DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 39 <-- 39 --> PDF |
životinje i čovjeka kao što je ugljični dioksid vitalni spoj za biljke. Prema tome biljke možemo koristiti za pročišćavanje zraka. Što se tiče zagađenosti zraka, ona je različita. Uz pomoć zelenih barijera uzduž autoputova moguće je pročistiti zrak procesom oxigenizacije što će reći obogaćivanje zraka kisikom. Drugi proces je miješanje svježega ali »čistoga« zraka sa zagađenim zrakom. Analogno imamo u modernim stanovima: mehanički pročišćivači zraka tjeraju svježi zrak u prostoriju u kojoj se nalazi nečisti, ustajali zrak. Biljke također miješaju svježi zrak sa zagađenim, no mjesto da tjeraju jedan zrak u drugi, one obogaćuju zrak kisikom a kad je zrak obogaćen kisikom iznad, ispod i okolo drveća, tada nastaje miješanje toga zraka sa smradom. Biljke također uklanjaju iz zraka različite nečistoće kao što su prašina, dim, pepeo, smog, plinovi, smrad, polen i slično. Na pr. jedno bukovo stablo na osami transpirira za vrijeme jednog ljetnog dana oko 330 litara vode. Jedan hektar zrelog voćnjaka dnevno istranspirira oko 1.500 tona vode. Biljke transpiriraju velike količine vode te djeluju i u tom smjeru kao pročišćivači zraka, jer se na njihovu lišću formiraju kapljice vode. Analogni je postupak kod mehaničkih pročišćivača zraka, koji uspostavljaju kontakt između zraka i vode sa svrhom da se ukloni toplina i vlaga sa nečistoćom u zraku. Isto tako, kao što u zatvorenim prostorijama upotrebljavamo različite »sprejeve« da bi uklonili neugodne mirise, to u prirodi obavljaju biljke koje imaju penetrantne i ugodne mirise. A. BERNATZKY je konstatirao da bi jedan stanovnik u centru grada trebao oko 30 do 40 m- zelene površine (drveće, grmlje, prizemno rašće i trave) za podmirenje potreba na kisiku. Biljke izgraju također veliku ulogu u otklanjaju različitih čestica koje zagađuju zrak. A. BERNATZKY je mjerenjem utvrdio da na ulicama s drvoredima ima 3 do 4 puta manje čestica prašine nego u tim istim ulicama bez drvoreda. MELDAU je našao da je jedan hektar bukove šume u stanju da ekstrahira iz zraka 4 tone prašine godišnje i veže tu prašinu u sloj humusa. PINDARD, WILKINS I MEETHAM izvješćuju da Hyde Park u površini od jedne kvadratne milje (2,6 km2) smanjuje koncentraciju smoga za 28%. LANDSBERG ističe da šumski pojas, širok 180 metara, može smanjiti količinu prašine za 75%. Neovisno od LANDSBERGA sličan je rezultat dobio u našoj zemlji MEŠTROVIĆ (1976): »Kultura alpskog bora širine 230 metara zadrži na krošnjama u svojoj unutrašnjosti 70% ukupne količine prašine koja dođe do nje«. Ruski autori — HALYNZHNYI i drugi — navode da 500 metara široki zeleni pojas smanjuje koncentraciju S02 za 70% a koncentraciju NO za 67%. Biljke mogu djelovati ne samo kao pročišćivači zraka putem oksigenizacijc i uklanjanja plinskih dijelova u zraku nego mogu djelovati i tako da odstranjuju različite krute polutante iz zraka. Kultura alepskog bora apsorbira oko 50% ukupne količine S02 koji kroz nju prolazi i 25%> koncentracije dima koji dođe do kulture — MEŠTROVIĆ (1976). U f rancuskoj literaturi se spominje da jedan hektar šume zadrži godišnje oko 30 do 80 tona prašine. |