnim i karbonatnim tlima. Rezultati istraživanja su veoma zanimljivi i veoma važni sa znanstvenog i praktičnogstanovišta. Ova istraživanja posebno su aktuelna danas, kad se moljac ponovo nalazi u progresiji i poslužit će za njegovo uspješnosuzbijanje. UVOD Sistematska, pripadnost moljca, kao i osnovne morfološke oznake poznate su još iz 1877. godine, a uvršten je u šumske štetnike radom HARTIGA (1896. god.) prigodom gradaoije u Bavarskoj. Taj prvi opis morfologije moljca koji kasnije daje ESCHERICH (1931.) ndje do danas doživio nikakve izmjene ni dopune iako nedostaju neki podaci iz morfologije. Do nedavna su bili nepoznati i mnogi detalji iz biologije i ekologije moljca. To možemo objasniti time, što moljac i nije činio nekih većih šteta u jelovim sastojinama srednje Evrope iako je došlo do sušenja jelika. Sušenje jele je problem koji se u Evropi razmatra više od jednog stoljeća, a uzroci sušenja pripisuju se različitim faktorima biotske i abiotske prirode, no nijedan od poznati entomologa ne smatra minere jelovih iglica i pupova ekonomskim štetnicima. O sušenju jele u SR Hrvatskoj postoje pisani radovi još iz 1900. god. a u drugim republikama problem se javlja znatno kasnije. Najprije u Bosni, zatim u Sloniji (WRABER 1948). Sušenje se pripisuje primarnim štetnicima (P i s s o d e s piceae, Cryhalas piceae) Sušenje jele u Gorskom kotaru prvi put je povezao s pojavom moljca VAJDA (1954) za vrijeme prve gradacije na području SR Hrvatske. Došlo je do poremetnje ekološke ravnoteže u relativno stabilnim ekosistemima Gorskog kotara gdje se jela nalazi u zoni svoga pri |