DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 101     <-- 101 -->        PDF

nih krečnjaka i dolomita u vrtačama,
koje su mikro — i makro-reljcfski vrlo
izrazito građene. Njene pojedine subasocijacije
čine uglavnom visinsku zonaciju,
odnosno odražavaju reljefne ili
edafske razlike unutar asocijacije.


Druga asocijacija Luzulo albidae — PIceetum
rasprostranjena je u Trnovskom
gozdu i to u nekim mrazištima (Smrečje,
Vel. i Mala Lokva) na matičnoj podlozi
gornjojurskih tanko-pločastih krečnjaka
interkaliranih slojevima i grudama rožnjaka
koji su pokriveni koluvijalnim nanosima,
a koji sadrži krečnjački i kremeni
skelet i glinu, pa je zemljište pretežno
vrlo duboko (i do 6 m), kiselo smeđe
(opodzoljeno). Po ovim osobinama, ova
se asocijacija jasno izdvaja od prethodne.
Njene subasocijacije odražavaju također
visinske i edafske varijante.


Treča asocijacija Piceetum montanum
dinaricum raširena je na Notranjskom
Snježniku, iako se predpostavlja da se
ona prostire i na ostalim južnije zastupljenim
dinarskim planinama. Ona se širi
u vrlo dugim (do 2 km) dolinama i dragama
(dubine 100—400 m), čija dna leže
između 1060 i 1110 m, a okolni grebeni
i vrhovi dostižu 1280—1690 m. Raširena
je na kreenjačkoj podlozi koja je pokrivena
(pleistocenskim) ledničkim materijalom,
sastavljenim od zaobljenog
skeleta, šljunka i pijeska i ilovače različite
litološke strukture, ali pretežno
krečnjačke, tako da su se tu razvila
umjereno lesivirana smeđa karbonatna
tla, dijelom pliće smeđe karbonatno zemljište,
u kojem sa dubinom raste bazičnost.


Vrijedan doprinos autora je prikaz sistematskog
položaja smrčevih šuma (na
osnovu uporednih fitocenoloških tabela)
i njihova veza sa dosadašnjim opisanim
zajednicama na prostoru (istočno) alpskog
i (dinarsko) balkansko-karpatskog
prostora.


Za šumarsku praksu posebno značenje
imaju stratifikacije pojedinih asocijacija
(i subasocijacija), koje su date
uz florističke opise u tabelama, a još
više posebno poglavlje koje govori o privrednom
značenju svake zajednice. Tu
su date i detaljne analize sastojinske
strukture, drvne mase po hektaru, prosječne
starosti, načina podmlađivanja i
odgovarajućih uzgojnih mjera. Svakoj
zajednici dat je shematski prikaz prirodnih
i antropogeno uslovljenih sukcesija,
kao i opis i tabelarni prikaz fenofaza.


Završni dio studije pod naslovom »Sinteza,
podjele, zaključci i diskusije« je
u izvjesnoj mjeri rekapitulacija rezultata
istraživanja i ukazivanje na otvorene
probleme istraživanja smrčevih šuma na
području Jugoslavije.


Studija kolege M. Zupančića predstavlja
seriozan i izvanredno široko dokumentovan
naučni rad, sa utvrđenim novim
naučnim činjenicama. Nivo štampe je posebno
visok. Sve u svemu, ovim djelom
autor je obogatio litocenološku nauku, a
šumarskoj praksi pružio temeljne osnove
za racionalnije gospodarenje ovim šumama,
pa mu ovom prilikom čestitamo i
želimo dalje uspjehe.


Dr Vitomir Stefanović