DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 38 <-- 38 --> PDF |
treće, otpalo lišće, mrtve grane i grančice, koje su otpale na tlo, povećavaju organsku materiju u tlu i tako ga razrahljuju i ujedno omogućavaju veću apsorpciju vode. Danas postoji veliki broj uspješnih primjera kontrole erozije uz pomoć vegetacije. Analogno tome vrši se kontrola eolske erozije. Buk a je poseban problem u urbanim zonama. Taj problem postaje iz dana u dan sve veći. Eksperti koji se bave akustikom zovu ga »nevidljivim zagađenjem« atmosfere. Oni nas upozoravaju da je buka narasla do te mjere da je opasna za ljudsko zdravlje i život čovjeka. Zato treba nastojati smanjiti ili ublažiti buku. Smanjenje buke nastaje ili uslijed udaljavanja od njezina izvora ili uslijed uvođenja barijera između izvora zvukova i onih koji te zvukove primaju. Takve barijere mogu biti različite. Najuspješnije u tom pogledu su biljke. One imaju to svojstvo da djelomično apsorbiraju zvukove te tako direktno djeluju na smanjenje buke; one to čine također indirektno i to na taj način što uvjetuju promjenu klime pa tako djeluju na ublažavanje buke. Biljke skreću i odbijaju zvukove. Lišće drveća zbog svoje fleksibilnosti i mekoće apsorbira zvukove; debele grane i deblo skreću zvukove sa svog smjera. U SAD je AYLOR izvršio pokuse u tom pravcu i došao do ovog zaključka: jedna barijera šumskog pojasa 30 metara razmaka od izvora zvuka do primatelja, smanjuje jačinu zvuka na onu istu mjeru koja bi se postignula da nema te barijere na udaljenosti od 75 metara od izvora zvuka. Ili drugim riječima: šumska barijera debljine od 30 metara, smanjuje buku za 7 decibela. Često se citiraju istraživanja KNUDSENA koji je našao da živica pačempresa, široka (debela) 60 cm, smanjuje buku za 4 decibela. Također ima podataka prema kojima travne površine u odnosu na asfaltirane površine uz prometnice smanjuju buku za 50%. U američkoj praksi pokazalo se uspješnim podizanje zelenih barijera koje su široke oko 10 metara, pogotovu ako su sastavljene od grmlja i crnogoričnih vrsta drveća zajedno. Takve se zelene barijere podižu uz autoputove. Iako smanjivanje buke pomoću biljaka gdjekad iznosi samo nekoliko decibela, ne treba izgubiti iz vida psihološki i estetski efekt koga imaju zelene barijere u formi drvoreda i živica. Ako neku buku ne možemo potpuno ukloniti, ipak može biti vrlo korisno da je »maskiramo« pomoću drugih zvukova koji nisu neugodni kao na pr. žubor vode, muzika, šuštanje lišća i si. Biljke a naročito drveće imaju svojstvo da pored toga što absorbiraju jedan dio neugodnih zvukova, prouzrokuju ugodne zvukove i privlače ptice i druge životinje koje mogu svojim pjevanjem i cvrkutanjem pridonijeti u ublažavanju neugodnih zvukova. Kao primjer spominjemo trepetljiku, jablan, brezu, bagrem, am. crveni hrast, liriodendron, bambus, casuarinu i si. Danas se mnogo govori i piše o zagađenju i pročišćavanju zra k a, ali — čini se — da nije dovoljno uzel u obzir najveći izvor pročišćavanja zraka. To je vegetacija. Ona pročišćuje i održava naš zrak. Vegetacija to čini sličnim putem kao što to rade klimatski uređaji u našim modernim stanovima regulirajući nam temperaturu, vlagu, cirkulaciju i čistoću zraka. Biljke reguliraju temperaturu zraka, njegovo kretanje i vlagu u njemu. Biljke čiste zrak putem fotosinteze; u prisustvu sunčane svjetlosti one uzimlju iz zraka ugljični dioksid a vraćaju u atmosferu kisik. U francuskoj literaturi se spominje da jedan hektar šuma za vrijeme jedne vegetacijske periode može fiksirati 6 do 10 tona ugljičnog dioksida i osloboditi 12 do 20 tona kisika obogaćenog eteričnim uljima. Možemo reći da je kisik vitalni elemenat za sve |