DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Šum. list 105:35-1981.


UPOTREBA DRVEĆA I GRMLJA U UREĐIVANJU
ČOVJEKOVA OKOLIŠA


Prof. dr Dušan KLEPAC — Doc. dr Šime MEŠTROVIČ


Šumarski fakultet u Zagrebu


UVOD


U uređivanju čovjekova okoliša (okoline ili sredine) vegetacija a naročito
drveće i grmlje igra vrlo važnu ulogu. Ono se može koristiti u različite
svrhe. U ovom radu pokušat ćemo obraditi uglavnom tri funkcije drveća i
grmlja: 1. inžinjersku, 2. klimatsku i 3. estetsko-rekreativnu.


Inžinjerska upotreba drveća i grmlja ima višestruku svrhu. Inžinjer se
pomoću vegetacije bori protiv erozije; pomoću vegetacije on može ublažili
i smanjiti pretjeranu buku; koristeći vegetaciju inžinjer može pročistiti zrak;
vegetacija mu može poslužiti u sistematiziranju prometa; pomoću nje on
može smanjiti ili ublažiti pretjerano blještanje i reflektiranje svijetla.


Drveće i grmlje povoljno utječe na klimatske elemente (temperatura
zraka, sunčana radijacija, oborine i vlaga te vjetar) stvarajući posebnu mikroklimu.


Zbog svoje ljepote, svježine i privlačivosti vegetacija se uvelike koristi za
uljepšavanje okoliša u kome čovjek živi.


1. INŽENJERSKA UPOTREBA DRVEĆA I GRMLJA
Drveće, grmlje, prizemno rašće i travnjaci mogu poslužiti u borbi protiv
erozije; ono se može koristiti za ublaživanje pretjerane buke,
za pročišćavanje zraka od raznih polutanata (onečišćivači), za lakše
odvijanje prometa, za sprečavanje pretjeranog blještanja
i reflektiranja svijetla itd. itd. Nabrojene funkcije vegetacije
neki autori svrstavaju u grupu »inžinjerskih upotreba« za razliku od klimatoloških
i estetskih upotreba vegetacije.


Tijekom svog djelovanja čovjek je često narušio prirodni ekosustav i
njegovu ravnotežu s vrlo nepoželjnim posljedicama. Jedna od najmarkantnijih
takvih posljedica je erozij a tl a koja se može definirati kao gubitak
tla djelovanjem vode ili vjetra. Stupanj ili jačina erozije tla ovisi o ekspoziciji
tla prema djelovanju vode ili vjetra, o klimi, o tipu tla, o nagibu i
površini tla itd. Voda je najčešći uzrok erozije. Biljke mogu poslužiti u
borbi protiv erozije i to najmanje u tri pravca. Lišće, grane i grančice čine
zaštitnu površinu koja sprečava brzo doticanje oborina do tla. Drugo, korijenje
u zemlji čini sa zemljom vrlo poroznu masu koja zadržava vodu. I


35




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 38     <-- 38 -->        PDF

treće, otpalo lišće, mrtve grane i grančice, koje su otpale na tlo, povećavaju
organsku materiju u tlu i tako ga razrahljuju i ujedno omogućavaju veću
apsorpciju vode. Danas postoji veliki broj uspješnih primjera kontrole erozije
uz pomoć vegetacije. Analogno tome vrši se kontrola eolske erozije.


Buk a je poseban problem u urbanim zonama. Taj problem postaje iz
dana u dan sve veći. Eksperti koji se bave akustikom zovu ga »nevidljivim
zagađenjem« atmosfere. Oni nas upozoravaju da je buka narasla do te mjere
da je opasna za ljudsko zdravlje i život čovjeka. Zato treba nastojati smanjiti
ili ublažiti buku. Smanjenje buke nastaje ili uslijed udaljavanja od njezina
izvora ili uslijed uvođenja barijera između izvora zvukova i onih koji te zvukove
primaju. Takve barijere mogu biti različite. Najuspješnije u tom pogledu
su biljke. One imaju to svojstvo da djelomično apsorbiraju zvukove
te tako direktno djeluju na smanjenje buke; one to čine također indirektno
i to na taj način što uvjetuju promjenu klime pa tako djeluju na ublažavanje
buke. Biljke skreću i odbijaju zvukove. Lišće drveća zbog svoje fleksibilnosti
i mekoće apsorbira zvukove; debele grane i deblo skreću zvukove
sa svog smjera. U SAD je AYLOR izvršio pokuse u tom pravcu i došao do
ovog zaključka: jedna barijera šumskog pojasa 30 metara razmaka od izvora
zvuka do primatelja, smanjuje jačinu zvuka na onu istu mjeru koja bi se
postignula da nema te barijere na udaljenosti od 75 metara od izvora zvuka.
Ili drugim riječima: šumska barijera debljine od 30 metara, smanjuje buku
za 7 decibela. Često se citiraju istraživanja KNUDSENA koji je našao da
živica pačempresa, široka (debela) 60 cm, smanjuje buku za 4 decibela. Također
ima podataka prema kojima travne površine u odnosu na asfaltirane
površine uz prometnice smanjuju buku za 50%. U američkoj praksi pokazalo
se uspješnim podizanje zelenih barijera koje su široke oko 10 metara,
pogotovu ako su sastavljene od grmlja i crnogoričnih vrsta drveća zajedno.
Takve se zelene barijere podižu uz autoputove. Iako smanjivanje buke pomoću
biljaka gdjekad iznosi samo nekoliko decibela, ne treba izgubiti iz vida
psihološki i estetski efekt koga imaju zelene barijere u formi drvoreda i
živica. Ako neku buku ne možemo potpuno ukloniti, ipak može biti vrlo
korisno da je »maskiramo« pomoću drugih zvukova koji nisu neugodni kao
na pr. žubor vode, muzika, šuštanje lišća i si. Biljke a naročito drveće imaju
svojstvo da pored toga što absorbiraju jedan dio neugodnih zvukova, prouzrokuju
ugodne zvukove i privlače ptice i druge životinje koje mogu svojim
pjevanjem i cvrkutanjem pridonijeti u ublažavanju neugodnih zvukova. Kao
primjer spominjemo trepetljiku, jablan, brezu, bagrem, am. crveni hrast,
liriodendron, bambus, casuarinu i si.


Danas se mnogo govori i piše o zagađenju i pročišćavanju zra k a, ali —
čini se — da nije dovoljno uzel u obzir najveći izvor pročišćavanja
zraka. To je vegetacija. Ona pročišćuje i održava naš zrak. Vegetacija to čini
sličnim putem kao što to rade klimatski uređaji u našim modernim stanovima
regulirajući nam temperaturu, vlagu, cirkulaciju i čistoću zraka. Biljke
reguliraju temperaturu zraka, njegovo kretanje i vlagu u njemu. Biljke čiste
zrak putem fotosinteze; u prisustvu sunčane svjetlosti one uzimlju iz zraka
ugljični dioksid a vraćaju u atmosferu kisik. U francuskoj literaturi se
spominje da jedan hektar šuma za vrijeme jedne vegetacijske periode može
fiksirati 6 do 10 tona ugljičnog dioksida i osloboditi 12 do 20 tona kisika
obogaćenog eteričnim uljima. Možemo reći da je kisik vitalni elemenat za sve




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 39     <-- 39 -->        PDF

životinje i čovjeka kao što je ugljični dioksid vitalni spoj za biljke. Prema
tome biljke možemo koristiti za pročišćavanje zraka. Što se tiče zagađenosti
zraka, ona je različita.


Uz pomoć zelenih barijera uzduž autoputova moguće je pročistiti zrak
procesom oxigenizacije što će reći obogaćivanje zraka kisikom. Drugi proces
je miješanje svježega ali »čistoga« zraka sa zagađenim zrakom. Analogno
imamo u modernim stanovima: mehanički pročišćivači zraka tjeraju svježi
zrak u prostoriju u kojoj se nalazi nečisti, ustajali zrak. Biljke također miješaju
svježi zrak sa zagađenim, no mjesto da tjeraju jedan zrak u drugi, one
obogaćuju zrak kisikom a kad je zrak obogaćen kisikom iznad, ispod i okolo
drveća, tada nastaje miješanje toga zraka sa smradom. Biljke također uklanjaju
iz zraka različite nečistoće kao što su prašina, dim, pepeo, smog, plinovi,
smrad, polen i slično.


Na pr. jedno bukovo stablo na osami transpirira za vrijeme jednog ljetnog
dana oko 330 litara vode. Jedan hektar zrelog voćnjaka dnevno istranspirira
oko 1.500 tona vode.


Biljke transpiriraju velike količine vode te djeluju i u tom smjeru kao
pročišćivači zraka, jer se na njihovu lišću formiraju kapljice vode. Analogni
je postupak kod mehaničkih pročišćivača zraka, koji uspostavljaju kontakt
između zraka i vode sa svrhom da se ukloni toplina i vlaga sa nečistoćom u
zraku. Isto tako, kao što u zatvorenim prostorijama upotrebljavamo različite
»sprejeve« da bi uklonili neugodne mirise, to u prirodi obavljaju biljke
koje imaju penetrantne i ugodne mirise.


A. BERNATZKY je konstatirao da bi jedan stanovnik u centru grada
trebao oko 30 do 40 m- zelene površine (drveće, grmlje, prizemno rašće i
trave) za podmirenje potreba na kisiku.
Biljke izgraju također veliku ulogu u otklanjaju različitih čestica koje
zagađuju zrak. A. BERNATZKY je mjerenjem utvrdio da na ulicama s drvoredima
ima 3 do 4 puta manje čestica prašine nego u tim istim ulicama bez drvoreda.
MELDAU je našao da je jedan hektar bukove šume u stanju da ekstrahira
iz zraka 4 tone prašine godišnje i veže tu prašinu u sloj humusa.
PINDARD, WILKINS I MEETHAM izvješćuju da Hyde Park u površini od
jedne kvadratne milje (2,6 km2) smanjuje koncentraciju smoga za 28%.
LANDSBERG ističe da šumski pojas, širok 180 metara, može smanjiti količinu
prašine za 75%.


Neovisno od LANDSBERGA sličan je rezultat dobio u našoj zemlji MEŠTROVIĆ
(1976): »Kultura alpskog bora širine 230 metara zadrži na krošnjama
u svojoj unutrašnjosti 70% ukupne količine prašine koja dođe do
nje«.


Ruski autori — HALYNZHNYI i drugi — navode da 500 metara široki
zeleni pojas smanjuje koncentraciju S02 za 70% a koncentraciju NO za
67%. Biljke mogu djelovati ne samo kao pročišćivači zraka putem oksigenizacijc
i uklanjanja plinskih dijelova u zraku nego mogu djelovati i tako
da odstranjuju različite krute polutante iz zraka. Kultura alepskog bora
apsorbira oko 50% ukupne količine S02 koji kroz nju prolazi i 25%> koncentracije
dima koji dođe do kulture — MEŠTROVIĆ (1976).


U f rancuskoj literaturi se spominje da jedan hektar šume zadrži godišnje
oko 30 do 80 tona prašine.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Drveće i grmlje može biti vrlo dobro iskorišćeno sa svrhom da se
odvijanje prometa i kretanje ljudi vrši po određenom sistemu. Grmlje i
drveće ukljepšava okoliš kad se ono upotrebljava kao vodilja za pješake;
svakako je to ljepše i ugodnije negoli žica ili plot ili neka druga ograda.
Dakako, da hortikulturni dizajneri treba da dobro razmisle o tome koje će
vrste upotrebljavati. S jedne strane treba da budu te vrste funkcionalne a
s druge strane valja da su te vrste otporne na različita oštećenja i eventualna
zagađenja. Pored toga treba se odlučiti za odgovarajuću visinu, razmak
i eventualnu širinu (debljinu) nasada. U hortikulturnoj literaturi je
detaljno razrađen sistem upotrebe biljaka za kontrolu kretanja pješaka, koji
se temelji na karakteristikama pojedinih biljaka, njihovih svojstava i načina
uzgoja. Kao vrlo uspješne u tom smjeru spominju se ove biljke: Rosa
rugosa, Rosa hugonis, Ribes alpinum, Rhamnus cathartica, Lonicera nitida,
Physocarpus opulifolius i dr. Što se tiče biljaka koje bi poslužile u
kontroli prometa nema dosad mnogo istraživanja. Spominjemo samo rezultate
ANDREW J. WHITE, koji je istraživao otpornost Rosa multiflora-e na
oštećenja koja izazivaju automobili i kamioni svojim kotačima. Slična istraživanja
pokazuju da treba za tu svrhu saditi što fleksibilnije i elastične
biljke koje su osim toga otporne na plinove koje ispuštaju vozila. U tom
smjeru spominjeno iz literature za tu svrhu ove vrste:


Vrste koje dobro podnose gradske uvjete:


Picea pungens Engelm., Chamaecyparis Lawsoniana, Pinus nigra L., Juniperus
sabina L., Libocedrus decurrens Torr., Liquidambar styraciflua L., Ulmus
pumila L., Monis alba L., Qucrcus biocolor Willd., Juglans regia L., Populus
simonii Car., Tilia tomentosa Much., T. argentea Desf., T. platyphyllos Scop.,
Buxus sempervirens L., Spiraea albiflora Mig., Cotoneaster integerrima Med.,
Malus prunifolia Willd., Deutzia gracilis Sieb., Gymnocladus dioica L. K. Koch,.
Caragana arborescens Lam., Eleagnus angustifolia L., Acer rubrum L., A.
ginala Maxim., Conuts alba L., Hedera helix L., Syringa Josihaea Jacq.


— vrste koje dobro podnose dim i prašinu u zraku:
Sciea sitehensis Bonq., Thuja sp. L., Taxus cuspidata Sieb., Magnolia grandifolia
L., Mahonia aquifolium Purch., Platanus acerifolia Ait., Ulmus »Cornuta
« David Rahd., Quercus polustrio Muench., Populus alba L., P. deloides
Mar., Salix alba L., Crataegus sp. L., Cotoneaster horizontalis Dene., Sophora
japonica L.


2. KLIMATSKA FUNKCIJA DRVEĆA I GRMLJA
Četiri su glavna elementa klime koji utječu na čovjeka: temperatura
zraka, sunčana radijacija, oborine i vlaga te vjetar.


Temperatura zraka. Čovječje tijelo prima i izbacuje toplinu; prima je
apsorpcijom direktno od sunca ili od reflektirajućih predmeta ili od drugih
radijacija. Čovjek u tom pogledu djeluje kao radijator; kad je uspostavljena
ravnoteža između primanja i izbacivanja topline, čovjeku je ugodno.
Zato se govori o zonama ugodne temperature. No te zone nisu jednake za
sve regije. Tako na pr. za Engleze ugodna temperatura se kreće od 58° — 7011


F. (14,4" — 21,1" C), a za Amerikance — prema nekim autorima — to je tem38




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 41     <-- 41 -->        PDF

peratura od 69° — 80° F( 20,5° — 26,6° C). U zatvorenim prostorijama ugodna
mikroklima se postizava zagrijavanjem, reguliranjem vlage, osvjetljenjem
itd. U otvorenim prostorima, dakako, to ne dolazi u obzir. Tu vegetacija ima
svoju funkciju koju možemo iskoristiti. Biljka jednim dijelom apsorbira direktnu
ili indirektnu radijaciju. Što više, temperatura jedne površine može
biti smanjena blagotvornim djelovanjem vegetacije čak i onda ako je ta vegetacija
niska i ne daje sjenu. Biljke i travni pokrov smanjuju temperaturu
raspršavajući svjetlo i radijaciju, apsorbirajući sunčanu radijaciju i vršeći
proces transpiracije. Nađeno je da je temperatura iznad travnjačke površine
za oko 4° — 6° C hladnija od temperature zraka iznad površine bez travnjaka.
Listopadne vrste drveća su u tom smjeru vrlo djelotvorne, jer one
ljeti rashlađuju zrak a zimi omogućuju sunčanim zrakama da dopiru do
tla. Lišće apsorbira radijaciju a time snižava temperaturu; ono izadržava
jedan dio apsorbirane topline. Pored toga, drveće svojim zasjenjivanjem
smanjuje temperaturu zraka pri zemlji. Dakako, da to smanjivanje temperature
ovisi o vrsti drveća. Za vrijeme ljetnih dana sunčana radijacija pogađa
gornju površinu krošanja stabala. Zato je taj sloj vegetacije najtopliji.
Ali srednji sloj krošanja je hladniji i tako dalje, postepeno prema tlu zrak
je sve hladniji. No tijekom noći gornji sloj vegetaoije gubi veliku količinu
topline koju ispušta radijacijom u atmosferu. Zbog toga što gornji sloj šume
brže gubi toplinu nego donji slojevi, jasno je, da gornji sloj postaje hladniji.
Zbog toga hladniji zrak s gornjeg sloja pada prema zemlji i tako dolazi
do izjednačavanja temperature u svim slojevima. Dosadašnja su istraživanja
pokazala da šuma može smanjiti temperaturu zraka tijekom dana za 3° i
više stupnjeva C.


Sunčana radijacija. Sunce je izvor klime na zemlji. Jedan dio sunčane
radijacije reflektira se od oblaka u prostor iznad zemlje; drugi dio je raspršen
u atmosferi a treći dio apsorbira CO2, vodena para i ozon u atmosferi.


Ostatak sunčane radijacije prodire direktno kroz atmosferu na zemljinu
površinu gdje je ili absorbiran ili se reflektira. Prema tome sunčana radijacija
može biti primljena ili direktno od sunca ili indirektno, tj. reflektiranjem
sa predmeta u atmosferi ili na zemlji. Drveće, grmlje i travni
pokrov mogu dobro poslužiti za reguliranje sunčane radijacije, bilo da zasjenjuju
sunce, bilo da sprečavaju reflektirajući! radijaciju s pojedinih
predmeta. Vegetacija djeluje tako da jedan dio sunčane radijacije apsorbira,
drugi dio reflektira i treći dio propušta kroz lišće. Listopadne vrste drveća
tijekom vegetacije vrlo povoljno reguliraju sunčanu radijaciju, pogotovu
za vrijeme ljetnih žega u umjerenom klimatu. Kad lišće odpadne, u tom
je klimatu sunčana radijacija dobro došla za razliku od mediteranske i
tropske klime gdje se bolji uspjeh postiže pomoću zimzelenih vrsta drveća.
Drveće, grmlje i travni pokrov ili njihova kombinacija vrlo su djelotvorni
elementi u smanjivanju direktne ili indirektne sunčane radijacije. Oni apsorbiraju
toplinu, pružaju zasjenu na zidovima i na tlu li stvaraju jednu izolacijsku
zonu zraka. Vegetacija apsorbira više sunčane topline tijekom dana
a ispušta je polagano tijekom noći. Prema tome vegetacija ne samo da rashlađuje
dnevnu temperaturu zraka nego povećava večernju temperaturu
zraka i tako ublažava razlike između danjih i noćnih temperatura.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Oborine i vlaga. Vegetacija regulira oborine u svim oblicima — kiša,
snijeg, magla, rosa, mraz, tuča itd. — To čini vegetacija putem lišća, grana,
grančica, kore i debla zadržavajući i filtrirajući spomenute oborine. Na taj
način oborine, vlaga i radijacija oko vegetacije, ispod nje i iznad nje, modificiraju
temperaturu zraka do te mjere da je to značajno za ljudski okoliš.
Jedno od važnijih pitanja koje se nameće, jest: »Do koje mjere biljke mogu
utjecati na oborine kao na jedan od elemenata klime?«. Neke oborine, koje
padaju na biljni pokrov, uopće ne dođu do tla.


Količina oborina, koja dopire do tla, varira, što ovisi ne samo o vrstama
drveća nego i sklopu i obraslosti pokrova. Novije studije su pokazale
da je u jednoj dobro sklopljenoj borovoj šumi samo 60 % oborina došlo
do tla. Radi ilustracije citirat ćemo neke rezultate američkih istraživanja
u tom pravcu pa ćemo za pojedine vrste drveća navesti postotke koji označavaju
količinu oborina koja dolazi do tla:


Larix leptolepis 69,6%, Thuja plicata 63,4 %, Pinus nigra 52,1%, Queraus
rubra 67,6 %, Picea omorica 59,3%, Picea abies 51,9%, Chamaecyparis
Lawzoniana 55,6%, Abies grandis 49,2%, Quercus petrea 64,5%, Tsuga heterophylla
53,3%, Pseudotsuga taxifolia 50%. OVINGTON (1954) je našao, da
za vrijeme laganih kiša crnogrične vrste drveća zadržavaju oko pet puta
veću količinu vode nego listopadne vrste drveća. Ali nakon velikih pljuskova
ipak lišće i granje ne mogu više zadržavati vodu pa se tada prilične količine
vode slijevaju na tlo. Drveće i grmlje djeluje također u smjeru povećavanja
oborina iznad njih.


Lisne površine prouzrokuju povećanje transpiracije vode iz zemlje kroz
biljku u atmosferu neposredno iznad biljke. Vlažnost je zraka u šumi veća
za oko 30 % od one u gradskim stambenim površinama. JOHN CAREW sa
Sveučilišta u Mičigenu je proračunao da u jednom jedinom ljetnom danu
jedan akar (ili 0.405 ha) tratine izgubi 9.000 litara vode transpiracijom i evaporacijom,
što iznosi oko 2,2 litre/m2 dnevno tijekom ljeta. Drveće i grmlje
sprečavaju evaporaciju vlage iz tla u atmosferu; na taj način oni zadržavaju
vlagu u tlu. Budući da biljke apsorbiraju i filtriraju
sunčanu radijaciju, pošto upijaju jedan dio oborina,
jer transpiriraju vodu u atmosferu i jer smanjuju evaporaciju
iz tla, ispod biljnog pokrova stvara se mi-
k r o k 1 i m a. Relativno visoka vlaga i maleni stupanj evaporacije iz tla
djeluju na stabilizaciju temperature zraka — zadržavajući tu temperaturu
na nižim vrijednostima tijekom dana i sprečavajući da se ta temperatura
jače spusti preko noći.


Oborine koje padnu na tlo kroz sloj grmlja ili drveća dulje se zadržavaju
na tlu nego kad one padnu na tlo direktno bez sloja grmlja i drveća. Spo
sobnost biljaka da upijaju jedan dio oborina i da ih sprečaju u brzom dotoku
do tla povoljno utječe na smanjenje erozije tla, u toliko više, što je
šumsko tlo porozno pa ima veću sposobnost da zadržava vlagu. Zanimljivo
je i djelovanje vegetacije na maglu. Na iglicama crnogoričnih vrsta drveća
kao i na gornjoj i donjoj strani lišća listača tijekom jutra ili kasnije magla
se kondenzira i u obliku kapljica vode pada na tlo. Slično se događa s rosom
sam u manjoj mjeri. Što se tiče snijega, drveće i grmlje jače upija i zadržava
snježne pahuljice nego kapi kiše, jer su snježne pahuljice lakše, veće i




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 43     <-- 43 -->        PDF

jer padaju manjom brzinom. Grmlje i drveće može poslužiti u zaštiti od snježnih
padavina i nanosa. U tom smjeru podižu se živice i pojasevi sa svrhom
da zaustave nanose snijega.


Vjetar. Kretanje zraka — pogotovu ako nije pretjerano — može biti
ugodno i korisno, no ako je brzina prevelika, ono može prouzrokovati velike
klimatske neugodnosti i može pričiniti štete za ljude i za njihova dobra.
Drveće i grmlje mogu poslužiti za reguliranje nepovoljnog djelovanja vjetra.
U tom pogledu crnogorične vrste drveća su vrlo djelotvorne. Tako se na pr.
u literaturi spominje djelovanje jednog nasada Pinus nigra, var. austriaca
(crni bor) koji je bio visok 6 metara a smanjio je brzinu vjetra od 12 na svega
3 milje i to na potezu širokom 12 metara od nasada. Dosadašnja iskustva
u SAD su pokazala da se brzina vjetra može smanjiti za 50% na potezu koji
je 10 do 20 puta veći od visine vjetrobranog pojasa. Dakako, da spomenuti
postotak ovisi o visini vjetrobranog pojasa, o njegovoj gustoći, vrste drveća
itd.


Visina vjetrobranog pojasa vrlo je važna, jer što su stabla viša, to
vjetrobrani pojas postaje sve otvoreniji tako da se događa da jedan drvored
visokih stabala mjesto da smanjuje brzinu vjetra, može imati protivno djelovanje.


U literaturi se spominju različiti pokusi; čini se da se maksimalna zaštita
od vjetra postiže na potezu koji je tri do pet puta veći od visine stabala
zaštitnog pojasa. S obzirom na to da vjetrovi tijekom godine mijenjaju svoj
smjer, potrebno je izabrati takve vrste drveća koje će pružiti najbolje rješenje.
Na pr. gusta živica tuja (Thuja oceidentalis) može po zimi smanjiti
prodiranje sjeverozapadnog hladnog vjetra i tako utjecati na smanjenje
hladnoće kao što ljeti ta ista živica može djelovati u smislu održavanja
svježine, jer ne dopušta prodiranje toplog zraka iz istog smjera. Udarci,
vjetra, koji mogu biti neugodni za promet dadu se ublažiti sadnjom drvoreda
uzduž prometnica. Funkcionalna upotreba drveća i grmlja i uopće bilja je
višestruka i vrlo je teško odvojiti jednu funkciju od druge, jer su one povezane.


W. BACH i E. MATHEWS u svojoj radnji »The importance of Green Areas
in Urban Planning« kažu ovo: »Vjetar je jedan od najvažnijih
klimatskih elemenata u urbanom planiranju, jer je disperzija
zagađenog zraka i ljudska udobnost vrlo jako
ovisna baš o tom elementu«. Vjetrovi koji su suviše jaki prouzrokuju
vijavice na ulicama donoseći na momente velike količine zagađenog
zraka koji se onda zavlači u kuće, stanove, urede itd. Ako su vjetrovi slabi,
oni dovode do stagnacije zraka što može biti također nepovoljno, jer se ne
može ukloniti nečistoća i zagađenost u amtosferi. Idealni sistem ventilacije
zraka može spriječiti stvaranje vrtloga vjetrova i omogućiti širenje strujanja
povjetaraca koji dolaze iz polja ili susjednih šumaraka, zelenih površina ili
drugih nasada. To se može postići osnivanjem jednog odgovarajućeg prostornog
sistema »zelenih površina«.
Reguliranjem brzine i jačine vjetra pomoću grmlja i drveća istovremeno
se regulira i temperatura. Tako će na pr. temperatura zraka iza zaštitnih pojaseva
crnogoričnih vrsta drveća biti nekoliko stupanja viša nego ispred tih




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 44     <-- 44 -->        PDF

barijera. Crnogorične živice, naročito one od luje (Thuja occidentalis) ili
sličnih vrsta, ako su guste i ako su posađene uz sam zid neke građevine,
mogu utjecati na stvaranje izolacijskog sloja zraka između zida i živice i tako
blagotvoreno djelovati na kumu. Ima podataka da se na taj način može
aštediti 30% ogrijeva uslijed dobre zaštite građevina pomoću živica crnogoričnih
stabala. U prirodi ima primjera, gdje vegetacija može izrazito djelovati
na mikroklimu nekog kraja. Spominjemo depresije, uvale, doline i si.
f;dje se obično noću slijeva hladni zrak, jer je on teži od toplog pa — prema
lome — puše odozgo prema dolje. Ako se podigne barijera crnogoričnih vrsta
drveća, koja će sprečavati prodiranje hladnog zraka, smanjit ćemo hladnoću
i tako regulirati klimu. Gradske aglomeracije sa svojim građevinama utječu
na povećavanje temperaturnih ekstrema, jer reflektirajuće površine kuća,
prometnica i ostalih građevina apsorbiraju velike količine topline, koje se vrlo
brzo oslobađaju zagrijavajući tako ljudski okoliš. Biljni svijet, doduše, također
absorbira veliku količinu solarne radijacije tijekom dana ali je vrlo polako
ispušta po noći smanjujući tako dnevne varijacije temperature a da ne
govorimo o zasjeni i hladovini koju vegetacija pruža tijekom dana.


3. ESTETSKO REKREATIVNA FUNKCIJA DRVEĆA I GRMLJA
Biljke su lijepe pa stimuliraju ljudske osjećaje. Napisano je bezbroj
pjesama o ljepoti cvijetova, lišća, biljaka, drveća i grmlja. Pjesnici i pisci
apisali su i opjevali biljke kojima pripisuju veliku ljepotu, čar, dražest i
beskonačno uzbuđenje. U današnjem svijetu, koji je čovjek stvorio, biljni
svijet je istinski odmor zbog raznolikosti boja, oblika, habitusa i izgleda pojedinih
biljaka. Šumar koji se bavi hortikulturom može dobro iskoristiti,
upotrijebiti i naglasiti karakteristike pojedinog biljnog materijala. Ali ljepota
biljaka ne treba da bude korišćena subjektivno, iako estetika ovisi o ukusu,
odgoju i naobrazbi čovjeka. Danas već postoji obilna literatura pomoću
koje može hortikultumi dizajner djelovati tako da ljepota bude također
donekle objektivna. Istina da je biljka trodimenzionalni elemenat, jer
ima svoju visinu, debljinu i širinu. Ali gdjekad se mogu estetski iskoristiti
samo dvije dimenzije. Sjena, silhueta ili refleks neke biljke može biti estetski
mnogo važniji elemenat od same biljke. Šumar može upotrijebiti zidove,
staklo ili vodu na kojima će se reflektirati sjene drveća i postignuti vrlo
jaki estetski ugođaj. Kad upotrebljavamo biljku kao elemenat u oblikovanju
okoliša, onda treba imati pred očima njezinu karakteristiku, koja leži u tome
da se taj elemenat m i j e n j a, da on ž i v i, da r a s t e i da konačno
umire.


Najveći razlog za estetsku primjenu vegetacije je njezina prirodnos t
za razliku od umjetno stvorenih građevina, skulptura i ostalih tvorevina. S
biljkama, grmljem i drvećem može se uljepšati kulturna sredina koju je čovjek
umjetno stvorio. Unošenje prirodnih elemenata — biljaka, grmlja i drveća
— razbija oporost, hladnoću i tvrdoću urbane arhitekture.


Velika raznolikost boja koje posjeduju cvjetovi, listovi, plodovi, grane,
grančice pojedinih grmova i stabala daju šumaru i hortikulturnom dizajneru
velike mogućnosti u estetskom oblikovanju pejsaža, u toliko više, što pojedine
vrste cvatu i fruktificiraju u različito vrijeme. Dakako, da estetsko ko


42




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 45     <-- 45 -->        PDF

rišćenje vegetacije treba da je u skladu s ostalim funkcijama vegetacije koje
se od nje traže. Bilo kako bilo, čovjek voli raznolikost boja s time
da u svako doba može naći po neki cvijet. Zato je potrebno izvršiti kombinaciju
vrsta drveća i grmlja imajući pred očima vrijeme cvatnje, boju i ostale
karakteristike.


Od svih elemenata koji se upotrebljavaju u arhitekturi ili građevinarstvu
uređenja okoliša, biljke su najdinamičnije. To su elementi koji
se stalno mijenjaju u svom obliku. Tijekom dana oni su obasjani suncem a po
noći eventualno umjetnom rasvjetom. Tijekom godine vidimo ih u različitim
aspektima s lišćem, bez lišća, u cvatu, s plodovima i bez njih. Biljke,
kao i ljudi i životinje prolaze kroz ciklus rađanja, rastenja, odumiranja i
smrti. Postoji također svojstvena dinamika biljaka u njezinom okolišu. Biljke
se giblju pod utjecajem vjetra, one reflektiraju sunčane trake, one se
sjaju od kapljica kiše, one se smrzavaju od mraza i snijega, da bi se opet
probudile i oživile u proljeće. Pomoću grmlja i drveća šumar odnosno hortikulturni
dizajner može maskirati neke građevine koje ne djeluju dovoljno
estetski. On može isto tako neke objekte učiniti vidljivim i upadljivim,
maskirajući s jedne strane jedno što treba prikriti i otvarajući drugo što
je zanimljivo i lijepo. Još više, šumar ili hortikulturni dizajner može vegetaciju
koristiti za kontrolu perspektive. On je u mogućnosti da odmakne ili
da privuče pogled na neke objekte. To može postići pomoću boje, visine,
teksture i ostalih svojstava vegetacije i njezinog favoriziranja.


Hortikulturni dizajner može povećati estetski efekt u određenim prilikama;
moguće je promijeniti smjer promatranja, slušanja i osjećaja koristeći
i kombinirajuće grupe grmlja i stabala tako da se usmjeruje pogled
čovjeka na ono što je lijepo i ugodno a da se sakrije ono što je ružno
i neugodno. Biljke se također koriste estetski, jer su atraktivne. Ali
one nisu privlačive samo za ljude nego i za životinje a naročito za ptice,
jer one tamo nalaze plodove, jagode, bobe, sjemenje, ličinke, gusjenice i
drugo. Pored toga nasadi grmlja i drveća najbolje su sklonište za ptice.
A što ima ljepše od lijepog parka punog različitih ptica pjevica počevši od
slavuja, ševe, sjenice, štiglića, palčića, kosa, djetlica i drugih. K tome ptice
su najbolja zaštita vegetacije protiv različitih štetnika. Zato treba posebnu
pažnju posvetiti uzgoju ptica u zelenim nasadima.


Osim toga biljke imaju to svojstvo da mogu djelovati u smislu objedinjavanja
i harmoniranja raštrkanih građevnih objekata. Različiti znakovi,
reklame, telefonske žice, antene, automobili i ostala prometna sredstva
utječu na to da okoliš dobiva više-manje kaotičan izgled. U stvari okoliš
koga je čovjek stvorio karakterističan je po tome što mu nedostaje jedinstvo
harmonije. Biljke imaju karakteristiku da djeljuju mirno te unose
sklad u okoliš. Zbog svoje relativne sličnosti, zbog boja, oblika i teksture,
moće se reći, da´biljke objedinjuju, organiziraju i sintetiziraju okoliš. Biljke
se mogu upotrijebiti također ako u okolišu želimo nešto posebno istaknuti
ili naglasiti bilo sadnjom pojedinačnih egzotičnih stabala kao solitera,
bilo da ih grupiramo u različitim oblicima i formama. Pomoću različitih
nasada možemo raspoložiti i osvježiti čovjeka, naročito putnika koji se
kreće raznim vozilima, a isto tako možemo ga odvratiti od različitih ružnih
i neugodnih dijelova okoliša. To su — grosso modo uzevši — estetske
kvalitete vegetacije koje se mogu iskoristiti uglavnom u dva pravca, prvo,


43




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 46     <-- 46 -->        PDF

čovjeku pružiti nešto aktraktivno i lijepo što će privući njegovu pažnju
podižući njegovo raspoloženje, i drugo, odvratiti čovjeka od nekog ružnog
dijela okoliša.


Čovjek danas živi u grubom okolišu, punom oštrih kutova i nemirnih
dijelova. Tu je oštrinu i taj je nemir potrebno ublažiti, što se donekle
može postići pomoću biljaka različitih vrsta i forma. Nasadi biljaka mogu
poslužiti također kad se želi čovjeka podsjetiti na nešto što postoji i što
je zanimljivo vidjeti. Gdjekad se biljke upotrebljuju čak i za dekoraciju
zgrada, dvorišta, ulica i si. U tom smjeru ipak treba imati mjeru da se ne
postigne obratni efekt. Biljke mogu nadalje vrlo korisno poslužiti pri raščlanjivanju
elemenata ljudskog okoliša koristeći nasade biljaka za odvajanje
jednih površina od drugih — privatne površine, javne površine, ulazi,
aleje, igrališta itd. U tom pogledu biljke mogu poslužiti kao elemenat dizajna:
za postizavanje jasnoće u prometu, za jasnije odvajanje javnih površina
od drugih, za naglašavanje i uočavanje određenih površina itd. Općenito
govoreći može se reći da u uređenju prostora ima površina koje imaju
prvenstvenu važnost za razliku, od drugih koje imaju manju i trećih
koje imaju najmanje značenje. Ta važnost ili hijerarhija položaja može se
naglasiti pomoću biljaka koristeći pojedine vrste s njihovim karakteristikama
primjenjujući različite oblike sadnje. Biljke mogu poslužiti također i
kao indikatori označavajući neko mjesto ili neki objekt. Pomoću biljaka
šumar odnosno hortikulturni dizajner može reći: »To je mjesto ovdje ili
to je ondje!«. Što više, vrste drveća mogu poslužiti kao memorijalni spomenici
ili kao uspomene na tu i tu zgodu i slično. Na pr. »To je stablo posađeno
kao uspomena na.. .« ili »Na tom mjestu dogodilo se...« ili »To je
stablo posadio taj i taj posjetilac« ili »Ta su stabla posadili mladenci« ili
»Ta su stabla posadila djeca nakon završene škole« itd. Stabla mogu poslužiti
u uređenju okoliša kao točke sastajališta — na pr. »Pod žalosnom
vrbom«, »Uz hrast« ili »U hladovini kestena« itd. Stabla mogu poslužiti dizajneru
da promijeni dimenzije pojedinih objekata, tj. da prividno smanji
ili poveća neku dimenziju.


Tako će se na pr. čovjek u jednom niskom nasadu osjećati visok za
razliku od visokog nasada u kojem će se osjećati nizak. Ili na pr. u jednom
gradu — među velikim građevinama — zrela stabla smanjuju dimenzije pojedinih
zgrada itd. Biljke imaju također svojstvo da moduliraju perspektivu.
Pomoću njih može se neki objekt učiniti bližim ili daljim nego što u
stvari jest. Moduliranje svijetla također je važno. To se postiže pomoću biljaka
koristeći ih s prirodnim ili umjetnim osvjetljenjem u estetske svrhe.
Biljke se mogu estetski koristiti i tako da evociraju uspomene na prošlo
vrijeme, na drugo mjesto, da djeluju na ljudske osjećaje, na njegovo mišljenje
itd. Ispod jednog debelog stabla, koje stvara debelu hladovinu, u
jednom parku, čovjek može imati dojam da je daleko od civilizacije, u jednom
divljem i prirodnom ambijentu. Vegetacija podsjeća čovjeka na fenomene
prirode, skreće mu pažnju na to; tako ga zabavlja i rasterećuje od
njegovih briga. U sjeni stabala, čovjek uočava razliku između sunca i hlada;
kad puše vjetar i lišće šušti, čovjek osjeća gibanje i uočava bolje lišće
i vjetar. Ako je čovjek zasadio to stablo, čovjek također uočava svoje godine
i može reći: »Oh, kako je to stablo naraslo otkad sam ga posadio«.
Biljke djeluju na ljudsko raspoloženje zbog njihove trajnosti i ljepote.


44




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 47     <-- 47 -->        PDF

One mogu izazvati u čovjeku različite osjećaje — sreće, tuge, žalosti, zamišljenosti
i si. Na pr. raspoloženje proljetnog pejsaža južne Francuske bilo
je zauvijek ovjekovječeno na platnu VAN GOGHA koji je naslikao prekrasne
čemprese. Ugođaj među maslinama u Mediteranu izrazila je prekrasno
GATA DUJŠIN. Rascvjetano smilje na gromačama otoka Krka ovjekovječio
je GLIHA, itd. itd. Nezapamćeno je proljetno raspoloženje u nekim parkovima
Zagreba s rascvjetanim magnolijama (Ribnjak) ili aleja japanskih
trešanja u Miramarskoj ulici ili rascvjetana aleja Koelreuteria u mjesecu
srpnju na Trgu Francuske Revolucije u Zagrebu. Moglo bi se nabrojati bezbroj
sličnih primjera koji ostaju u trajnom sjećanju posjetilaca i koji imaju
prema tome veliku estetsku vrijednost kao što je na pr. ružičnjak u
Portlandu, nasadi Rhododendrona u centru grada Osla, nasadi Euphorbiapulcherima u Mexico — City, drvoredi Lagerstremia sp. u Padovi (u cvatu
u oktrobru), drvoredi Scinus mole s crvenim plodovima u Ateni, drvoredi
kokosova oraha u Vera Cruz, drvoredi pinjola u Italiji itd. itd.


Lišće na drveću ili na zemlji pod utjecajem vjetra šušti i može proizvesti
ugodne zvukove koji privlače čovjeka i životinje. No cvjetovi i lišće
imaju različite mirise. Neki se odlikuju vanrednim mirisom koji privlači
čovjeka i pruža mu veliku ugodnost. Nezaboravno je sjediti za vrijeme toplih
dana mjeseca lipnja ispod mirisavih stabala lipe u cvatu ili gledati i
mirisati u proljeće magnolije ili pak lišće eukaliptusa ili crnogoričnih vrsta
od kojih neke imaju posebno lijepi miris — na pr. Arbor-vitae — Thujaoccidentalis.


4. POPIS VRSTA PREMA NJIHOVIM SPECIFIČNOSTIMA
Ovdje su nabrojeni neki principi estetskog oblikovanja pejsaža koji bi
mogli doći do izražaja pri uređivanju okoliša. U cilju olakšanja izbora vrsta
drveća i grmlja preporučujemo KANIJEV priručnik u kojem je autor
obradio 465 vrsta koje se mogu upotrebljavati u našim prilikama pri osnivanju
i oblikovanju parkova i pejsaža. (Z. Kani: »Drvenasto bilje u oblikovanju
parkova i pejsaža« Poljoprivredni fakultet Zagreb, 1973).


Radi ilustracije navodimo i podatke koje u knjizi »Moj vrst« iznosi B.
PROŠIĆ o vremenu cvatnje ukrasnog drveća i šiblja:


DOBA CVATNJE UKRASNOG DRVEĆA I ŠIBLJA


U ožujku (III) Cydonia japonica
Amygdalis communisCornus masDaphne mezereumForsythia sp.
(i u veljači) Magnolia sp.
Prunus sp.
Spirea argutaSpirea primifolia
Jasminum nudiflorum
Prunus nana (Amygdalis nana) U svibnju (V)
Cercis siliquaslrwn Aesculus hippocastanum
Aesculus rubieunda
U travnju (IV) Berberis sp.
Acer platanoides Cotoneaster multijlora
Berberis buxifolia Crataegus sp.
45




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Deutzia sp.
Laburnum sp.
Lonicera sp.
Mahonia aquifolium
Plrus sp.
Prunus sp.
Sorbussp.
Spirea sp.
Syringa sp.
Tamarix sp.
Viburnum sp. (listopadni)


U lipnju (VI)


Aesculus parvifoliaAmorpha fruticosa
Caragana arborescens


U srpnju (VII)


Catalpa bignonioides
Hibiscus siriacus
Hydrangea arborescens


Hypericum sp.
Liriodendron tulipifera
Spirea japonica
Calycanthus floridus
Cytisus capitatus
Weigelia sp.
Eleagnus angustifolia
Philadelphus sp.
Robinia sp.
Sambucus nigra
Spirea Bumalda
Spirea Dauglasii
Spirea salicifolia
Syringa amurensis
Syringa reflexa
Tamarix gallica
Tilia sp.


U kolovozu (VIII)


Calluna vulgaris
Hydrangea paniculata var. grandifl.


Isti autor iznosi i pregled važnijih dendroloških kultura u kome navodi
razrađene vrste prema: obliku krošnje, boji lišća, plodovima, značajnim uslovima
sredine, zatim drveće i šiblje za posebne namjene. Pri osnivanju nasada
i parkova kao i u uređivanju okoliša mislimo da će biti od koristi i niže
navedeni podaci koje donosimo iz kanadske literature, iako oni nisu potpuni
za naše podneblje.


GRMLJE S OBOJENIM PLODOVIMA


Crveni plodovi


Acer ginnala
Arctostaphylos uva-ursi
Cornus mas
Crataegus — sp.
Euonymus forlunei vegela
Ilex cornula »Burfordii«
Lonicera — sp.
Nandina domestica
Photinia serrulata
Prunus glandulosa
Pyracentha — sp.
Sambucus racemosa
Skimmia japonica
Taxus — sp.


Arbutus unedo
Aucuba japonica
Cotoneaster — sp.
Euonymus europaea
Ilex aquifolium — selections
Ilex verticillala
Malus — sp.
Pernettya mucronata
Photinia villosa
Prunus tomentosa
Rosa — sp.
Shepherdia canadensis
Stranvaesia davidiana
Viburnum — sp. (listopadni)




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Plavi plodovi


Berberis julianae Falsia japonica
Berberis verruculosa Juniperus communis
Chionanthus virginicus Mahonia aquijolium
Claredondrum trichotomum Mahonia bealii
Cornus amomum Symplocos panicülata


Purpurni plodovi


Aronia prunifolia Callicarpa japonica
Berberis candidula Prunus laurocerasus


Bijeli plodovi


Cornus alba »Sibirica« Sorbus koehneana (white and red)
Cornus racemosa Symphoricarpos albus laevigatus
Cornus stolonifera


Crni plodovi


Acanthopanax — sp. Ribes sanguineum
Ilex crenata Sambucus nigra
Ilex glabra Viburnum lantego
Ligustrum — various Viburnum prunifolium
Osmanthus heterophyllus Viburnum tinus


»Ilicifolius«


Žuti plodovi


Elaeagnus angustifolia Stachyurus praecox
Hippophae rhamnoides Viburnum opulus »Xanthlorarpui
Pyracantha crenulata »Flava«


GRMLJE KOJE PRIVLAČI PTICE


Aronia arbutifolia Hex opaca
Aronia melanocarpa Ilex verticillata
Cornus alba Juniperus communis — selections
Cornus alternijolia Juniperus virginiana — selections
Cornus mas Ligustrum vulgare
Cornus racemosa Lindera benzoin
Cornus rugosa Lonicera — various
Crataegus sp. Mahonia aquijolium
Daphne mezereum Malus arnoldiana
Elaeagnus angustifolia Malus floribunda
Elaeagnus multiflora Malus sergentii
Euonymus — various Myrica sp.
Gaultheria Prunus — various cherries
Hypericum prolificum Pyracantlia sp.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Rhus — various sumacs Shepherdia canadensis
Ribes alpinum Symphoricarpos — various
Ribes aureum Taxus baccata
Rosa multiflora Thuja occidentalis


Rubus — various Vaccinium corymbosum
Sambucus sp. Viburnum — various
Shepherdia argentea


GRMLJE S OBOJENIM LIŠĆEM


Plavo-zeleno lišće


Chamaecyparis lawsoniana »Allumii« Juniperus squamata »Meyeri«
Chamaecyparis Lawsoniana »EllwoodiuLonicera korodlowii »Zabelii«
Juniperus scopulorum »Blue Haven« Rosa rubrifolia


Crveno lišće


Acer palmatum »Rubrum«


Bijelo-srebrno lišće


Cornus alba »Argenleomarginata« Ilex aquifolium »Argenteo Marginata«
Euonymus fortunei »Emerald Geiety«Kerria japonica »Picta«


Sivo lišće


Amorpha canescens Lavandula officinalis
Chrystohamnus nauseosus Salex exiguaElaeagnus angustifolia Senecio greyiiElaeagnus commutata Shepherdia argenteaElaeagnus multiflora Tamarix pentandraElaeagnus umbellata Zenobia pulverulentaHippophae rhamnoides


Žuto lišće


Calluna vulgaris »Aurea« Ligistrum ovalifolium
Chamaecyparis Lawsoniana »Lane« »Aureo-marginata«
Chamaecyparis pisifera »Filifera Ligustrum vulgare »Aureum«


Aurea« Philadelphus coronarius »Aureus«
Cornus alba »Spaethii« Physocarpus opulifolius »Luteus«
Elaeagnus pungens »Maculata« Sambucus canadensis »Aurea«
Juniperus cliinensis »Pfitzeriana Sambucus racemosa »Plumosa Aurea«


Aurea« Thuja occidentalis »Lutea«
Juniperus communis depressa Thuja orientalis »Aurea Nana«
»Aureo-spica« Weigela florida »Variegata«


Purpurno lišće


Acer palmatum »Atropurpureum« Cotinus coggygria »Purpureus«
Corylus maxima »Purpurea« Cotinus »Royal Purple«




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Malus x purpurea »Eleyi« Prunus x cistenä
Malus »Royalty« Prunus virginiana »Shubert«
Prunus cerasifera »Atropurpurea« Weigela florida »Foliis Purpuriis«


GRMLJE S OBOJENIM LIŠĆEM U JESEN


Crveno lišće


Acer ginnala Rhus — various sumacs
Cornus alba Rib es aureum
Enkianthus campanulatus Rosa nitida
Euonymus alata Rosa rugosa
Euonymus europaea Vaccinium — various
Euonymus sachalinensis Viburnum dentatum
Fothergilla monticola Viburnum lantana
Rhodoclocndron vasevi Viburnum prunifolium


Crveno-purpurno lišće


Leucothoe fonlanesiana Viburnum dilatatum
Nandina domestica Viburnum lentago


Viburnum accrifolium Viburnum trilobum


Žuto lišće


Amelancier — sp. Hamamelis — various
Fothergilla major Lindera benzoin


GRMLJE S OBOJENIM GRANČICAMA


Zelene grančice


Cytisus — most Jasminum nudiflorum


Euonymus europaea Kerria japonica
Itea virginica Poncirus trifoliata


Žute grančice


Cornus solonifera »Flaviramea« Salix alba »Vitellina«


Crvene grančice


Acer palmatum Rosa satigera


Cornus stolonifera Rosa virginiana


Cornus alba »Sibirica« Salix alba »Chermesina«


Rosa acicularis Vaccinium corymbosum


Rosa blanda Viburnum opulus »Nanum«


Rosa multiflora




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Sive grančice


Acentophanax seibolđianus
Buddleia alternifolia
Clethra alnifolia
Cornus racemosa
Eleagnus unbellata
Lonicera morrowii


Lonicera tatarica
Neiltia sinensis
Prinsepia sinensis
Viburnum sargentii
Viburnum trilobum
Zenobia pulverulenta


GRMLJE S MIRISAVIM CVJETOVIMA


Abelia x grandifloraCarpentieria californica
Choisya ternata
Clethra alnifolia
Daphne — various
Elaeagnus — various
Epigaea repensHalimodendron halodendron
Kalmia latifolia
Lavandula officinalis
Magnolia kobus stellata


Philadelphia — sp.
Ribes odoratum
Rosa — sp.
Skimmia japonicaSyringa vulgaris — sp. cultivars
Viburnum x burkwoodii
Viburnum x carlcephalumViburnum carlesii
Viburnum ferreri
Vitex agnus-castus


GRMLJE S MIRISAVIM LIŠĆEM
Artemisia — sp.
Calycanthus — sp.
Choisya ternata
Comptonia peregrinaJuniperus — various
Laurus nobilis
Lavandula officinalis
Lindera benzoin
Myrica — various
Rhys aromatica
Teucrium chamaedrysVitex agnus-castus
GRMLJE ZA MOKRO TLO


Alnus — various
Aronia arbutifolia
Cephalanthus occidentalis
Comptonia peregrina
Cornus alba
Cornus stolonifera
Dirca palustris
Ilex glabra
Ilex verticillata
Kalmia latifolia
Ledum groenlandicum
Lindera benzoin
Rhododendron calendulaceum
Rhododendron canadense


Rhododendron nudiflorum
Rhododendron veseyi
Salix caprea
Salix discolor
Salix purpurea
Taxus canadensis
Thuja occidentalis
Vaccinium — various
Viburnum cassinoides
Viburnum dentatum
Viburnum lantanoides
Viburnum opulus
Viburnum trilobum




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 53     <-- 53 -->        PDF

GRMLJE ZA KISELO TLO


Callutia vulgaris — selections
Cytisus — sp.
Empcrrum nigrum
Enkianthus campanulatus


Epigaae repens
Fothergilla — various
Ilex — various


Kalima — various
Ledum groenlandicum
Leucothoe — various
Pieris — various
Rhododendron — various
Vaccinium — various


GRMLJE ZA SUHO ILI PJESKOV1TO TLO


Acanthopanax — sp.
Acer ginnala
Amorpha — various
Arctostaphylos uva-ursi
Atriplex — various
Baccharis halimifolia
Caragana — sp.
Chaenomeles speciosa


Cistus laurifolius
Comptonia peregrina
Cytisus — sp.
Elaeagnus angustifolia


Genista — sp.
Hippophae rhamnoides


Indigofera — various


Juniperus communis —


selections


Juniperus horizontalis
Juniperus virginiana — selections
Kolkwitzia amabilis
Lespedeza bicolor
Ligustrum — sp.
Myrica — various
Physocarpus opulifolius
Potentilla fructicosa — selections
Rhus glabra
Rhus typhina
Rosa rugosa — selections
Rosa setigera
Shepherdia canadensis


Tamarix — various
Vitex agnus-castus


Yucca — various


GRMLJE ZA SJENOVITA MJESTA


Abelia x grandiflora
Acenthopanax sieboldianus


Acer spicatum
Andromeda polifolia
Aucuba japonica
Berberis verruculosa
Buxus — various
Camellia japonica —
Comptonia peregrina
Cornus alba
Cornus racemosa
Cornus stolonifera


Epigaea repens


selections


Euonymus fortunei vegela
Euouymus nana
Fetsia japonica
Gaultheria shallon


HamamelisHypericumIlex — sp.
Kalmia —
Leucothoe


— various


— sp.
sp.


— various
Mahonia — various
Myrica — various
Nandina domestica
Osmanthus hiterophyllus »Ilicifolius
Photinia serrulata
Photinica villosa
Pieris — various
Pyracantha — sp.
Rhododendron — various
Rhodotypos scanadens
Rib es — sp.
Ruscus aculeatus




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Škimmia japonicä
Vaccinium — various


Sorbaria sorbifolia Viburnum cassinoides
Stephanandra incisa Viburnum dentatum
Symphoricarpos — sp. Viburnum lantanoides
Taxus — various Viburnum lentago
Thuja — sp. Viburnum prunifolium
Tsuga — various Viburnum tinus


GRMLJE ZA TEŠKE GRADSKE UVJETE


Acanthopanax sieboldianus Malus — sp.
Acer ginnala Philadelphia coronarius
Amorpha fruticosa Physocarpus opulifolius
Aralia — varous Pieris — various
Aucuba japonicä Potentilla fruticosa — selections
Caragana arborescens Pyracantha coccinea »Lalandii«
Cornus alba Rhus — various sumacs
Cornus stolonifera Ribes alpinum
Elaeagnus angustifolia Ribes odoratum
Euonymus — sp. Rosa multiflora
Forsythia — various Rosa rugosa — cultivars
Hamamelis — various Spiraea x vanhouttei
Hibiscus syriacus -— selections Symphoricarpos — various
Hippophae rhamnoides Syringa x prestoniae — selections
Hydrangea — various Syringa vulgaris — selections
Ilex creanata Taxus baccata — selections
Juniperus chinensis »Pfitzeriana« Taxus cuspidata — selections
Ligustrum — various Viburnum lantana
Lonicera — sp. Viburnum opulus


GRMLJE KOJE POKRIVA TLO


Arctospahylos uva-ursi Hypericum calycinum
Bruckenthalia spiculijolia Hypericum hookerianum »Hidcote«
Calluna vulgaris Hypericum x moserianum


Cotoneaster adpressa praecox


Juniperus chinensis sargentii


Cotoneaster conspicua »Decora«


Juniperus horizontalis »Douglasii«


Cotoneaster dammeri


Juniperus horizontalis »Plumosa«


Cotoneaster dammeri »Skogholm«


Juniperus horizontalis »Wapiti«


Cotoneaster »Lofast«


Juniperus sabina »Tamarisciofolia«


Cotoneaster microphylla


Cytisus decumbens


»Cochleata«


purpureus


Cotoneaster x watereri
CyticusDaboeacia cantabrica


»Autumn Fire«
Cytisus x beanii Daphne cneorum
Gaultheria humifusa Daphne »Leila Haines«
Genista pilosa Erica carnea
Genista sagitalis Euonymus fortunei




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Forsythia x intermedia Pachysandra terminalis


»Arnold Dwarf« Rosa multiflora
Leiophyllum buxifolium Rosa rugosa »Max Graf«
Mahonia repens Vaccinium vitis-idea minus
Pachistima canbyi Xanthorrhiza simplicissima


ZAKLJUČAK


Završavajući ovaj članak, svjesni smo da ni izdaleka nismo iscrpli temu
koja je u naslovu navedena. Nastojali smo da ovaj članak bude poticaj za
daljnje radove i diskusije iz oblasti » uređenja čovjekova okoliša« u kojoj
bez sumnje šumarski inženjeri treba da uzmu većeg učešća.


LITERATURA


Coutanceau , M.: Encyclopedie des jardins, Paris 1973.
Mc Hale , John : The ecological context, London 1969.
H e 11 y e r, A. G, L.: Bunte Sträucher im Garten, Berlin 1973.
Kani , Z.: Drvenasto bilje u oblikovanju parkova i pejsaža, Poljoprivredni fakultet


Zagreb 1973.
Kovačevi ć, P., Kalini ć, M., P a v 1 i ć, V., B o g u n o v i ć, M.: Tla Gornje Posa


vine, Zagreb 1972.
Kozlowski , T. T.: Water deficits and plant growth, New York 1968.
M a t k o v i ć, P.: Biljka, čovjek, prostor, Split 1970.
Meštrović , Š.: Utjecaj borovih kultura na čistoću zraka u Kliško-Solinskom


bazenu, doktorska disertacija, Zagreb 1976. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb
1980.
P r o š i ć, B.: Moj vrt, Nolit, Beograd 1973.
— Preserving Our Natural Heritage, Washington 1975.
R o b i n e 11 e, G. O.: Plants, people and environmental quality, Washington D. C.
1972.
Shc r k, L. C. and Buckley , A. R.: Ornamental Shrubs for Canada, Ottawa
1969.
Spre i regen , Paul D., A.TA: The arhitecture of Towns and Cities, New York
1965.


The Use of Trees and Shrubs in the Management of Man´s Environment


Summary


The authors describe different uses of trees and shrubs to improve our environment.
Primarily the present many results from foreign and domestic literature
concerning erosion, acoustics, traffic, solar radiation, wind, precipitacion and
temperature control. The also mention some original results in the use of plants
in atmospheric purification. The architectural elements and esthetic values of trees
and ornamental shrubs are especially discussed with the list of recommended
plants for special purposes.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Dovoljno je da samo dva puta dnevno auto prođe kolotečinom,
pa da više ne raste trava; primjer iz Držićeve ul. br. 6 u Zagrebu.
Foto: 0. Piškorić, 1979.