DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Oborine i vlaga. Vegetacija regulira oborine u svim oblicima — kiša, snijeg, magla, rosa, mraz, tuča itd. — To čini vegetacija putem lišća, grana, grančica, kore i debla zadržavajući i filtrirajući spomenute oborine. Na taj način oborine, vlaga i radijacija oko vegetacije, ispod nje i iznad nje, modificiraju temperaturu zraka do te mjere da je to značajno za ljudski okoliš. Jedno od važnijih pitanja koje se nameće, jest: »Do koje mjere biljke mogu utjecati na oborine kao na jedan od elemenata klime?«. Neke oborine, koje padaju na biljni pokrov, uopće ne dođu do tla. Količina oborina, koja dopire do tla, varira, što ovisi ne samo o vrstama drveća nego i sklopu i obraslosti pokrova. Novije studije su pokazale da je u jednoj dobro sklopljenoj borovoj šumi samo 60 % oborina došlo do tla. Radi ilustracije citirat ćemo neke rezultate američkih istraživanja u tom pravcu pa ćemo za pojedine vrste drveća navesti postotke koji označavaju količinu oborina koja dolazi do tla: Larix leptolepis 69,6%, Thuja plicata 63,4 %, Pinus nigra 52,1%, Queraus rubra 67,6 %, Picea omorica 59,3%, Picea abies 51,9%, Chamaecyparis Lawzoniana 55,6%, Abies grandis 49,2%, Quercus petrea 64,5%, Tsuga heterophylla 53,3%, Pseudotsuga taxifolia 50%. OVINGTON (1954) je našao, da za vrijeme laganih kiša crnogrične vrste drveća zadržavaju oko pet puta veću količinu vode nego listopadne vrste drveća. Ali nakon velikih pljuskova ipak lišće i granje ne mogu više zadržavati vodu pa se tada prilične količine vode slijevaju na tlo. Drveće i grmlje djeluje također u smjeru povećavanja oborina iznad njih. Lisne površine prouzrokuju povećanje transpiracije vode iz zemlje kroz biljku u atmosferu neposredno iznad biljke. Vlažnost je zraka u šumi veća za oko 30 % od one u gradskim stambenim površinama. JOHN CAREW sa Sveučilišta u Mičigenu je proračunao da u jednom jedinom ljetnom danu jedan akar (ili 0.405 ha) tratine izgubi 9.000 litara vode transpiracijom i evaporacijom, što iznosi oko 2,2 litre/m2 dnevno tijekom ljeta. Drveće i grmlje sprečavaju evaporaciju vlage iz tla u atmosferu; na taj način oni zadržavaju vlagu u tlu. Budući da biljke apsorbiraju i filtriraju sunčanu radijaciju, pošto upijaju jedan dio oborina, jer transpiriraju vodu u atmosferu i jer smanjuju evaporaciju iz tla, ispod biljnog pokrova stvara se mi- k r o k 1 i m a. Relativno visoka vlaga i maleni stupanj evaporacije iz tla djeluju na stabilizaciju temperature zraka — zadržavajući tu temperaturu na nižim vrijednostima tijekom dana i sprečavajući da se ta temperatura jače spusti preko noći. Oborine koje padnu na tlo kroz sloj grmlja ili drveća dulje se zadržavaju na tlu nego kad one padnu na tlo direktno bez sloja grmlja i drveća. Spo sobnost biljaka da upijaju jedan dio oborina i da ih sprečaju u brzom dotoku do tla povoljno utječe na smanjenje erozije tla, u toliko više, što je šumsko tlo porozno pa ima veću sposobnost da zadržava vlagu. Zanimljivo je i djelovanje vegetacije na maglu. Na iglicama crnogoričnih vrsta drveća kao i na gornjoj i donjoj strani lišća listača tijekom jutra ili kasnije magla se kondenzira i u obliku kapljica vode pada na tlo. Slično se događa s rosom sam u manjoj mjeri. Što se tiče snijega, drveće i grmlje jače upija i zadržava snježne pahuljice nego kapi kiše, jer su snježne pahuljice lakše, veće i |